Broj: Ppž-6049/2025

Broj:Ppž-6049/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Marija Soljačića, kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika specijaliste Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I. okrivljenika Lošinjska plovidba - turizam d.o.o. - pravne osobe i II. okrivljene SN - odgovorne osobe koje brani OD Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka iz Rijeke, radi djela prekršaja iz čl. 10. st. 1. t. b. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći (NN br. 118/18, 120/21, 152/24), odlučujući povodom žalbe protiv I. okrivljenika Lošinjska plovidba - turizam d.o.o. - pravne osobe i II. okrivljene SN - odgovorne osobe, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. travnja 2025., broj: Pp-4183/2024-18 na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I. okrivljenika Lošinjska plovidba - turizam d.o.o. - pravne osobe i II. okrivljene SN - odgovorne osobe, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. I. okrivljenik Lošinjska plovidba - turizam d.o.o. - pravna osoba i II. okrivljena SN - odgovorna osoba se obvezuju naknaditi troškove prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) EUR, svaki , u roku od 30 (trideset) dana, po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom protiv I. okrivljenika Lošinjska plovidba - turizam d.o.o. - pravna osoba i II. okrivljena SN - odgovorna osoba su zbog prekršaja iz članka čl. 10. st. 1. t. b. i st. 2. Zakona o minimalnoj plaći opisanog u izreci prvostupanjske presude, proglašeni krivima i kažnjeni, prvookrivljenik novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 eura a drugookrivljena 600,00 eura.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR, svaki.

3. Protiv citirane presude okrivljenici su podnijeli žalbu. Ističu da se žale zbog svih zakonom dopuštenih razloga. U žalbi navode da je sud povrijedio pravo obrane okrivljenika jer im nije omogućio da se očituju o svim činjenicama i dokazima koji ih terete. Okrivljenici su predlagali provođenje financijskog vještačenja da bi se utvrdilo da su radniku uredno isplaćivane plaću u bruto iznosu ali je njihov dokazni prijedlog odbijen kao neosnovan. Glavna rasprava je održana u odsutnosti okrivljenika i branitelja te je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno. Radniku je isplaćivana bruto plaća pa nije počinjeno inkriminirano djelo prekršaja. Nadalje ističu da se radi o beznačajnom djelo iz članka 24a Prekršajnog zakona.

4. Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17., 118/18 i 114/22), ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6.7.9. i 10. Prekršajnog zakona, te je u konkretnom slučaju našao da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti te da nije nastupila zastara prekršajnog progona koja nastupa u roku od četiri godine od počinjenja djela prekršaja.

7. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka u potpunosti i točno utvrdio sve odlučne činjenice na koje je valjano primijenio zakon te je u obrazloženju svoje odluke o odlučnim činjenicama dao jasne razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj Sud .

8. Prvostupanjski sud svoju odluku o krivnji i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika za inkriminirano djelo prekršaja temelji na materijalnom dokaza u vidu Ugovora o radu poslodavca Lošinjska plovidba – turizam d.o.o. i radnika BN koji je sklopljen 11. studenog 2022. (list 14 do 16 spisa) koji je pročitan na glavnoj raspravi i iz kojeg dokaza je nedvojbeno utvrđeno da nisu ugovorili minimalnu plaću u bruto iznosu radniku BN, koji je za okrivljene radio na poslovima kotlovničara na određeno vrijeme u razdoblju od 1. prosinca 2022. do 31. svibnja 2023. temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme s ugovorenom plaćom u neto iznosu od 500,00 kuna.

9. Okrivljenici u žalbi objektivno i argumentirano ne dovode u pitanje odlučna činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda tako da su žalbeni razlozi usmjereni na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje neosnovani.

10. Također žalbeni razlozi usmjereni na bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz članka 195 stavak 1. toč. 3. i 195. stavak 2. Prekršajnog zakona su neosnovani jer su okrivljenici sudjelovali u prekršajnom postupku sukladno odredbama Prekršajnog zakona.

11. Okrivljenici su bili uredno pozvani na glavnu raspravu održanu 22. travnja 2025. na kojoj su provedeni svi dokazi na kojima sud temelji svoju odluku, a na ročište je bio uredno pozvan i branitelj okrivljenika, no nisu ispričali nedolazak te su prethodno dostavili pisanu obranu i bili su upozoreni u pozivu da se glavna rasprava i postupak može dovršiti u njihovom odsustvu, tako da je prvostupanjski sud imao zakonom propisane pretpostavke za održavanje glavne rasprave u odsutnosti okrivljenika i branitelja temeljem odredbe članka 167. stavak 3. Prekršajnog zakona zbog čega je žalba okrivljenika usmjerena na bitne povrede odredi prekršajnog postupka neosnovana.

12. Nadalje, žalitelji neosnovano ističe povredu prava obrane. Pravo na pravični postupak zajamčeno je člankom 29. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavkom 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pravo na pravični postupak sadržava minimalna prava na obranu i postavljeno je u članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a načela kontradiktornosti, jednakosti oružja i konfrontacijsko pravo su sastavnice načela pravičnosti predviđenog u članku 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članku 29. Ustava RH. Radi se o tri različite sastavnice prava na pravičan postupak koje se međusobno isprepliću. Kontradiktornost i jednakost oružja su načela i odnose se na obje stranke u postupku, a konfrontacija je pravo, i to pravo okrivljenika, ne i tužitelja. Načelo kontradiktornosti označava pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku, da se procesne radnje obavljaju u prisutnosti obiju stranaka koje imaju pravo i mogućnost da pri obavljanju tih radnji zastupaju svoje interese i izražavaju svoje stajalište. Načelo jednakosti oružja (Equality of arms) nije izrijekom predviđeno u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda nego je razvijeno kroz praksu ESLJP-a u sklopu prava na pravično suđenje. Jednakost oružja traži da se svakoj stranci u postupku da mogućnost da iznese svoja stajališta pod uvjetima koji je neće staviti u bitno podređen položaj prema suprotnoj strani. Konfrontacijsko pravo je pravo okrivljenika da barem jednom u postupku ima mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe. Konfrontacijsko pravo je okrivljenikovo pravo, ne i njegova dužnost, odricanje od konfrontacijskog prava je moguće i tada nema kršenja prava. Članak 82. stavak 1. Prekršajnog zakona propisuje da se postupovnim odredbama ovoga Zakona utvrđuju pravila kojima se pred prekršajnim sudovima i svim drugim tijelima koja vode prekršajni postupak, osigurava pravično vođenje postupka i zaštita ljudskih prava. Članak 85. Prekršajnog zakona propisuje pravo na obranu i u stavku 2. propisuje da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete.

13. U konkretnom slučaju okrivljenici i branitelj su bili uredno pozvani na glavnu raspravu na kojoj su provedeni dokazi koji terete okrivljenike, tako da je okrivljenicima u prvostupanjskom postupku dana mogućnost konfrontacije te nije povrijeđeno načelo kontradiktornosti.

14. Prvostupanjski sud je obrazložio zašto nije prihvatio dokazne prijedloge obrane i dao razloge s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud tako da ni u tom segmentu nije došlo do povrede prava obrane okrivljenika.

15. Prvostupanjski sud je određujući o vrsti i mjeri kazne uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona, te je svoju odluku valjano obrazložio smatrajući da se u konkretnom slučaju svrha kažnjavanja može postići izrečenim novčanim kaznama ispod propisanog zakonskog minimuma. Imajući u vidu razloge iz obrazloženja o primjeni instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona te okolnosti počinjenja djela i ovaj Sud smatra da će se svrha kažnjavanja postići izrečenim novčanim kaznama, a navodi žalbe da su u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu prekršaja su neosnovani jer nisu ispunjene pretpostavke iz članka 24a Prekršajnog zakona budući da se u konkretnom slučaju ne radi o neznatnom stupnju ugrožavanja javnog poretka i društvene discipline.

16. Prvostupanjski sud je također donio pravilnu odluku o visini troškova prvostupanjskog prekršajnog postupka.

17. Kako je ovaj Sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to su na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenici dužni naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 50,00 EUR, u roku od 30 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka, te imovno stanje okrivljenika.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

MN, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.