Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-421/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Goranu Škugoru, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP – TOPLINARSTVO d.o.o. iz Zagreba, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupan po Zoranu Tomiću, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-742/2024-4 od 4. ožujka 2025., 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika JZ kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-742/2024-4 od 4. ožujka 2025.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od javnog bilježnika Damira Andrašića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-17565/2024 (sudski predmet), odnosno Ovrv-1276/2024 (javnobilježnički predmet) od dana 22.11.2024., u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 214,58 eura sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od:
- 32,64 eur od 25.10.2022. do isplate,
- 30,33 eur od 15.12.12.2022. do isplate,
- 30,33 eur od 30.12.2022. do isplate,
- 30,32 eur od 28.1.2022. do isplate,
- 30,32 eur od 24.2.2022. do isplate,
- 30,32 eur od 24.3.2022. do isplate,
- 30,32 eur od 25.4.2022. do isplate, sve po stopi do 31.12.2022. koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.
II. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 157,96 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik. Tuženik u žalbi određeno ne navodi neki od zakonom dopuštenih razloga, već ponavlja navode istaknute u prigovoru iznijetom tijekom postupka te ostaje kod prigovora zastare. Ne stavlja prijedlog odluke koju bi po žalbi trebao donijeti drugostupanjski sud.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnova dospjelih a neplaćenih troškova isporučene toplinske energije i naknade za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije za obračunsko mjerno mjesto u [adresa], šifra krajnjeg kupca: 2420304 za razdoblje rujna 2022. do ožujka 2023., na kojem je kao korisnik usluge tužitelja, odnosno krajnji kupac evidentiran tuženik u kategoriji potrošnje-industrija i poslovni prostori.
5. Kako se ovdje s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud je vodio računa o odredbi čl. 467. st. 1. ZPP koja propisuje da se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. istog Zakona, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga žalbeni razlozi koje tuženik iznosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu cijenjeni, jer za to ne postoji zakonska osnova.
6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju drugu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Među strankama u ovome postupku nije sporno da je tuženik vlasnik poslovnog prostora u [adresa] i kao takav kod tužitelja evidentiran kao krajnji kupac. Prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrđuje da je nekretnina tuženika spojena na zajedničko mjerilo toplinske energije za zgradu/građevinu u [adresa] u [adresa], i to sa ostalim samostalnim uporabnim cjelinama na istoj adresi, a koje zajedničko mjerilo mjeri potrošnju toplinskom energijom za grijanje prostora i zagrijavanje potrošene tople vode, da je predstavnik suvlasnika stambene zgrade u [adresa] u ime i za račun suvlasnika kao krajnjih kupaca (jedan od kojih je i tuženik), sklopio sa tužiteljem Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 120006201401, dana 1.9.2014. i to temeljem odredbe čl. 11. Zakona o tržištu toplinske energije („Narodne novine“ broj: 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18, 86/19 - ZTTE), iz koje proizlazi da ovlašteni predstavnik suvlasnika sklapa ugovor o potrošnji toplinske energije s pravnom ili fizičkom osobom iz st. 1. (kupac, odnosno fizička ili pravna osoba koja za račun vlasnika ili suvlasnika zgrade kupuje energent za proizvodnju toplinske energije, odnosno toplinsku energiju), a koji se smatra sklopljenim i sa svim ostalim krajnjim kupcima te je temeljem ugovora tužitelj isporučivao toplinsku energiju za grijanje prostora i zagrijavanje tople vode do zajedničkog mjerila za zgradu u [adresa].
8. Prvostupanjski sud nadalje pravilno utvrđuje kako je nakon izdvajanja tuženika kao korisnika iz zajedničkog toplinskog sustava u spornom razdoblju tužitelj u računima potraživao troškove koji se odnose samo na snagu za proizvodnju i distribuciju toplinske energije i naknada za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i djelatnost kupca toplinske energije, što predstavlja tzv. fiksne troškove koje je dužan platiti krajnji kupac, bez obzira je li u svojoj samostalnoj uporabnoj cjelini koristi grijanje ili ne, a sve sukladno odredbi čl. 45. ZTTE, odredbama Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom i Općim uvjetima za isporuku toplinske energije, te Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, i sklopljenog Ugovora o potrošnji toplinske energije između tužitelja i suvlasnika predmetne stambene zgrade.
9. Na žalbene navode tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava, valja odgovoriti kako je primjena materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u skladu s pravnim stavom o navedenom pravnom pitanju izražena u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-784/2021 od 17. siječnja 2023. u kojoj je jasno navedeno da su korisnici dužni plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage, one troškove koji nisu u svezi sa grijanjem njihova stana ili prostora (dakle: troškove koji nisu u svezi sa troškovima isporučene toplinske energije za stan i troškovima isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode) - ali nastaju kao nužni (obzirom da se u sadašnjem stupnju razvoja tehnološkog procesa proizvodnje i distribucije toplinske energije u zgradi sa više stanova različitih korisnika ne mogu izbjeći) u obavljanju djelatnosti proizvodnje i distribucije toplinske energije za cjelinu zgrade (primjerice: za održavanje kotlovnice ili proizvodnih postrojenja i distribucijske mreže - koja se mora održavati čak i neovisno da li se za određeno razdoblje ili za grijanje dijela zgrade ne koristi; za potrošnju električne energije za rad kotlovnice; za potrošnju vode za punjenje sustava; za redovno servisiranje kotlovnice; za amortizaciju postrojenja - a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije), pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija vanjskih i u zgradi (ugrađenih i u zidovima) te zajedničkih prostorija (bilo hodnika, stubišta, podrumskih, tavanskih ili sličnih prostorija): to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mijenjaju (umanjuju) opisani troškovi snage, kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava, od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.
10. U odnosu na tuženikov prigovor zastare prvostupanjski sud isti pravilno odbija kao neosnovan, pravilno utvrđujući kako se u konkretnom slučaju s obzirom da se radi o isporuci toplinske energije u odnosu na poslovni prostor, a ne kućanstvo, primjenjuje trogodišnji zastarni rok iz čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), a kako je najstarije utuženo potraživanje dospjelo 24. listopada 2022., a tužba je podnesena 10. srpnja 2023., potraživanja koja su utužena u ovom predmetu nisu u zastari.
10.1. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio materijalno pravo utvrđujući da je tuženik u smislu odredbe čl. 9. ZOO u obvezi platiti dugovane iznose te u skladu s odredbom čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo da plati tužitelju iznos od 214,58 eura s pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog računa do isplate.
11. I odluka o trošku pravilna je i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP.
12. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 28. siječnja 2026.
Sudac
Goran Škugor
