Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2068/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Nagy, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Školske knjige d.d. iz Zagreba, Masarykova ulica 28, OIB: 38967655335, kojeg zastupaju punomoćnici VŽ, UŽ, ŽŽ, PŽ, Ana Babić i Soča Fruk Morina, odvjetnici iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2512/2019-40 od 3. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2512/2019-40 od 3. srpnja 2025. tako da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi: "I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.272,28 eura sa zateznim kamatama od 26. listopada 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 26. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eura u roku 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu 3.772,92 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 13.272,28 eura sa zateznim kamatama od 26. listopada 2019. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 26. listopada 2019. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, po stopi koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 eura u roku 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tuženik, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnih troškova tužitelju uvećanih za trošak žalbenog postupka, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana zbog slijedećih razloga.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale objavom teksta pod naslovom "Liječnik dobio otkaz zbog smrtonosne pogreške" koji je objavljen u udžbeniku za prvi razred gimnazija i srednjih škola "Etika 1: Smisao i orijentacija" autora ĐŽ, OŽ, GŽ i DŽ, koji je uvršten u Katalog obveznih udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava za školsku godinu 2014./2015. pa dalje, sve do školske godine 2017./2018., a kojeg udžbenika je nakladnik tuženik.

6. Pravilno je prvostupanjski sud odgovornost tuženika kao nakladnika za eventualnu štetu koju je pretrpio tužitelj, odnosno njegovu pasivnu legitimaciju, utvrdio primjenom odredbe članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO), jer udžbenik ne predstavlja medij u smislu članka 2. stavka 2. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22), ali se prvostupanjski sud pogrešno pri tome pozvao i na odredbu članka 11. stavka 2. Zakona o udžbenicima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine broj 27/10, 55/11, 101/13 i 121/13), koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja spornog udžbenika, jer je tom odredbom u pogledu odgovornosti uređen interni odnos između nakladnika i nadležnog ministarstva, odnosno obveza odgovorne osobe nakladnika da dostavi izjavu po kojoj odgovara za sve pogreške koje se pojave u udžbeniku i pripadajućem dopunskom nastavnom sredstvu, te da će iste otkloniti o vlastitom trošku, koja izjava je dio dokumentacije koju nakladnik treba priložiti uz zahtjev da se udžbenik uvrsti na Popis udžbenika i pripadajućih dopunskih nastavnih sredstava iz članka 10. istog zakona.

7. U ovoj fazi postupka nije sporno:

- da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko- 4036/07 od 18. svibnja 2010. tužitelj proglašen krivim što je 31. srpnja 2004. u Zagrebu, u Klinici za ženske bolesti i porode, Petrova 13, kao dežurni liječnik – ginekolog starije službe, protivno pravilima opstetricijske struke obavljao porod trudnice RŽ rodničkim putem, bez prethodno učinjenih biometrijskih mjerenja ploda, iako je bio svjestan da se radi o trudnici s opterećenom anamnezom, nekontroliranoj trudnoći, da je dijete okrenuto na zadak, a kojim mjerenjem bi odredio točnu veličinu makrosomnog ploda, zbog kojih okolnosti je porod trudnice trebalo obavezno izvršiti carskim rezom dok je usred rodničkog poroda došlo do prijeloma vratne kralježnice i oštećenja produžene moždine djeteta što je dovelo do smrti djeteta neposredno pred porod, dakle kao doktor medicine obavljajući svoju djelatnost primijenio očito nepodoban način liječenja i uopće nesavjesno postupanje pa je zbog toga prouzročena smrt jedne osobe čime je počinio teško kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, te je osuđen na godinu dana zatvora,

- da je navedena kaznena presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-569/2012-4 od 22. studenoga 2012., da bi potom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2648/2012-71 od 31. siječnja 2017. tužitelj bio oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo koje mu se stavljalo na teret, a ta oslobađajuća presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Kž-219/2017-4 od 31. kolovoza 2017.,

- da je tuženik doista dobio otkaz zbog liječničke pogreške za koju su ga teretili, ali je odluka o otkazu poništena presudom Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4503/05 od 15. studenoga 2006. koja je postala pravomoćna 9. rujna 2008.

8. Slijedom tih nespornih činjenica pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda kako je u spornom tekstu netočno navedeno kako je tužitelj (u tekstu spomenut imenom i prezimenom) prvi liječnik u Hrvatskoj koji je dobio otkaz zbog liječničke pogreške, te da je isti na Općinskom kaznenom sudu nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora jer je u srpnju 2004., porađajući trudnicu J. Š. u Klinici za ženske bolesti i porode u Petrovoj, odabrao nepodoban način poroda te skrivio smrt njezinog novorođenčeta, već su navedene informacije zapravo nepotpune, budući je tužitelj naknadno, ali značajno prije prvog izdanja spornog udžbenika 2014., nepravomoćno oslobođen optužbe (oslobađajuća presuda je postala pravomoćna tri godine nakon prvog izdanja udžbenika), a odluka o otkazu je poništena u sudskom postupku. Navedeno ne utječe na pravo tužitelja tražiti naknadu štete od tuženika, jer su i tako nepotpuno navedene činjenice, uz navođenje punog imena i prezimena tužitelja, u određenoj mjeri objektivno podobne nanijeti štetu tužitelju u vidu povrede prava osobnosti.

9. Međutim, kasnija izdanja udžbenika, u kojima je u spornom tekstu ime i prezime tužitelja zamijenjeno inicijalima N.N., prema stajalištu ovog suda ne vrijeđaju pravo osobnosti tužitelja, jer, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda izloženom u točki 18.1. obrazloženja pobijane presude, osim što je malo vjerojatno da bi učenici gimnazija i srednjih škola kojima je namijenjen predmetni udžbenik, ili druge osobe, na temelju ostalih podataka u tekstu (da je N.N. prvi liječnik koji je dobio otkaz zbog smrtonosne pogreške, da je nepravomoćno osuđen na godinu dana zatvora jer je u srpnju 2004. porađajući trudnicu J.Š., uz navođene liječničke institucije u kojoj se to dogodilo – Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj, odabrao nepodoban način poroda te skrivio smrt novorođenčeta, a znao je da je riječ o opterećenoj anamnezi te je s obzirom na dugogodišnje znanje i iskustvo trebao porod dovršiti carskim rezom) putem internetskih tražilica uopće ispitivali o kojem se liječniku radi, informacije koje bi tim putem dobili nisu informacije koje je objavio tuženik kao nakladnik pa za iste nije ni odgovoran, ukoliko bi iste uopće bile netočne i nepotpune, jer i sam tužitelj u tužbi tvrdi kako su preko internetskih tražilica dostupne informacije o njegovom oslobađanju i povratku na posao. Kod nesporne činjenice da je cijeli slučaj već po navodima tužitelja u tužbi detaljno medijski popraćen, neuvjerljive su tvrdnje tužitelja kako je upravo zbog spornog teksta u školskom udžbeniku dobivao negativne reakcije od pacijenata koji su tražili drugog liječnika. Iako je životno da osobe kojima predstoji liječenje, odnosno porod, potraže informacije o liječniku kojemu povjeravaju svoje zdravlje, za očekivati je da te informacije, u nedostatku osobnih preporuka drugih pacijenata ili bliskih osoba, potraže putem internetskih pretraživača, a ne u udžbeniku za prvi razred gimnazija i srednjih škola.

10. Ovaj sud prihvaća kao pravilno i utemeljeno na sadržaju izvedenih dokaza utvrđenje prvostupanjskog suda po kojem je sporni tekst, u kojem je navedeno ime i prezime tužitelja, objavljen u prvom izdanju udžbenika za školsku godinu 2014./2015., kao i u dijelu drugog izdanja za školsku godinu 2015./2016., ali smatra pogrešnim pravno shvaćanje prvostupanjskog suda po kojem se radi o "štetnoj radnji koja je trajala". Za tužitelja je šteta nastala objavljivanjem spornog udžbenika i od tog dana teče objektivni petogodišnji rok za zastaru potraživanja iz članka 230. stavka 2. ZOO. Ponovljeno izdanje istog udžbenika predstavlja novu (ponovljenu) štetnu radnju, pa objektivni rok zastarijevanja u tom slučaju teče od dana ponovljenog izdavanja udžbenika.

11. Kako je prvo izdanje udžbenika tiskano za školsku godinu 2014./2015., to je najkasnije krajem kolovoza 2014. počeo teći objektivni rok zastarijevanja, a isti je istekao najkasnije krajem kolovoza 2019., pa, kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. listopada 2019., nastupila je zastara tužiteljeva potraživanja za naknadu štete nastale objavom izdanja iz 2014.

12. Sve da se i vrlo ekstenzivnim tumačenjem činjeničnih navoda sadržanih u tužbi prihvati kako tužitelj u ovom postupku traži i naknadu štete nastale ponovljenim izdanjem predmetnog udžbenika tijekom 2015. zahtjev tužitelja trebalo je odbiti kao neosnovan jer je protekao subjektivni trogodišnji rok za zastaru potraživanja naknade štete iz članka 230. stavka 1. ZOO zbog razloga koji slijede.

13. Prema članku 230. stavku 1. ZOO tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

14. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda koje kao pravilno prihvaća i ovaj sud tužitelj je za sporni tekst doznao početkom 2016. Takvo utvrđenje je nedvojbeno jer iako tužitelj u svom iskazu, prema zapisniku glavne rasprave od 3. svibnja 2021., kao vrijeme saznanja na početku svog iskaza spominje zimu 2016., naknadno na izričit upit punomoćnika tuženika odgovara kako je za sporni udžbenik doznao početkom 2016., a tjedan do dva kasnije i dobio primjerak spornog udžbenika na poslu. Osim toga, iz preslike spisa Hrvatske liječničke komore koji se vodi pod klasom: 900-01/16- 01/35 (stranica 155 do 163 spisa) proizlazi kako se to tijelo obratilo tuženiku dopisom od 11. travnja 2016. sa zahtjevom da sporno poglavlje u udžbeniku promijeni na način da se tužitelju zajamči anonimnost (korištenjem inicijala N.N. - liječnik iz Zagreba) te da povuče iz prodaje sve udžbenike koji sadrže sporno poglavlje), a taj dopis je upućen i tuženiku najkasnije uz popratni dopis od 13. travnja 2013. Kada se ima u vidu da je tuženik na takvo traženje odgovorio dopisom od 21. travnja 2016. uvažavajući traženje Hrvatske liječničke komore uz ispriku tužitelju (list 32 spisa), neuvjerljive su tvrdnje tužitelja po kojima nije komunicirao sa Hrvatskom liječničkom komorom i kako je za obraćanje tog tijela tuženiku doznao tek tijekom ovog postupka, tim prije jer se sam tužitelj u tužbi poziva na reakciju Hrvatske liječničke komore i njihov dopis od 11. travnja 2016.

12. Slijedom navedenog, tužitelj je najkasnije krajem travnja 2016. znao za sporni tekst i udžbenik, a time i za tuženika kao nakladnika odgovornog za štetu koja mu je objavom tog teksta nastala, bez obzira je li šteta nastala izdanjem udžbenika iz 2014. ili 2015., te sve parametre o kojima ovisi visina štete odnosno pravične novčane naknade. Naime, katalog obveznih udžbenika za svaku kalendarsku godinu javno je dostupan na internetskim stranicama nadležnog ministarstva, pa je tužitelj u vrijeme saznanja za sporni tekst i udžbenik u kojem je isti objavljen mogao znati da je taj udžbenik uvršten u katalog obveznih udžbenika za školske godine 2014./2015. i 2015./2016 bez obzira radi li se o izdanju iz 2014. ili o izdanju iz 2015., pa da je time sporni tekst postao dostupan velikom broju osoba - svim učenicima gimnazija i srednjih škola u kojima je izabran kao nastavno sredstvo, njihovim profesorima, roditeljima i trećim osobama koje iz bilo kojeg razloga odluče pročitati taj udžbenik. Notorna je činjenica da se starija izdanja udžbenika dopunjuju novima za svaku školsku godinu, pa je tužitelj kod naprijed navedenog najkasnije krajem travnja 2016. mogao znati za ponovljeno izdanje udžbenika 2015. godine sve i da mu nije dostavljen primjerak tog izdanja. Prema tome, tužitelj je najkasnije krajem travnja 2016. doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, pa je subjektivni rok zastarijevanja iz članka 230. stavka 1. ZOO protekao najkasnije krajem travnja 2019.

13. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 16. listopada 2019., zbog naprijed izloženih razloga tuženikov prigovor zastare je osnovan, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava, konkretno članka 214. stavka 1. ZOO, valjalo odbiti tužbeni zahtjev.

14. Slijedom svega navedenog, po odredbi članka 373. točaka 2) i 3) ZPP, presuđeno je kao u izreci pod I.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 166. stavku 2., članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP.

16. Tuženiku je prema vrijednosti predmeta spora (13.272,28 eura), popisu troška pred prvostupanjskim sudom (list 188 spisa) i u žalbi, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 i 107/25 - u nastavku OT) koja se primjenjuje po odredbi Tbr. 52. stavka 3. OT, kao potreban priznat zatraženi trošak nastao angažiranjem odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 18. siječnja 2021., 3. svibnja 2021., 8. ožujka 2023., 5. rujna 2023., 15. siječnja 2024. i 20. svibnja 2025., te za sastav podnesaka od 15. travnja 2024. (očitom omaškom u pisanju navedeno 16. travnja) i 20. kolovoza 2024. (očitom omaškom u pisanju navedeno 21. kolovoza) u iznosima od po 250,00 eura za svaku radnju, jer isti ne prelaze iznose koji tuženiku pripadaju prema Tbr. 9. točkama 1. i 2. i Tbr. 8. točki 1. povezano sa Tbr. 7. točkom 1. i Tbr. 54. OT.

17. Osim toga, tuženiku je priznat trošak nastao angažiranjem odvjetnika za sastav žalbe protiv prvostupanjske presude u zatraženom iznosu od 625,00 eura jer mu taj trošak pripada prema Tbr. 10. točki 1. OT, pa je ukupno tuženiku priznat trošak nastao angažiranjem odvjetnika u iznosu od 2.875,00 eura, što uz zatraženi i priznati PDV iznosi ukupno 3.593,75 eura.

18. Ostale radnje poduzete po punomoćniku za koje je tuženik zatražio naknadu troška nisu bile potrebne za uspjeh u ovom postupku, a punomoćnik nije ni pristupio na ročište za objavu presude, pa taj trošak tuženiku nije priznat.

19. Nadalje, tuženiku je priznat trošak uplaćenih sudskih pristojbi u iznosu od 179,17 eura, pa je trebalo naložiti tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 3.772,92 eura uvećano za zatražene zakonske zatezne kamate (članak 29. ZOO) koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude do isplate. Zbog toga je riješeno kao u izreci pod II.

Split, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi