REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6246/2025-31
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Mariju Klariću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: GU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Stipe Vuletić, odvjetnik u Zagrebu, Trnjanska cesta 11 C, protiv tuženika: Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Šućur, odvjetnik u Zagrebu, Ribnjak 40, radi utvrđenja i isplate, 28. siječnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari
II. Postupak će se nastaviti kada završi postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, povodom tužiteljevog zahtjeva odnosno tužiteljevog prijedloga za dopuštenjem revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-457/2025-2 od 15. srpnja 2025., glede tumačenja pravnih učinaka sporazuma o konverziji ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača ili kad sud utvrdi da više ne postoje razlozi za čekanje na njihov završetak, odnosno do drukčije odluke suda.
Obrazloženje
1. U ovoj pravnoj stvari je presudom ovoga suda posl. br. P-1149/2023-19 od 21. studenoga 2024. u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev, odnosno utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe u svezi valutne klauzule u CHF (toč. I. i III. izreke); utvrđene su ništetnim ugovorne odredbe u svezi naplate naknada i troškova u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama tuženika te u svezi jednostrano promjenjive kamatne stope (toč. II. izreke); naložena je tuženiku isplatiti tužitelju iznosa 11.704,48 EUR, zbog valutne klauzule u CHF, sa zateznim kamatama na pojedine preplaćene mjesečne iznose anuiteta (toč. IV. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 3.283,93 EUR, s osnove manje obračunate glavnice pri konverziji, sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. (toč. V. izreke); naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos 772,44 EUR, s osnove naknade za obradu i administraciju kreditnog zahtjeva, sa zateznim kamatama od 8. svibnja 2008. (toč. VI. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 4.364,40 EUR sa zateznim kamatama od 21. studenoga 2024. (toč. VII. izreke); utvrđeno je nepostojanje tuženikove tražbine prema tužitelju u iznosu 5.606,94 EUR / 42.245,49 HRK sa zateznim kamatama od 30. rujna 2015. (toč. VIII. izreke) i odbijen je tuženikov prigovor radi prebijanja tužiteljeve i tuženikove tražbine u iznosu 5.606,94 EUR / 42.245,49 HRK sa zateznim kamatama, kao neosnovan (toč. IX. izreke).
2. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-457/2025-2 od 15. srpnja 2025. je odbijena tuženikova žalba kao djelomično neosnovana i potvrđena potonja prvostupanjska presuda pod toč. I., II., III., VI., VIII. i IX. izreke (toč. I. izreke presude); preinačena je potonja presuda u dijelu pod toč. IV. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu glavnice (zbog valutne klauzule u CHF) u iznosu 11.704,48 EUR i pod toč. V. izreke te je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu glavnice u iznosu 11.704,48 EUR i iznosa 3.283,93 EUR po osnovi razlike glavnice sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015., kao neosnovan (toč. II. izreke presude) i ukinuta je potonja presuda u dijelu pod toč. IV. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedine preplaćene mjesečne iznose anuiteta te je u istom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje (toč. II. izreke rješenja) i riješeno je da se ostavlja o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci (toč. II. izreke rješenja).
3. Podneskom predanim 13. studenoga 2025. (list 394) je tužitelj predložio odrediti prekid postupka do donošenja odluke o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije u ovom predmetu.
Podneskom predanim 29. studenoga 2025. (list 397-412) je tužitelj protiv navedene drugostupanjske odluke podnio prijedlog za dopuštenje revizije, ističući u bitnom neujednačenu sudsku praksu glede tužbenih zahtjeva za isplatu u slučajevima potrošačkog kreditiranja koji se odnose na CHF kredite konvertirane u EUR kredite, sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju
(Narodne novine, br. 102/15., dalje: ZIDZPK/15.)
4. Prijedlog je osnovan.
5. Predmet je vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, zbog pogrješnog pravnog shvaćanja u svezi konverzije kredita sukladno odredbama ZIDZPK/15., uz obrazloženje da je potrebito utvrditi odlučne činjenice koje se odnose na razdoblje i u kojoj visini bi tužitelju pripadale zatezne kamate, u smislu čl. 1115. ZOO-a, na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, a s obzirom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci posl. br. Rev-586/2019 od 21. prosinca 2022. i Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na 7. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 13. i 20. prosinca 2022. u svezi pranih učinaka sporazuma o konverziji ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača.
6. Dakle, drugostupanjskom odlukom je predmet vraćen na ponovno suđenje i to glede zateznih kamata na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, dok je protiv potonje odluke tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije, osporavajući takvo pravno shvaćanje, pozivajući se na neujednačenu sudsku praksu glede istog pravnog pitanja u svezi pravnih učinaka sporazuma o konverziji ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača.
7. Naime, nesporno je da je među strankama sklopljen dodatak ugovora o kreditu, dakle provedena je konverzija prvotnog ugovora o kreditu, u skladu s odredbama ZIDZPK/15.
8. Međutim, ovdje se očito radi o neujednačenoj sudskoj praksi glede istog pravnog pitanja u svezi pranih učinaka sporazuma o konverziji ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača. Navedena drugostupanjska odluka se poziva na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim se potrošaču, koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. toč. 6. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22. i 156/23, dalje: ZPK), nakon sklapanja istog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), na isplatu zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO-a od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije. No, unatoč takvom izraženom pravnom shvaćanju, tužitelj upire na brojne drugostupanjske odluke kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi za isplatu u predmetima koji se odnose na konvertirane kredite, dakle kojima se potrošaču priznaje pravo na potpuno obeštećenje.
9. Stoga, očito je neustaljena i neujednačena sudska praksa u svezi pravnog pristupa odnosno pravnog shvaćanja glede istog pravnog pitanja u svezi pravnih učinaka sporazuma o konverziji ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača, a u svezi kojeg je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenje revizije, dok odluka ovoga suda ovisi o rješenju istog pitanja.
10. Naime, u ovoj parnici je odlučno pitanje ima li tužitelj pravo na isplatu utužene razlike plaćenih anuiteta kredita zbog nepoštenih odredaba u potrošačkom ugovoru (valutna klauzula u CHF) i zbog manje obračunatog iznosa glavnice pri konverziji, odnosno ima li pravo na potpuno obeštećenje, a s obzirom da je s tuženikom sklopio dodatak ugovoru o kreditu, odnosno da je provedena konverzija u skladu s odredbama ZIDZPK/15. Imajući na umu navedeni tužiteljev zahtjev odnosno tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije upućen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, kao najvišem sudu u Republici Hrvatskoj, zbog očito neujednačene sudske prakse, dok upravo o zahtijevanom odlučivanju o pravni učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu iz CHF u EUR i pravima potrošača, ovisi tužiteljevo pravo koje zahtijeva u ovoj parnici, jer preostali tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata nije moguće razmotriti izdvojeno, već naprotiv okolnosno gledajući valja razmotriti opseg obeštećenja tužitelja kao potrošača, a koji zahtijeva, to ovaj sud smatra da se ovdje nedvojbeno radi o prethodnom pitanju. Stoga, ovaj sud smatra svrsishodnim pričekati odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenom tužiteljevom zahtjevu, nego da o navedenom spornom pitanju daje svoje tumačenje.
11. Temeljem odredbe čl. 213. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP) sud će odrediti prekid postupka ako je odlučio sam ne rješavati o prethodnom pitanju (čl. 12. ZPP-a). Naima, ovaj sud smatra svrsishodnim u ovom slučaju odrediti prekid postupka pa je stoga valjalo odlučiti kao pod toč. I. izreke rješenja.
12. Ujedno je temeljem čl. 215. st. 4. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.
U Zagrebu 28. siječnja 2026.
S u d a c:
Mario Klarić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u roku 15 dana od dana dostave istog rješenja. Žalba protiv rješenja kojim se određuje prekid postupka ne zadržava nastupanje pravnih učinaka rješenja (čl. 218. st. 1. ZPP-a).
DNA: - opun. tužitelja i
- opun. tuženika.
