REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Povrv-2782/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. (OIB 43965974818) Zagreb, ulica grada Vukovara 37, kojeg zastupa punomoćnik Suzana Horvat, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika grada Zagreb (OIB 61817894937), Trg S. Radića 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. prosinca 2025. godine u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 28. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Jurića, poslovni broj Ovrv-41411/2023 od dana 28.6.2023. godine ukida se u cijelosti.

II Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 1.386,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 154,67 eura od 28.8.2022. godine do isplate

- na iznos od 1.231,88 eura od 28.5.2023. godine do isplate, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 273,75 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.6.2023. godine do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, u roku 15 dana.".

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod nadležnog javnog bilježnika podnio prijedlog za ovrhu potražujući od tuženika iznos od 1.537,22 eura sa kamatama i troškovima i to na ime troškova električne energije. Prijedlog je usvojen i javni bilježnik je dana 28.6.2023. godine pod brojem Ovrv-41411/2023 donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

2. Protiv citiranog rješenja tuženik je izjavio prigovor pa je sud u nastavku postupka odlučio, a temeljem odredbe čl. 58 Ovršnog zakona (NN 112/12 - u daljnjem tekstu OZ) da stavlja izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, da ukida provedene radnje i da se postupak ima nastaviti kao u povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Predmet spora je zahtjev za isplatu pri čemu tužitelj tvrdi da je tuženik bio korisnik njegovih usluga opskrbe električnom energijom te da nije podmirio dugovanje.

3.1. Utuženo razdoblje obuhvatilo je period od kolovoza 2022. godine do svibnja 2023. godine sa dospijećima računa u kolovozu 2022. godine, ožujku 2023. godine i svibnju 2023. godine.

3.2. Tijekom postupka tužitelj je naveo da je tuženik platio dio dugovanje u iznosu od 150,67 eura pa je za taj iznos povukao zahtjev potražujući isplatu u visini i sa kamatom kako je navedeno u točki II izreke ove presude.

4. Tuženik je u postupku osporio osnovu i visinu zahtjeva, istaknuo prigovor zastare i prigovor promašene pasivne legitimacije uz tvrdnju da nema pravnog osnova temeljem koje bi tuženik bio zadužen kao obveznik plaćanja usluge tužitelja na u utuženom razdoblju na adresi [adresa]. Osporava da bi tuženik platio dio potraživanja tužitelja, kako je to naveo tužitelj i za koji je iznos tužitelj tužbu i povukao. Tuženik osporava i zakonitost ovršnog postupka, a koji je prethodio ovome postupku.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u račune, izvatke iz zemljišnih knjiga i katastarskog plana, zahtjeve, suglasnosti, obračune, dopise.

5.1. Ostale po tužitelju predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

5.2. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Suprotno tvrdnji tuženika, ovaj je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga, te je po pravodobno podnesenom prigovoru tuženika ovaj sud stavio izvan snage rješenje o ovrsi i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, što znači da se postupak pretvara u redovni parnični postupak. Zbog toga, ovaj sud u ovom stadiju postupka više nema zakonske osnove odlučivati o urednosti prijedloga za ovrhu i priloženih isprava.

7. Tužitelj u ovome sporu potražuje trošak potrošene električne energije, odnosno nastupa s pozicije opskrbljivača. U odnosu na tuženika, tužitelj tvrdi da isti ima položaj kupca električne energije, jer ga je zaveo u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i kao kupca ga naznačio u izdanim računima po kojima i traži naplatu od tuženika u ovom postupku.

7.1. Dosita, po svim računima tužitelj navodi tuženika kao kupca, uz naznaku broja ugovornog računa: 2200587073. Nadalje, tužitelj naznačuje tuženika za obračunsko mjesto broj 0138638924, [adresa]. odvojak 5./BB.

7.2. Međutim, na dijelu računa, koji općepoznato sadrži podatka o onome kome se račun dostavlja (gornji desni, uokvireni dio računa) stoji da tužitelj račune ispostavlja na: [adresa]. odvojak 5. 230.

7.3. Broj ugovornog računa i obračunsko mjesta iz računa (7.1.) odgovara i analitičkoj kartici sa svim zaduženjima, kao i podacima o uplatama. Međutim, iz te kartice ne može se utvrditi tko vrši uplate, koje su evidentirane i tijekom ovdje utuženog razdoblja, a tuženik osporava da bi plaćanja vršio on, kao što i osporava da bi plaćanja vršio tijekom postupka, a koje uplate su dovelo do sniženja tužbenog zahtjeva.

7.5. Podaci o ugovornom računu i obračunskom mjestu (7.1.) odgovaraju izvatku iz poslovnih knjiga, na kojima je tuženik naveden kao ugovaratelj.

8. Daljnjom analizom dokumentacije (7.1. -7.5.) sud utvrđuje da tužitelj navodi da se radi od kupcu za kućanstvo, jer je tako naznačeno na izvatku, a i na računima i obračunima koji prileže poleđini računa. Tamo je naznačeno da se radi o kućanstvu i bijelom tarifnom modelu.

9. Prema daljnjoj po tužitelju dostavljenoj dokumentaciji sud utvrđuje:

- da je tuženik 1.8.2008. godine tražio od tužitelja prethodnu energetsku suglasnost za lokaciju, I [adresa], kč [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina];

- da je tužitelj tu suglasnost izdao dana 13.8.2008. godine i u točki V uvjeta naveo da se za priključenje mora podnijeti zahtjev za izdavanjem EES i priključenje i zaključiti ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže;

- da je tuženik 15.9.2008. godine tražio izdavanje EES suglasnosti i priključenje u kojem je naveo da se radi od lokaciji, I [adresa], što je ispravljeno na kućni broj 298, kč. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]; da je vlasnik nekretnine tuženik, da se traži izdavanje za kućanstvo – plavi, bijeli, narančasti, crni tarifni model;

- da je tužitelj po zahtjevu izdao suglasnost dana 23.9.2008. godine i tamo naveo da se radi o lokaciji I [adresa] b.b. ispod br. 218, kč [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina];

- da je prema podacima posjedovnog lista tuženik posjednik, a prema izvatku iz zemljišnih knjiga i vlasnik za kč [katastarska čestica], uz opis da se radi o livadi, [adresa] odvojak;

- da je tuženik na lokaciji kč [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] imao građevinsku dozvolu za gradnju na adresi [adresa] Odvojak 5, površine 268 m2.

10. Čl. 3. st. 2. toč. 16. Zakon o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19 - u daljnjem tekstu ZTEE). propisano je da je krajnji kupac onaj kupac koji kupuje električnu energiju za vlastito korištenje. U skladu s čl. 61. st. 2. ZTEE-a krajnji kupac dužan je plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima, a prava i obveze se u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE–a uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca. Nadalje, u skladu s čl. 62. st. 1. ZTEE–a sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije se uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

10.1. Čl. 10 Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15) propisano je da se ugovorom uređuju prava i obveze između opskrbljivača i krajnjeg kupca. Taj ugovor u skladu s čl. 12. sadrži, među ostalim, podatke o ugovornim stranama, podatke o važećim iznosima tarifnih stavki i o standardnim uvjetima korištenja usluga, usluge koje pruža opskrbljivač, uključujući vrijeme početka i kvalitetu opskrbe, podatke o obračunskom mjernom mjestu te podatke o kategoriji potrošnje odnosno tarifnom modelu za korištenje mreže. Upravo na temelju tog ugovora krajnji kupac dužan je plaćati cijenu za isporučenu električnu energiju. Valja uzeti u obzir da krajnji kupac električne energije može biti vlasnik nekretnine, ali i na primjer najmoprimac odnosno osoba koja nekretninu koristi po drugom osnovu.

10.2. Dakle, sklapanje ugovora o opskrbi tarifnog kupca jest pretpostavka nastanka obveze kupca za plaćanje naknade za isporučenu električnu energiju, jer tako proizlazi iz citiranih propisa (10.1. i 10.2.).

11. Cijeneći sve utvrđeno provedenim dokazima ovaj sud nalazi da se ne može uspostaviti logični slijed između činjenice da je tuženik za točno određenu lokaciju tražio energetske suglasnosti (9.) i u konačnici priključenje na opskrbu tužitelja i podataka iz analitičke kartice, ugovornog računa i obračunskog mjesta. Ne radi se o identičnim adresama lokacije, računi se dostavljaju drugoj osobi, a ne tuženiku, pri čemu tuženik ustraje u navodima da po računima i analitičkoj kartici ne vrši plaćanja, a iz analitičke kartice proizlazi da se plaćanja vrše, neredovito, ali od 2017. godine.

11.1. U situaciji kada, kako tvrdi tužitelj, dolazi do djelomičnog podmirenja duga, tijekom ovog sudskog postupka, a tuženik ustraje u navodima da on ne vrši plaćanja, tada je tužitelj trebao iz svoje evidencije dostaviti podatke tko plaća po računu za kojeg tužitelj tereti tuženika, a tuženik svoju obvezu osporava.

11.2. Sve utvrđeno dovodi do utvrđenja da nesuglasje dokumentacije, uz osporavanje tuženika, u ovoj konkretnoj situaciji ne mogu zamijeniti nedostatka ugovora iz 10. i 10.1. i posljedično tome dovesti do usvajanja zahtjeva tužitelja.

11.3. Okolnost da se po računima plaća, bez dokaza tko ih je podmirivao, ne može biti dostatna za zaključak da su ovdje parnične stranke u utuženom razdoblju bile u ugovornom odnosu.

11.4. Pri tome je sud imao u vidu da računi, koji glase na tuženika, nisu dostavljeni njemu već trećoj osobi. To bi upućivalo na neurednost vođenja evidencije od strane tužitelja, jer tuženika vodi kao kupca, a račune isporučuje trećoj osobi. Manjkavo vođena evidencija ne može ići na štetu tuženika pri čemu sud posebno ističe da tuženik nije u poziciji da dokazuje neosnovanost zahtjeva tužitelja, jer negativnu činjenicu, da nema zaključen ugovor, tuženik i ne može dokazati. Upravo suprotno, tu je činjenicu trebao dokazati tužitelj.

12. Svi dokazi koje je tužitelj predlagao tijekom postupka nisu adekvatni da se utvrdi ugovorni odnos između stranaka, jer se to ne može utvrditi niti financijskim vještačenjem niti uviđajem na licu mjesta. U odnosu na dokumentaciju koju je tužitelj predlagao jest njegova dokumentacija pa ju je trebao dostaviti.

13. Zaključeno sud utvrđuje, na tužitelju je dokazivanje ugovornog odnosa stranaka, što u ovom slučaju, a cijeneći navode tuženika, nije bilo moguće dokazati drugačije nego dostavom zaključenog ugovora između stranaka. Zaključenje ugovora trebao je dokazati tužitelj pa sud smatra da tužitelj nije dokazao osnov svojeg zahtjeva zbog čega je primjenom čl. čl. 451 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) odlučeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.