Poslovni broj: Povrv-989/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista NĆ, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., Zagreb, Horvatova 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnica Sonja Šoštar, odvjetnica iz Samobora, protiv tuženika ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dragan Dramac, odvjetnik iz Zagreba, radi plateža, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 16. siječnja 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, ŠĆ, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Romana Bihara iz Zagreba, i punomoćnika tuženika Dragana Dramca, dana 28. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Viktorije Nikolić iz Zagreba, Milivoja Matošeca 3A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 591/2023 od 17. siječnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.092,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.908,67 EUR počev od dana od 01. prosinca 2022. godine do isplate, i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Viktorije Nikolić iz Zagreba, Milivoja Matošeca 3A, poslovni broj: Ovrv-591/2023 od 17. siječnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 EUR sa zateznom kamatom tekućom od

17. siječnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.671,13 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod javnog bilježnika Viktorije Nikolić iz Zagreba dana 24.11.2023.g. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i nalog tuženiku da tužitelju isplati iznos od 5.092,52 EUR) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 4.908,67 EUR počev od 01.12.2022.g. do isplate, kao i troškove ovršnog postupka u zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi, slijedom čega je javna bilježnica temeljem odredbe čl. 252.a u svezi čl. 252. b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 dalje OZ) donijela rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-591/2023 dana 17. siječnja 2024.g.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravovremeno podnio prigovor navodeći da je rješenje u cijelosti neosnovano te on osporava osnov i visinu potraživanja. Osim navedenog, osporava se aktivna legitimacija na strani tužitelja, a sve s obzirom da on s tužiteljem nije sklopio nikakav pravni posao, niti je on bilo kada obaviješten o možebitnom ustupu tražbine u korist tužitelja kao cesionara. Također ističe kako iz Izvoda otvorenih stavki dužnika ne može se zaključiti na što se točno odnosi potraživanje, te na temelju kojeg vremenskog razdoblja se traži zakonska zatezna kamata, te da li je zakonska kamata uračunata kao glavnica duga ili se traži kamata na kamatu dugovanja te treba naložiti tužitelju uredan obračun zatezni kamata iz kojeg će biti vidljivi osnovni elementi obračuna na način da omogućuju provjeru i to broj računa, iznos računa, dospijeće računa, dan (datum) kad je račun trebao biti plaćen, zakašnjenje, broj dana zakašnjenja i stopa zakonski kamata koja je primijenjena. Navodi da on nije nikad primio nikakvu opomenu od tužitelja ili neki drugi dopis kojim bi bio upoznat sa iznosom dugovanja specificiranog prema vremenskom razdoblju skupa s kamatama, na temelju takvog donošenja rješenja o ovrsi, ovrhovoditelj je ispostavio potpuno proizvoljno, paušalno i pravno neutemeljeno, jer istim nije precizirao predmetno rješenje.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e OZ-a, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54. Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br. Povrv-989/2024 od 13.veljače 2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv- 591/2023 od 17. siječnja 2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupku obrazlaže tužbeni zahtjev navodeći da se radi o dugovanju po ugovoru o kreditu tužene kojeg je tuženik imao prema starom vjerovniku društvu Addiko bank d.d., Zagreb, a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji. Naime, tuženik je kod Addiko bank d.d,, Zagreb, (u daljnjem tekstu; Banka) uzeo kredit u iznosu od 40.000,00 kn, na rok otplate od 59 mjeseci, anuitet 685,96 kn, temeljem sklopljenog Ugovora o kreditu br. 53929812 od dana 26.11.2021. godine. Tužitelj navodi da obzirom da tuženik nije uredno izvršavao svoje obveze po predmetnom ugovoru, banka je dana 17.10.2022. godine otkazala i raskinula tuženom označeni Ugovor te je time cjelokupno dugovanje tuženika po predmetnom kreditu dospjelo na naplatu odjednom sukladno članku 11. Ugovora, a koji je raskid ugovora tuženik primio 19.10.2022. te je iznos tada dospjelog duga je bio 38.132,81 kn (glavnica 36.984,38 kn, redovna kamata 1.107,31 kn, zzk 41,12 kn). Tužitelj je temeljem označenog ugovora o kupoprodaji tražbina i ugovora o cesiji, otkupio dugovanje tuženika u iznosu od 5.092,52 € /38.369,59 kn (glavnica 4.908,67 EUR / 36.984,37 HRK, redovna kamata 146,97 EUR/1.107,35 HRK, 36,88 EUR/ 277,87 HRK) te je dugovanje tuženika na dan 23.11.2023. godine na ime glavnice dakle iznosilo 4.908,67 EUR, redovne kamate 146,97 EUR, te zakonske zatezne kamate obračunate do 30.11.2022. godine iznosi 36,88 EUR odnosno, ukupno 5.092,52 € koliko je i ovdje utuženo.

5. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvod iz otvorenih stavaka dužnika (list 8 spisa), presliku ugovora o cesiji između Addiko Bank d.d. i tužitelja i primopredajnog zapisnika (list 33-37 spisa), obavijest o raskidu ugovora sa povratnicom (list 38, 47 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (list 39 spisa), presliku ugovora o kreditu broj 53929812 od 26.11.2021.g. (list 41-46 spisa), karticu prometa na dan 25.02.2025.g. (list 49 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Također je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku, oec Petri Blašković koja je dana 15.09.2025.g. dostavila sudu pisani nalaz i mišljenje. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 88/22; dalje u tekstu: ZPP). Cijeneći svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s čl. 8 ZPP-a ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Prvenstveno valja iskazati da u konkretnom slučaju pravni odnos između Addiko Bank d.d. i tužitelja, kao i pravni odnos između tužitelja i tuženika valja prosuđivati kako kroz odredbe kojima se uređuje ugovorna subrogacija sukladno odredbama čl. 80-89 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 125/21; u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Stoga je sud uvidom u presliku ugovora o cesiji između Addiko Bank d.d. i tužitelja utvrdio da je predmetnim ugovorom tužitelj otkupio od Addiko Bank d.d., između ostalih i tražbinu koju je ta banka imala prema tuženiku, a koja je činjenica razvidna iz primopredajnog zapisnika koji prileži listu 37 a iz koje je vidljivo da je kao osoba dužnika naznačen tuženik, njegov OIB te da je predmet ugovora dugovanje po ugovoru broj 53929812, a koji broj označava ugovor o kreditu sklopljen između banke i tuženika koji prileži spisu.

8. Ugovor o cesiji, jer je cesija jedan od načina stjecanja određenog potraživanja koje stjecanje cesionar izvodi iz cedentovog isto tako određenog potraživanja prema cesusu, koji nema takav sadržaj i ne sadrži naznaku takvog potraživanja, onog kojeg cedent ima prema cesusu, kao predmeta ustupanja ili cesije, odnosno ugovor u kojemu nije određeno ili se ne može odrediti u smislu odredbe čl. 50. st. 1. ZOO koje je to određeno potraživanje cesionar stekao, predstavlja ništav pravni posao, što u konkretnome nije slučaj.

9. Obzirom da je predmetnim ugovorom određena osoba cesionara, cedenta, naznačena osoba dužnika, kao i naznaku potraživanja koje se može odrediti u smislu odredbe čl. 50 ZOO-a koje je to cesionar stekao, te obzirom da sud nije utvrdio nikakve druge razloge uslijed kojih bi predmetni ugovor bio ništav, odnosno ništetan, to je sud utvrdio valjanost spornog ugovora o cesiji. Slijedom toga, tužitelj ima pravo tražiti od dužnika naplatu nenaplaćenog duga iz razloga što je sklapanjem ugovora s vjerovnikom/ustupiteljem odnosno cedentom postao punopravni vlasnik potraživanja i prema dužniku ima ista prava koje je vjerovnik/cedent imao prema dužniku do ustupanja. Upravo iz razloga što se radi o zakonitoj osnovi stjecanja novčanog potraživanja tužitelj kao cesionar ima pravo tražiti naplatu duga od dužnika, a s druge strane dužnik mu je dug dužan podmiriti.

10. Slijedom iznijetoga, a kako je iz naprijed navedene dokumentacije razvidno da je predmetnim ugovorom tužitelj kao novi vjerovnik stupio u poziciju prijašnjeg vjerovnika sa istom vrijednošću potraživanja koje je Addiko bank d.d. imao prema tuženiku, slijedom čega navedenim ugovorom o cesiji nije ugovoreno nepovoljnije postupanje prema dužniku, odnosno tuženiku, sud utvrdio aktivnu i pasivnu legitimaciju stranaka za postupanje u ovom postupku u smislu odredbe čl. 80 ZOO-a te je stoga u cijelosti otklonjen prigovor tuženika u odnosu na nedostatak aktivne legitimacije za postupanje na strani tužitelja u ovom postupku.

11. Nastavno valja napomenuti da je u odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a propisano da za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, pa sve da dužnik i nije obaviješten o ustupanju tražbine novom vjerovniku to ne utječe na valjanost ustupanja, dok se vođenje parnice novog vjerovnika protiv dužnika može smatrati obavještavanjem o ustupanju tražbine tuženika (tako i VSRH u Revt-36/03-2 od 18. veljače 2004.) Sud stoga nalazi kako za meritum spora nije relevantno da li je tuženik uredno obaviješten o cesiji obzirom se podnošenje ovršnog prijedloga u ovom predmetu ima smatrati obavještavanjem o ustupu tražbine (s time da je tužitelj tijekom postupka iskazao kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl.80. ZOO-a i obavijestio je tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora, prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Iz navedenog razloga, sud je riješio kako neće provoditi dokaz saslušanjem tuženika na okolnost da on nikada nije zaprimio od tužitelja ikakvu opomenu (a koji je dokazni prijedlog podnio tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi), smatrajući isti bespotrebnim i da bi provođenje istog samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

12. Obzirom da je između stranaka sporna i visina tužbenog zahtjeva, sud je odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještakinji Petri Blašković.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković proizlazi utvrđenje da su dana 26.11.2021. tuženik ZĆ kao korisnik kredita s kreditorom Addiko Bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 53929812. Sukladno članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se na iskorišteni iznos kredita obračunava fiksna kamatna stopa od 6,20% dekurzivno godišnje. Članak 4. određuje u odnosu na otplatu kredita Ugovora o kreditu da anuiteti dospijevaju svakog 15-tog dana u mjesecu sukladno datumima dospijeća navedenim u otplatnom planu kredita, a podmiruje se u HRK. Za izostale/zakašnjele uplate, u skladu s člankom 7. Ugovora o kreditu, Banka korisniku kredita naplaćuje zakonsku zateznu kamatu u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama Addiko Bank d.d. i važećim zakonskim propisima, a koja se obračunava od prvog dana dospijeća do dana plaćanja, te prateće troškove. Prema članku 11. ugovoreno je da Banka može raskinuti, odnosno otkazati, Ugovor prije isteka njegovog redovnog trajanja čime tražbina iz Ugovora dospijeva u cijelosti, pri čemu se kao razlozi za otkaz Ugovora, između ostalog, navodi sljedeće: ako se korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora, ako korisnik kredita usprkos opomeni kasni s plaćanjem jednog anuiteta odnosno bilo koje druge dospjele obveze više od 30 (trideset) dana, ako Banka sazna za okolnosti koje bi mogle dovesti u pitanje podmirenje tražbina iz Ugovora. Nadalje, Ugovor se smatra otkazanim danom otpremanja obavijesti o otkazu preporučenom poštom na posljednju adresu korisnika kredita koja je poznata Banci. Dana 17.10.2022. godine tužitelj Addiko bank d.d. je, u skladu s člankom 11. Ugovora o kreditu, otkazao kredit zbog neurednosti u otplati kredita, odnosno neispunjavanja obveza preuzetih po Ugovoru o kreditu broj 53929812 te je cjelokupnu tražbinu proglasio dospjelom, o čemu u spisu na listu 38 prileži dokument Raskid ugovora o kreditu broj 53929812, sastavljenog dana 17.10.2022. godine u Zagrebu. Dana 08.06.2022. su Addiko Bank d.d. kao ustupitelj (cedent) i EOS Matrix d.o.o., u ovom predmetu tužitelj, kao primatelj (cesionar) sklopili Ugovor o cesiji, kojim se navodi da su Ugovorne strane zaključile Ugovor o kupoprodaji tražbina temeljem kojeg je ugovoren periodički prijenos potraživanja kojim će cedent prenositi na cesionara daljnja potraživanja kvartalnom dinamikom.

14. Temeljem analizirane dokumentacije, zaključak je vještaka da visina duga po osnovi Ugovora o kreditu broj 53929812 sklopljenog dana 26.11.2021. godine između kreditora Addiko Bank d.d. i korisnika kredita ZĆ, koje potraživanje je temeljem Ugovora o cesiji ustupljeno tužitelju, na dan 23.11.2023. godine iznosi ukupno

5.385,98 EUR, i to po osnovu:

dospjele glavnice iznos od 4.908,67 EUR,

dospjele obračunate redovne kamate iznos od 146,97 EUR,

obračunate zakonske zatezne kamate iznos od 330,34 EUR

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje Petre Blašković obzirom je izrađen u skladu s pravilima struke, a nakon uvida u cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju od strane stručnjaka koji je obrazložio i potkrijepio sve svoje zaključke, a koju činjenicu potvrđuju i stranke koje nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje imenovane vještakinje.

16. Nadalje, iako izvod iz poslovnih stavaka kao vjerodostojna isprava sam po sebi ne predstavlja javnu ispravu, u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovaraju navodima iz ovršnog prijedloga i postavljenom tužbenom zahtjevu po svojim iznosima, datumu izdavanja, i dospijećima, čime se potvrđuje presumpcija istinitosti i autentičnosti izvatka iz poslovnih knjiga.

17. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja, sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva u odnosu na potraživanje tužitelja na način kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega je sud u cijelosti ocijenjen kao osnovan tužbeni zahtjev i time obvezu tuženika na plaćanje utuženog iznosa.

18. Kako je utvrđeno da dugovanje po osnovi glavnice ukupno iznosi 4.908,67 EUR, a koji trošak tereti tuženika u smislu odredbe čl. 9 st. 1 ZOO-a koja određuje da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, kao i sukladno odredbi 342 st. 1 istog zakona, a u svezi čl. 336 ZOO-a, te obzirom da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije podastro sudu niti jedan dokaz u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a da je utužene troškove podmirio, djelomično ili u cijelosti sukladno odredbi čl. 219 st. 1 ZPP-a, to je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za predmetni iznos i odlučio kao u točki I izreke presude.

19. Sud stoga nalazi osnovanim zahtjev tužitelja na platež iznosa redovne kamate od 146,97 EUR, te zakonske zatezne kamate u iznosu od 36,88 EUR obračunate do 30.11.2022.g. primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Naime, primjenom citiranih zakonskih odredbi, sud nalazi da je na dispoziciji tužitelja da li će zahtjev na platež kamate postaviti u obliku uglavničenog iznosa ili će takav zahtjev postaviti odredivo na način da će potraživati kamatu počev od određenog dana tekuće na određeni iznos. Imajući u vidu da je sud osnovanost visine obračunate i uglavničene kamate utvrdio financijskim vještačenjem, valjalo je usvojiti zahtjev tužitelja na platež iste, održati rješenje o platnom nalogu u navedenom dijelu i odlučiti kao u točci I izreke presude.

20. Nadalje, tužitelju je dosuđena zatezna kamata na iznos glavničnog potraživanja od 4.908,67 EUR počev od 01.12.2022.g. obzirom je tuženikova obveza dospjela ranije danom raskida ugovora o kreditu s datumom 17.10.2022.g. do isplate sukladno odredbama čl. 29 st. 1 i 183 ZOO-a, te je odlučeno kao u točci I izreke presude.

21. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 11 toč.1 u iznosu od 199,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 273,75 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom, s time da se napominje da je i tužitelj podneskom od 24.03.2025.g. odustao od zahtjeva za platež zatezne kamate tekuće na ovršni trošak počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već je isti zatražio od dana presuđenja.

22. Obveza tuženika da naknadi tužitelju trošak postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 7 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podnesaka od 24.03.2025.g. i od 10.10.2025.g. temeljem Tbr 8 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, na trošak pristupa na ročišta na dane 06.06.2025.g. i 16.01.2026.g. temeljem Tbr 9 toč. 1, svaki u visini od 100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 800,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a iznosi 1.000,00 eura. Tužitelju je također priznat trošak financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, obzirom je isti bio nužan za utvrđenje osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 97,38 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), kao i trošak ovršnog troška u iznosu od 273,75 EUR slijedom čega sveukupan trošak postupka iznosi 1.671,13 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO-a te je odlučeno kao u točci III izreke presude.

23. Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu, dana 28. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u četiri istovjetna primjerka, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na pristojbu na presudu u iznosu od 97,38 eura

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 28. siječnja 2026. godine