REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-994/2025-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Zrinka Prlić, odvjetnica iz Zagreba, protiv I tuženika MJ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II tužene JJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po odvjetniku Draženu Gazda iz Zagreba, radi zaštite od uznemiravanja, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. prosinca 2025. u prisustvu tužiteljice osobno i punomoćnice tužitelja, odvjetnice Zrinke Prlić i punomoćnika tuženika, Dražena Gazde, odvjetnika, dana 28. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima MJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da prestanu uznemiravati tužiteljicu FJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ostvarivanju vlasničkih prava u pogledu vanjskog parkirnog mjesta oznake VPM 5, površine 11,50 čm, neto korisne površine 2,88 čm koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 555m2 od čega DVORIŠTE 346m2 i STAMBENA ZGRADA, ZAGREB, ULICA EDE PEROČEVIĆA 14 površine 209m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Novi Zagreb, na način da onemogućuju parkiranje vozila na tom parkirnom mjestu bespravnim postavljanjem metalne konstrukcije na liniju koja razdvaja vanjska parkirna mjesta oznake VPM 5, koje je u vlasništvu tužitelja i VPM 6, koje je u suvlasništvu tuženika.

II. Nalaže se tuženicima CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da uspostave prijašnje stanje na način da o svom trošku uklone metalnu konstrukciju visine oko jednog metra koju su postavili na liniju koja razdvaja vanjska parkirna mjesta oznake VPM 5, koje je u vlasništvu tužitelja, i VPM 6, koje je u suvlasništvu tuženika, u roku od 15 dana od donošenje prvostupanjske presude, te se tuženicima zabranjuje svako buduće takvo ili slično uznemiravanje, a sve pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se I i II tuženicima da naknade tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.445,22 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.1.2026. do isplate uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine, odnosno 5. Suvlasnički dio: 1103/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5) u naravi stan oznake S5, dvosobni na I. katu, površine i neto korisne površine 45,78 čm, koji se sastoji od: hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom, kuhinje, kupaonice, sobe i balkona površine 4,74 čm, neto korisne površine 2,37 čm, kao pripadka stanu S5, ukupne površine stana S5: 50,52 čm, ukupne neto korisne površine stana S5: 48,15 čm, te pripadaka stanu S5: - vanjsko parkirno mjesto oznake VPM 5, u dvorištu (uz stubište koje vodi do ulaza u stambenu zgradu), površine 11,50 čm, neto korisne površine 2,88 čm, u elaboratu etažiranja označeno u tlocrtu I. kata i prizemlja smeđom bojom, a koji se stan nalazi na kč. br. [katastarska čestica] [adresa] ukupne površine 555m2 od čega DVORIŠTE 346m2 i STAMBENA ZGRADA, ZAGREB, ULICA EDE PEROČEVIĆA 14 površine 209m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tuženici su susjedi tužitelja i suvlasnici 6. Suvlasničkog dijela : 1444/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-6) u naravi stan oznake S6, trosobni na I. katu, površine i neto korisne površine 61,58 čm, koji se sastoji od: hodnika, dnevnog boravka s kuhinjom i blagovaonicom, kupaonice, dvije sobe i balkona površine 4,74 čm, neto korisne površine 2,37 čm, kao pripadka stanu S6, ukupne površine stana S6: 66,32 čm, ukupne neto korisne površine stana S6: 63,95 čm te pripadaka stanu S6: vanjsko parkirno mjesto oznake VPM 6, u dvorištu (uz parkirno mjesto tužitelja), površine 11,50 čm, neto korisne površine 2,88 čm, u elaboratu etažiranja označeno u tlocrtu I. kata i prizemlja sivom bojom, a koji se stan nalazi u istoj stambenoj zgradi.

Nadalje navodi da je dana 27. lipnja 2022. tužitelj vidio da je između vanjskog parkirnog mjesta VPM 5 i VPM 6, po sredini bijele linije koja ih razdvaja, postavljena improvizirana ograda odnosno da su postavljena četiri metalna stupića visine oko jednog metra pričvršćeni šarafima u asfalt i povezani crveno bijelim plastičnim lancem, a koju su ogradu postavili upravo tuženici, radi čega je suprug tužiteljice zatražio intervenciju VI. policijske postaje Zagreb. Tuženici su potom, početkom kolovoza, improviziranu ogradu zamijenili metalnom konstrukcijom. Navodi da tuženici, svojim nezakonitim postupanjem i uznemiravanjem, onemogućuju tužitelja u nesmetanom ostvarivanju vlasničkih prava glede parkirnog mjesta, obzirom tužitelj ukoliko osobno vozilo parkira na svom parkirnom mjestu nije u mogućnosti izići iz vozila, pa je samim time spriječen vozilo uopće i parkirati.

1.1. Stoga tužiteljica kao vlasnik parkirnog mjesta koju tuženici bespravno uznemiravaju u korištenju vlasničkih ovlaštenja, podnosi ovu tužbu temeljem odredbe čl. 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014), predlaže donošenje presude kojom će se naložiti I i II tuženicima:

- da prestanu uznemiravati tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava glede vanjskog parkirnog mjesta oznake VPM 5, u dvorištu, površine 11,50 čm, neto korisne površine 2,88 čm koje se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da onemogućuju parkiranje vozila na tom parkirnom mjestu, bespravno postavljajući metalnu konstrukciju na liniju koja razdvaja vanjska parkirna mjesta oznake VPM 5, koje je u vlasništvu tužitelja i VPM 6, koje je u suvlasništvu tuženika;

- da uspostave prijašnje stanje, na način da o svom trošku uklone naprijed navedenu metalnu konstrukciju postavljenu između parkirnih mjesta VPM 5 u vlasništvu tužiteljice, i VPM 6 u suvlasništvu tuženika u roku od 15 dana, te da im se zabrani svako takvo ili slično uznemiravanje ubuduće.

1.2. Tužiteljica također potražuje i naknadu parničnog troška sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Tuženici se u odgovoru na tužbu u cijelosti protive tužbenom zahtjevu. Ne osporavaju da je tužiteljica vlasnik parkirnog mjesta VMP5, a oni parkirnog mjesta VM6, kao niti tvrdnju tužiteljice da su oni između ta dva parkirna mjesta postavili metalnu konstrukciju, kako se to vidi na fotografijama koje je dostavila tužiteljica uz tužbu. Smatraju da time nije došlo do uznemiravanja tužiteljice u vršenju vlasničkih ovlaštenja na njenom parkirališnom mjestu. To stoga što se postavljena metalna konstrukcija ne nalazi na parkirnom mjestu tužiteljice, već na međi između dva parkirna mjesta, tj. bliže parkirnom mjestu tuženika i ista ni na koji način ne onemogućava tužiteljicu u korištenju njenog parkirnog mjesta, niti ju uznemirava. Ista je postavljena kako bi tuženici zaštitili svoju imovinu, odnosno svoje vozilo, Seat Cordoba, koje vozilo je bilo višekratno oštećivao od strane supruga tužiteljice koji je njihovim vozilom prilikom ulaska ili izlaska iz svog parkiranog automobila, vratima udarao u vozilo tuženika. Navode da su molili tužiteljicu i njenog supruga da to ne rade i da budu pažljiviji, ali bez učinka, radi čega su u nekoliko navrata izvještavali i policiju koja je sačinila i službene bilješke. Navode da postavljena konstrukcija sada štiti njihovo vozilo od daljnjih oštećivanja od strane tužiteljice i njenog supruga, pa je postavljanje iste bilo nužno kako bi oni zaštitili svoje vozilo, a ujedno postavljena metalna konstrukcija ničim ne ometa tužiteljicu u vršenju njenih vlasničkih prava.

Predlažu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška tuženicima.

3. Ovaj sud je dana 7.5.2024. donio presudu P-972/2022-50, kojom je odbio tužbeni zahtjev, s obzirom na tvrdnje tužiteljice da je dio njenog parkirnog mjesta u posjedu tuženika, te zaključio da svoje pravo može štiti isključivo vlasničkom tužbom u smislu čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Međutim, odlukom Županijskog suda u Puli, osl. br. Gž-922/2024-2 od 27.10.2025., ukinuta je prvostupanjska presuda zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovni postupak.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao potvrde VI PP Zagreb od 18.10.2022., 19.10.2022., 27.9.2022. i 3.9.2022. (list 10, 11, 29 i 30 spisa), fotografije (list 12-15 i 126-127 spisa), proveden je očevid na licu mjesta, na kojem je sud fotografirao predmet spora (list 43-56 spisa), saslušane su stranke (list 62-64 spisa), te svjedoci BJ i NJ (list 66-68 spisa).

5. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Dakle, predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za zaštitom od uznemiravanja prava vlasništva parkirališnog mjesta tužiteljice od strane tuženika – actio negatoria, koje uznemiravanje se prema tvrdnjama tužitelja sastoji u bespravnom postavljanju metalne konstrukcije između parkiranih mjesta stranaka, uz istovremeni nalog tuženicima da uspostave ranije stanje, odnosno uklone navedenu metalnu konstrukciju, uz zabranu svakog budućeg takvog ili sličnog uznemiravanja.

7. Odredbom čl. 167. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje: ZV), propisano je da ukoliko treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Stavkom 2. istog članka je propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario pravo iz st. 1., vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika, na njemu je da to dokaže.

8. Nesporno je među strankama da su one vlasnici vanjskih parkirališnih mjesta koje se nalaze jedno pokraj drugog (VMP5 - tužiteljica i VMP6 - I i II tuženici). Također je nesporno da su tuženici postavili metalnu ogradu koja fizički razdvaja ta dva parkirna mjesta.

9. Sud vjeruje tužiteljici i svjedoku BJ, suprugu tužiteljice, kada tvrde da oni svoje vozilo Ford focus ne mogu parkirati na svoje parkirno mjesto i to iz razloga što su tuženici postavili metalnu ogradu između svog i njihovog parkirnog mjesta, zbog koje ograde se ne može izaći iz vozila kada ga se parkira.

9.1. Naime, upravo je očevidom na licu mjesta, koji je proveden 19.9.2023. utvrđeno da se predmetno parkirališno mjesto tužiteljice ne može koristi za parkiranje njenog vozila Ford fokus, jer kada se auto parkira (bilo s prednjim dijelom ili sa stražnjim „na rikverc“, iz auta se ne može izaći, jer se ne mogu otvoriti vrata koliko je potrebno i to zbog postavljene metalne ograde na sam rub bijele linije (prema parkirnom mjestu tuženika), a koja razdvaja parkirna mjesta tužiteljice od parkirnog mjesta tuženika i ima dužinu 3,47 m i visinu 38 cm. Navedeno proizlazi iz fotografija sa očevida koji prileže na listu 46-55 spisa.

10. Nasuprot tome, tuženici ustraju na tvrdnjama da su metalnu konstrukciju postavili iz razloga da sačuvaju svoje vozilo jer da je suprug tužiteljice 2 godine normalno parkirao svoje vozilo, ali da je iz nekog razloga počeo uništavati njihov auto. Usmeno ga je upozoravao i zvao je policiju, ali bez uspjeha, pa je odlučio najprije postaviti plastični lanac, koji je suprug tužiteljice iščupao, nakon čega se odlučio postaviti predmetnu metalnu konstrukciju. I tuženik navodi da on zna da tužiteljica ne može ući vozilom na svoje parkirno mjesto nakon postavljanja sporne metalne konstrukcije osim na rikverc.

11. Prema tome iz nespornih činjenica i provedenih dokaza, utvrđeno je da su tuženici onemogućili tužiteljicu u korištenju svog parkirnog mjesta za namjene za koje isto služi, a to je parkiranje vozila na cijelom parkirnom mjestu način da se u vozilo može ući i izaći iz njega na uobičajeni način.

11.1 Stoga valja zaključiti da su takvim postupanjem tuženici bespravno uznemirili tužiteljicu u vršenju vlasničkih ovlaštenja na predmetnom parkirnom mjestu, radi čega joj je pružena zaštita u smislu odredbe čl. 167. ZV-a, kako je to odlučeno u izreci pod I., odnosno nalaganjem tuženicima da uklone predmetnu metalnu konstrukciju, koja je uzrok uznemiravanja, a isto tako da se suzdrže od takvog ili sličnog uznemiravanja ubuduće.

12. Razlozi koje ističu tuženici zbog koje su postavili spornu metalnu konstrukciju (da bi zaštitili svoju imovinu, jer da je suprug tužiteljice parkirajući na svom parkirnom mjestu višekratno oštetio vozilo tuženika), nisu razlozi s kojima tuženici mogu s uspjehom osporiti tvrdnje tužiteljice o uznemiravanju njenog vlasništva. Naime, tuženici su tvrdnjama tužiteljice da ju uznemirava predmetna metalna konstrukcija, mogli s uspjehom suprostaviti jedino tvrdnje i dokaze iz kojih bi proizlazilo da imaju pravo istu postaviti na način na koji su ju postavili, a što nisu dokazali.

13. Naime tuženicima ukoliko smatraju da im tužiteljica i njen suprug oštećuju vozilo (iako bi iz zapisnika policije od 27.9.2022. koji su dostavili tuženici proizlazilo da se radi o NN počinitelju), stoje na raspolaganju drugi zakoniti postupci, putem kojih mogu ostvarivati satisfakciju, a ne postupati samovlasno, kao u konkretnom slučaju.

13. Odluka o parničnom trošku je odnesena imajući u vidu čl. 154. st. 1. i 155 ZPP-a, te važeće odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 37/22, 126/22 i 138/23-dalje: Tarifa), kao i VPS od 1.327,24 eura, te zahtjev tužiteljice koja je uspjela u sporu.

Tako je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7/1), sastav podneska od 15.12.2022. i 12.12.2025. u iznosu od 200,00 eura za svako (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištima 9.3.2023., 28.3.2024., 15.4.2024. i 22.12.2025. (Tbr. 9/1), te na očevidu 19.9.2023. (Tbr. 9/7), za svako po 200,00 eura, za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10/1), što je ukupno 1.850,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 462,50 eura, te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26,54 eura, za presudu u iznosu od 53,09 eura i sudsku pristojbu na žalbu protiv presude u iznosu od 53,09 eura, što je ukupno 2.445,22 eura, koliko je dosuđeno tužiteljici.

Tužiteljici je priznata i kamata na parnični trošak od donošenje ove odluke, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika