Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: Pn-44/2024-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Neri Panjkret, odvjetnici iz ZOU Doneski i dr. iz Garešnice, protiv I. tuženika KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženog VA iz [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku iz Bjelovara, radi naknade štete, nakon zaključene javne i glavne rasprave 15. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude, sukladno čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom VA iz [adresa], sa boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužitelju OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.270,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. ožujka 2024., po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I. tuženiku KA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženom VA iz [adresa], sa boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno plate tužitelju OA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 84,00 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude tj. 28. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev preko iznosa od 1.354,00 eura, odnosno za iznos od 630,00 eura od zatraženog iznosa od 1.984,00 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženima da solidarno naknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 410,70 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude, odnosno od 28. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 8. Zakona o obveznim odnosima, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženih za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba i tužbeni zahtjev tužitelja radi isplate naknade štete za iznos od 6.616,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže naznačenoj u uvodnom dijelu ove odluke, tužitelj je 3. travnja 2024. podnio tužbu radi naknade štete.

2. U tužbi navodi kako su ga tuženici 8. ožujka 2023. bez ikakva razloga i povoda, fizički napali i nanijeli mu tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva s oguljotinama kože čela s lijeve strane, krvnog podljeva s oteklinom vjeđe lijevog oka i površinske rane kože lijeve strane nosa i lijevog obraza kako je navedeno u liječničkoj dokumentaciji. Pravomoćnom presudom općinskog suda u Bjelovaru broj: K-71/2024-3 od 8. veljače 2024. tuženi su proglašeni krivim za počinjenje kaznenog djela protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona. Tužitelj u tužbi ističe, kako je u trenutku prethodno navedenog štetnog događaja, trpio intenzivan strah zbog fizičkog napada od strane tuženika, a kasnije je trpio strah u vidu liječenja kao i da je trpio bolove na mjestu zadobivenih ozljeda koji su trajali duže vrijeme te glavobolje koje su trajale i nakon što su zadobivene ozljede zacijelile. Navodi i da je trpio bolove u predjelu vrata te je imao otežane pokrete glave, a na lijevo oko nije vidio dobro u trajanju od najmanje dva tjedna, odnosno vid mu je bio zamućen dok mu je drugo oko duže vrijeme bilo crveno, bolno i osjetljivo. Na lijevoj strani lica, kao posljedica predmetnog ozljeđivanja, zaostao je vidljiv ožiljak srednjeg stupnja koji je trećima vrlo uočljiv, zbog čega trpi duševne bolove zbog naruženosti, a s obzirom na mjesto na kojem se ožiljak nalazi i dob od 30 godina u kojoj se nalazi. Također, navodi kako je trpio i duševne boli zbog privremenog smanjenja životnih aktivnosti budući da zbog bolova nije mogao odlazit na posao niti je mogao obavljati svakodnevne aktivnosti te mu je uz sve bila potrebna i tuđa pomoć i njega zbog zadobivenih ozljeda. Zbog prethodno opisanih posljedica koje se ogledaju u povredi prava osobnosti, potražuje od tuženika kao solidarnih dužnika pravičnu novčanu naknadu budući da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, sukladno čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima i to po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova potražuje 2.000,00 eura, pretrpljenog straha 2.000,00 eura, zbog naruženosti 2.600,00 eura, za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti 1.000,00 eura i tuđe pomoći i njege 1.000,00 eura, odnosno ukupno na ime naknade pretrpljene štete potražuje 8.600,00 eura. Napominje kako se tuženicima obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora 1. ožujka 2024., no da do mirnog rješenja nije došlo, pa zbog toga podnosi tužbu i predlaže sudu usvojiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženima naknaditi nastalu štetu, zajedno s troškovima ovog postupka.

3. Tuženi u svome odgovoru na tužbu navode, kako djelomično osporavaju navode tužbe te se djelomično protive istaknutom tužbenom zahtjevu. Navode, kako je nesporno da je između stranaka došlo do fizičkog obračuna i da je zbog istog protiv tuženih donesena pravomoćna presuda (kazneni nalog) kojom su proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona na štetu tužitelja BA. Ističu prigovor doprinosa tužitelja nastanku štetnog događaja te osporavaju visinu štete zatražene tužbenim zahtjevom. Sukladno medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz tužbu, kojom su opisane ozljede, tuženi ističu kako je naznačeni iznos naknade štete suviše visoko naznačen imajući u vidu orijentacijske kriterije Vrhovnog suda. Nadalje, navode i da se štetni događaj zbio 8. ožujka 2023. dok je tužitelj liječničku pomoć zatražio tek idući dan, odnosno 9. ožujka 2023., nakon čega je i pušten kući iz OB Bjelovar. S obzirom na navedeno i vremenski odmak od štetnog događaja i trenutka zatražene medicinske pomoći, tuženi osporavaju da bi sve ozljede koje su navedene u medicinskoj dokumentaciji, nastale tijekom fizičkog sukoba stranaka 8. ožujka 2023. Isto tako, ističu i da u medicinskoj dokumentaciji koju je tužitelj priložio tužbi nisu opisane ozljede koje bi opravdavale isplatu iznosa od čak 8.600,00 eura na ime povrede prava osobnosti, a čak ni ozljede navedene u kaznenoj presudi ne govore u prilog tvrdnjama tužitelja da bi kod istog došlo do smanjenja životnih aktivnosti u bilo kojem stupnju i /ili naruženja. Zbog činjenice da je parnični sud vezan pravomoćnom presudom u kaznenom postupku u dijelu da je kazneno djelo počinjeno i kaznene odgovornosti počinitelja kao i priložene medicinske dokumentacije, navode kako će tužitelju predati iznos od 1.000,00 eura na ime naknade štete, dok preostali iznos do ukupno zatraženog iznosa od 8.600,00 eura osporavaju i zbog toga predlažu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Podneskom od 24. lipnja 2024. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika navodeći kako se istima protivi u dijelu koji su protivni tužbi i tužbenom zahtjevu. Osporava i navod da je između stranaka došlo do fizičkog sukoba ističući kako je došlo do fizičkog napada bez ikakvog razloga i povoda time da osporava i navod da bi na bilo koji način doprinio nastanku štetnog događaja. Nadalje, ističe kako nije točan navod tuženika, da je tužbeni zahtjev postavljen u previsokom iznosu jer je traženi iznos temeljio, osim na činjenici zadobivenih ozljeda i posljedica ozljeđivanja, na svim okolnostima štetnog događaja, budući je nakon započetog fizičkog napada pobjegao na ulicu, nakon čega su tuženi nastavili trčati za njim, dostigli ga te mu zadali predmetne ozljede, što upućuje na značajnu upornost i odlučnost pri ozljeđivanju tužitelja, zbog čega je trpio veći strah nego da je ozljede zadobio u prometnoj nesreći. Isto tako, navodi kako kod odmjeravanja visine pravične novčane naknade treba uzeti u obzir i okolnost da su ga tuženi udarali po glavi i u blizini lijevog oka i da je čistom srećom izostala teža ozljeda oka ili glave pa sam način na koji je izveden napad opravdava dosudu većeg iznosa naknade štete. Uz navedeno postoji i naruženje u vidu ožiljka na lijevoj strani lica, pa s obzirom na mjesto gdje se ožiljak nalazi, dob u kojoj se tužitelj nalazi i u kojoj je fizički izgled vrlo bitan, smatra kako zbog navedenog trpi duševne boli kako je u tužbi već navedeno. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, trpio je značajne bolove zbog kojih je bio privremeno nesposoban za rad i koristio je bolovanje od 9. ožujka do 18. ožujka 2023. Uz navedeno, potvrđuje kako je tuženik VA isplatio 13. svibnja 2024. iznos od 1.000,00 eura na ime naknade štete.

5. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 21. srpnja 2025. tužitelj se očitovao na dostavljeni nalaz i mišljenje te naveo kako nema primjedbi na isti, no želi istaknuti kako pored okolnosti koje je vještak uzeo u obzir, a koje se odnose na liječničke kriterije utvrđivanja visine štete, u konkretnom slučaju postoje i druge okolnosti koje nisu u domeni liječničkog vještačenja, već isključivo u domeni suda i koje treba cijeniti i uzeti u obzir prilikom određivanja visine naknade štete na koju tužitelj ima pravo. Podneskom tužitelj podrobno objašnjava koje kriterije (koji su već spominjani ranijim podnescima) bi sud trebao uzeti u obzir prilikom odmjeravanja visine naknade za duševne boli zbog naruženosti i pretrpljenog straha. Zbog navedenog sada potražuje: po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 800,00 eura, po osnovi pretrpljenog straha iznos od 1.500,00 eura, po osnovi duševnih boli zbog naruženosti iznos od 600,00 eura i po osnovi tuđe pomoći iznos od 84,00 eura, odnosno potražuje ukupno 2.984,00 eura na ime naknade štete, a koji umanjuje za iznos od 1.000,00 eura koji je isplaćen na ime nespornog iznosa štete, slijedom čega precizira tužbeni zahtjev i potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.984,00 eura, umjesto prvotno zatraženog iznosa od 8.600,00 eura. Navedeno predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, a kako se tuženici istome nisu izričito protivili, to je sud imao smatrati, da su tuženici pristali na djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva, pa je uzimajući u obzir čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku i prethodno navedeno, riješio kako je pobliže naznačeno u izreci rješenja.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza, radi razjašnjenja spornih i za ovaj predmet odlučnih činjenica sud je pročitao sve isprave priložene spisu i to: pravomoćan kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K-71/2024-3 od 8. veljače 2024. (list 5-10) zajedno sa cjelokupnim spisom K-71/2024, medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 11- 12), zahtjeve za mirno rješenje spora s preslikom lista prijamne knjige Hrvatske pošte (list 18-20), preslik izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (list 35), tužiteljev medicinski karton liječnika obiteljske medicine (list 41-50), preslike fotografija tužitelja (list 61-62), preslike presuda Općinskog suda u Bjelovaru-Stalne službe u Čazmi broj P-1160/2023-44 od 24. srpnja 2025. i Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-832/2025- 5 od 6. studenog 2025. (list 83-98) ispitao svjedokinju DA, kao i tužitelja i tuženike i pročitao njihove iskaze te proveo medicinsko vještačenje po vještaku Mariju Bartolu i izvršio uvid u pisani nalaz i mišljenje (list 66-68).

7. Ocjenom izvedenih dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je presudio kao u izreci, a iz sljedećih razloga.

8. Predmet spora zahtjev je tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti koja je nastala uslijed štetnog događaja od 8. ožujka 2023. koji se dogodio u [adresa], u obiteljskoj kući br. 12 i na cesti u neposrednoj blizini navedene kuće, a uslijed kojeg su tuženi tužitelju nanijeli tjelesne ozljede u vidu krvnog podljeva s manjim oguljotinama kože čela, s lijeve strane, krvnog podljeva s oteklinom vjeđe lijevog oka i površinske rane kože lijeve strane nosa i lijevog obraza, kao i zahtjev za isplatom iznosa na ime tuđe pomoći koja je tužitelju bila potrebna nakon štetnog događaja.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno, da su tuženi presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-71/2014-3 od 8. veljače 2024. pravomoćno proglašeni krivima zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela- teškom tjelesnom ozljedom u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi s čl. 34. Kaznenog zakona.

10. Također, nije sporno da je tužitelj zadobio tjelesne ozljede i da je u određenom periodu trpio fizičke bolove kao i da mu je bila potrebna tuđa pomoć tijekom tog perioda, a nije sporno niti to, da je 13. svibnja 2024. tužitelju isplaćen i iznos od 1.000,00 eura na ime naknade štete od strane tuženih.

11. Između stranaka spornom proizlazi visina tužbenog zahtjeva, odnosno jesu li tuženi dužni na ime nematerijalne štete zbog pretrpljenih bolova, pretrpljenog straha, i duševnih bolova zbog naruženja, kao i na ime tuđe pomoći, isplatiti utuženi iznos.

12. Radi utvrđenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica, sud je proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku, dr. med. Mariju Bartolu, specijalistu opće kirurgije, ortopedije i traumatologije iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi, da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio opsežan hematom lijevog periokularnog područja i krvarenje spojnice lijevog oka pri čemu mu je preporučeno mirovanje, apliciranje hladnih obloga, analgetici i kapi za oči, a liječenje je bilo prema pravilima medicinske struke. Navedene ozljede predstavljaju laku tjelesnu ozljedu time da vještak navodi, kako su iste mogle nastati udarcem bilo kojeg tupotvrdog predmeta kao što su šaka ili noga i da se može zaključiti kako postoji uzročno-posljedična veza između okolnosti štetnog događaja i nastalih ozljeda. Vještak navodi i da je zbog navedenih ozljeda tužitelju povrijeđeno pravo na osobnost, tjelesno i duševno zdravlje i to u smislu pretrpljenih fizičkih bolova, straha i naruženja. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, kako je tužitelj bolove jakog intenziteta trpio tijekom dva dana, srednjeg intenziteta sljedećih sedam dana, a bol slabijeg intenziteta trpio je sljedećih sedam dana. Primarni strah jakog intenziteta tužitelj je pretrpio u trenutku štetnog događaja. Sekundarni strah srednjeg intenziteta zbog zabrinutosti za zdravlje tužitelj je trpio tijekom sljedećih deset dana, sve do završetka bolovanja i povratka na posao. Strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja tužitelj je trpio sve do potpune resorpcije hematoma periokularnog područja, sljedećih deset dana. Navedeno ukupno trajanje straha opravdano je mehanizmom nastanka ozljeda (udarci šakom i nogom), kao i zbog lokalizacije ozljeda (glava odnosno lijevo oko). Budući da se tužitelj nakon deset dana vratio na posao i svojim svakodnevnim aktivnostima, navedeno kratko razdoblje ne opravdava dosudu pravične novčane naknade zbog smanjenja životnih aktivnosti, odnosno karakterizira se kao pravno nepriznata šteta. Lučni ožiljak duljine 15 mm na lijevom obrazu, nastao kao trajna posljedica predmetnog događaja, predstavlja kozmetički defekt, odnosno slabo, malo naruženje vidljivo drugim osobama samo u vrlo bliskom kontaktu. Kako je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio opsežni hematom lijevog preiokularnog područja i prvih nekoliko dana nakon ozljeđivanja nije mogao otvoriti lijevo oko, istom je bila potrebna tuđa pomoć ukućana oko poslova koje svi ukućani solidarno obavljaju (kućanski poslovi, pospremanje, priprema hrane, odlazak u kupovinu) te mu je ta pomoć bila potrebna tijekom 7 dana u opsegu od tri sata svakodnevno. Tuđa njega nije mu bila potrebna.

13. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve isprave koje su pročitane i u koje je izvršen uvid budući njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje pri čemu je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim dokazima, osobito iskazom tužitelja (list 55) te I. i II. tuženih (list 56-57). Sud je prihvatio nalaz i mišljenje medicinskog vještaka sačinjenog na osnovi podataka spisa predmeta i izvršenog pregleda tužitelja na dan 24. ožujka 2025., ocijenivši da je isti dat u skladu s pravilima struke, da je objektivan i jasan.

14. Odredbom čl. 1092. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne Novine'' br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u daljnjem tekstu: Zakon o obveznim odnosima), propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

15. Uzimajući u obzir navedenu odredbu i istaknuti prigovor podijeljene odgovornosti od strane tuženika, valja reći kako između radnje, odnosno propuštanja tužitelja s nastalom štetom treba prije svega postojati uzročna veza. Okolnost da je ozljeđivanju tužitelja prethodila ljutnja i revolt tuženika zbog nevraćenog duga od 250,00 kuna, sami po sebi, nemaju značaj doprinosa (uzročne veze) nastanku štete koji bi doveli do primjene odredbi o podijeljenoj odgovornosti, jer se nenamireni dug ne naplaćuje uporabom fizičke sile. Naime, iz suglasnih iskaza I. tuženog KA i II. tuženog VA (list 56 i 57) te tužitelja OA, te iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz Presude kojom je izdan kazneni nalog K-71/2024- 3 od 08.02.2024. pravomoćnog s danom 27.02.2024. proizlazi da su tuženici, nakon što su se porječkali s tužiteljem, jer je isti II tuženom HA dugovao novčani iznos od oko 250,00 kn, koji nije unatoč danim obećanjima vraćao, u obiteljskoj kući broj 12 u Bagorodovcu te na cesti u neposrednoj blizini navedene kuće na istog nasrnuli te ga je I. tuženi JA prvotno udario šakom u predjelu lijevog oka, nakon čega je tužitelj pobjegao iz kuće na ulicu, gdje su ga sustigli tuženici, pa ga je II. tuženi VA oborio na tlo, šakom udario u glavu i potom rukama uhvatio za vrat i držao, nakon čega ga je I tuženi JA još udario nogom u predjelu glave. II. tuženi VA držao ga je na tlu sve dok se u susjedstvu nisu počela paliti svjetla, nakon čega su ga ostavili. Kada se uz prethodno navedeno uzme u obzir i iskaz tužitelja, ali i samih tuženih, iz kojih niti u jednom trenutku ne proizlazi, da bi tužitelj udario ili na bilo koji drugi način napao tužene, već naprotiv, isti je samo trpio udarce, ne pružajući nikakav otpor, sud cijeni da u konkretnom slučaju nema podijeljene odgovornosti u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj bi tužitelj imao pravo samo na razmjerno sniženu naknadu, već istom pripada naknada štete u punom iznosu.

16. Odredbom članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

17. Odredbom članka 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se pod pravima osobnosti razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. kao i da se pod štetom smatra umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta) sukladno čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima.

18. Nadalje, odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka propisano je da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

19. Obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, činjenicu da tijekom postupka stranke nisu dovele u pitanje stručnost i objektivnost prihvaćenog nalaza, nedvojbeno je utvrđeno, da je tužitelj doista pretrpio štetu u vidu fizičkih bolova, straha i da je kod istog ostala trajna posljedica u vidu slabog naruženja (kozmetički defekt), koja potječe iz predmetnog štetnog događaja. Isto tako, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka kao i iskaza ispitane svjedokinje DA i samog tužitelja, utvrđeno je, da je tužitelju nastala i šteta u vidu tuđe pomoći nemedicinskog osoblja, koju su tužitelju pružali ukućani. Zbog svega navedenog, tuženici su u obvezi tužitelju naknaditi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, sukladno čl. 19. i 1100. Zakona o obveznim odnosima kao i naknaditi mu imovinsku štetu zbog tuđe pomoći.

20. Sud cijeni, a uvažavajući nalaz i mišljenje sudskog vještaka vezano za duljinu i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova uslijed ozljeđivanja tužitelja u štetnom događaju, da mu po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova pripada pravična novčana naknada u iznosu od ukupno 570,00 eura, sve imajući u vidu orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. koji se primjenjuju i u predmetnom postupku, a nakon čijih sjednica građanskog odjela je zauzeto pravno shvaćanje da se promijenjeni orijentacijski kriteriji iz 2002. godine povećavaju za 50%. Zbog navedenog, na ime jakih fizičkih bolova koji su trajali 2 dana, sud je po danu priznao 75,00 eura, na ime fizičkih bolova srednjeg intenziteta koji su trajali 7 dana sud je po danu priznao 45,00 eura, a bolove slabijeg intenziteta koji su trajali također 7 dana priznato je 15,00 eura po danu. Kod ocjene pravične naknade po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova sud je osobito cijenio okolnost kako je tužitelj uslijed štetnog događaja i pretrpljenih udarca šakama i nogama zadobio tjelesne ozljede glave i oka te je radi smanjenja bolova morao konzumirati analgetike i kapi za oči, jer mu se vid zamutio, te je zbog osjetljivosti na svjetlo i vrtoglavica morao mirovati. Isto tako, tužitelj je nakon samog štetnog događaja bio primoran posjećivati liječnika opće medicine i podvrgnuti se specijalističkom pregledu oftalmologa što je dodatno doprinijelo nelagodnosti tijekom razdoblja oporavka, a naposljetku je zbog zadobivenih ozljeda morao koristiti i bolovanje.

21. Sud je također ocijenio, da tužitelju po osnovi pretrpljenog straha opravdano pripada pravična naknada u novčanom iznosu od 1.200,00 eura. To iz razloga, jer je sud odmjeravajući visinu štete uzeo u obzir trajanje i jačinu pretrpljenog straha za zdravlje i ishod liječenja, opisanog u nalazu i mišljenju medicinskog vješta, kao i iskaz tužitelja o tome kako je proživio sam trenutak štetnog događaja, osobito dio u kojem je iskazao kako ga je II. tuženi VA na tlu držao za vrat i počeo gušiti, ali je cijenio i činjenicu, da je tužitelj nakon štetnog događaja stupio u kontakt s tuženima, te u svome iskazu i potvrdio, da se sa I. tuženikom AA, koji ga je u predmetnom štetnom događaju udarao, naknadno sreo i kako mu se isti ispričao još te 2023. godine. Imajući u vidu navedeno, sud cijeni kako iznos od 1.200,00 eura predstavlja razumnu i na zakonu utemeljenu naknadu za pretrpljeni strah.

22. U pogledu duševnih boli zbog naruženosti sud je pri odlučivanju i određivanju visine pravične novčane naknade vodio računa, da se radi o osobi mlađe životne dobi, ali i da se sukladno nalazu i mišljenju vještaka, radi o slabom naruženju, tzv. kozmetičkom defektu od 15 mm koji je vidljiv trećima samo u vrlo bliskom kontaktu pa zbog istog tužitelj ne bi trebao doživljavati poteškoće u interakciji s drugima. Zbog navedenog sud smatra primjerenom pravičnu naknadu u iznosu od 500,00 eura.

23. Uslijed zadobivene tjelesne ozljede u predmetnom štetnom događaju tužitelju je prema nalazu i mišljenju vještaka bila potrebna samo tuđa pomoć koja predstavlja nenovčanu materijalnu štetu, pa mu po toj osnovi također pripada potraživana naknada štete, sukladno članku 1045. Zakona o obveznim odnosima u vezi s primjenom članka 223. stavak 1. Zakona o parničnom postupku. Imajući u vidu mišljenje sudskog vještaka o tome da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć ukućana tijekom 7 dana u opsegu od 3 sata svakodnevno, a koju pomoć je tužitelju u periodu kada je mirovao pružala majka, što je i sama navela u svome iskazu (list 54 spisa) na način da mu je kuhala, obavljala kućanske poslove umjesto njega i donosila mu iz trgovine potrepštine, sud je uvažavajući sudsku praksu i cijene rada ocijenio da bi tužitelju onda po satu tuđe pomoći pripadala naknada od 4,00 eura što bi ukupno predstavljalo iznos od 84,00 eura (21 sat pomoći pomnožen sa 4 eura) što je i u skladu sa zahtjevom tužitelja.

24. Kada se uzme u obzir sve prethodno navedeno, sud smatra kako tužitelju pripada pravo na novčani iznos od ukupno 2.270,00 eura na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti. No, kako je već prethodno istaknuto, tužitelju je je tuženik već isplatio nesporan iznos naknade od 1.000,00 eura pa kada se taj iznos oduzme od ukupno utvrđenog iznosa naknade štete proizlazi, da tužitelju pripada iznos od još 1.270,00 eura na ime naknade neimovinske štete. Na ime tuđe pomoći, kao oblika imovinske štete sud je tužitelju priznao iznos od 84,00 eura kako je već prije objašnjeno. Zbog izloženog, sud je tužitelju dosudio iznos od ukupno 1.354,00 eura imajući u vidu pritom cilj kojemu služi ta naknada, kao i činjenicu o tome da tužitelj svojim zahtjevom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa naravi naknade štete i društvenom svrhom. Preko ukupno dosuđenog iznosa od 1.354,00 eura na ime naknade neimovinske i imovinske štete, a do zatraženog iznosa od 1.984,00 eura nakon smanjenja tužbenog zahtjeva, sud je isti odbio kao neosnovan.

25. Na dosuđene novčane iznose naknade štete tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate u smislu članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima, time da je odredbom čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

26. Zbog navedenog, tužitelju bi zakonske zatezne kamate pripadale na dosuđeni novčani iznos naknade neimovinske štete od dana kada je tuženima, preporučeno, 1. ožujka 2024. poslao zahtjev za mirno rješenje spora, no kako tužitelj zahtjeva tijek zateznih kamata od 2. ožujka 2024., a sud sudi u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, to je o istima odlučeno kao u točki I. izreke presude. Na dosuđenu naknadu imovinske štete koja predstavlja nenovčanu naknadu materijalne štete (naknada za tuđu pomoć) čiju visinu i vrijednost je sud utvrdio u vrijeme donošenja ove odluke, a uvažavajući pri tome i postojeću sudsku praksu kao i postavljen tužbeni zahtjev, tužitelju zakonske zatezne kamate pripadaju od dana donošenja odluke u ovome predmetu, a ne kako je to postavljeno tužbom tužbenim zahtjevom pa je slijedom navedenog sud odlučio kao u točki II. izreke.

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. u svezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Obje strane tijekom postupka postavile su zahtjev za naknadu parničnih troškova. Tužitelj je postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao naknadu štete u iznosu od 8.600,00 eura. Nakon provedenog postupka, tužitelju je dosuđena naknada štete u ukupnom iznosu od 1.354,00 eura, time da je tužitelju po tuženicima, nakon podnošenja tužbe, isplaćen iznos od 1.000,00 eura. Tužitelj je sa osnovom svoga zahtjeva uspio u cijelosti (100%) obzirom da je nesporno utvrđeno kako su za štetni događaj krivi tuženi. Sa visinom zahtjeva tužitelj je uspio 27,37% (2.354,00 eura od prvotno zatraženih 8.600,00 €), pa njegov prosječan uspjeh u ovoj parnici iznosi 63,69% (100% + 27,37% = 127,37% : 2 = 63,69%), dok nasuprot tomu prosječan uspjeh tuženika u ovoj parnici iznosi 36,31% (100% - 63,69%). Kada se od prosječnog postotka uspjeha tužitelja u parnici oduzme prosječan postotak uspjeha tuženika, preostaje postotak uspjeha tužitelja od 27,38% koji postotak od njegovih ukupnih opravdanih parničnih troškova su mu dužni naknaditi tuženi. Tuženi su dužni naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka i to troškove koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne Novine'' br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa) i Zakona o sudskim pristojbama i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi. Sud je kao potrebne i opravdane troškove uzeo one koji se sastoje od: naknade za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, troška nagrade punomoćniku tužitelja za zastupanje na ročištima održanima 2. srpnja 2024., 24. listopada 2024. i 15. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 eura za svako održano ročište. Sud je kao potreban i opravdan trošak priznao i naknadu za sastav 2 obrazložena podneska i to za podnesak od 24. lipnja 2024. i 21. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura za svaki podnesak. Isto tako, za svaki prethodno zatraženi trošak, tužitelju pripada i naknada PDV-a od 25% u iznosu od 300,00 eura. Zbog navedenog, ukupni, potrebni i opravdani troškovi tužitelja iznose 1.500,00 eura pa kako tužitelj ima pravo na 27,38 % tih troškova, to su dakle tuženi dužni tužitelju na ime parničnog troška naknaditi iznos od 410,70 eura, dok je preko tog iznosa pa do ukupno potraživanog iznosa od 1.500,00 eura trošak tužitelja neosnovan. Tuženi nemaju pravo na naknadu parničnog troška u smislu članka 154. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, pa je njihov zahtjev odbijen kao neosnovan te je o troškovima konačno odlučeno kao pod toč. IV. i V.

28. Obzirom na izloženo, presuđeno je kao u izreci.

U Garešnici 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.

DOSTAVITI:

- tužitelju po punomoćnici, odvjetnici Neri Panjkret, ZOU Doneski i dr., Garešnica

- tuženima po punomoćniku, odvjetniku Hrvoju Čačiću, Bjelovar