REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-9/2025-80

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marijanu Glavašu, u pravnoj stvari tužiteljice TZV (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupaju punomoćnici Josip Anzulović-Mirošević, odvjetnik u Supetru i GZV iz [adresa], protiv tuženice TZ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zoran Hlevnjak, odvjetnik u Zagrebu, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 12. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe predati u samostalan posjed slobodan od osoba i stvari tužiteljici stan [adresa], I. kat lijevo kat. čest. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Nalaže se tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 139,36 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od

15. srpnja 2019. do isplate.

Nalaže se tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnične troškove.“

II Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je u tužbi navela da je vlasnica stana u [adresa], I. kat lijevo, koji tuženica drži u posjedu bez valjanog pravnog temelja. Stoga je predlagala predlaže donošenje presude kojom će se naložiti tuženici predaja predmetnog stana u posjed tužiteljici uz naknadu troškova postupka. Tijekom postupka tužiteljica je postavila i zahtjev i za isplatu naknade za bespravno korištenje stana za srpanj 2019. u iznosu od 139,36 EUR (ranije 1.050,00 kn).

2. Sud je primjenom odredaba čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05.,

02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: novi ZPP) usprkos protivljenju tuženice dopustio takvu preinaku tužbe isticanjem drugog zahtjeva uz postojeći, a s obzirom da je smatrao da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu i dalje u postupku nije osporavala vlasništvo tužiteljice i činjenicu da ista stan drži u posjedu. Međutim, osporavala je navode o korištenju stana bez valjanog pravnog temelja budući da u istom neprekidno stanuje od 1974. i to prvotno kao član obiteljskog domaćinstva nositeljice stanarskog prava - svoje bake GZ, a nakon njezine smrti kao nositeljica stanarskog prava te konačno stupanjem na snagu Zakona o najmu stanova kao zaštićeni najmoprimac. Stoga je predlagala odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, a ujedno je podnijela i protutužbu za utvrđenje pravnog položaja zaštićenog najmoprimca i donošenja presude kojom se zamjenjuje ugovor o najmu predmetnog stana sa zaštićenom najamninom u koji bi kao osoba koja zajedno s njom može koristiti stan bio upisan i član obiteljskog domaćinstva sin ŽZ. Neovisno o tome, ujedno je isticala da sporni stan predstavlja jedinu nekretninu koju imaju u posjedu te bi traženim iseljenjem bilo povrijeđeno njihovo pravo na dom.

4. Tužiteljica se usprotivila protutužbenom zahtjevu navodeći da tuženica ne koristi stan za stanovanje već duži niz godina i ne plaća najamninu, zbog čega je izgubila status zaštićenog najmoprimca.

5. Presudom ovoga suda od 27.3.2024. br. Ps-296/18-66 odbijeni su tužbeni i protutužbeni zahtjev te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Protiv te presude žalbu je podnijela tužiteljica te je odlučujući o istoj Županijski sud u Zagrebu rješenjem od 17.12.2024. br. Gž-3487/2024-2 ukinuo gornju prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke (kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice) i dijelu toč. III. izreke, kojim tužiteljici nisu dosuđeni troškovi parnice, te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

6. U ponovljenom suđenju tužiteljica je u cijelosti ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i tuženica kod odgovora na tužbu ujedno dodajući da je u međuvremenu zaprimila rješenje doneseno u postupku provedbe Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr.

7. U provedenom postupku sud je izvršio uvid u izvatke iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovor od 24.3.1976., izračun visine zaštićene najamnine od 9.7.2019., uvjerenja o prebivalištu za tuženicu i ZZ, potvrde Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda od 27.5.2020., rodni list za ZZ, račune i potvrde o plaćanju plina i električne energije, ovosudni spis br. P-10004/19, izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] – Grad, privremeno rješenje od Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine od 14.2.2025. klasa: UP/I-371-01/24-13/1291 s potvrdom od istoga dana, saslušani su svjedok ŽZ i tuženica.

8. Svi provedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14.).

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog dvosobnog stana s nusprostorijama na I. katu lijevo u Petrinjskoj ulici 27, koji je dio povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i dijelovi ostalih suvlasnika, izgrađena na zemljištu zk.č.br. 6005/2, oznake zemljišta „dvorište i zgrada mješovite uporabe, [adresa], ukupne površine zemljišta 233 m2, a koje stan upisan kao etažno vlasništvo (E-15) u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nesporno je i da tuženica drži stan u posjedu te od potresa u Zagrebu (ožujak 2020.) stan ne koristi za stanovanje (tuženica navodi da je uslijed nastalih oštećenja stan neuporabljiv i nesiguran za stanovanje).

11. U ovom ponovljenom postupku sporno je ima li tuženica valjani pravni temelj za posjed stana.

12. Uvidom u priležeći ugovor od 24.3.1976. koji se sklapao s nositeljem stanarskog prava koji stanuje u stanu etažnog vlasnika utvrđeno je da su isti sklopili „Stanoinvest“, OOUR Poslovne službe stambenog fonda, Zagreb i ovdje tuženica te je u istom ugovoru navedeno da je tuženica nositeljica stanarskog prava na dvosobnom stanu u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, smočnice i hodnika, korisne površine 52,30 m2, a stan je u etažnom vlasništvu LZ. Ugovorom je određena visina stanarine te je navedeno i da je raniji stanar do 30.9.1975. bila GZ. Tužiteljica također u svom iskazu koji sud u bitnim dijelovima prihvaća kao iskren i uvjerljiv te u suglasju s dokumentacijom priležećom spisu, potvrđuje da je u predmetni stan uselila 1974. s tadašnjim suprugom i dvoje djece, a tamo je već živjela njezina baka GZ koja je u međuvremenu umrla. Iz svega navedenoga proizlazi da je tuženica u smislu odredaba čl. 9. t. 3. i 4. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, br. 52/74. – dalje: ZSO) bila član obiteljskog domaćinstva svoje bake – nositeljice stanarskog prava, nakon čije smrti je očito stekla stanarsko pravo kako je to bilo predviđeno odredbama čl. 57. ZSO-a. Isto tako, iz iskaza tužiteljice i svjedoka ZZ (sin tuženice) koji iskaz je u tim bitnim dijelovima sud prihvatio cijeneći ga također iskrenim i uvjerljivim, proizlazi da je naznačeni svjedok neprekidno od 1974. do potresa u Zagrebu u ožujku 2020. neprekidno stanovao u spornom stanu, što sve ukazuje da je bio član obiteljskog domaćinstva prvotno svoje bake, a nakon toga majke ovdje tuženice. Sve navedeno tužiteljica posebno niti ne osporava, a okolnost da u cijelom razdoblju do stupanja na snagu Zakona o najmu stanova ("Narodne novine", br. 91796., 48/98., 66/98., 22/06., 68/18. i 105/20. – dalje: ZNS) 5.11.1996. tuženica nije stanovala u tom stanu (prema iskazu tužiteljice u razdoblju od 1993. do 1997. privremeno je živjela na drugoj adresi s jednom osobom, dok je iz uvjerenja o prebivalištu razvidno je imala prijavljeno prebivalište na toj adresi [adresa] u razdobljima od 20.2.1985. do 20.7.1987. i od 29.5.1995. do 17.12.1996.) prema nalazu suda nije od utjecaja na njezin ranije stečeni položaj nositeljice stanarskog prava, a budući da isto u smislu tada važećeg Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, br. 51/85., 42/86., 22/92. i 70/93. - dalje: ZOSO) samo za sebe nije dovodilo do prestanka stanarskog prava, a nema dokaza niti tužiteljica tvrdi da bi njezino stanarsko pravo eventualno prestalo na neki od način koji su bili predviđeni ZOSO-om.

13. Slijedom izloženoga, tuženica kao ranija nositeljica stanarskog prava stupanjem na snagu ZNS-a u smislu odredbe čl. 30. st. 1. istoga stekla je prava i obveze najmoprimca s pravom na sklapanje ugovora o najmu stana na neodređeno vrijeme s vlasnikom stana (čl. 31. st. 1. ZNS-a), a svjedok ŽZ kao član njezinog obiteljskog domaćinstva prema odredbi čl. 37. st. 1. ZNS-a pravo na upis u takav ugovor o najmu. Ovdje je za napomenuti da iz svega navedenoga proizlazi da se pravo najmoprimca stječe na temelju zakona ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a da zaključenje ugovora nije konstitutivni element za stjecanje toga prava. S obzirom da je najamni odnos između stranaka stoga uspostavljen po sili zakona, sama okolnost da se tuženica nije obratila tužiteljici sa zahtjevom za sklapanje ugovora o najmu u roku određenom odredbom čl. 33. st. 2. ZNS-a (šest mjeseci), odnosno i kasnije podnijela tužbu radi sklapanja ugovora ne dovodi do prestanka toga prava niti prekluzije prava tuženice na sklapanje ugovora o najmu (takva posljedica iz odredaba ZNS-a nigdje ne proizlazi), a dodatno cijeneći i da tužiteljica ne dokazuje da je u konkretnom slučaju prethodno postupila u skladu s odredbom čl. 33. st. 1. ZNS-a (obavijestila tuženicu o svojem vlasništvu i prebivalištu). Isto tako, okolnosti da tuženica tužiteljici ne plaća najamninu za korištenje stana, odnosno da tuženica ne koristi taj stan za stanovanje od potresa iz ožujka 2020. (pri čemu je očito sporna mogućnost sigurnog korištenja stana), u biti predstavljaju navode da se tuženica koristi stanom suprotno ZNS-u, a što predstavlja otkazne razloge predviđene odredbama čl. 19. ZNS-a. No, tužiteljica u ovom postupku ničim ne dokazuje niti čak tvrdi da bi tuženici otkazala najam u smislu odredaba čl. 22. ZNS-a (pisani otkaz s obrazloženjem, neposredno uz potpis najmoprimca ili poštom preporučeno s otkaznim rokom), zbog čega prethodno uspostavljeni najamni odnos između stranaka još uvijek postoji (neovisno o tome što tuženici ne pripada pravo na zaštićenu, već na slobodno ugovorenu najamninu) dok ne prestane na način i pod pretpostavkama predviđenim ZNS-om.

14. Slijedom svega navedenoga, a s obzirom da tuženica kao najmoprimac ima pravo koje ju ovlašćuje na posjed spornog stana i kao takva u smislu odredbe čl. 163. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17.) pravo odbiti predaju stana u posjed tužiteljici kao vlasnici stana, valjalo je zahtjev tužiteljice za pružanje vlasničko-pravne zaštite odbiti u cijelosti kao neosnovan. Neosnovan je stoga i zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za bespravno korištenje stana za srpanj 2019., pošto tuženica kao poštena posjednica stana prema odredbi čl. 164. st. 1. ZV-a nije dužna takvu naknadu platiti tužiteljici.

15. Sud nije cijenio preostale navode stranaka, a s obzirom da kraj gornjih utvrđenja više nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari. Također, pozivanje tuženice na privremeno rješenje doneseno u upravnom postupku prema odredbama Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske (broj zahtjeva: 12027/10 i dr.) i Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-3242/2018 i dr. ("Narodne novine", br. 36/24.) ovdje nije odlučno, a posebice stoga što je ovaj postupak pokrenut prije stupanja na snagu tog Zakona te se prema odredbi čl. 58. st. 2. istoga u ovom postupku primjenjuje ZNS.

15. S obzirom da su stranke u konačnici djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 4. novog ZPP-a odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

S U D A C:

MARIJAN GLAVAŠ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe na Županijski sud u Zagrebu, u roku od l5 dana od dana dostave, putem ovog suda.

DNA:

tužiteljici po pun.

tuženici po pun.