REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz-46/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda, Dražena Tripala kao predsjednika Vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Perice Rosandić kao članova Vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. ĆS zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22.; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 25. lipnja 2025. broj KZZ-DO-73/2024-4 podignutom protiv pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 19. svibnja 2023. broj K-10/2023-7, ispravljena rješenjem istoga suda od 29. svibnja 2023. broj K- 10/2023-9 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 9. siječnja 2024. broj Kž- 366/2023-7, u sjednici održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 19. svibnja 2023. broj K- 10/2023-7, ispravljena rješenjem istoga suda od 29. svibnja 2023. broj K-10/2023-9 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 9. siječnja 2024. broj Kž-366/2023-7, povrijeđena odredba čl. 469. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22.; dalje: ZKP-22), pa se pobijana pravomoćna presuda preinačuje na način:

protiv okr. ĆS (ostali osobni podaci kao u presudi Općinskog suda u Požegi od 19. svibnja 2023. broj K-10/2023-7) na temelju čl. 452. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25.; dalje: ZKP-25)

odbija se optužba

da bi:

točno neutvrđenog dana početkom 2002. u Požegi, svjestan da nije završio srednju školu niti stekao srednju stručnu spremu za zanimanje stolara, kadrovskoj službi Kaznionice i zatvora u Požegi, predao neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Obrtničke škole Požega, klasa 602-03/91-01/99, urbroj, 2177-44-03-91-15, matični broj [matični broj] od 30. kolovoza 1999., izdane na njegovo ime i prezime, u kojoj je bilo navedeno da je stekao srednju stručnu spremu za zanimanje drvno industrijskog radnika – stolara, na temelju koje je potom rješenjem klasa UP/I-112-07/02-0180, Ur broj: 71-03-02-1 od 1. ožujka 2002. raspoređen na radno mjesto stolara, a potom, svjestan da je navedena svjedodžba neistinita te da se nalazi na njegovom radnom dosjeu u kadrovskoj službi navedene ustanove kao i da je za to radno mjesto potrebna srednja stručna sprema, na temelju te neistinite svjedodžbe ponovno s tom ustanovom dana 15. rujna 2008., 1. lipnja 2010., 15. listopada 2012., 31. prosinca 2013. i 1. travnja 2015. zaključio ugovore o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto stolar, a dana 1. ožujka 2013. aneks ugovara o radu od 15. listopada 2012., te dana 1. travnja 2014. aneks ugovara o radu od 31. prosinca 2013.,

d a k l e, lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave,

pa da bi time počinio kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje isprave - opisano u čl. 278. st. 3. u vezi st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11, sve uz primjenu čl. 52. KZ/11

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-25 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-25, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Požegi od 19. svibnja 2023. broj K-10/2023-7, ispravljena rješenjem istoga suda od 29. svibnja 2023. broj K-10/2023-9, koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 9. siječnja 2024. broj Kž- 366/2023-7, okr. ĆS je proglašen krivim zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju deset mjeseci uz primjenu uvjetne osude sa vremenom provjeravanja dvije godine.

2. Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti (dalje u tekstu: zahtjev) protiv navedene pravomoćne presude zbog povrede zakona u odredbi čl. 469. toč. 3. ZKP-22 te u odredbi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-22, s prijedlogom da se zahtjev prihvati i presuda preinači na način da se protiv okrivljenika „odbija optužba da bi počinio kazneno djelo krivotvorenja iz članka 311. stavka 1. i 2. KZ/97. “ 2.1. U odnosu na povredu iz čl. 469. toč. 3. ZKP-22, pozivajući se na Zaključke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-28/2019-13 od 7. lipnja 2019., u zahtjevu se tvrdi da je za kazneno djelo krivotvorenja isprave relativna zastara nastupila 2007. godine. Glede povrede procesne naravi navodi se da je „Izreka pobijane prvostupanjske presude proturječna …razlozima presude jer … u izreci presude kazneno djelo … nije pravno kvalificirao kao produljeno kazneno djelo, a u točkama 10. do 12. obrazloženja presude obrazlaže [se] počinjenje produljenog kaznenog djela.“ odnosno da „iz izreke … kako činjeničnog opisa, tako i pravne kvalifikacije, ni na koji način ne proizlazi da bi okrivljenik bio proglašen krivim za jedno produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz članka 278. stavka 1. i 3.KZ/11, a u obrazloženju se daju razlozi zašto se navedeno djelo smatra produljenim.“ Pored toga se „napominje“ da se ni ne može raditi o produljenom kaznenom djelu s obzirom na nepostojanje vremenske povezanosti između više odvojenih radnji (odmak preko šest godina) time da je prva i jedina aktivna radnja (predaja neistinite svjedodžbe) „u trenutku sklapanja prvog ugovora o radu u nizu već bila u zastari“.

3. Zahtjev je osnovan.

4. Izrekom prvostupanjske presude, činjeničnim i zakonskim opisom te pravnom oznakom, okrivljenik je proglašen krivim za jedno kazneno djelo krivotvorenja isprave kako je ono i stavljeno na teret optužnicom. Doduše, u izreci presude kod pravne kvalifikacije djela sud prvog stupnja nije naznačio da se radi o produljenom kaznenom djelu iz čl. 52. KZ/11, kako je to precizno navedeno u optužnici (list 79 spisa). Međutim, nije sporno, jer se ističe i u zahtjevu, prvostupanjski sud je dao podrobne argumente da se radi o produljenom kaznenom djelu, dakle nije okrivljenika osudio za stjecaj već jedno kazneno djelo i samo za to djelo mu je izrečena sankcija. Razmatrajući stoga izreku i obrazloženje pobijane presude ne proizlazi da je izreka nerazumljiva i proturječna razlozima u mjeri da se presuda ne može ispitati, kako je to osnovano zaključio i drugostupanjski sud ocjenjujući okrivljenikovu žalbu. Stoga u prvostupanjskoj presudi nije ostvarena povreda procesne naravi istaknuta u zahtjevu.

5. Međutim, u pravu je državni odvjetnik da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon jer je za kazneno djelo, kako je ono stavljeno na teret optužnicom i za koje je proglašen krivim, nastupila zastara kaznenog progona.

6. Prije svega, za ocjenu postojanja ove povrede treba poći od činjeničnog opisa djela za koje je okrivljenik terećen i potom proglašen krivim, a što odgovara u cijelosti opisu djela iz izreke ove presude. Naime, okrivljenik je „neutvrđenog dana početkom 2002…svjestan da nije završio srednju školu niti stekao srednju stručnu spremu kadrovskoj službi…predao neistinitu svjedodžbu o završnom ispitu Obrtničke škole Požega…na temelju koje je potom rješenjem…od 1. ožujka 2002. raspoređen na radno mjesto stolara…“. Ovi navodi činjeničnog opisa sadrže sve bitne subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela krivotvorenja javne isprave, konkretno radnju uporabe lažne javne isprave predajom neistinite svjedodžbe kadrovskoj službi u svrhu reguliranja radnog odnosa koja radnja je poduzeta 2002.

7. Nadalje, polazeći i od nesporne činjenice iz opisa djela, svijesti okrivljenika da se takva neistinita svjedodžba nalazi u njegovom radnom dosjeu u kadrovskoj službi Kaznionice i zatvora u Požegi navodima kako je „na temelju te neistinite svjedodžbe ponovno s tom ustanovom…“ u razdoblju od 2008. do 2013. zaključio više ugovora o radu i anekse ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nije opisana radnja (opetovane) uporabe lažne isprave.

8. Naime, osnovano državni odvjetnik upire na zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odlomak 2.1.) kako je za kazneno djelo krivotvorenja javne isprave uporabom lažne svjedodžbe ili diplome kao trenutnog kaznenog djela, potrebno utvrditi da se počinitelj prilikom zapošljavanja ili nakon zapošljavanja pisano ili usmeno pozvao na tu lažnu ispravu. Drugim riječima, za ostvarenje obilježja ovog oblika kaznenog djela krivotvorenja javne isprave, uporabom lažne isprave, nužan je aktivitet počinitelja bilo neposrednim prezentiranjem-predajom lažne isprave drugoj osobi ili pisanim odnosno usmenim pozivanjem na tu ispravu, što, kao odlučna činjenica o radnji kaznenog djela mora biti sadržana u opisu djela.

9. Imajući na umu navedeno, dio izreke presude o višekratnom zaključivanju ugovora o radu bez konkretno opisanog aktiviteta okrivljenika u smislu uporabe lažne svjedodžbe, ne sadrži bitna obilježja kaznenog djela krivotvorenja isprave. Pored toga valja istaknuti da je tako koncipiran činjenični opis odraz utvrđenog činjeničnog stanja jer je prema presudom prihvaćenom iskazu svjedokinje ĐS, zaključivanje novih ugovora o radu „išlo automatski računajući da te osobe već ispunjavaju uvjete te se imalo pouzdanja u istinitost dokumentacije koja je predana prilikom zasnivanja radnog odnosa i koja se nalazila u dosjeima.“

10. Stoga, osim što predmetni činjenični opis djela ne sadrži više odvojenih radnji krivotvorenja javne isprave da bi moglo doći do primjene instituta produljenog kaznenog djela, to se i pitanje zastare kaznenog djela koje je okrivljeniku stavljeno na teret, iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, ima računati od jedine opisane radnje uporabe lažne svjedodžbe. Budući da je za navedeno kazneno djelo propisana kazna zatvora šest mjeseci do pet godina, to je shodno čl. 81. al. 4. KZ/11 protekom petnaest godina od učina djela zastara kaznenog progona nastupila 2017. godine, dakle prije (podizanja optužnice i) donošenja prve prvostupanjske presude.

11. Slijedom navedenog, trebalo je zahtjev prihvatiti i na temelju čl. 513. st. 1. ZKP-25 pravomoćnu presudu preinačiti kako je odlučeno u izreci.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Dražen Tripalo