Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-219/2025.-35.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužiteljice DF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnica Sandra Fridrih iz Siska, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Petrinjska 59, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 16. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužiteljice odvjetnika Zorana Kosanovića i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Dragane Markov, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-2993215 koji su 10. kolovoza 2005. sklopili tužiteljica DF iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,95 % godišnje.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 da tužiteljici DF iz [adresa] isplati iznos od 985,18 € (devetsto osamdeset i pet eur i osamnaest cent), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 16,20 € od 30.11.2007.,

- na iznos od 16,19 € od 31.12.2007.,

do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate (15% godišnje), od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke i to:

- na iznos od 16,18 € od 31.1.2008.,

- na iznos od 16,17 € od 29.2.2008.,

- na iznos od 16,16 € od 31.3.2008.,

- na iznos od 16,15 € od 30.4.2008.,

- na iznos od 32,16 € od 31.5.2008.,

- na iznos od 32,15 € od 30.6.2008.,

- na iznos od 32,13 € od 31.7.2008.,

- na iznos od 32,11 € od 31.8.2008.,

- na iznos od 32,09 € od 30.9.2008.,

- na iznos od 32,08 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 32,06 € od 30.11.2008.,

- na iznos od 32,04 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 32,02 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 32,00 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 31,98 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 31,96 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 31,94 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 31,91 € od 30.6.2009.,

- na iznos od 31,89 € od 31.7.2009.,

- na iznos od 31,87 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 31,85 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 31,82 € od 31.10.2009.,

- na iznos od 31,80 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 31,78 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 31,75 € od 31.1.2010.,

- na iznos od 31,73 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 31,70 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 31,68 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 31,65 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 31,63 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 31,60 € od 31.7.2010.,

- na iznos od 2,69 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 2,69 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 2,69 € od 31.10.2010.,

- na iznos od 2,68 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 2,68 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 2,67 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 2,67 € od 28.2.2011.,

- na iznos od 2,66 € od 31.3.2011.,

- na iznos od 2,66 € od 30.4.2011.,

- na iznos od 2,65 € od 31.5.2011. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-2993215 koji su 10. kolovoza 2005. sklopili tužiteljica DF iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 da tužiteljici DF iz [adresa] isplati iznos od 4.067,41 € (četiri tisuće šezdeset i sedam eur i četrdeset i jedan cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i to:

- na iznos od 1,25 € od 31.10.2008.,

- na iznos od 4,81 € od 31.12.2008.,

- na iznos od 7,38 € od 31.1.2009.,

- na iznos od 8,54 € od 28.2.2009.,

- na iznos od 5,34 € od 31.3.2009.,

- na iznos od 5,95 € od 30.4.2009.,

- na iznos od 1,07 € od 31.5.2009.,

- na iznos od 0,32 € od 31.8.2009.,

- na iznos od 0,16 € od 30.9.2009.,

- na iznos od 1,84 € od 30.11.2009.,

- na iznos od 4,72 € od 31.12.2009.,

- na iznos od 8,83 € od 31.1 2010.,

- na iznos od 7,89 € od 28.2.2010.,

- na iznos od 13,45 € od 31.3.2010.,

- na iznos od 12,40 € od 30.4.2010.,

- na iznos od 14,46 € od 31.5.2010.,

- na iznos od 32,28 € od 30.6.2010.,

- na iznos od 28,61 € od 31.7.2010.,

- na iznos do 36,81 € od 31.8.2010.,

- na iznos od 33,23 € od 30.9.2010.,

- na iznos od 27,47 € od 31.10 2010.,

- na iznos od 39,62 € od 30.11.2010.,

- na iznos od 55,07 € od 31.12.2010.,

- na iznos od 44,13 € od 31.1.2011.,

- na iznos od 47,97 € od 28.2. 2011.,

- na iznos od 43,09 € od 31.3. 2011.,

- na iznos od 43,96 € od 30.4. 2011.,

- na iznos od 64,68 € od 31.5. 2011.,

- na iznos od 65,35 € od 30. 6.2011.,

- na iznos od 82,31 € od 31.7.2011.,

- na iznos do 73,60 € od 31.8.2011.,

- na iznos od 64,06 € od 30.9.2011.,

- na iznos od 63,04 € od 31.10.2011.,

- na iznos od 62,30 € od 30.11.2011.,

- na iznos od 66,85 € od 31.12.2011.,

- na iznos od 70,82 € od 31.1.2012.,

- na iznos od 71,35 € od 29.2.2012.,

- na iznos od 68,60 € od 31.3.2012.,

- na iznos od 70,46 € od 30.4.2012.,

- na iznos od 71,72 € od 31.5.2012.,

- na iznos od 69,59 € od 30.6.2012.,

- na iznos od 70,15 € od 31.7.2012.,

- na iznos do 68,55 € od 31.8.2012.,

- na iznos od 65,10 € od 30.9.2012.,

- na iznos od 68,78 € od 31.10.2012.,

- na iznos od 70,55 € od 30.11.2012.,

- na iznos od 69,31 € od 31.12.2012.,

- na iznos od 62,36 € od 31.1.2013.,

- na iznos od 68,27 € od 28.2.2013.,

- na iznos od 68,78 € od 31.3.2013.,

- na iznos od 66,47 € od 30.4.2013.,

- na iznos od 59,27 € od 31.5.2013.,

- na iznos od 59,09 € od 30.6.2013.,

- na iznos od 60,86 € od 31.7.2013.,

- na iznos do 63,69 € od 31.8.2013,

- na iznos od 67,61 € od 30.9.2013.,

- na iznos od 65,59 € od 31.10.2013,

- na iznos od 67,02 € od 30.11.2013.,

- na iznos od 68,65 € od 31.12.2013.,

- na iznos od 62,18 € od 31.1.2014.,

- na iznos od 64,09 € od 28.2.2014.,

- na iznos od 63,47 € od 31.3.2014.,

- na iznos od 61,36 € od 30.4.2014.,

- na iznos od 60,68 € od 31.5.2014.,

- na iznos od 60,99 € od 30.6.2014.,

- na iznos od 63,38 € od 31.7.2014.,

- na iznos od 65,40 € od 31.8.2014.,

- na iznos od 64,98 € od 30.9.2014.,

- na iznos od 66,72 € od 31.10.2014.,

- na iznos od 67,91 € od 30.11.2014.,

- na iznos od 67,21 € od 31.12.2014.,

- na iznos od 68,31 € od 31.1.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 28.2.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 31.3.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 30.4.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 31.5.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 30.6.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 31.7.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 31.8.2015.,

- na iznos od 68,16 € od 30.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

V Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59 da tužiteljici DF iz [adresa] isplati iznos od 2.838,72 € (dvije tisuće osamsto trideset i osam eur i sedamdeset i dva cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''

VI Odbija se u cijelosti prigovor radi prijeboja koji glasi:

''Utvrđuje se postojanje tražbine tuženika prema tužiteljici u iznosu od 10.995,86 €, sa zakonskom zateznom kamatom od 1.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.''

VII Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.491,24 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 28.1.2026.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da su ona kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 10.8.2005. Ugovor o kreditu broj 158-50-2993215, a na temelju kog ugovora je tužiteljici odobren kredit u iznosu od 63.586,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

Odredbom članka 3. Ugovora određeno je da je kamatna stopa promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i na dan sklapanja ugovora iznosi 4,95 % godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji se uručuje korisniku.

Isto tako su stranke 1.2.2016. sklopile Dodatak broj KONV -01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50-2993215 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužiteljica također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih Raiffeisenbank Austria d.d., ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih Raiffeisenbank Austria d.d. , ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužiteljica se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 158-50-2993215 kojeg su 10.8.2005. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno Odluci o kamatnim stopama tuženika, a preko ugovorene kamatne stope od 4,95 % godišnje, te da joj je tuženik na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dužan isplati iznos od 7.450,41 kn. Također se predlaže utvrditi da su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da tužiteljici na ime tečajne razlike isplati iznos od 34.570,72 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te na ime neotplaćene glavnice iznos od 20.610,58 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužiteljica na ime preplate zbog promjene kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 985,18 €, na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 4.067,41 € i na ime neotplaćene glavnice 2.838,72 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je Dodatkom broj KONV -01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50- 2993215 izvršena konverzija tužiteljičina kredita u skladu s prisilnim odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je postupajući po odredbama članka 19.c. stavak 1. točka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju tuženik ponudio tužiteljici konverziju predmetnog ugovora, a koju je konverziju tužiteljica dobrovoljno prihvatila.

Konverzijom kredita obuhvaćeno je cjelokupno razdoblje trajanja kredita na način da je tužiteljičin ugovor izmijenjen kao da je 10.8.2005. zaključila ugovor s valutnom klauzulom u EUR i promjenljivom kamatnom stopom primjenljivom na kredite u EUR, sve uplate izvršene po otplatnom planu u CHF uračunate su prilikom izračuna konverzije i promjene kamate i valute ugovora, provedbom konverzije tužiteljici je neotplaćena glavnica kredita smanjena za ukupno 10.855,28 EUR, te su konverzijom kredita iscrpljene sve pravne pretpostavke za bilo kakva daljnja potraživanja na ime valute CHF ili kamate po otplatnom planu u CHF.

Dodatkom ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno u ugovor su unesene iz samog zakona.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o kreditu od 10.8.2006., Dodatak broj KONV -01/2016 Ugovoru o kreditu br. 158-50-2993215 od 1.2.2016., izvršio uvid u otplatni plan, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković i saslušana je tužiteljica.

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5. Nesporno je da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 10.8.2005. Ugovor o kreditu kojim se tužiteljici odobrava iznos kredita od 63.586,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja.

6. Odredbom članka 3. Ugovora određeno je da je kamatna stopa promjenljiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora i na dan sklapanja ugovora iznosi 4,95 % godišnje.

Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji se uručuje korisniku.

7. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ona nije mogla pregovarati o ugovornim odredbama nego je samo potpisala unaprijed sastavljeni, tipski ugovor. U banci joj je ponuđeno samo zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF. Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužiteljica također nije mogla pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Upravo iz iskaza tužiteljice je vidljivo da ona nije imala nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljicom nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužiteljici objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 11. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 12. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 15. ZOO sudionici u zasnivanju dvostranih ugovora polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 16. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 3. ugovora, koji je tužiteljici predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužiteljica tom prilikom nije mogla niti imala mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

16. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF sadržana u članku 7. je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

17. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

18. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.

19. Odredbom članka 103. stavak 1. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

20 Kako su odredbe članka 3. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne, te je stoga trebalo utvrditi njihovu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

21. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužiteljice da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

1 0

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

22. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

23. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 CF protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužiteljica kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazila da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njenu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

24. Ističe se također da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

1 1

25. Slijedom navedenog tužiteljici unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada joj pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

26. Po prijedlogu tužiteljice provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

27. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da je u vrijeme većih kamatnih stopa od ugovorene plaćeno više kamate 7.422,83 kn ili 985,18 €.

U početku otplate tečaj je padao u odnosu na tečaj isplate kredita i u tom periodu je nastala negativna tečajna razlika od 3.797,27 kn ili 503,98 €, a u periodu kada je tečaj na dan dospijeća anuiteta bio veći od tečaja na dan isplate kredita nastala je pozitivna tečajna razlika i ona ukupno iznosi 30.645,90kn ili 4.067,41 €.

Razlika neotplaćene glavnice na dan konverzije iznosi 21.665,30 kn ili 2.838,72 € odnosno nakon konverzije je nova glavnica kredita veća 2.838,72 € nego što je bila po početnim uvjetima kredita.

28. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su uglavnom pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

29. Kako iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka proizlazi da tužiteljica nije konverzijom obeštećena u cijelosti, nakon konverzije je nova glavnica kredita veća u odnosu na početno ugovorenu jer je iznosu glavnice banka dodala dug po obračunu, slijedom čega ovdje nije postignut učinak zaštite potrošača, a kako je preostalo potraživanje tužiteljice po osnovi razlike kamate i tečajne razlike, to je slijedom navedenog tužiteljici na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 985,18 € i na ime tečajne razlike iznos od 4.067,41 € (članak 1111.ZOO). O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

30. Zahtjev tužiteljice za isplatu s osnove razlike neotplaćene glavnice kredita na dan konverzije i neotplaćene glavnice kredita prema početnom u iznosu od 2.838,72 € je odbijen kao neosnovan budući da utvrđivanje ništetnosti Dodatka ugovoru kojim je provedena konverzija nije predmet ovog spora.

Iznos glavnice na dan konverzije utvrđen je Dodatkom ugovoru o kreditu koji je tužiteljica prihvatila, a u tužbi nije navela činjenice da bi dodatak ugovora bio ništetan u odnosu na glavnicu niti da je konverzija provedena protivno odredbama ZID ZPK/15.

31. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od

1 2

4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 12.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

32. U odnosu na tuženikovo protivljenje preinaci tužbe ukazuje se na stav sjednice predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH, prema kome u postupcima po tužbama korisnika kredita u CHF dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem (Izvod iz zapisnika Su IV-162/21 od 26.11.2021.).

33. Prema stavu sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024. u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP-a) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku. Slijedom navedenog neosnovan je u cijelosti prigovor zastare preinačenog tužbenog zahtjeva.

34. U odnosu na postavljeni prigovor prijeboja ističe se da potrošač plaćanjem po nižem tečaju i nadalje nije stjecatelj već je to kreditor pa nema mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove.

Potencijalna tražbina kreditora s osnove nižeg tečaja je u zastari budući da je zastara na tražbinu kreditora tekla cijelo vrijeme do donošenja kolektivne presude i kasnije i ona nije za kreditora prekinuta podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu jer su kreditori u kolektivnom sporu pasivno legitimirani i stoga pravo prekida zastarijevanja pripada samo potrošačima.

Svi dospjeli anuiteti zastarijevaju nakon tri godine pa je stoga nastupila zastara potraživanja razlike tečaja za kreditora-banku.

Pored toga se ističe da je za nepoštenost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli isključivo odgovoran tuženik kao kreditor.

Slijedom gore navedenog prigovor prijeboja je odbijen u cijelosti kao neosnovan.

35. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući da je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužiteljice u sporu iznosi 82% ( u odnosu na osnov je tužiteljica uspjela 100% i u odnosu na visinu 64 %, a što ukupno iznosi 82%).

Tuženik je u sporu uspio sa 18%.

Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužiteljice u sporu od 64%.

Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, zastupanja na ročištu od 11.2.2020. 200,00 €, sastava podneska od 30.3.2021. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 26.4.2021. 100,00 €, zastupanja na ročištu od 23.4.2024. 200,00 €, sastava podneska od 10.7.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 10.10.2024. 100,00 €, zastupanja na ročištu od 27.11.2024. 200,00 €, na ročištu od 16.1.2026. 200,00 €, PDV 400,00 €,

1 3

sudske pristojbe na tužbu 130,07 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 2.330,07 €.

Ostali troškovi tužiteljici nisu dosuđeni sukladno članku 155. stavak 1. ZPP-a jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u sporu od 64% dosuđen joj je trošak u iznosu od 1.491,24 €.

36. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 28. siječnja 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnica Sandra Fridrih, Sisak

2.Odvjetničko društvo Glamuzina&Grošeta, Zagreb