REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-1155/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja RĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Pleš, odvjetnik u Osijeku, Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa RĆN, službena osoba tuženika, radi obnove mirovine, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03343459988, URBROJ: 341-99-05/3-24-2720 od 18. srpnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03343459988, URBROJ: 341-12-05/3-24- 20052 od 26. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/24-01/03343459988, URBROJ: 341-99-05/3-24-2720 od 18. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03343459988 od 26. ožujka 2024.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za obnovu mirovine.

2. Tužitelj u tužbi i podnesku od 9. travnja 2025. u bitnome navodi da se radi o zahtjevu za izračun i isplatu mirovine. Naime, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu prema članku 59. stavku 4. Zakona o mirovinskom osiguranju u visini od 0,667 (koeficijent), a navedeno proizlazi iz činjenice da je tužitelj u trenutku donošenja rješenja Vijeća vještaka od 3. svibnja 2022. bio u radnom odnosu, a nije koristio bolovanje te nije niti primao naknadu uz plaću do 30. travnja 2023. Nadalje, ističe da zahtjevom traži izračun naknade do 30. travnja 2023., uzimajući u obzir da je radni odnos tužitelja prestao zbog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu od strane poslodavca UNIKOM d.o.o. Osijek. Dodaje da je od strane referenta Područnog ureda tuženika u Osijeku konstatirano da je tužitelj koristio bolovanje te da je radi te okolnosti primao naknadu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, odnosno da radi te činjenice isti nema pravo na naknadu uz plaću po Zakonu o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji do dana priznavanja prava na mirovinu (30. travnja 2023.), a time je u zabludu dovedeno Povjerenstvo tuženika da tužitelj nema pravo na naknadu uz plaću. Ističe da ne odgovara činjeničnom stanju da je tužitelj koristio bolovanje jer isto ne proizlazi iz liječničke potvrde liječnika opće prakse. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je osporavano rješenje donijeto u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu s važećim zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporavanog rješenja koje ponavlja. Slijedom navedenog, tuženik predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj u podnesku od 24. studenog 2025., osim već dosada iznesenih navoda, ističe da je s posljednjim danom radnog odnosa (30. travnja 2023.) navršio 60 godina i 1 mjesec života, što je rezultiralo pogrešnim izračunom mirovine (pogrešna primjena odredbe članka 32. Zakona o mirovinskom osiguranju) na način da tužitelj nije tretiran kao osiguranik s navršenih minimalno 60 godina života u trenutku odlaska u mirovinu. Ističe da je bio dragovoljac Domovinskog rata u trajanju od 569 dana borbenog sektora te ima pravo da se taj vremenski period doda uz ostvarene godine staža mirovinskog osiguranja, dok ukupni mirovinski staž pri izračunu mirovine treba iznositi 38 godina, 3 mjeseca i 23 dana, zaključno sa 30. travnja 2023. Nadalje navodi da je tijekom trajanja staža osiguranja ostvarivao i rad uz drugi dohodak izvan radnog vremena kod poslodavca koji se odnosio na rad kao nogometni sudac, nogometni kontrolor 1. i 2. HNL temeljem ugovora o djelu koji je bio sklopljen s Hrvatskim nogometnim savezom te su na rad temeljem tih poslova i dužnosti obračunati i plaćeni doprinosi i pripadajući porezi u višegodišnjem trajanju, a isti nije uzet u obzir niti je uračunat prilikom izračuna mirovine.

5. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 14. siječnja 2026. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se, u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'', broj: 36/24.; – dalje: ZUS), svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je ostao kod navoda iz tužbe, navoda iznesenih tijekom upravnog spora i postavljenog tužbenog zahtjeva te je na raspravi suštinski ponovno iznio već dosada iznesene navode, dok je u spis predao potvrdu HZMO-a od 2. siječnja 2026. i potvrdu MORH-a od 9. veljače 2018. Također je dodatno predložio saslušanje tužitelja na okolnosti izračuna mirovine. Ujedno je zatražio trošak upravnog spora prema troškovniku od 14. siječnja 2026. u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR. Službena osoba tuženika na raspravi je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te se protivila izvođenju predloženog dokaznog prijedloga.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sud nije smatrao potrebnim izvoditi predloženi dokaz saslušanjem tužitelja te je isti odbio izvesti u skladu s odredbom članka 93. stavka 2. ZUS-a, budući da tužitelj nije stručna osoba za iskazivanje na okolnosti izračuna mirovine.

8. Predmetni postupak pokrenut je na zahtjev tužitelja za obnovu mirovine podnesen dana 14. ožujka 2024. u kojem navodi da ima pravo na isplatu invalidske mirovine prema odredbi članka 59. stavka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., – dalje: ZOMO), a navedeno proizlazi iz činjenice da je tužitelj u trenutku donošenja prvotnog rješenja Vijeća vještaka od 3. svibnja 2022. bio u radnom odnosu te nije koristio bolovanje i nije primao naknadu plaće za vrijeme bolovanja. Također traži izračun mirovine nakon prestanka radnog odnosa (30. travnja 2023.) s obzirom da je radni odnos prestao zbog osobno uvjetovanog otkaza ugovora o radu od strane poslodavca UNIKOM d.o.o. Osijek.

9. Iz podataka spisa je razvidno da je tužitelj korisnik invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovanog dijelom kao posljedica 20% bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom kao posljedica 80% bolesti izvan tih okolnosti počevši od 28. ožujka 2022. prema odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21.), sve sukladno rješenju Područne službe tuženika u Osijeku, broj spisa: 320069 od 5. travnja 2023. Međutim, tim rješenjem je određeno i da se mirovina neće isplaćivati budući tužitelj prema potvrdi poslodavca od 9. studenog 2022. nije raspoređen na drugo odgovarajuće radno mjesto, sukladno kontraindikacijama i preostaloj radnoj sposobnosti, a tužitelj je u trenutku podnošenja zahtjeva za ocjenu radne sposobnosti primao naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja sukladno članku 59. stavku 4. ZOMO-a (spisu prileži liječnička potvrda Ordinacije opće medicine dr. Marin Marinčić od 25. siječnja 2023. da je tužitelj bio privremeno nesposoban za rad od 1. prosinca 2021. do 15. travnja 2022.).

10. Nadalje, pravomoćnim rješenjem Područne službe tuženika u Osijeku, broj: 320069 od 4. svibnja 2023. tužitelju je određena, počevši od 1. svibnja 2023., invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti te je isplata mirovine tužitelju određena od 1. svibnja 2023., odnosno od prvog idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa tj. osiguranja, prema članku 59. stavku 6. ZOMO-a kojim je propisano da osiguraniku koji ima pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti iz članka 39. stavka 3. ovoga Zakona, a kojem je nakon utvrđenog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prestao radni odnos, odnosno osiguranje, invalidska mirovina se isplaćuje, uz primjenu članka 87. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona, od prvoga idućeg dana nakon prestanka radnog odnosa, odnosno osiguranja.

11. Prvostupanjsko tijelo je, postupajući po zahtjevu tužitelja, rješenjem od 26. ožujka 2024. isti odbilo pozivom na odredbu članka 126. stavka 2. točku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.) kojom je propisano ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

12. Prema stajalištu Suda, pravilno je tuženik osporavanim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv citiranog prvostupanjskog rješenja od 26. ožujka 2024. zaključujući da je odredbom članka 59. stavka 4. ZOMO-a propisano da osiguraniku kod kojega je utvrđen djelomični gubitak radne sposobnosti prema članku 39. stavku 3. ovoga Zakona, a od podnošenja zahtjeva za ostvarivanje prava na temelju djelomičnog gubitka radne sposobnosti do donošenja rješenja o priznanju prava na invalidsku mirovinu iz stavka 2. ovoga članka primao je naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad prema propisima iz obveznog zdravstvenog osiguranja odnosno prema propisima o radu, isplata invalidske mirovine pripada od dana početka rada na drugim poslovima prema promijenjenoj preostaloj radnoj sposobnosti osiguranika, odnosno invalida rada. S obzirom da tužitelj nije raspoređen na druge poslove prema promijenjenoj preostaloj radnoj sposobnosti, već mu je radni odnos prestao s danom 30. travnja 2023., nema osnove da mu se odredi isplata invalidske mirovine prema članku 59. stavku 4. ZOMO-a, a time nema osnove niti za novim izračunom mirovine.

13. Pri tome valja navesti da je tužitelj podnio zahtjev za izračun i isplatu mirovine prema članku 59. stavku 4. ZOMO-a te su tuženik i prvostupanjsko tijelo odlučili o istome, dok je tužitelj naknadno tijekom upravnog spora iznio prigovore pogrešne primjene članka 32. ZOMO, broja dana borbenog sektora koji je uzet u obzir prilikom izračuna mirovine, ukupnog mirovinskog staža, ostvarenog drugog dohotka koji nije uzet u obzir prilikom izračuna mirovine, a na koje prigovore se upravna tijela u osporavanim rješenjima nisu niti mogla referirati obzirom da iste tužitelj nije istaknuo u zahtjevu niti u žalbi izjavljenog protiv prvostupanjskog rješenja.

14. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje se zakonitim, te je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke presude, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a.

15. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, prema članku 147. stavak 1. ZUS-a, odbijen je i njegov zahtjev za naknadom troškova ovoga spora te je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

16. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku