Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-319/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu, po sutkinji toga suda Nataši Sever, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice PP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnicima Franji Šebijanu, Mihaeli Carović Rukavina i Bruni Šebijanu, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Podružnica Varaždin, OIB:91547293790, Trenkova ulica 56, Varaždin, zastupanog po punomoćnici SP, dipl. iur., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne rasprave 12. siječnja 2026., održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice Brune Šebijana, odvjetnika iz Varaždina te punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, Podružnica Varaždin, Trenkova ulica 56, Varaždin, OIB: 91547293790, protiv ovršenika – tužiteljica PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu br. Ovr-821/2022 Općinskog suda u Varaždinu, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene pri javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem: OV-22077/07, dne. 13.12.2007. godine.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Podružnica Varaždin, Trenkova ulica 56, Varaždin, OIB: 91547293790, da tužiteljici PP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim od dana donošenja presude 28. 01. 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, po punomoćniku, protiv tuženika podnijela je tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, navodeći da je rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. 17 Ovr-821/2022-4 od 05. 05. 2023. odbijen prijedlog za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice (ovdje tužiteljice) zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim 21. lipnja 2022. Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave i to bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem:

OV-22077/07 kao neosnovan, da je odbijen prijedlog ovršenice da se odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava te je upućen ovršenik, ovdje tužitelj, da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojih je podnijela žalbu i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, sukladno čl.50. st.1. toč.9. i 11. Ovršnog zakona, da je 21. 06. 2022. tuženik pokrenuo pred Financijskom agencijom postupak izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem: OV-22077/07, da je tužiteljica u svojstvu dužnika dala suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika, ovdje tuženika, zaplijene svi njezini računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njenom izjavom sadržanom u predmetnoj bjanko zadužnici izravno s računa isplate vjerovniku, da je tužiteljica zaprimila Obavijest Financijske agencije kojom ju ista, temeljem čl.209. st.5. Ovršnog zakona obavještava o zaprimljenom zahtjevu za izravnu naplatu te upisu osnova za plaćanje u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje, da je uz gore spomenutu obavijest Financijske agencije, tužiteljica primila i presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 21. 06. 2022., kojom se zahtjeva naplata prema specifikaciji u privitku, a koji zahtjev je kod FINA-e zaprimljen 21. 06. 2022., da iz specifikacije proizlazi da je tražbina vjerovnika koja je osigurana predmetnom zadužnicom dužnika dospjela na naplatu na 22. 07. 2018. iznosi ukupno 41.978,10 kuna/5.571,45 eura, koji iznos se odnosi na glavnicu u iznosu od 17.465,52 kuna/2.318,07 eura te zakonsku zateznu kamatu u iznosu od 24.512,58 kuna/3.253,38 eura, da se tužiteljica poziva i ukazuje na razlog opisan u čl.50. st. t.11. Ovršnog zakona u kojem se navodi da ovršenik može protiv rješenja o ovrsi izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, da sukladno Ovršnom zakonu, zadužnica ima značaj ovršne isprave i rješenja o ovrsi te bi se na istu primjenjivao zastarni rok propisan odredbom čl.233. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, dalje: ZOO), prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje je zakonom inače predviđen kraći zastarni rok, a kako tražbina iz zadužnice dospijeva odmah poslije njezinog izdavanja, zastara prava iz zadužnice počinje teći prvog dana od dana dospijeća zadužnice, a to znači od slijedećeg dana nakon njezina izdavanja, a budući da je zadužnica izdana 13. 12. 2007., zastara je počela teći slijedećeg idućeg dana te je desetogodišnji rok protekao 14. 12. 2017., dok je tuženik zahtjev za izravnu naplatu podnio 21. 06. 2022., nedvojbeno nakon proteka roka. Stoga, tužitelj ističe prigovor zastare te ukazuje kako u konkretnom slučaju nisu postojale okolnosti, odnosno nisu ispunjeni zakonski uvjeti temeljem kojih bi prestao teći zastarni rok, tužiteljica je ukazivala na stručni članak dr. sc. TP pod nazivom „Dospjelost tražbine i zastara prava iz zadužnice“, u kojem je sadržao sljedeće: „Što se tiče vremena potrebnog za zastaru tražbine iz zadužnice do donošenja i stupanja na snagu odredbi OZ/10 o zadužnici su trajale rasprave i česte dvojbe o dužni zastarnog roka u pogledu tražbine iz zadužnice, a obzirom na to da je zadužnica i prije donošenja OZ/10 kao i dan danas imala značaj ovršen isprave i rješenja o ovrsi moglo bi se a priori zaključiti da treba primijeniti zastarni rok propisan odredbom čl.233. st.1. ZOO-a, prema kojem sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za dese godina, pa i one za koje je zakonom inače predviđen kraći zastarni rok. No, treba naglasiti da je do donošenja OZ/10 zadužnica predstavljala privatnu ispravu na kojoj je samo javno ovjerovljen potpis izdavatelja zadužnice radi čega nije mogla biti izjednačena s javnobilježničkim aktom pozivom na odredbu čl. 59. st.1. Zakona o javnom bilježništvu, pa se na takovu zadužnicu ne može primijeniti zastarni rok iz čl.233. st.1. ZOO-a, već opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO-a. Ovo zato što zadužnica do donošenja OZ/10 nije ispunjavala pretpostavke iz čl. 233. st. 1. ZOO-a. Tek nakon donošenja OZ/10 više ne postoji dvojba da je zadužnica kao solemnizirana privatna isprava izjednačena po svojoj pravnoj snazi s javnobilježničkim aktom, pa se na nju primjenjuje i duži zastarni rok od deset godina.“, da iz prethodno navedenog proizlazi kako je tražbina sadržana u konkretnoj ovršnoj ispravi - bjanko zadužnici ovjerenoj pri javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem pod brojem: OV-22077/07, dne. 13.12.2007. godine podložna zastarnom roku od 5 godina te je ista zastarjela 14. 12. 2012.

2. U odgovoru na tužbu (list 29-31 spisa), po punomoćnici, tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je tuženik 21. 06. 2022. pokrenuo pred Financijskom agencijom postupak izravne naplate temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčanih tražbine tražbine na temelju bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. godine kod Javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu pod brojem OV-2077/07, točno je da je osnova na temelju koje je tuženik kao ovrhovoditelj tražio izravnu naplatu bjanko zadužnice ovjerene 13. 12. 2007. godine kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz Varaždina pod brojem: OV-22077/07 i da je potpis tužitelja na istoj ovjeren u svojstvu jamca platca (glavni dužnik na bjanko zadužnici je trgovačko društvo JACA d.o.o. u kojem je tužitelj bio upisan kao jedini član društva i osoba ovlaštena za zastupanje), međutim, nije točno da je tuženik kao ovrhovoditelj istu podnio na naplatu tek 21. lipnja 2022, iz razloga jer je tuženik nakon što je tužitelj priznao postojanje duga ali je naknadno odustao od dobrovoljnog podmirenja dugovanja, pred Financijskom agencijom (dalje u tekstu: Agencija kontinuirano poduzimao protiv tužitelja pravne radnje u svrhu naplate potraživanja, da je 21. 07. 2008. tuženik s tužiteljem sklopio Sporazum o izvansudskoj nagodbi KLASA:103- 05/07-01/349, URBROJ: 2186-18-04/4-08-10 kojim je priznao postojanje duga i obvezao se da će isti podmiriti u pet mjesečnih anuiteta, a obzirom da se tužitelj nije pridržavao odredbi skloljenog Sporazuma o izvansudskoj nagodbi, tuženik je dana 19. 11. 2008. godine temeljem bjanko zadužnice izdane dana 13. 12. 2007. godine, ovjerene kod javnog bilježnika Jagode Vajdić-Sevšek iz Varaždina pod brojem OV- 22077/07 podnio zahtjev za izravnu naplatu, da je dana 10. 09. 2015. godine tuženiku na njegov zahtjev Agencija vratila zadužnicu međutim, dana 16. 11. 2015. godine tuženik je istu ponovno podnio na izravnu naplatu, s tim da je Agencija tuženiku dana 20. 11. 2015. godine dostavlja obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe nad ovršenikom JACA d.o.o. kao glavnim dužnikom iz razloga jer je isti brisan iz sudskog registra dok je u odnosu na PP kao jamca platca (ovdje tužitelja) nastavio provoditi postupak izravne naplate, da je temeljem Zakona o otpisu duga fizičkim osobama (Narodne novine broj: 62/2018) koji je stupio na snagu dana 21. 07. 2016., da je tuženik od financijske agencije zaprimio elektronsko izvješće o otpisima dugova fizičkim osobama te je tuženik sukladno čl.9. Zakona o otpisu duga fizičkim osobama tužiteljici otpisao dug i to u iznosu od 6.710,78 kuna na ime glavnice i iznosa od 9.418,62 kune na ime kamata, da je obzirom da je temeljem čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima zbog nemogućnosti izvršenja osnove, Agencija prestala s izvršavanjem osnove zbog nedostatka novčanih sredstava i imovine na strani tužiteljice, tuženik je istu ponovno podnio na naplatu 21. lipnja 2022. pa da je iz naprijed iznesenih navoda i priloženih dokaza razvidno da se svakom navedenom radnjom zastara prekidala i da ista nikako nije nastupila 14. 12. 2017. ili 14. 12. 2012. kako to neosnovano navodi tužiteljica u tužbi pa je predlagao odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Varaždinu 17 Ovr-821/2022-4 od 05. svibnja 2023. (list 5-9 spisa), presliku zahtjeva za izravnu naplatu od 21. 06. 2022. (list 10-11, 45-46 spisa), preslik bjanko zadužnice ovjerene pri javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem pod brojem: OV-22077/07 dana 13. 12. 2007. (list 32-35 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 36-37 spisa), Sporazum o izvansudskoj nagodbi od 21.07.2025. (list 38-40 spisa), očevidnik od 17.03.2015. (list 41 spisas), dopis FINA-e od 04.09. 2015. (list 42 spisa), zahtjev za naplatu bjanko zadužnice od 16.11.2015. (list 43), obavijest o nemogućnosti provedbe ovrhe od 17.11.2015. (list 44 spisa) i dopis FINA od 24.10.2025. (list 70 spisa).

4. Tužiteljica je u ovom postupku tražila da se proglasi nedopuštenom ovrha u predmetu br. Ovr-821/2022 Općinskog suda u Varaždinu, pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave - bjanko zadužnice ovjerene pri javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem: OV-22077/07 dana 13.12.2007. godine, pozivajući se na zastaru.

5. Naime, rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, posl.br. 17 Ovr-821/2022-4 od 05. 05. 2023. odbijen prijedlog za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenice (ovdje tužiteljice) zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim 21. lipnja 2022. Financijskoj agenciji temeljem ovršne isprave i to bjanko zadužnice ovjerene 13. prosinca 2007. godine kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek u Varaždinu, pod brojem: OV-22077/07 kao neosnovan. Ujedno je zaključkom od istog dana, tužiteljica kao ovršenica upućena da u roku od 15 dana od dana dostave zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojeg je podnijela prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, koji razlog je propisan člankom 50. stavkom 1. točka. 11. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

6. Tužiteljica je smatrala da je ovrha nedopuštena jer je zadužnica izdana 13.12.2007. pa da je zastara počela teći sljedećeg idućeg dana te da je desetogodišnji rok protekao 14.12.2017., odnosno da je protekao petogodišnji rok te da je tražbina sadržana u predmetnoj bjanko zadužniici zastarjela 14.12.2012.

7. Pogrešno je pravno shvaćanje tužiteljice da je zastarni rok počeo teći danom izdavanja zadužnice.

8. Prema odredbi čl.215. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05,41/08,125/11,78/15,29/18,126/21,114/22,156/22,155/23-dalje:ZOO),zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

9. Prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ/96, koji je bio na snazi u trenutku izdavanja zadužnice, dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banke te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate.

10. U konkretnom slučaju, riječ je o zadužnici koja je privatna isprava s javno ovjerenim potpisom izdavatelja (tužiteljice) te nije potvrđena (solemnizirana) od javnog bilježnika. Dakle, na zadužnicu u ovome predmetu se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, a kako je to i izraženo u pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 19. studenoga 2018. (Broj: Su-IV-4/18- 17) prema kojem se: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05).".

11. Dakle, takva zadužnica ne predstavlja sudsku odluku (pa tako ni sudsku nagodbu), niti predstavlja rješenje o ovrsi, već samo ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, u kojoj situaciji nema mjesta primjeni zastarnog roka iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO-a.

12. U odnosu na početak tijeka zastare predmetne zadužnice treba istaknuti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-1067/2020-2 od 27. ožujka 2024. izrazio pravno shvaćanje: „Zastarni rok, za tražbinu koja je osigurana zadužnicom sačinjenom u formi privatne isprave na kojoj je samo potpis dužnika ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011., Ovršni zakon, Narodne novine broj 139/10), dakle koja nije sačinjena u formi javnobilježničkog akta, počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, tj. prvog dana poslije trenutka dospjelosti tražbine koja je osigurana zadužnicom“.

13. Stoga se početak roka zastare zadužnice koja je izdana u svrhu osnovnog pravnog posla računa od dana dospijeća potraživanja iz osnovnog pravnog posla koji se osigurava zadužnicom odnosno od dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (tako i Rev 2260/17-2 od 14. studenoga 2017 ).

14. Nesporno je da je 21.07.2008. tužiteljica, kao odgovorna osoba JACA d.o.o., sa tuženikom zaključila Sporazum o izvansudskoj nagodbi temeljen na Ugovoru od dodjeli potpore za zapošljavanje dugotrajno nezaposlenih osoba, po osnovu kojeg Ugovora je ovdje tuženik JACA d.o.o. isplatio iznos 23.176,40 kuna dana 24.12. 2007. (list 38- 40 spisa) i čiji čl. 3. JACA d.o.o., kao dužnik, nije ispoštovao pa je u skladu sa čl. 6. Ugovora obvezan vratiti ovdje tuženiku isplaćena sredstva sa pripadajućim kamatama. Navedenim Sporazumom (čl. 5.) utvrđeno je da će dužnik svoju obvezu podmiriti u 5 mjesečnih anuiteta od kojih prvi dospijeva 25.07.2008., a peti 25. 11. 2008. Stoga je sljedećeg dana, tj. 26. počeo teći petogodišnji zastarni rok.

15. Tuženik je ukazivao na radnje poduzete radi prekida zastare.

16. Odredbom čl. 241. ZOO-a je određeno da se zastarijevanje prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja. Prema praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-946/08 od 27. listopada 2010. izraženo je pravno shvaćanje da podnošenje zadužnice na naplatu pravnoj osobi koja obavlja poslove platnog prometa prekida zastaru u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a.

17. Uvidom u dopis FINA-e o aktivaciji zadužnice broj OV-2207 od 13.12.2007. (list 70 spisa) utvrđeno je da je predmetna zadužnica zaprimljena u FINU dana 31. prosinca 2010. godine tzv. inicijalnim prihvatom (preuzeto od banke koja je tada provodila prisilnu naplatu-Hypo Alpe Adria Bank d.d, sada Addiko bank d.d.), da je osnova opozvana 24. kolovoza 2015. na zahtjev ovrhovoditelja i da je posljednji puta predmetna osnova zaprimljena u FINU Podružnica Varaždin dana 21. lipnja 2022. te da je Financijska agencija sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18,02/20,46/20 in47/20) dana 24. lipnja 2025. godine prestala s provedbom navedene osnove.

18. Iz navedenog proizlazi da je predmetna zadužnica primljena na provedbu na FINA- u 31. prosinca 2010. čime je došlo do prekida zastare. Dalje proizlazi da je osnova opozvana 24. kolovoza 2015. na zahtjev ovrhovoditelja. Iz dopisa FINA-e od 04.09.2015. (list 42 spisa), proizlazi da je zadužnica ovdje tuženiku vraćena 10.09.2015., a tuženik je ponovo tražio naplatu 16. 11.2015. što je vidljivo iz zahtjeva za naplatu bjanko zadužnice od 16.11. 2015. (list 43 spisa) i ista se prestala izvršavati zbog nemogućnosti izvršenja temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, što se ne može pripisati krivnji tuženika, odnosno ovrhovoditelja. Dakle, zastara je ponovno počela teći 17. studenoga 2018. (trogodišnji rok iz navedenog čl.12.) i podnošenjem zahtjeva od 21. lipnja 2022., ponovo je prekinuta. Prestankom provedbe 24. lipnja 2025. temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, dakle, opet ne krivnjom tuženika, zastara je ponovo počela teći 25. lipnja 2025.

19. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je neosnovan pa je, primjenom čl.50. st. 1. t.11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), odlučeno kao u izreci.

20. O troškovima ovog postupka, sud nije odlučivao jer tuženik nije tražio naknadu troškova.

Ivanec, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude, dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Franjo Šebijan, odvjetnik iz ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina

2. HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE, Podružnica Varaždin, Trenkova ulica 56, n/p punomoćnici SP, dipl. iur.