REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8
Poslovni broj: Pp-3086/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ER, radi prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar Klasa: 211-07/24-5/27924, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 22.10.2025., nakon održane usmene, javne i glavne rasprave u prisutnosti okrivljenika, a u odsutnosti podnositelja Optužnog prijedloga, na temelju članka 183. u vezi članka 160. Prekršajnog zakona (NN 107/07), dana 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENI ER, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i K r. M, rođen **.**.1961. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], viši stručni suradnik, 2.000,00 eura, oženjen, otac 2 djece, državljanin Republike Hrvatske, viša stručna sprema, pismen, nije odlikovan, prekršajno neosuđivan,
k r i v j e
I što je dana 3. rujna 2025., u Bjelovaru, na Trgu Hrvatskih branitelja kućni broj 21., nasilnički se ponašao u obitelji na način da je došao u stan KR i nakon kraće verbalne rasprave uputio joj riječi: „stavit ću si štrik oko vrata, ti si kriva za to, sad me zadnji put vidiš i zadnji put samnom razgovaraš„, što je kod oštećene izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti, nakon čega je ponovno došao u stan 21. listopada 2025. u 9:00 sati, i obratio joj se uznemirujućim riječima "krepaj, tebe treba dovesti do dna i psihički uništiti da shvatiš da si u krivu“, a što je kod iste izazvalo osjećaj straha i nelagode,
dakle, izazivanjem uznemirenosti izjavom o suicidu te vrijeđanjem kćerke nasilnički se ponašao u obitelji,
pa je time počinio prekršaj iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona
i z r i č e
NOVČANA KAZNA OD 150,00 EURA (sto pedeset eura).
II
Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti presude.
Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona naplatiti prisilnim putem.
Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 100,00 eura (sto eura) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
III Na temelju članka 16. stavka 1. i 2. u vezi članka 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se izriče ZAŠTITNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI UHOĐENJA ŽRTVE NASILJA U OBITELJI I TO S KĆERKOM KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1987., s prebivalištem u [adresa]. Navedena zaštitna mjera odnosi se na sva javna mjesta na kojima će žrtva nasilja boraviti kao i na adresi prebivališta u [adresa]. Okrivljeniku se nalaže da se žrtvi nasilja ne smije približiti na udaljenost manju od 100 metara i to u trajanju od 6 (šest) mjeseci u koji se period uračunava vrijeme trajanja navedene mjere opreza izdane od strane Policijske postaje Bjelovar u periodu od 21. listopada 2025. do 29. listopada 2025. te ovosudnim rješenjima od 27. listopada 2025. te 31. prosinca 2025.
Na temelju odredbe članka 2. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije, provedba ove zaštitne mjere povjerava se Policijskoj postaji Bjelovar na čijem području prebiva žrtva nasilja, ali i drugim nadležnim Policijskim postajama, ovisno o mjestu boravka žrtve nasilja.
Ako okrivljenik ne postupi prema izrečenoj zaštitnoj mjeri temeljem članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 dana.
IV Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura), u gore navedenom roku, pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/27924, Urbroj: 511-02-05-25-1. od 22.10.2025., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret.
3. Ispitani ER navodi da je u dva navrata kako je naznačeno u optužnom aktu dolazio kod oštećene kao kćeri u stan gdje ona živi sama sa svojim maloljetnim djetetom u dobi od sada 12 godina. Tamo je dolazio uglavnom da bi vidio i komunicirao sa unukom, jer unazad 5 ili 6 godina postoje obiteljski problemi obzirom da kćer ne može sama rješavati sve ono što se događa sa njenim djetetom vezano za odgoj i obrazovanje te njegovo uzdržavanje. U više navrata oštećena ga je zvala da joj pomogne oko toga i upustio se u to sa krajnje dobro namjerom da pomogne kćeri i unuku, ali zbog učestalih problema koje nisu mogli riješiti obzirom da unuk ne želi ići u školu i rabijatno se ponaša prema majci i njima u raznim situacijama, tada je izgubio kontrolu nad ponašanjem te je doista u ova dva navrata dolazeći kćeri u stan iskazao navedene riječi tokom verbalne rasprave. Time joj je u prvom navratu rekao da će si staviti štrik oko vrata i da ga zadnji puta vidi i razgovara sa njim, jer nije mogao iznaći više način kako da im pomogne. U drugom navratu također je iskazao da je kćer kriva za obiteljsku situaciju te da će se takvim ponašanjem dovesti do dna i tek će tada shvatiti da je u krivu kako se ophodi sa djetetom. Apsolutno takvo njegovo izražavanje nije kćeri uputio u namjeri da je povrijedi odnosno uznemiri i izazove kod nje štetnu posljedicu psihičke naravi. Međutim, jednostavno je iskoristio sve svoje mogućosti da joj pomogne u životnom smislu, ali ništa od toga nije polučilo rezultate i stoga je na opisani način reagirao. Kako je to sve bilo u dobroj namjeri da pomogne kćeri i unuku ne smatra da je takvo njegovo izražavanje izazvalo kod nje neku štetnu posljedicu i prekršaj poriče u cijelosti.
4. Obzirom da je okrivljenik porekao prekršaj, sud je u dokaznom postupku ispitao oštećenicu KR, kao kćerku okrivljenika, nakon čega je izvršen uvid u zapisnik o ispitivanju oštećene u svojstvu svjedoka.
5. Ispitana KR iskazuje da je u dva navrata došlo do verbalnog odnosno psihičkog nasilničkog ponašanja u obitelji od strane okrivljenika kao oca prema njoj, jer je u ta dva navrata u rasponu od mjesec dana u njezinom obiteljskom stanu pružao izjave koje su kod nje izazvale psihičku posljedicu u vidu uznemirenosti i straha. Naime, ima dijete u dobi od 12 godina koje je počela ulaziti u stanje puberteta i nekoliko mjeseci prije ovog događaja sin je počeo drastično mijenjati ponašanje i odnos prema njoj kao roditelju. Pokušavala je na razne načine savjetima ili na drugi način utjecati na dijete da ne izađe iz okvira uobičajenog i normalnog ponašanja za njegovu dob. Međutim, očito nije u tome uspjela te je zatražila pomoć oca koji joj je u tome trebao pomoći. Naime, radilo se o tome da je sin u toj dobi počeo intenzivno koristi prave cigarete, a nakon toga je saznala da konzumira alkohol, što je neprihvatljivo. No, u jednom od ovih navrata koji se spominju u optužnom aktu otac je bez njezinog dopuštenja i kontrole sam komunicirao sa njezinim djetetom i očito mu je dao izvjesnu podršku u tome što čini i time nju dezavuirao kao majku, jer svojim savjetima nije ništa postigla. Osim toga, smatrala je za shodno da otac i ona zajedno obave razgovor sa djetetom i na isti način ga upute u negativnost onoga što čini. Kada je to prigovorila ocu, on je reagirao na način da je rekao kako će si staviti štrik oko vrata i da je kriva za takvo stanje djeteta te da ga zadnji puta vidi i s njim razgovara. To je izazvalo kod nje strah i uznemirenost, jer je smatrala da bi otac mogao takvo što učiniti i sebi naštetiti, što se nije dogodilo. No otac je i nakon toga nastavio dolaziti učestalo i viđati nju i unuka, ali kako nije došlo do poboljšanja u ponašanju njezinog sina u drugom navratu otac joj je rekao da "krepa" i da je treba dovesti do dna i psihički uništiti kako bi shvatila da je on bio u pravu, a ona u krivu vezano za ponašanje njenog djeteta. I takvo njegovo izražavanje u toj situaciji je izazvalo kod nje negativne emocije u smislu uznemirenosti, jer nije očekivala da će se otac tako izražavati prema njoj. Inače, već izvjesno vrijeme ima dijagnosticiran bipolarni poremećaj osobnosti, ali uredno uzima terapiju lijekovima te se nalazi u remisiji, što znači da održava zdravstveni status. Na kraju ističe da je životno svrsishodno okrivljeniku još u izvjesnoj mjeri produljiti mjeru opreza koja se odnosi na zabranu komunikacije sa njom i prilaska njoj kao žrtvi nasilja, jer je to potrebno radi interesa njezinog maloljetnog djeteta koje je sada u fazi da znatno poboljša svoj životni i zdravstveni status, u čemu mu pomažu državne institucije i ona kao roditelj i smatra da ne bi bilo normalno da se okrivljenik nadalje involvira u njezine obiteljske probleme i komunikaciju sa njezinim djetetom, do čega bi došlo ako bi otac učestalo obilazio stambeni prostor u kojem živi sa sinom.
6. U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik u dva navrata kako je naznačeno u optužnom aktu nalazio na naznačenoj lokaciji i da je kćeri uputio tokom verbalne rasprave riječi da će si staviti štrik oko vrata i da ga zadnji puta vidi i razgovara sa njim, jer nije mogao iznaći više način kako da im pomogne, dok je u drugom navratu također iskazao da je kćer kriva za obiteljsku situaciju te da će se takvim ponašanjem dovesti do dna i tek će tada shvatiti da je u krivu kako se ophodi sa djetetom.
7. Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li je okrivljenik upućivanjem naznačenih riječi kod kćerke izazvao neku štetnu posljedicu odnosno negativnu emociju kao što je strah i uznemirenost.
8. Na temelju svih provedenih dokaza, sud je na siguran način utvrdio da se okrivljenik u ovoj situaciji ponašao na način koji nije dopustiv za užu socijalnu sredinu odnosno obitelj, pa je njegovo postupanje imalo sve bitne elemente nasilja psihičke naravi iz članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9. Okrivljenik se tokom postupka u obrani izjasnio da se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret, pri čemu je napomenuo da je doista u navedenim situacijama bio u stanu gdje živi njegova kćer odnosno oštećena sa maloljetnim sinom te da je u ta dva navrata u komunikaciji sa kćerkom iskazivao naznačene riječi koje se spominju u činjeničnom opisu optužnog akta, ali je do toga došlo iz razloga što on više nije mogao iznaći nikakav način kako bi pomogao razriješiti obiteljske probleme svoje kćeri osobne naravi te probleme koje ima sa sinom u dobio d 12 godina. Stoga je u tim situacijama reagirao defetistički i impulzivno, ali svakako to nije činio s namjerom da izazove bilo kakvu psihičku posljedicu kod kćeri u smislu uznemirenost i straha već je do toga došlo u dobroj namjeri kako bi kćer shvatila da mora u znatnoj mjeri promijeniti način života i samostalno rješavati obiteljske probleme.
10. Međutim, ispitana oštećena tokom postupka jasno je napomenula da je okrivljenik kao otac u te dvije zgode u njenom obiteljskom stanu doista izražavao riječi koje nisu bile adekvatne te su kod nje instant no zazvale psihičku posljedicu u vidu uznemirenost i straha. Kod toga napominje da je imala naglo i neočekivano problema sa maloljetnim sinom u dobi od 12 godina, jer je počeo pušiti cigarete i konzumirati alkohol te ona svojim utjecajem i savjetima nije uspjela utjecati na dijete da prestane s takvim asocijalnim ponašanjem u toj dobi. Stoga je zatražila pomoć od oca u tom smislu, ali je on očito pružao potporu njenom sinu i nije dovoljno edukativno i odgojno djelovao na unuka, tako da je njoj rušen autoritet prema djetetu i time je postignut suprotan efekt od onog koji je ona očekivala. Upravo je to ocu prigovorila u navedenim situacijama i tada je o reagirao na opisani način i izražavao se neprikladno prijeteći svojim suicidom te je za nju govorio da treba krepati i dovesti je do dna i psihički je uništiti kako bi shvatila da je ona u krivu vezano za način odgoja svog djeteta. U svakoj od tih situacija kod nje su izazvane negativne emocije odnosno uznemirenost i strah, jer nije očekivala da će se otac u komunikaciji s njom tako izražavati. Na kraju ističe kako ima dijagnosticiran bipolarnu poremećaj osobnosti, vezano za što uzima terapiju lijekovima te joj je zdravstveni status stabilan, ali upravo zbog postojećih problema s djetetom želi imati potpuni mir u obitelji da sama nastavi preodgoj djeteta i smatra potrebnim i svrsishodnim da se okrivljeniku kao ocu i nadalje onemogući komunikacija s njom, kako ponovno ne bi došlo do pogrešnog utjecaja od njegove strane na njezino dijete.
11. Isto tako, oštećena je neposredno nakon događaja ispitana u Policijskoj postaji Bjelovar u svojstvu svjedoka odnosno oštećene osobe, te se iz spomenutog zapisnika jasno razabire da su joj upućena sva potrebna upozorenja dok se ispituje u svojstvu svjedoka i time se radi o zakonitom dokazu, a prema samom sadržaju ovog zapisnika također jasno proizlazi da je otac u navedenim situacijama bio verbalno agresivan tvrdeći da je ona kriva za svoju hospitalizaciju i bolest pa joj je iskazao riječi "stavit ću si štrik oko vrata i sada ga me zadnji puta vidiš i samnom razgovaraš". Od tih riječi je bila u šoku, zabrinuta i uplaćena za njegovo psihičko tanje, obzirom da se nadala kao će otac pomoći smiriti njeno dijete. U drugoj situaciji kada je otac došao kod nje i nasamo razgovarao sa njenim sinom u sobi, ubrzo je odlučio napustiti njihov stan, ali se njoj glasno obratio riječima "krepaj, treba te dovesti do dna i psihički uništiti da shvatiš da si bila u krivu". I u toj situaciji osjećala je uznemirenost i strah te povredu dostojanstva zbog takvog ophođenja oca.
12. Prema tome, sud je s razlogom prihvatio kao uvjerljiv i istinit iskaz oštećene, ponajprije stoga što se na identičan način u dva navrata izjašnjavala o spornom događaju, kada je jasno i decidirano opisala eksplicitno ponašanje okrivljenika prema njoj. U svakom od tih iskaza izričito su naznačene riječi koje joj je okrivljenik kao otac uputio uslijed čega je oštećena zapala u stanje uznemirenosti te ča i straha zbog prijetnji kojom je odlučio naštetiti vlastitom integritetu. S druge strane, objede o tome da je oštećena kriva za svoj status kao i njenog djeteta te izricanje riječi "krepaj" dodatno je oštećena imala razloga biti uznemirena tim više ako se uzme u obzir njezin zdravstveni status s dijagnozom bipolarnog poremećaja osobnosti, jer su takve osobe iznimno osjetljive u komunikaciji.
13. Time su navedeni dokazi dostatni da bi se utvrdilo protupravno ponašanje okrivljenika koje je imalo je sve elemente psihičkog nasilnog čina u odnosu na kćer. Kod toga je potpuno jasno da naznačene riječi iz činjeničnog opisa optužnog akta upućene nekom članu obitelji kod te osobe nužno izazivaju negativnu emociju kao što je uznemirenost ili povreda dostojanstva pa čak i strah, posebno ako se te riječi upućuju vrlo bliskom članu obitelji, kao što je ovdje slučaj. Stoga je oštećena nesumnjivo u ovoj situaciji bila emotivno povrijeđena, jer nije očekivala da će se okrivljenik bez valjanog razloga i motiva prema njoj tako ponašati i izražavati.
14. Dakle, bez obzira na tvrdnje okrivljenika o tome kako mu doista nije bila stvarna namjera kod kćeri izazvati bilo kakvu uznemirenost ili strah zbog iskazanih riječi koje joj je u tim situacijama faktično uputio, ipak se pri tome u pravilu cijeni jedino subjektivni osjećaj oštećene i njen doživljaj sadržaja upućenih riječi, a u konkretnom slučaju očito je kod nje došlo do nastupanja izvjesnih psihičkih posljedica, zbog čega i egzistira opisani nasilni čin, bez obzira na postojanje dobre namjere okrivljenika da kćeri pomogne oko obiteljskih problema.
15. Nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, okrivljenik je u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio elemente prekršaja koji mu se stavlja na teret te je oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.
16. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da do sada nije činio prekršaje vezano za nasilje ili izražavanje neke druge vrste agresije, pri čemu ujedno nije ulagao neku posebnu upornost u kriminogenoj aktivnosti, time da otegotnih okolnosti nije nađeno. Stoga kada se uzme u obzir način postupanja okrivljenika i stupanj krivnje, bilo je uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna primjerena težini nasilnog čina i biti će dostatna da utječe na njegovu svijest i buduće primjereno ponašanje u socijalnoj sredini, posebno u obiteljskim odnosima, pa će se na taj način postići zakonska svrha kažnjavanja i to u smislu individualne prevencije.
17. Također, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.
18. Sud se u odnosu na okrivljenika odlučio na izricanje zaštitne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja i to kćerku kao žrtvu nasilja u obitelji u trajanju od 6 mjeseci, u koji period se uračunava i vrijeme trajanja identične mjere opreza izrečene naredbom od strane PP Bjelovar u trajanju od 7 dana te ovosudnim pravomoćnim rješenjima. Navedena mjera odnosi se na sva javna mjesta na kojima će boraviti žrtva nasilja, kao i na adresu prebivališta ili boravišta, a za vrijeme trajanja ove zaštitne mjere okrivljenik se ne smije približiti žrtvi na udaljenost manju od 100 metara. Provođenje ove zaštitne mjere pratiti će djelatnici Policijske postaje Bjelovar, a po potrebi i druge nadležne Policijske postaje u skladu sa Pravilnikom o načinu provedbe zaštitnih mjera koje su zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije. Sud je smatrao potrebnim izreći ovu zaštitnu mjeru obzirom da je prema provedenim dokazima utvrđeno da se oštećena i dalje nalazi u stanju konfuzije sa postojanjem obiteljskih problema te nadalje smatra kako okrivljenik svojim ponašanjem i djelovanjem očito negativno utječe na nju i njenog sina. Stoga je radi zaštite integriteta i ukupnog interesa žrtve nasilja sasvim prihvatljivo da se okrivljeniku još neko vrijeme onemogući bilo kakva komunikacija i pristup oštećenoj. Sama dužina trajanja ove mjere u skladu je sa životnim i obiteljskim okolnostima okrivljenika i oštećene, tako da kroz navedeni period okrivljenik ipak može prihvatiti propisane socijalne i zakonske norme ponašanja i odustati od nakane da nadalje utječe na životne odluke oštećene.
19. Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, jer ostvaruje redovna mjesečna primanja i može platiti minimalni iznos troškova postupka bez da time ugrožava svoju egzistenciju ili članova obitelji.
U Bjelovaru, 28. siječnja 2026.
Zapisničar
SUDAC
Andrea Hudoletnjak v.r.
Ratko Laban v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka, bez naplate takse, a pravodobno podnesena žalba odgađa izvršenje presude.
Dostaviti:
1. Okrivljeniku
2. Podnositelju Optužnog prijedloga
• po pravomoćnosti
3. Žrtvi KR
4. Hrvatskom zavodu za socijalni rad, Područni ured Bjelovar