Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: Psp-10/2025-16

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Karmen Ošpuh, u pravnoj stvari tužitelja LB iz [adresa] sa boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Neli Pilipović Ramušćak, odvjetnici u Varaždinu, Vatroslava Lisinskog 6, protiv tužene ZB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jasmini Tot Solina, odvjetnici u [adresa], radi smetanja suposjeda, nakon 16. prosinca 2025., održane glavne javne rasprave u prisutnosti punomoćnica stranaka te stranaka osobno, 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"I/Tuženica ZB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], smetala je tužitelja GB, [adresa], 42000 Varaždina, OIB [osobni identifikacijski broj], u suposjedu tavana iznad etaže tuženice koji se nalazi na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], od toga dvorište od 200 m2, kuća [adresa] od 266 m2 te kuća od 113 m2, sve upisano u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi dviju kuća i dvorišta na adresi [adresa] u [adresa], uključivo i posjed prava korištenja žičane telekomunikacijske linije, na način da je dana 26.03.2025. god. onemogućila tehničaru tvrtke Telline d.o.o., kojeg je angažirao tužitelj, da kroz stubište za tavan u njezinoj Etaži 1 pristupi na tavan iznad te etaže te obavi pregled i otkloni vrlo vjerojatni kvar telekomunikacijskog kabela radi kojega tužitelj ne može koristiti telekomunikacijske usluge, pa se za ubuduće tuženici zabranjuje takvo i slično smetanje suposjeda odnosno posjeda prava korištenja telekomunikacijske linije i nalaže joj se da omogući pristup na tavan do telekomunikacijskog kabela i otklanjanje kvara, pod prijetnjom izricanja novčane kazne sukladno čl. 16. st. 1. Ovršnog zakona u iznosu od 2.000,00 (dvije tisuće) EUR,

te sa tužbenim zahtjevom kojim traži naknadu parničnog troška."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećano za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene radi smetanja suposjeda nekretnine pobliže navedene u izreci pod točkom I.. Navodi da su stranke suvlasnici i suposjednici čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], time da je tužitelj suvlasnik i suposjednik u ¼ dijela nekretnine i etažni vlasnik i posjednik etaže 3 u ukupnoj površini od 88 m2, a tužena suposjednica u 2/4 dijela nekretnine i etažna vlasnica i posjednica etaže 1 u ukupnoj površini od 131 m2 koja se nalazi u stambenom objektu s ulične strane i koji posebni dijelovi su neodvojivo povezani sa suvlasništvom cijele nekretnine. Priključak na telekomunikacijsku mrežu da je izveden tako da je žičani kabel od okna DTK koje se nalazi na južnoj strani [adresa], ukopan poprijeko kolnika do kuće s ulične strane u kojoj se nalaze etaža 1 i etaža 2, nakon toga je usađen fasadni zid okomito do tavana iznad etaže 1 u vlasništvu tužene gdje je postavljena razvodna kutija odnosno zajedničko telekomunikacijsko priključno mjesto i odakle su protegnuti kablovi do svake etaže odnosno do svakog pojedinog korisnika pa tako i tužitelj koristi isti za pristup internetu i za alarmne sustave. 9.3.2025.da je uočio da ne može pristupiti internetu i prijavio je kvar Službi korisničke podrške pružatelja internetskih usluga, 10.3.2025. tehničar Iskon-a je došao utvrditi gdje je kvar koji je utvrdio da postoji prekid na relaciji od tužiteljeve kućne instalacije do ZTPM na drugoj strani, što je dužan otkloniti sam tužitelj. Potom je tužitelj angažirao tvrtku Telline d.o.o. iz [adresa], da izvrši provjeru kućne instalacije i njegov tehničar TB je 11.3.2025. utvrdio da se tužiteljeva instalacija sastoji od dva različita kabela koji su spojeni negdje na tavanu iznad etaže 1 i da je tu sasvim izvjesno nastao prekid. Taj dio tavana da nije sastavni dio etaže 1 već da je u suvlasništvu tužitelja u ¼ dijela, a time i njegovom suposjedu, ali je pristup moguć samo kroz stubište za tavan koji je sastavni dio etaže 1. U prvom pokušaju da se izvrši provjera spojnog mjesta na tavanu, tužena da je bila neugodna prema tehničaru zbog čega se popravak odgodio pa je tužitelj dogovorio da se provjera instalacije i otklanjanje kvara obavi 26.3.2025., time da je tužitelj 24.3.2025. sastavio i u poštanski sandučić tuženoj stavio Dopis u kojem joj je objasnio situaciju i zamolio da osigura tehničaru pristup na tavan te je konačno 26.3.2025. tužena odbila otvoriti vrata i onemogućila je tehničaru da obavi pregled telefonske instalacije na tavanu i otkloni vrlo vjerojatni kvar pa tužitelj do podnošenja tužbe ne može koristiti telekomunikacijsku liniju.

2. Tužena se protivi tužbenom zahtjevu i ističe da je posjedovna zaštita zatražena van prekluzivnih rokova za sudsku zaštitu posjeda. Nadalje, da se posjedovna zaštita korištenja vodova može ostvariti zaštitom posjeda stvari u funkciji kojoj služi, a do koje je prekinut dovod određenog oblika energije, a što tužitelj ne precizira tužbenim zahtjevom. Ne osporava činjenicu vlasništva i posjeda etaže 1 i činjenice da se iznad stambenog dijela njezine etaže nalazi tavanski prostor do kojeg vode stepenice smještene unutar njezine etažne jedinice te ne osporava da je tužitelj suvlasnik i suposjednik etažne jedinice 3 u istoj nekretnini, nisu joj poznate informacije o priključku na telekomunikacijsku mrežu za potrebe etažne jedinice tužitelja i da bi bile sprovedene na tavanu iznad njezine stambene jedinice. Tvrdi da ne postoji nikakva suglasnost da bi se bilo koji dio njezine etažne jedinice koristio za potrebe stacioniranja priključaka za druge etažne jedinice, a osobito da bi dozvolila da se u te svrhe koristi tavan iznad njezinog stambenog prostora, a koji, premda formalno nije upisan u sastav njezine etažne jedinice, u naravi čini sastavni dio njezine etaže. Nije joj poznato zašto je došlo do kvara na priključku interneta tužitelja, a priznaje da kroz svoj stambeni prostor nije dopustila prolaz na tavan zaposleniku operatera što je zahtijevao tužitelj smatrajući da to nije bila niti dužna jer tužitelj nikada nije vršio nikakvu faktičnu vlast nad tavanom niti koristio stubište tužene za pristup tom dijelu tavana i on nije u suposjedu stranaka niti je njihovo zajedničko vlasništvo. Iz same dokumentacije predane uz tužbu tužitelj priznaje da nema pristup na tavan, što je pisano utvrđeno 12. ožujka 2025., dok je tužba u ovom predmetu podnesena 25. travnja 2025.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao izvadak iz zemljišne knjige, Dopis tužitelja od 24.3.2025., e-mail korespondencija sa lista 9 i 10 spisa, radni nalog tvrtke Telline, fotografije sa listova 12-15 spisa, saslušani su svjedoci TB i MB te su saslušane stranke u svrhu dokazivanja.

4. Između stranaka činjenično nije sporno da je tužitelj etažni vlasnik i posjednik etaže 3 od 88 m2, a tužena etaže 1 u površini od 131 m2, na nekretnini upisanoj u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čkbr. [katastarska čestica]. Nije sporno ni to da tužena nije pustila kroz svoj stambeni prostor djelatnika tvrtke Telline d.o.o. do tavana koji se nalazi iznad njezinog stambenog prostora u kojem djelu tavana je zaposlenik navedene tvrtke a prethodno i zaposlenik operatera pretpostavio da je došlo do kvara na zajedničkom telekomunikacijskom priključnom mjestu i zbog čega je tužitelj ostao bez internetske veze, a da je tužena spriječila djelatnika navedene tvrtke u ulasku do tavana 26.3.2025.

5. Sporno je da li se zajedničko telekomunikacijsko priključno mjesto nalazi na tavanu iznad etaže tužene, obzirom da i tužitelj u tužbi i tužbenom zahtjevu govori o "vrlo vjerojatnom kvaru", te je sporno nadalje da li je tužitelj podnio tužbu u prekluzivnom roku od 30 dana za pružanje posjedovne zaštite te da li je tužena činom zabrane ulaska djelatnika operatera odnosno tvrtke za otklanjanje kvara smetala tužitelja u suposjedu čkbr. [katastarska čestica] i posjedu prava korištenja žičane telekomunikacijske linije.

6. Za navesti je da i iz e-mail poruke OB upućene tužitelju 12.3.2025. proizlazi da je prespojno mjesto pretpostavlja na tavanu od susjede. Iz te poruke ne proizlazi da bi tužena tog 12.3.2025. ili kojeg dana prije spriječila djelatnika firme Telline d.o.o. i SB da uđu u njezin stambeni prostor do tavana, već iz daljnje SMS obavijesti od 25.3.2025. proizlazi da će tehničar tvrtke Telline doći 26.3.2025. između 9 i 10 sati zbog otklanjanja kvara na telefonskom kablu i o tome obavještava sina tužene, a kako tužena ne osporava da je tek 26.3. doista odbila pustiti spomenutog djelatnika u svoju kuću, uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 25.4.2025., a kako pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja (čl. 21. st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 174/06, 146/08, 38/09, 153/09, 153/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje: ZV), a tužitelj je saznao za čin smetanja odnosno odbijanja ulaska na tavan od strane tužene upravo 26.3.2025., to je tužba podnijeta u roku od 30 dana.

7. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi, a tu okolnost ni tijekom postupka nije osporavao, da i njegov tavanski dio iznad njegove etaže a isto tako i tavan iznad etaže tužene nije upisan u zemljišnim knjigama, a što je vidljivo uostalom i iz zemljišnoknjižnog izvatka i nije mu poznato što se nalazi na tavanskom prostoru tužene. Međutim, tvrdi da je svojevremeno, ne navodeći kada, vidio sporni kabel na tavanu kada je vlasnik njegove etaže bio njegov tast i u to vrijeme je bio cijeli tavan neograđen. Točnije, da se radi o 1994. godini, kada je ušao u posjed etaže 3, međutim je sadašnje stanje takvo da se taj kabel ne može vidjeti iz njegove etaže, a niti iz njegovog tavana jer su sada tavani odijeljeni zidom. Naprotiv, tužena tvrdi da na tavanu nije zamijetila nikakve telefonske kablove, a niti je odlazila na tavan pa ne zna niti to da li etaža tužitelja ima telefonski priključak preko njezinog tavana, a ujedno da na svojem internetu nije primijetila probleme. Navodi i to da u ovoj nekretnini živi 43 godine i nitko osim nje nije ulazio na tavan niti koristio stepenice koje vode do tavana. I svjedok TB navodi da se radi o dvije zasebne nekretnine odijeljene haustorom i da bi se na tavanu trebao naći isti kabel kao i na izvodu i da bi laik mogao prepoznati takav kabel, a u slučaju da ih ima više nije siguran da li bi laik to mogao prepoznati i to bakrenu žicu smještenu unutar izolacije. Konkretni telekomunikacijski vod da je rađen prije cca. 30 godina kada su svi oni išli zračno, u pravilu preko krovova i tavana. I on potvrđuje da je u prvom navratu ispitivao samo izvod i da je tužena samo dobacila kroz prozor da će pozvati policiju jer je to njezina nekretnina, a tek u drugom navratu 26.3.2025. nije htjela otvoriti vrata i koje prilike je svjedok ispitivao tavanski dio instalacije.

8. Svjedok MB potvrđuje okolnost odbijanja tužene da dozvoli ulazak u kuću do tavana spomenutom djelatniku i potvrđuje da svih proteklih godina nitko nije ulazio do tavanskog dijela iz bilo kojih razloga.

9. U smislu odredbi čl. 82. ZV-a, suvlasnik na čijem je suvlasničkom djelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga djela nekretnine ovlašten je, ne tražeći za to odobrenje od ostalih suvlasnika, u skladu s građevinskim propisima, o svome trošku izvesti određene radove, čak i promjenu za koju je potrebno zadrijeti u zajedničke dijelove nekretnine, pod uvjetom da je takva promjena uobičajena ili služi važnom interesu vlasnika posebnoga dijela, inače je svaki suvlasnik može zabraniti; ali ne može zabraniti postavljanje vodova za svjetlo, plin, energiju, vodu i telefon i sličnih uređaja, a ni postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture, potrebnih prema stanju tehnike, ako nije moguć ili nije odobren priključak na postojeću antenu, te izvođenje radova kojima se osigurava nesmetan pristup, kretanje i rad osobama smanjene pokretljivosti (čl. 82. st.1. al. 2 ZV-a).

10. Mogućnosti instalacija uređaja koje ima u vidu odredba čl. 82. st.1. al. 2 ZV- a, kao i drugih uređaja na zajedničkim dijelovima zgrade, tiču se pravnog odnosa između suvlasnika zgrade odnosno upravljanja suvlasničkom stvari i izvršavanja suvlasničkih ovlaštenja na nekretnini, a o čemu se ne može raspravljati u parnici radi smetanja posjeda. Naime, prema odredbi čl. 85. ZV-a, cijelom nekretninom na kojoj je na jednom ili više suvlasničkih dijelova osnovano vlasništvo određenoga posebnog djela upravljaju suvlasnici po općim pravilima o upravljanju suvlasničkom stvari, ako tim zakonom nije što drugo određeno, dok prema odredbi čl. 38. st. 1. ZV-a svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj djela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. U konkretnom slučaju nije prije svega uopšte utvrđeno da li je do kvara na telekomunikacijskoj mreži došlo upravo na instalacijama koje se nalaze na tavanu iznad etaže tužene i do kojeg se isključivo može doći kroz njezinu etažu. Naime, na tu okolnost tužitelj nije predložio provođenje vještačenja, a dokazni prijedlog očevida na licu mjesta uz učestvovanje svjedoka SB koji bi utvrdio da li je do kvara došlo upravo na tome djelu, sud je odbio. U konkretnoj parnici svjedok ne može imati i ulogu vještaka jer svjedok govori o činjenicama koje su mu osobno poznate, a vještak daje stručno mišljenje na osnovu posebnog znanja. U tom smislu i sam tužitelj postavlja tužbeni zahtjev upravljen na smetanje suposjeda nekretnine time što je tužena onemogućila tehničaru kojeg je angažirao tužitelj da kroz njezino stubište dođe do tavana radi otklona "vrlo vjerojatnog kvara" telekomunikacijskog kabela. Dakle, nije utvrđeno da je konkretni kvar uopšte na tavanu tužene, a pitanje da li je tavan tužene zajedničko vlasništvo stranaka nije predmetom razmatranja u ovoj parnici, a u kojoj je takvo razmatranje i isključeno izričitom odredbom čl. 441 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 94/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – nastavno: ZPP). Prema tome, sporna radnja tužene nema značaj smetanja posjeda niti suposjeda tužitelja u smislu odredbe čl. 20. st.2. odnosno čl. 24. st.1. ZV-a, odnosno smetanje prava korištenja žičane telekomunikacijske linije, neovisno o tome što osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik (čl. 10. st. 1. ZV-a) i što prema odredbi čl. 10. st.5. ZV-a s posjedom stvari izjednačeno je faktično izvršavanje sadržaja prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Prema tome, slijedom citirane odredbe, u vezi s odredbom čl. 22. st.1. ZV-a, sam zakon pruža zaštitu ne samo posjedu stvari nego i posjedu prava (stvarnih služnosti), a time i prava korištenja telekomunikacijske linije ukoliko ona prolazi djelom nekretnine do koje je pristup moguć preko nekretnine ovdje tužene, a što u konkretnom slučaju nije utvrđeno. Posjed prava stvarne služnosti postoji kroz faktično izvršavanje sadržaja nekog prava, a u konkretnom slučaju posjeda prava stvarne služnosti imanja telekomunikacijske linije na tavanu do kojeg se dolazi isključivo kroz etažu tužene, dakle preko tuđe nekretnine. Točno je da se ovakav posjed može smetati bilo kojim činom bez obzira na to u koju je svrhu i kojim povodom poduzet, a relevantno je da je tim činom ovlaštenik ograničen (ometan) u redovnom izvršavanju takvog posjeda imanja i korištenja telekomunikacijske linije preko tuđe nekretnine i kao što je rečeno, iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da se žičana telekomunikacijska linija nalazi upravo na spomenutom tavanu, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen.

11. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženoj je priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 500,00 EUR, uvećano za PDV od 125,00 EUR, a primjenom Tbr. 7. toč. 2. Tarife. Kako ova nagrada obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak, a odnosi se na radnje odgovora na tužbu, podnesak od 7. listopada 2025. kojim se očituje na podnesak tužitelja od 23. rujna 2025. i kojeg sud ocjenjuje osnovanim za donošenje meritorne odluke, zastupanja na raspravama 15. listopada 2025., 5. studenog 2025., to je tuženoj priznat i trošak zastupanja na raspravi 16.12.2025. sukladno Tbr. 7. toč. 2. al. 1 Tarife, prema kojoj za svaku daljnju radnju u navedenim postupcima odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova, ili sveukupno 750,00 EUR.

Varaždin, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Karmen Ošpuh

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka istog, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1) Punomoćnica tužitelja – Nela Pilipović Ramušćak, odvjetnica u Varaždinu,

Vatroslava Lisinskog 6

2) Punomoćnica tužene – LBO, odvjetnica u [adresa]