REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: Pp-3702/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog BĆ, radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/25-5/32190, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 5.12.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i M, r. Š, rođen **.**.1960. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., umirovljenik, 475,00 eura, razveden, 4 djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen, nije odlikovan, prekršajno osuđivan,
k r i v j e
I što je dana 5. prosinca 2025., u 18:30 sati, u Predavcu, ulica Odvojaka Stjepana Radića kućni broj 8., u obiteljskoj kući, nasilnički se ponašao u obitelji na način da je verbalno napao svog sina MĆ vrijeđajući ga pogrdnim riječima: "Vucibatino, smeće, pička ti materina, izađi iz kuće to je moja kuća", što je kod oštećenog izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti te povrijedilo njegovo dostojanstvo,
dakle, vrijeđanjem sina nasilnički se ponašao u obitelji,
pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA OD 150,00 EURA (sto pedeset eura).
II
Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 100,00 eura (sto eura) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
III Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/25-5/32190, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 5.12.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.
3. Ispitani BĆ navodi da od njegove strane nije bilo izražavanja nasilničkog ponašanja prema sinu na način da bi ga vrijeđao pogrdnim riječima iz optužnog akta napominjući da je smeće te vucibatina i psujući mu majku. Naime, sin je razveo jedan brak iz kojeg ima dvoje maloljetne djece i to dvoje djece kao unučad ga često posjećuju, kako je bilo navedene večeri u njegovoj obiteljskoj kući. Prije toga je obavljao građevinske radove u Zrinskom Topolovcu i po završetku u večernjim satima došao je kući kako bi odmorio te se istuširao. Tamo su se nalazila unučad s kojima je kraće vrijeme boravio na katu kuće. Kod toga ističe da sin nakon razvoda braka ima drugu djevojku s kojom živi i s njom je u emotivnoj vezi. No, nije zadovoljan tom djevojkom, jer se ona na neki način neprimjereno i nedolično ophodi u smislu toga da se ne najavljuje kada dolazi njemu u kuću, ne pozdravlja ga i slično, tako da nema dostatnu privatnost. Stoga je sinu napomenuo da bi bilo dobro da prekine emotivnu vezu s tom djevojkom, ali ga on nije poslušao. Ove zgode kada se istuširao nakon posla iz kuće je morao izbaciti smeće i boce koje su ostale od ranije i kada se sin pojavio sa djevojkom rekao mu je da je on trebao obaviti taj posao umjesto njega kao domaćina kuće te da ona ne radi ništa iako je i ona mogla umjesto njega izbaciti smeće iz kuće. Stoga je sinu ponovio da bi bilo bolje da on s djevojkom ne dolazi više kod njega, ali mu nije rekao pogrdne riječi uvredljivog sadržaja iz optužnog akta. Na ovakve njegove primjedbe sin je rekao da bi ga trebalo voditi liječniku obzirom da je u nekom smislu bolestan, iako nije shvatio što je želio reći time, tako da između njih nije došlo do nikakvog sukoba. U tim trenucima u kraćoj komunikaciji sa sinom u blizini se nije nalazila njegova emotivna prijateljica ŠĆ i ne može imati saznanja o razgovoru između njega i oštećenog. Stoga prekršaj poriče u cijelosti.
4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj, sud je u dokaznom postupku ispitao svjedoka SĆ, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećenog MĆ u svojstvu svjedoka te zapisnik o ispitivanju ŠĆ u svojstvu svjedoka. Sud je tokom postupka namjeravao ispitati oštećenog MĆ kao sina okrivljenika ali je isti prihvatio blagodat nesvjedočenja i nije želio iskazivati o događaju.
5. Ispitana ŠĆ iskazuje da ima izvjesna saznanja o spornom događaju, jer se navedene večeri nalazila u kući na spomenutoj adresi u Predavcu gdje živi otac njenog emotivnog prijatelja odnosno oštećenog. Njih dvoje su tamo zajedno došli predmetne večeri time da se u kući već nalazio okrivljenik koji je i otišao na kat kuće i tamo obavljao neke poslove, jer je odande čula buku i udaranje ne znajući što se događa. Zbog stvaranja buke na kat kuće je otišao oštećeni da razgovara ocem i ukaže mu na to da ne stvara buku. Ona se u tim trenucima zatekla u susjednoj prostoriji do sobe gdje su se nalazili okrivljenik i oštećeni i čula je njihovu određenu komunikaciju gdje su se međusobno verbalno prepirali. Jedino je razabrala da je okrivljenik govorio kako se oštećeni treba izgubiti iz kuće i da je ništa koristi i da se nalazi u njegovoj kući. Moguće je da je okrivljenik iskazao neku pogrdu riječ, ali se sadržaja tih riječi ne može prisjetiti. Ubrzo je razgovor između njih prestao te je ona zajedno sa oštećenim napustila ovu obiteljsku kuću.
6. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik navedene zgode nalazio na naznačenoj lokaciji te da je bio u razgovoru sa sinom.
7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li se okrivljenik nasilnički ponašao prema sinu tako što bi mu uputio pogrdne riječi u smislu vrijeđanja, pa da bi takvo njegovo eksplicitno ponašanje kod oštećenog izazvalo izvjesnu posljedicu u vidu povrede dostojanstva i uznemirenost.
8. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja psihičke naravi iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Okrivljenik se tokom postupka u obrani izjasnio da se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret, pri čemu je napomenuo da nikakvim pogrdnim riječima nije vrijeđao sina u obiteljskoj kući psujući mu majku i govoreći da je smeće i vucibatina. Radilo se jedino o tome da je bio nezadovoljan što je sin u kuću doveo djevojku s kojom živi, što mu nije odgovaralo obzirom da se ona ne ophodi pristojno i korektno kada se nalazi u njegovoj kući. Stoga je govorio da su jedno od njih dvoje trebali počistiti kuću i iznijeti smeće ,ali je on umjesto njih to morao učiniti. U tom smislu je rekao sinu da više ne dolazi s djevojkom kod njega, na što mu je sin odgovorio kao je bolestan i da treba ići liječniku.
10. Sam oštećeni MĆ kao sin okrivljenika tokom postupka nije želio iznositi obranu. No, neposredno nakon događaja ispitan je u Policijskoj postaji Bjelovar u svojstvu svjedoka odnosno oštećene osobe, te se iz spomenutog zapisnika jasno razabire da su mu upućena sva potrebna upozorenja dok se ispituje u svojstvu svjedoka i time se radi o zakonitom dokazu, a prema samom sadržaju ovog zapisnika jasno proizlazi da se otac prema njemu ove zgode ipak ophodio na neprimjeren način u obiteljskoj kući. U jednom trenutku otac se zatekao na katu te je počeo starati buku i nečime nabijati, što ga je smetalo, te je otišao do njega na kat i to mu prigovorio. U tim trenucima on ga je počeo vrijeđati riječima da mu pička materina i da izađe iz kuće i da je to njegova kuća kao i to da je vucibatina i smeće, dok fizičkog kontakta nije bilo među njima. Posebno je indikativna tvrdnja oštećenog o tome da ga je opisano izražavanje odnosno ponašanje oca uznemirilo.
11. S druge strane, o predmetnom događaju iskazivala je svjedokinja ŠĆ kao emotivna prijateljica oštećenog tako da proizlazi kao ona nije bila u istoj prostoriji sa okrivljenikom i oštećenim kad su oni mali razgovor odnosno verbalnu prepirku. No, svjedokinja tvrdi da je bila u susjednoj prostoriji te je mogla čuti barem dio njihove komunikacije. U tim trenucima razabrala je kako je okrivljenik napomenuo oštećenom da se treba izgubiti iz kuće i da je ništa koristi., a ne može se izjasniti da li je okrivljenik iskazivao neke psovke odnosno pogrdne riječi prema oštećenom, tako da je ona ubrzo sa oštećenim napustila obiteljsku kuću.
12. Isto tako, navedena svjedokinja neposredno nakon događaja ispitana je u Policijskoj postaji Bjelovar u tom svojstvu te se iz spomenutog zapisnika jasno razabire da su joj upućena sva potrebna upozorenja dok se ispituje u svojstvu svjedoka i time se radi o zakonitom dokazu, a prema samom sadržaju ovog zapisnika jasno proizlazi da je identično iskazivala opisujući postojanje verbalne prepirke odnosno svađe između okrivljenika i oštećenog kao oca i sina. Kod toga je istaknula da je ona čula lupanje s kata kuće gdje se nalazio okrivljenik te je čula kako je on govorio da nitko u kući ništa ne radi i da sve mora raditi on sam pa je došlo do prepirke između njega i oštećenog gdje je otac sinu govorio da se gubi iz kuće i da je ništa koristi.
13. Prema tome, navodi obrane okrivljenika nisu dovoljno uvjerljivi kada tvrdi da nije upućivao pogrdne riječi prema sinu, osim što je tražio da svoju djevojku više ne dovodi u njegovu kuću. Suprotno tome nalazi se u tvrdnjama oštećenog koji je neposredno po događaju jasno isticao riječi koje mu je otac uputio u međusobnoj verbalnoj komunikaciji, pa proizlazi da mu je otac psovao mater i nalagao da izađe iz kuće nazivajući ga vucibatinom i smećem. S druge strane, i svjedokinja ŠĆ čula je verbalnu prepirku oca i sina te i ona potvrđuje da je okrivljenik oštećenom nalagao da napusti njegovu obiteljsku kuću i govorio da je ništa koristi. Sasvim je jasno da oštećeni kao sin okrivljenika nije imao nikakav stvaran motiv i razlog da neistinito tereti oca za verbalno nasilje, tim više što i nakon toga komuniciraju te zajedno i rade pa je očito oštećeni bio emotivno povrijeđen takvim nastupom oca, zbog čega je naprasno i napustio njegovu obiteljsku kuću zajedno sa djevojkom.
14. Time su navedeni dokazi dostatni da bi se utvrdilo protupravno ponašanje okrivljenika koje je imalo je sve elemente psihičkog nasilnog čina u odnosu na sina. Kod toga je potpuno jasno da naznačene riječi iz činjeničnog opisa optužnog akta upućene bilo kojoj osobi doista imaju smisao vrijeđanja, što kod osobe kojoj se te riječi upućuju nužno izaziva izvjesnu negativnu emociju kao što je uznemirenost ili povreda dostojanstva, posebno ako se te riječi upućuju bliskom članu obitelji, kao što je ovdje slučaj. Stoga je oštećeni nesumnjivo u ovoj situaciji bio emotivno povrijeđen, jer nije očekivao da će se okrivljenik bez valjanog razloga i motiva prema njemu tako ponašati. Nastupanje navedene psihičke posljedice sasvim je jasno istakao oštećeni neposredno nakon događaja prilikom pružanja iskaza i opisa navedene situacije. Isto tako, svjedokinja ŠĆ iskazivala je samo o neposrednim saznanjima o nasilnom činu te jasno tvrdi kao je postojala verbalna prepirka između oca i sina, u kojoj je situaciji okrivljenik verbalno namjeravao istjerati sina iz kuće i nazivao ga osobom koja je ništa koristi.
15. Nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente prekršaja koji mu se stavlja na teret te je oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.
16. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da kao umirovljenik ima niska mjesečna primanja, dok do sada nije činio prekršaje vezano za nasilje ili izražavanje neke druge vrste agresije, pri čemu ujedno nije ulagao neku posebnu upornost u kriminogenoj aktivnosti, dok sud nije kao otegotno cijenio njegovu kažnjavanost za jedan prekršaj iz prometa. Stoga kada se uzme u obzir način postupanja okrivljenika i stupanj krivnje, bilo je uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna primjerena težini nasilnog čina i biti će dostatna da utječe na njegovu svijest i buduće primjereno ponašanje u socijalnoj sredini, posebno u obiteljskim odnosima, pa će se na taj način postići zakonska svrha kažnjavanja i to u smislu individualne prevencije.
17. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.
18. Sud se u odnosu na okrivljenika nije odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtvi nasilja, jer prema provedenim dokazima proizlazi kako oštećeni više ne živi na naznačenoj adresi prebivališta iako je tamo prijavljen. S druge strane, nakon spornog događaja nije više dolazilo do njihovog međusobnog sukoba zbog bilo kojeg razloga, tako da se ukazuje nepotrebnim i neprihvatljivim izricanje ove zaštitne mjere, tim više što oštećeni nije niti napomenuo da osjeća bilo kakvu ugroženost za svoj integritet.
19. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ostvaruje redovna mjesečna primanja i može platiti minimalni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju.
U Bjelovaru, 28. siječnja 2026.
Zapisničar
SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r.
Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku
2. Podnositelju Optužnog prijedloga
• po pravomoćnosti
3. Žrtvi NĆ
4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar