Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4434/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ZČ, zastupanog po braniteljici Marijani Temali, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 993. stavka 1. točke 3. i stavka 4., članka 1013. stavka 4. Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik, od 30. siječnja 2023., broj: Pr/I-11/2022, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e :

I. U povodu žalbe okrivljenika ZČ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska odluka u točki 3. izreke u pravnoj oznaci djela na način da se pravno označava kao prekršaj iz članka 1013. stavka 3. i 4. Pomorskog zakonika (NN 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19).

II. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika ZČ i potvrđuje se prvostupanjska odluka u pobijanom a nepreinačenom dijelu.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 eura (četrdeset eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odlukom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Dubrovnik, okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 6.500,00 kn, zbog prekršaja iz članka 993. stavka 1. točke 3. i stavka 4., članka 1013. stavka 4. Pomorskog zakonika, činjenično opisanih u izreci pobijane odluke.

2. Istom odlukom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenik je pravodobno, putem braniteljice, podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da u odnosu na točku 1. pobijanog rješenja okrivljenik je iskazao da nije koristio plovilo reg. oznake [registarska oznaka] gospodarske svrhe niti je predmetno plovilo dao bilo kome u najam, već je organizirao tečaj poduke jedrenja koje nema veze s određenim plovilom. Da je tako razvidno je i iz samo ispostavljenog računa na kojem je jasno naznačeno da se plaća usluga jedrenja s instruktorom, a ne najam plovila. Pobijano rješenje je u tom dijelu također manjkavo jer nije obrazloženo niti potkrijepljeno ikakvim činjeničnim utvrđenjima. U odnosu na točku 2. pobijanog rješenja nije točan stav prvostupanjskog tijela da okrivljenik nije posjedovao valjanu punomoć za upravljanje brodicom, jer posjeduje dokaz o vlasništvu predmetnog plovila koji je priložen u postupku i iz kojeg je razvidno njegovo ovlaštenje za upravljanje plovilom te je time dokazano da je izostala bilo kakva namjera protupravnog postupanja okrivljenika te ga je bilo potrebno osloboditi od kazne. U odnosu na zabranu ukrcaja/iskrcaja putnika na brodice za istaknuti je da prostor opisan u točki 3. pobijanog rješenja ne predstavlja prostor na kojem bi bio zabranjen ukrcaj/iskrcaj putnika sa obale na plovilo niti je tuženik ovlašteno tijelo za nadzor nad istim, a sve sukladno odredbama Pomorskog zakonika kao i Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora, na koje propise se tužitelj neovlašteno poziva. Naime, navedenim odredbama uređeno je samo pitanje luke i lučkog prostora a što mjesto koje se navodi u pobijanom rješenju zasigurno nije. Kako navedenim propisima su uređena samo lučka područja i način ukrcaja/iskrcaja putnika na plovilo, tužitelj, a time podredno i prvostupanjsko tijelo pogrešno smatra da je tužitelj ovlašten zabranjivati okrivljeniku ukrcaj/iskrcaj putnika sa obale na plovilo jer u navedenim propisima to nije zabranjeno na čitavom obalnom području već samo lučkom. Prvostupanjsko tijelo u odnosu na zadnju inkriminaciju u zadnjem pasusu strane 6 pobijanog rješenja navodi da je za ukrcaj ni iskrcaj putnika potreba je potvrda nadležne Lučke kapetanije koja utvrđuje postoje li ili ne postoje uvjeti za to i time završava obrazloženje tog djela prekršaja. Svaka odluka treba sadržavati obrazloženje i svako tijelo koje donosi bilo kakvu odluku dužno je pregledati cjelokupan spis i na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja savjesno i brižljivo donijeti odluku u skladu s navedenim.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjskom odlukom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava, kao i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik točno utvrdilo činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označilo djela pod točkama 1. i 2. izreke, međutim, omaškom nije u cijelosti pravno označen prekršaj iz točke 3. izreke pa je u tom dijelu preinačena izreka prvostupanjske odluke.

7. Nadalje, prvostupanjsko tijelo je na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to obrane okrivljenika, te uvida u priloženu dokumentaciju, osnovano zaključilo da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja prekršaja iz članka 993. stavka 1. točke 3. i stavka 4., članka 1013. stavka 3. i 4. Pomorskog zakonika.

8. Navodi žalitelja da u odnosu na točku 1. pobijanog rješenja okrivljenik je iskazao da nije koristio plovilo reg. oznake [registarska oznaka] gospodarske svrhe niti je predmetno plovilo dao bilo kome u najam, već je organizirao tečaj poduke jedrenja koje nema veze s određenim plovilom, te da je tako razvidno je i iz samog ispostavljenog računa na kojem je jasno naznačeno da se plaća usluga jedrenja s instruktorom, a ne najam plovila, a pobijano rješenje je u tom dijelu također manjkavo jer nije obrazloženo niti potkrijepljeno ikakvim činjeničnim utvrđenjima, neosnovani su.

9. Naime, uvidom u račun broj 115-2-1/2022 R2 utvrđeno je da je izdan od turističkog obrta [obrt], vl. ZČ, za usluge jedrenja s instruktorom, a korisnik usluge je ZČU, te je račun izdan 30. kolovoza 2022. na iznos od 3.000,00 kn, te je iz zapisnika o nadzoru od 30. kolovoza 2022. utvrđeno da je okrivljenik zatečen na plovilu reg. oznake [registarska oznaka], sa stranim državljanima, a radi se o vrsti brodice NAUTIC 12 M RACING, odnosno o jedrilici, čime je utvrđeno da je okrivljenik obavljao gospodarsku djelatnost poduke jedrenja na jedrilici.

10. Nadalje, odredbom članka 2. točke 1. Uredbe o uvjetima za dolazak i boravak stranih jahti i brodica namijenjenih sportu i razonodi u unutarnjim morskih vodama i teritorijalnom moru (NN 97/13, 50/17) propisano je da je plovilo brodica ili jahta strane državne pripadnosti namijenjena razonodi, sportu ili rekreaciji, koja se koristi bez naplate, uključujući brodice i jahte koje sudjeluju u sportskim natjecanjima, humanitarnim akcijama ili nautičkim sajmovima, te je člankom 3. stavkom 1. Uredbe propisano da se plovilom u Republici Hrvatskoj ne smije obavljati gospodarska djelatnost.

11. Slijedom navedenoga, kako je okrivljenik obavljao gospodarsku djelatnost na plovilu odnosno brodici strane državne pripadnosti, to je počinio prekršaj iz članka 993. stavka 1. točke 3. i stavka 4. Pomorskog zakonika kojom je propisan pomorski prekršaj osobe koja upravlja brodicom ako strana jahta, odnosno brodica plovi i boravi u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske, a propustila je obaviti poslove sukladno članku 12. ovoga Zakonika, odnosno plovi, a ne udovoljava uvjetima propisanim posebnim propisom iz članka 12. ovog Zakonika, te je člankom 12. Zakonika propisano da strane jahte i brodice namijenjene razonodi, športu ili rekreaciji mogu ploviti i boraviti u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske, osim u zabranjenim zonama iz članka 16. i članka 29. ovoga Zakonika u skladu s propisom o plovidbi i boravku stranih jahti i brodica u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru koji donosi Vlada Republike Hrvatske.

12. Nadalje, u vezi navoda žalitelja da u odnosu na točku 2. pobijanog rješenja nije točan stav prvostupanjskog tijela da okrivljenik nije posjedovao valjanu punomoć za upravljanje brodicom, jer posjeduje dokaz o vlasništvu predmetnog plovila koji je priložen u postupku i iz kojeg je razvidno njegovo ovlaštenje za upravljanje plovilom te je time dokazano da je izostala bilo kakva namjera protupravnog postupanja okrivljenika te ga je bilo potrebno osloboditi od kazne, ističe se da kako se u konkretnom slučaju radi o plovilu, odnosno o brodici strane državne pripadnosti, te da bi strana brodica mogla postati hrvatska mora se upisati u Upisnik brodova Republike Hrvatske, kao i proći postupak brisanja iz stranog registra i registracije u [adresa] pri nadležnoj lučkoj kapetaniji, uz dostavu potrebne dokumentacije, u skladu s Pravilnikom o vođenju upisnika brodova, najvišoj dopuštenoj starosti i tehničkim uvjetima za upis u upisnik brodova te nije dovoljan samo ugovor o prodaji brodice, koji je okrivljenik priložio, a koji je bio potpisan od samo jednog kupca i nije bio ovjeren, to je navedena brodica kritične zgode imala status brodice strane državne pripadnosti i vlasništva, pa je stoga okrivljenik bio dužan, kao osoba koja je upravljala plovilom, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Uredbe o uvjetima za dolazak i boravak stranih jahti i brodica namijenjenih sportu i razonodi u unutarnjim morskih vodama i teritorijalnom moru (NN 97/13, 50/17), imati pisano ovlaštenje vlasnika plovila, a koje okrivljenik nije posjedovao.

13. Nadalje, neosnovani su navodi žalitelja da u odnosu na zabranu ukrcaja/iskrcaja putnika na brodice za istaknuti je da prostor opisan u točki 3. pobijanog rješenja ne predstavlja prostor na kojem bi bio zabranjen ukrcaj/iskrcaj putnika sa obale na plovilo niti je tuženik ovlašteno tijelo za nadzor nad istim, a sve sukladno odredbama Pomorskog zakonika kao i Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora, na koje propise se tužitelj neovlašteno poziva.

14. Naime, odredbom članka 1013. stavka 3. Pomorskog zakonika propisano je da će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za pomorski prekršaj pravna osoba koja postupi protivno članku 56. i 56.a, te propisima donesenim temeljem tog članka ovog Zakonika, te je stavkom 4. propisano da će se novčanom kaznom od 500,00 do 10.000,00 kuna kaznit za pomorski prekršaj iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka fizička osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi.

15. Nadalje, odredbom članka 25. Pravilnika o uvjetima i načinu održavanja reda u lukama i na ostalim dijelovima unutarnjih morskih voda (NN 72/21), donesenog na temelju članka 56. stavaka 2. i 3., članka 56.b stavaka 8. i 9. i članka 57. stavka 4. Pomorskog zakonika, propisano je da lučka djelatnost ukrcaja i iskrcaja putnika, tereta i vozila s plovnih objekata i ribarskih plovila kada obavljaju djelatnost ukrcaja i iskrcaja obavlja se na operativnoj obali, a tijelo koje upravlja lukom određuje vrijeme zadržavanja plovnih objekata na operativnom dijelu luke, te je odredbom članka 54. Pravilnika propisano da radi ukrcaja i iskrcaja tereta i putnika plovni objekti namijenjeni za gospodarske svrhe, mogu privremeno pristajati i izvan luke, a lučka kapetanija utvrđuje da li postoje uvjeti iz stavka 1. ovog članka, te određuje način i vrijeme podnošenja prijave dolaska odnosno odlaska broda.

16. Slijedom navedenoga, u skladu sa cit. Pravilnikom lučka kapetanije utvrđuje uvjete ukrcaja i iskrcaja i putnika izvan luke, pa neosnovano navodi žalitelj da se nadležnost lučke kapetanije odnosi isključivo na lučka područja, te kako je uvidom u zapisnik o provedenom nadzoru utvrđeno da je okrivljenik obavljao ukrcaj i iskrcaj putnika izvan luke a bez utvrđenih uvjeta i odobrenja lučke kapetanije, što okrivljenik niti ne poriče, to je isti počinio prekršaj iz članka 1013. stavka 3. i 4. Pomorskog zakonika.

17. Također, u postupku nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je prvostupanjsko tijelo valjano i detaljno obrazložilo svoju odluku o krivnji okrivljenika.

18. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravne oznake djela, ovaj sud je našao da su utvrđene novčane kazne okrivljeniku u granicama zakona i primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te nisu prestroge, time više što su utvrđene u zakonom propisanim minimumima, a kako okrivljenik nije priložio dokaze o svom materijalnom stanju i obiteljskim prilikama, to nema osnove za ublažavanje izrečenih novčanih kazni.

19. U vezi navoda žalitelja da ga se oslobodi od kazne za prekršaj pod točkom 2. izreke pobijane odluke, ističe se da u konkretnom slučaju nije ispunjen niti jedan zakonski uvjet za primjenu navedenog instituta iz članka 38. Prekršajnog zakona.

20. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

21. Iz navedenih razloga, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Upravi sigurnosti plovidbe, Lučkoj kapetaniji Dubrovnik u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.