Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ST, zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. alineja 10. i stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 41/18, 98/19, 30/21, 89/21), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, broj: Pp-3032/2023-7 od 7. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ST i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik LT je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 eura, zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. alineja 10. i stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od 30,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, povreda odredaba materijalnog prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

3.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Delnicama, točno utvrdio činjenično stanje.

6. Protivno navodima žalitelja, prvostupanjska presuda sadrži jasno i nedvojbeno obrazložene razloge o odlučujućim činjenicama. Sud je utvrdio sve bitne okolnosti činjeničnog stanja koje su bile predmet dokazivanja, pa tako naveo datum i mjesto izvršenog nadzora autobusa, registarsku oznaku vozila, identitet vozača te relaciju na kojoj je prijevoz obavljen. Sud je također utvrdio da je autobus obavljao međunarodni linijski prijevoz putnika suprotno izdanim dozvolama Ministarstva za infrastrukturu te suprotno propisanim itinerarima i voznim redovima koji su sastavni dio tih dozvola, i da okrivljenik kao podizvođač nije poštovao uvjete propisanih dozvola.

7. Sud je razmotrio obranu okrivljenika, uključujući navode o prometnom ograničenju na graničnom prijelazu Pribanjci–Vinica, ali je istaknuo da zabrana prelaska mosta za vozila mase veće od 7,5 t predstavlja faktičku prepreku, a ne zakonsko izuzeće od odgovornosti. Sud je nadalje ocijenio da postoje alternativni granični prijelazi (npr. Jurovski Brod) kojima se prijevoz može izvršiti u skladu sa zakonima i odobrenim dozvolama, te da nemogućnost korištenja jednog prijelaza ne isključuje odgovornost za obavljanje prijevoza suprotno izdanim dozvolama, jer zakon nalaže da prijevoz mora biti obavljen u skladu s itinerarima i voznim redovima odobrene dozvole.

8. Stoga navod žalitelja da su razlozi prvostupanjske presude nejasni ili proturječni nema utemeljenja, budući da je sud detaljno i jasno obrazložio činjenično stanje, razloge utvrđivanja krivnje i primjenu relevantnih zakonskih odredbi.

9. Protivno navodima žalitelja da su u prvostupanjskoj presudi povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava jer se prijevoz “nije mogao obaviti prema itinerarima zbog prometnog ograničenja”, takav žalbeni navod nije utemeljen.

10. Prema članku 196. Prekršajnog zakona, povreda materijalnog prekršajnog prava postoji ako je zakon ili na njemu utemeljen propis povrijeđen u pitanjima kao što su, između ostalog, okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika ili je primijenjen propis koji se ne može primijeniti u konkretnom slučaju.

11. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno prekršajno pravo, jer je utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj prema odredbi čl. 115. st. 1. al. 10. i st. 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu time što je obavljao međunarodni linijski prijevoz putnika suprotno izdanim dozvolama i propisanim itinerarima i voznim redovima tih dozvola.

12. Navedeno prometno ograničenje na graničnom prijelazu Pribanjci–Vinica, iako je potvrđena faktička okolnost, ne predstavlja zakonsku okolnost koja automatski isključuje krivnju u smislu članka 196. Prekršajnog zakona. Sud je pravilno zadržao razliku između faktičkih prometnih prepreka i zakonskih okolnosti koje zakon priznaje kao one koje isključuju krivnju ili prekršajni progon, što u ovom slučaju nije dokazano.

13. Prvostupanjski sud je dodatno ocijenio da su alternativni granični prijelazi izvedivi, uključujući granični prijelaz Jurovski Brod, što znači da okrivljenik nije bio u situaciji u kojoj je apsolutno nemoguće izvršiti prijevoz u skladu s odobrenim dozvolama. Zbog toga takvo prometno ograničenje ne može dovesti do pravne situacije u kojoj bi se to smatralo okolnošću koja isključuje krivnju.

14. Stoga su žalbeni navodi o povredi materijalnog prekršajnog prava i o postojanju razloga za isključenje krivnje neosnovani.

15. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda novčana kazna izrečena okrivljeniku znatno ispod zakonom propisanog minimuma, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja te predstavlja ublaženje minimalno propisanog iznosa za prekršaj iz članka 115. stavak 1. alineja 10. i stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu za koji je propisana novčana kazna za fizičku osobu obrtnika u rasponu od 3310,00 do 9290,00 eura, te su sve okolnosti za odmjeravanje kazne u dovoljnoj mjeri ocijenjene u korist okrivljenika te nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

17. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku odluku potvrditi.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.