REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: P-870/2019-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu ovog suda Jadranki Babić-Milberg, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Miji Kladarić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Porobija i Porobija iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 22. prosinca 2025., u nazočnosti tužitelja i zamjenika punomoćnika tužitelja Krešimira Pencinger, odvjetnika iz Slavonskog Broda i zamjenika punomoćnika tuženika Lorene Bakić, odvjetnice iz Zagreba, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210095523 od 3.7.2007. solemniziranom po Javnom bilježniku Miroslavu Bračunu posl. br. OV-26161/2007, sklopljenog između tužitelja ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita i tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, kao kreditora, a koja u članku 1. glasi “…u kunskoj protuvrijednosti od 27.469,53 CHF (slovima: dvadesetsedamtisućačetiristošezdesetdevet švicarskih franaka i pedesettri rapena) obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke...uz valutnu klauzulu,"; odredba dijela članka 2. koja glasi: "...27.469,53 CHF (slovima: dvadesetsedamtisućačetiristošezdesetdevet švicarskih franaka i pedesettri rapena)...promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.", u članku 6. stavka 1. glasi: “... u kunskoj protuvrijednosti 390,85 CHF (slovima: tristodevedeset švicarska franka i osamdesetpet rapena) obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja"; u članku 6. stavka 2. koja glasi: "Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, Korisnik kredita pristaje da Kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete. O izmijenjenom iznosu anuiteta Kreditor će obavijestiti Korisnika kredita u skladu s Općim uvjetima poslovanja Kreditora."; odredba dijela članka 18. točka J "Na prava i obveze ugovornih strana primjenjuju se Opći uvjeti poslovanja Zagrebačke banke d.d. Potpisom ovog Ugovora ugovorne strane izjavljuju da su upoznate s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. i pristaju na njihovu primjenu, te izrijekom potvrđuju da im je pri sklapanju ovog Ugovora uručen primjerak istih. Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primjene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora."; odredba dijela čl. 18. točka P: "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani Korisnika kredita izjavljuju Kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz čl. 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora.".

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 6.507,94 eura na ime razlike u iznosima anuiteta nastalih zbog korištenja ništetne odredbe Ugovora o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, te korištenja ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, koje je banka koristila prilikom izračuna visine anuiteta u odnosu na iznose anuiteta koji bi se dobili primjenom ugovorene kamatne stope po stopi od 5,20% godišnje i bez primjene ništetne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, zajedno sa zateznim kamatama, po kamatnoj stopi koja je do 31.prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenim na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a počev od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, a koja kamata na pojedinačne iznose teče kako slijedi:

Za iznos od 11,88 eur počevši od 15.12.2007. godine

Za iznos od 15,21 eur počevši od 15.01.2008. godine

Za iznos od 17,91 eur počevši od 13.02.2008. godine

Za iznos od 27,98 eur počevši od 12.03.2008. godine

Za iznos od 25,79 eur počevši od 16.04.2008. godine

Za iznos od 17,31 eur počevši od 17.05.2008. godine

Za iznos od 20,32 eur počevši od 17.06.2008. godine

Za iznos od 17,72 eur počevši od 16.07.2008. godine

Za iznos od 16,82 eur počevši od 09.08.2008. godine

Za iznos od 17,84 eur počevši od 27.09.2008. godine

Za iznos od 30,60 eur počevši od 14.10.2008. godine

Za iznos od 26,84 eur počevši od 25.11.2008. godine

Za iznos od 25,60 eur počevši od 12.12.2008. godine

Za iznos od 42,11 eur počevši od 03.01.2009. godine

Za iznos od 43,66 eur počevši od 10.02.2009. godine

Za iznos od 45,86 eur počevši od 05.03.2009. godine

Za iznos od 39,11 eur počevši od 16.04.2009. godine

Za iznos od 41,30 eur počevši od 06.05.2009. godine

Za iznos od 34,85 eur počevši od 17.06.2009. godine

Za iznos od 77,68 eur počevši od 04.07.2009. godine

Za iznos od 48,58 eur počevši od 03.09.2009. godine

Za iznos od 44,15 eur počevši od 13.10.2009. godine

Za iznos od 45,76 eur počevši od 11.11.2009. godine

Za iznos od 46,43 eur počevši od 19.11.2009. godine

Za iznos od 47,94 eur počevši od 24.12.2009. godine

Za iznos od 55,01 eur počevši od 11.02.2010. godine

Za iznos od 54,12 eur počevši od 16.03.2010. godine

Za iznos od 58,24 eur počevši od 15.04.2010. godine

Za iznos od 64,46 eur počevši od 15.05.2010. godine

Za iznos od 66,12 eur počevši od 09.06.2010. godine

Za iznos od 76,51 eur počevši od 09.07.2010. godine

Za iznos od 135,66 eur počevši od 30.07.2010. godine

Za iznos od 78,89 eur počevši od 15.10.2010. godine

Za iznos od 81,55 eur počevši od 13.11.2010. godine

Za iznos od 91,20 eur počevši od 15.12.2010. godine

Za iznos od 102,71 eur počevši od 11.01.2011. godine

Za iznos od 86,65 eur počevši od 15.02.2011. godine

Za iznos od 92,22 eur počevši od 15.03.2011. godine

Za iznos od 87,13 eur počevši od 15.04.2011. godine

Za iznos od 96,54 eur počevši od 15.05.2011. godine

Za iznos od 111,25 eur počevši od 16.06.2011. godine

Za iznos od 125,08 eur počevši od 14.07.2011. godine

Za iznos od 169,00 eur počevši od 12.08.2011. godine

Za iznos od 116,00 eur počevši od 09.09.2011. godine

Za iznos od 106,81 eur počevši od 11.10.2011. godine

Za iznos od 105,83 eur počevši od 15.11.2011. godine

Za iznos od 106,19 eur počevši od 13.12.2011. godine

Za iznos od 113,36 eur počevši od 13.01.2012. godine

Za iznos od 116,48 eur počevši od 15.02.2012. godine

Za iznos od 115,63 eur počevši od 13.03.2012. godine

Za iznos od 111,95 eur počevši od 12.04.2012. godine

Za iznos od 113,06 eur počevši od 09.05.2012. godine

Za iznos od 114,86 eur počevši od 20.06.2012. godine

Za iznos od 111,76 eur počevši od 13.07.2012. godine

Za iznos od 111,33 eur počevši od 14.08.2012. godine

Za iznos od 104,90 eur počevši od 14.09.2012. godine

Za iznos od 105,59 eur počevši od 10.10.2012. godine

Za iznos od 108,90 eur počevši od 07.11.2012. godine

Za iznos od 108,47 eur počevši od 12.12.2012. godine

Za iznos od 108,76 eur počevši od 08.01.2013. godine

Za iznos od 102,21 eur počevši od 02.02.2013. godine

Za iznos od 102,03 eur počevši od 14.03.2013. godine

Za iznos od 106,17 eur počevši od 11.04.2013. godine

Za iznos od 97,85 eur počevši od 14.05.2013. godine

Za iznos od 95,81 eur počevši od 18.06.2013. godine

Za iznos od 93,97 eur počevši od 10.07.2013. godine

Za iznos od 95,63 eur počevši od 11.08.2013. godine

Za iznos od 97,42 eur počevši od 11.09.2013. godine

Za iznos od 98,99 eur počevši od 15.10.2013. godine

Za iznos od 98,50 eur počevši od 09.11.2013. godine

Za iznos od 100,66 eur počevši od 11.12.2013. godine

Za iznos od 97,25 eur počevši od 15.01.2014. godine

Za iznos od 99,99 eur počevši od 13.02.2014. godine

Za iznos od 102,12 eur počevši od 15.03.2014. godine

Za iznos od 99,91 eur počevši od 12.04.2014. godine

Za iznos od 96,70 eur počevši od 13.05.2014. godine

Za iznos od 94,77 eur počevši od 06.06.2014. godine

Za iznos od 97,21 eur počevši od 15.07.2014. godine

Za iznos od 98,19 eur počevši od 17.08.2014. godine

Za iznos od 97,83 eur počevši od 16.09.2014. godine

Za iznos od 96,98 eur počevši od 08.10.2014. godine

Za iznos od 96,28 eur počevši od 12.10.2014. godine

sve do isplate.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužitelju EĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] isplati troškove postupka u iznosu od 2.385,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po stopi zatezne kamatne koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 375,00 eura kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je Ugovorom o kreditu od 3.7.2007. broj 3210095523 s tuženikom ugovorio kredit u iznosu od 27.469,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita uz promjenjivu kamatnu stopu, te ugovoreni rok otplate od 30 godina.

1.1. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 5.7.2013. koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj Pž- 6332/17 od 14.6.2018. navodeći da je navedenim presudama utvrđeno da su poslovne banke, među kojima je bila i Zagrebačka banka, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovi nisu u cijelosti informirali potrošače o svim parametrima potrebni za donošenje valjane odluke.

1.2. U tužbi se navodi da tužitelj nije pojedinačno pregovarao sa tuženikom niti o stopi ugovorene kamate što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Smatra da je tuženik povrijedio jedno od osnovnih načela obveznog prava – načelo savjesnosti i poštenja dovodeći tužitelja u neravnopravan položaj. Svoje pravo potraživanja na ime stečenog bez osnove temeljem promjenjive kamatne stope, temelji na odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13.6.2014.

1.3. Pozivom na odredbe članka 502.c ZPP-a i članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača ističe da se tužitelj u ovom postupku poziva na pravna utvrđenja iz gore navedenih postupaka

1.4. Tužitelj je postavio ukupni tužbeni zahtjev na iznos od 47.674,67 kn / 6.327,52 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini anuitet od dospijeća do isplate , sve temeljem članka 323 Zakona o obveznim odnosima i članka 1111., 1115. i 1046 istoga zakona.

1.5. Podneskom od 12.6.2025. tužitelj je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka preinačio tužbeni zahtjev tako da je postavio traženje za isplatom ukupnog iznosa od 6.507,94 eura, sve na ime stečenog bez osnove temeljem ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, izračun te činjenice i razloge kojima tužitelj obrazlaže tužbu, ističe prigovor zastare, osporava svojstvo potrošačkog ugovora predmetnom ugovoru, ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, jer da iz prometa po kreditu nije vidljivo tko je otplaćivao određene obveze po kreditu.

2.1. Navodi da je tužitelj bio upoznat s valutnim rizikom. Ističe da je valutna klauzula zakonom dopuštena, a nakon što je valjano ugovorena da ista ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. S tim u svezi smatra da se kretanje tečaja kune prema nekoj stranoj valuti ne može smatrati protivnim Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa ne može ni valjano ugovorenu valutnu klauzulu naknadno učiniti ništetnom. Ukazuje na činjenicu da banka nije znala niti mogla znati za rast tečaja CHF, a nije imala niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute, da je tečaj CHF prema EUR/DEM, a time i prema kuni, tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan.

2.2. Tuženik navodi da su prilikom sklapanja ugovora tužitelju pružene sve potrebne informacije, da HNB štiti tečaj kune prema EUR i da se radi o javno dostupnoj informaciji, te da je isto tako bila javno dostupna činjenica da HNB ne štiti tečaj kune prema CHF, već da se isti posredno formira preko EUR-a, a da standard dužne pažnje i informiranosti prosječnog potrošača zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio i samostalno informirati o javno dostupnoj informaciji, na koju ukazuje vice- guverner HNB-a i to u trenutku kad donosi jednu od važnijih financijskih odluka u svom života-uzimanje kredita.

2.3. Iz navedenoga proizlazi da na strani tuženika nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaju, dapače, tuženik je imao razloga vjerovati u stabilnost tečaja, te da je tužitelja u samom ugovoru upozorio na valutni rizik, da se od banke ne može očekivati da klijente informira o nečemu o čemu ni sama nema saznanja odnosno o budućem smjeru kretanja tečaja, prema tome slijedi kako je odlučna činjenica u ovom predmetu znanje banke o budućem smjeru kretanja tečaja, pri čemu tužitelj nije ničim dokazao da je banka znala ili mogla znati budući smjer kretanja tečaja CHF, time je jasno kako banka nije propustila tužitelju pružiti ključnu informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Ukazuje na isključenje prava kontrole nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu temeljem članka 1. stavka 2. Direktive 93/13.

2.4. Vezano uz promjene kamatnih stopa, ističe da su sve promjene provedene u skladu sa ugovorom i zakonom, isključivo u skladu s promjenama tržišnih uvjeta i općih uvjeta kao sastavnog dijela ugovora čija primjena nije otklonjena.

2.5. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. U nastavku postupka, parnične strane su ostale u bitnome kod prvotnih navoda.

4. Predmet ovog parničnog spora je tužbeni zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi i isplate preplaćenih iznosa po osnovi ugovorene promjenjive kamatne stope.

5. Nesporno je u postupku utvrđeno da je tužitelj, kao korisnik kredita, 3. srpnja 2007. sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb, sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210095523 na iznos od 27.469,53 CHF u protuvrijednosti od kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke, promjenjivom kamatnom stopom od 5,20 % godišnje i rokom otplate od 84 mjeseca. Nesporno je i da je kredit u cijelosti otplaćen.

6. Sporno je da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda RH Pž 7129/13 od 13.06.2014. godine, presude Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018. godine i da li su odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210095523 sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ništetne. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran u ovom postupku i da li ima status potrošača. Sporno je da li je nastupila zastara potraživanja. Sporno je da li tužitelj ima pravo potraživati zatezne kamate od dospijeća svakog anuiteta do isplate. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210095523 od 3. srpnja 2007. (str. 9-11 spisa), u knjigovodstvenu karticu, promete po kreditu (str. 12-16 spisa). Proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Filipu Tolić iz [adresa] čiji je nalaz pročitan (str. 201-223 spisa) i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

8. Nije proveden dokaz saslušanjem vještaka pred sudom, već je prihvaćen pisani nalaz i mišljenje, sve iz razloga ekonomičnosti postupka. Tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun vještaka, a tužitelj je prihvatio nalaz u cijelosti i u skladu s nalazom postavio tužbeni zahtjev podneskom od 12.lipnja 2025.

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Uvidom u Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila broj 3210095523 od 3. srpnja 2007. (str. 9-11 spisa) utvrđeno je da je tužitelj kao korisnik kredita, s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu za kupnju motornog vozila marke RENAULT (čl.5.) u iznosu od 27.469,53 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke (čl. 1.) s kamatama po promjenjivoj stopi od 5,20% godišnje (čl.2.1.) i rokom otplate od 84 mjeseca (čl.3.1.).

11. Saslušan pred sudom tužitelj je iskazao da je kredit realizirao 2007. kada je putem istog htio kupiti vozilo u auto dom Vidaković koji su ga i uputili u Zagrebačku banku. Ne sjeća se razgovora u banci ali se sjeća da mu je kredit vezan uz CHF bio preporučen kao najpovoljniji tada i on je prihvatio jer mu je u biti bilo svejedno koji će kredit realizirati, i da mu rata bude što manja. Ne sjeća se da je bilo govora o nekakvim drugim kreditima. U početku je ovaj kredit bio najpovoljniji, ali ga je u konačnici pretplatio skoro duplo. Nije bilo govora niti mu je bilo tko pojašnjavao što znači valutna klauzula, niti on to razumijem a jednako tako i promjenjiva kamatna stopa. Po zanimanju je bravar a razgovor se svodio uglavnom na potrebnu dokumentaciju za realizaciju kredita. Kada mu je rata kredita porasla išao je u banku pitati zbog čega je to tako i rečeno mu je da je tečaj CHF porastao, kao i da je porasla kamata. Ugovor je pročitao i razumio ono što ga je zanimalo, koliki je kredit i kolika mu je rata i rok otplate. Kredit je u cijelosti otplatio uplatama na banci. Vozilo mu je služilo za osobne potrebe. U to vrijeme je bio zaposlenik ĐĐ Montaža i nije na sebi imao obrt niti udjela u trgovačkom društvu, odnosno nije ga koristio u nikakve poslovne svrhe. Istakao je i da ga nitko nije upozorio na niti jedan rizik sklapanja ovakvog ugovora

12. Pročitanu materijalnu dokumentaciju sud je u cijelosti prihvatio jer nitko od stranaka nije sporio njezinu vjerodostojnost. Nadalje, iz iskaza tužitelja koji je dan logično i uvjerljivo, te mu sud u cijelosti priklanja vjeru, utvrđeno je da se o spornim odredbama Ugovora o kreditu, o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nije pregovaralo. Osim toga, sud prihvaća iskaz tužitelja istinitim u dijelu u kojem iskazuje da mu je kredit vezan uz valutnu klauzulu CHF prezentiran kao najpovoljniji, kao i da je izostalo u potpunosti pregovaranje o spornim odredbama ugovora. Nadalje, njegov je iskaz suglasan i materijalnoj dokumentaciji u spisu, prijepisu knjigovodstvene kartice, iz koje je utvrđeno da je tužitelju tijekom razdoblja otplate kredita rata znatno porasla.

13. Temeljem uvida u Ugovor o kreditu utvrđeno je da je kredit realiziran za kupovinu motornog vozila a temeljem iskaza tužitelja kojem tuženik nije prigovorio u navedenom djelu, utvrđeno je da mu je isto služilo za osobne potrebe. Uz ovakvo činjenično utvrđenje ovaj sud smatra da je tužitelj bilo u ugovornom odnosu s tuženikom sa statusom potrošača u smislu čl. 3. točka 1. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 93/03, dalje ZZP/03), koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu, jer je sklopio pravni posao s tuženikom, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

14. Tuženik nije dokazao da bi korisnike kredita, niti konkretno tužitelja, valjano upozorio i upoznao s rizicima sklapanja ugovora s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom CHF.

15. Pozivom na članak 81. i 82. ZZP sud je stava da je odredba ugovora o valutnoj klauzuli sadržana u čl. 1. Ugovora nepoštena. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Pž-6632/17, kao i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2221/1811 od 16. rujna 2019. zauzima se stav i potvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1.4.2005. do 31.12.2008. (u kojem je sklopljen i ugovor o kreditu s tužiteljem) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njemu nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Niti o tim odredbama tužitelj nije dobio mogućnost pregovaranja. Navedeni mu je kredit prezentiran kao najpovoljnijim a riječ je o ugovoru koji je unaprijed formuliran od strane trgovca tj. tuženika.

16. Stoga je odredba čl. 1. Ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu, a kojom je ugovoreno vraćanje kredita u jednakim mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama, a vezano za tečaj CHF, nepoštena, a time i ništetna ugovorna odredba (čl. 87. ZZP), jer se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, ista je nerazumljiva i unaprijed je formulirana od strane tuženika kao trgovca. Obveza tužitelja je nesumnjivo zbog znatnog rasta tečaja CHF tijekom otplate kredita rasla, a što je vidljivo iz knjigovodstvene kartice s pregledima uplata. U postupku je iskazom tužitelja utvrđeno da mu je predmetni kredit vezan za valutu CHF predočen najpovoljnijim a prihvaćajući upravo sklapanje takovog ugovora doveden je u nepovoljniji položaj u odnosu na tuženika.

17. U kontekstu svega navedenog, sud je uzeo u obzir da je tužitelj kao potrošač bio u slabijem položaju u odnosu na drugu ugovornu stranu glede njegove pregovaračke moći, razine znanja, te nemogućnosti utjecaja na sadržaj odredbe. Tužitelj je po zanimanju bravar i nema financijskih znanja kao tuženik, niti je mogao sa njime ravnopravno razgovarati.

18. Sud smatra da je u konkretnom slučaju dopušteno provoditi test poštenja ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Naime, odredba čl. 1. Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja valutne klauzule prema mišljenju suda predstavlja ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84. ZZP.

19. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora. Imajući u vidu da je valuta predmet ugovora, a predmet bitan element ugovora o kreditu, sadržaj odredbe čl. 1. između stranaka zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se predmet ugovora veže uz stranu valutu, uz činjenicu da tužitelju nisu uopće pojašnjeni rizici ugovaranja valutne klauzule, već naprotiv, takav mu je kredit ponuđen i predočen najpovoljnijim i jedini, po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu potrošača.

20. Jednako tako, prema mišljenju suda, tužitelj se vezano za utvrđenje nepoštenosti promjenjive kamatne stope, osnovano poziva na utvrđenja iz presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P–1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. u postupku kolektivne zaštite interesa potrošača jer je upravo tim presudama presuđeno da je između ostalih i tuženik, u razdoblju u kojem je sklopljen i Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditu na način da je nepošteno ugovorena promjena kamatne stope jednostranim odlukama banke i na način da se o svakoj promjeni kamatne stope nije s tužiteljem, kao potrošačem, pojedinačno pregovaralo, niti su ugovorom utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu potrošača.

21. Naime, iz Ugovora o kreditu je utvrđeno da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, promjenjiva. Uz navedenu odredbu ne stoji o kojim će parametrima ovisiti buduće kretanje visine kamatne stope, a sud prihvaća navode tužitelja da mu isti nisu pojašnjeni niti prilikom sklapanja Ugovora. Posebno se ističe da niti tuženik nije pokušao dokazati da je u konkretnoj situaciji postupio drugačije od situacije koja je činjenično bila temeljem za pravna utvrđenja iz presuda za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zbog promjenjive kamatne stope. Odredba ugovora kojom će kamatna stopa biti promjenjiva, a koju određuje tuženik svojom Odlukom, nije jasna niti razumljiva da bi isključivala ocjenu poštenosti.

22. Ugovaranje promjenjive kamatne stope je dopušteno i zakonito, no u konkretnom slučaju potpuno nedostaju parametri temeljem kojih će se ista mijenjati, pa je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepošteno ugovorena, što je sve pobliže obrazloženo u navedenim presudama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, za čije je stavove sud osnovom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan, i na koje se tužitelj osnovano poziva. Tim više na činjenični supstrat ovog postupka, u kojem je iskazom tužitelja utvrđeno da je sklapanjem spornog Ugovora o kreditu u potpunosti izostalo pregovaranje o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi.

23. Prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. istog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 2. istog zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

24. Prema stavu suda u konkretnom su slučaju ispunjeni svi navedeni kriteriji. Naime, odredba o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi određena je u tipskom ugovoru od strane tuženika, na unaprijed formuliranom obrascu, pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranka, konkretno tužitelj kao potrošač nije dobio mogućnost pregovarati niti utjecati na njegov sadržaj. Uvidom u pregled promjena kamatnih stopa utvrđeno je da se početna kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, tijekom cijelog otplatnog razdoblja povećavala, te je od 5,20% porasla do 7,55% (str.206-209 spisa). Protivno je načelu savjesnosti i poštenja kada stranke bez posebnog pregovaranja jedna drugoj uvjetuju obvezu koja je u trenutku sklapanja Ugovora neodrediva, a čija visina ovisi o jednostranoj odluci tuženika, čime je tuženik sebe doveo u znatno povoljni položaj od tužitelja kao potrošača, i što je uzrokovalo neravnopravan položaj stranaka. Dakle, kako stranke nisu posebno pregovarale o odredbi čl. 2. Ugovora o kreditu, kako ista uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, i u konačnici kako je takova odredba bila unaprijed formulirana od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj, sud je stava da je takova odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena, time i ništetna (čl. 87. ZZP/03), radi čega je odlučeno kao u točki I. izreke.

25. Glede visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Filipu Tolić iz [adresa]. Vještak je u skladu sa zadatkom izradio nalaz i mišljenje u kojem navodi da je uslijed porasta tečaja CHF i uslijed promjene kamatne stope, uzimajući u obzir tečaj CHF na dan isplate kredita, tužitelj više platio po osnovi promjene kamatne stope iznos od 1.518,23 eura a po osnovi valutne klauzule iznos od 4.989,71 eura, ili ukupno 6.507,94 eura. Istovremeno manje je plaćeno po osnovi promjene tečaja CHF iznosu od 4,80 eura.

26. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije imao nikakvih primjedbi a tužbeni zahtjev je podneskom od 12. lipnja 2025. preinačio tako da postavlja traženje za isplatom ukupnog iznosa od 6.507,94 eura.

27. Tuženik se nakon dostavljenog nalaza i mišljenja vještaka i uređenog tužbenog zahtjeva protivio preinaci tužbe, istako prigovor prijeboja i neosnovanog potraživanja zakonskih zateznih kamata na preinačeni dio kako su one zatražene tužbenim zahtjevom.

28. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva temeljem odredbe čl. 190. st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP) jer je dopuštanje preinake svrsishodno za konačno rješenje spora između stranaka i iz razloga što bi nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju bilo nametnuto ograničenje prava na pristup sudu, koje pravo je jedan vid „prava na sud“ sadržanog u pravu na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ broj: 18/97,6/99-pročišćeni tekst,8/99-isp., 14/02 i 1/06: dalje Konvencija) te je stoga u svakom pojedinom slučaju primjenom testa razmjernosti potrebno ispitati je li takvim ograničenjem narušena sama bit toga prava, dakle da li dolazi do povrede prava na pristup sudu. U situaciji kada tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ne raspolaže svim odlučnim činjenicama potrebnim za postavljanje konačnog tužbenog zahtjeva, s obzirom da je objektivno postavljanje tužbenog zahtjeva radi povrata stečenog bez osnove bez prethodnog vještačenja realno nemoguće budući je teško procijeniti i odrediti iznos koji bi eventualno pripao tužitelju, već je nužno i u pravilu potrebno provesti financijsko vještačenje nakon kojega je i tek tada moguće saznati sve odlučne činjenice vezane uz visinu tužbenog zahtjeva, nedopuštanje preinake tužbe koja je uslijedila odmah nakon provedenog financijskog vještačenja nije razmjerno legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a i rezultira povredom prava na pristup sudu. To iz razloga jer je legitimni cilj zabrane preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka onemogućavanje zlouporabe procesnih prava u cilju ubrzanja parničnog postupka, a povećanje tužbenog zahtjeva odmah nakon provedenog vještačenja, koje je utemeljeno na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, nije utjecaja na dužinu i trajanje ovoga postupka, dok nedopuštanjem preinake tužbe tužitelju ostaje samo podnošenje nove tužbe za preostali dio tužbenog zahtjeva, u kojem slučaju se nepotrebno izvrgava daljnjim troškovima postupka te izlaže riziku presuđene stvari ili eventualne zastare koji dovodi u pitanje ostvarivanje njegovog prava na naknadu štete, čime se tužitelju dalje nameće prekomjeran teret. Stoga, odluka kojom se ne bi dopustila preinaka tužbe ne bi bila razmjerna legitimnom cilju iz odredbe čl.190.st.1.ZPP-a, čime bi bila narušena sama bit tužiteljevog prava na pristup sudu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

29. Sud je naveden prigovor prijeboja tuženika odbio kao neosnovan iz razloga što sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP-a., kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. Protutužba i procesnopravni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288.a st. 6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl. 299. st. 2. ZPP. Navedeno je u skladu s odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-549/2023 od 18.prosinca 2023.

29.1. Ukazuje se ovdje i na odredbe Zakon o zaštiti potrošača u kojima se navodi da se smatra ugovorne odredbe ništetnim ako idu na štetu potrošača (ovdje tužitelja), ali ne i ako takve ugovorne odredbe potrošaču idu u korist. Ništetnost ugovornih odredbi u kolektivnom sporu utvrđena je u korist potrošača, odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima, ne i potrošačima. Upravo zbog postupanja banaka došlo je do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga banka ne može tražiti isplatu primjenom instituta stjecanja bez osnove, jer takvog stjecanja na strani potrošača nije bilo. Ovaj je sud stava da tuženik svoju tražbinu mora utemeljiti na konkretnom pravnom institutu, a što u ovom postupku ne čini, već istu temelji posljedično na argumentaciji tužitelja. Međutim, njihove su pozicije prilikom sklapanja ugovora bile u mnogočemu drugačije pa tako tuženik nije niti naveo, a niti dokazao da bi primjena predmetnih ništetnih odredaba dovela do očitog nesrazmjera u ispunjenju obveza na štetu banke.

30. Osnovna je posljedica ništetnosti ugovora, sukladno čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO)ZOO, da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, odnosno dati odgovarajuću naknadu u novcu, ukoliko vraćanje nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe smatra se zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove (čl. 1111. ZOO).

31. Međutim, to ipak ne znači da odluka donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove samo u parnicama za naknadu štete, a ne i u parnicama u kojima je istaknut zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove. Isto bi bilo protivno svrsi odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/14) da se odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obligatorno primijeni i u pojedinačnim postupcima koje potrošači pokrenu da bi ishodili konkretnu zaštitu svojih prava. Volja zakonodavca bila je da i u parničnom postupku kao što je ovaj, u kojem se traži upravo vraćanje primljenog na temelju ništetne odredbe, odluka iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u kojoj je utvrđeno da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje sudove u deklaratornom dijelu. U prilog iznesenog govori i odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., koja individualnu zaštitu ne ograničava samo na postupke radi naknade štete.

32. Tuženik je u postupku istaknuo prigovor zastare, koji prigovor sud nije cijenio osnovanim.

33. U odnosu na deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora nije nastupila zastara jer se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, niti može zastarjeti (čl. 328. Zakona o obveznim odnosima).

34. Što se tiče kondemnatornog dijela zahtjeva za isplatu na ime valutne klauzule, sud je stava da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dana 4. travnja 2012. godine (Trgovački sud u Zagrebu P-1401/12), u kojem je postupku u konačnici dana 14. lipnja 2018. godine donesena pravomoćna presuda Pž-6632/17, a od pravomoćnosti koje presude zastara počinje ponovno teći.

35. Vezano uz kondemnatorni dio zahtjeva za isplatom preplaćenih anuiteta kredita po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi teče od pravomoćnosti sudske presude donesene u kolektivnom sporu, to jest od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. To stoga što je tek s danom pravomoćnosti te presude tužiteljica kao potrošač stekla saznanje da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene, pa posljedično tomu i ništetne, a time i stekala mogućnost da zahtijeva povrat novčana iznosa plaćena po osnovi takvih ništetnih ugovornih odredbi.

36. Navedeno je pravno shvaćanje izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 2245/17 od 20. veljače 2018., suglasno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. i objedinjenom pravno shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice odjela od 31. siječnja 2022. o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.".

37. Vezano uz prigovor zastare na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ističemo da rok zastare radi isplate primljenog na temelju ništetne odredbe ugovora o glavnici kredita u CHF, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, sve sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske - Izvodi iz Zapisnika broj Su- IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024., „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“

38. Kako je tužba podnesena 11. lipnja 2019., to do podnošenja tužbe svakako nije protekao rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima koji se računa počev od 13. lipnja 2014. za preplaćene kamate, odnosno od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

39. Tužitelju su priznate kamate u skladu sa zatraženim, odnosno kako su utvrđene nalazom vještaka, na svaki pojedini iznos od dana stjecanja temeljem čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, koji glasi da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako su pojedine odredbe Ugovora nepoštene, to je tuženik, kao nepošteni stjecatelj dužan platiti i zatezne kamate na iznose koje je nepošteno stekao od dana stjecanja.

40. Slijedom navedenog, tužitelju pored glavnog dugovanja pripadaju i kamate upravo kako su iskazane u nalazu vještaka, te kako stoji u izreci presude pod točkom II.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelj je uspio u sporu u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tako da je sud tužitelju dodijelio pravo na iznos nužnih i osnovanih troškova ovog postupka.

42. Tužitelj je zatražio naknadu troška u iznosu od 2.706,16 eura. Priznat mu je trošak zastupanja po punomoćniku u skladu s vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: Tarifa) i to trošak sastava tužbe 200,00 eura (Tbr. 7/1), trošak zastupanja na ročištima 29.11.2021. i 3.12.2025. za svako iznos od 50,00 eura ili ukupno 100,00 eura (Tbr. 9/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 27.3.2025. i 22.12.2025., za svako iznos od 200,00 eura ili ukupno 400,00 eura (Tbr.9/1 Tarife), trošak sastava podnesaka od 27.10.2021., 25.11.2021., 12.3.2025. i 12.6.2025. za svako 200,00 eura ili ukupno 800,00 eura (Tbr. 8/1 Tarife) ili ukupni troškovi zastupanja po punomoćniku u iznosu od 1.500,00 eura skupa s pripadajućim PDV-om od 375,00 eura, ukupno 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene sudske pristojbe u iznosu od 110,16 euro i trošak naknade za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 eura. Ukupni priznati troškovi tužitelja iznose 2.385,16 eura.

Slijedom navedenog odlučeno je kao pod III izreke presude.

43. Tužitelju nisu priznati troškovi sastava podneska od 12.12.2025. u kojem ponavlja prethodno iznijete navode, odnosno isti nije bio potreban za donošenje odluke o glavnoj stvari. Nadalje, nije priznao niti pravo na naknadu za pristupa ročištima 29.11.2021. i 3.12.2025. preko priznato iznosa od 50,00 eura za svako do zatraženih 100,00 eura za svako. Sve iz razloga što se radilo o ročištima predviđenim Tbr. 9/5 Tarife i pravu na 25% troška naknade.

44. Ukupno tužitelju nije priznato pravo na troškove u iznosu od 375,00 eura kako je to i navedeno pod IV izreke presude.

Slavonski Brod, 28. siječnja 2026.

Sudac

Jadranka Babić-Milberg

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana objave presude, za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Odvj. Mijo Kladarić, Slavonski Brod,

2. OD Porobija i Porobija, Zagreb.