REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok , Turinina 3
Poslovni broj: P-971/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Marini Nikolić kao sucu pojedincu, u stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Škuncu, odvjetniku u Zaprešiću, protiv tuženika RG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Juraju Blažičku, odvjetniku, radi predaje u posjed i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ivice Škunce, odvjetnika i punomoćnika tuženika Juraja Blažička, odvjetnika, 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„ I. Nalaže se tuženiku MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova plaćenih troškova legalizacije nekretnina iz točke I. ove presude plati iznos od 1.450,00 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena .
II. Nalaže se tuženiku MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , s osnova onemogućavanja gospodarskog korištenja njegovog dijela nekretnina iz točke I. ove presude plati iznos od 10.200,00 eura , zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni mjesečni iznos od 300,00 eura počev od 01.01.2022. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima , izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena , i to kako slijedi :
- na iznos od 300,00 eura od 15.01.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.02.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.03.2022. godine do isplate
- na iznos od 300,00 eura od 15.04.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.05.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.06.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.07.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.08.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.09.2022. godine do isplate
- na iznos od 300,00 eura od 15.10.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.11.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.12.2022. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.01.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.02.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.03.2023. godine do isplate
- na iznos od 300,00 eura od 15.04.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.05.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.06.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.07.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.08.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.09.2023. godine do isplate
- na iznos od 300,00 eura od 15.10.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.11.2023. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.01.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.02.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.03.2024. godine do isplate
- na iznos od 300,00 eura od 15.04.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.05.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.06.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.07.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.08.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.09.2024. godine do isplate
- na iznos od 300,00 eura od 15.10.2024. godine do isplate ,
- na iznos od 300,00 eura od 15.11.2024. godine do isplate ,
pa nadalje od dospijeća svakog budućeg mjesečnog obroka do isplate .
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak, sve to u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužitelju EG nadoknaditi tuženiku MG troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana, s pripadajućim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je povučena tužba u dijelu koji glasi:
Nalaže se tuženiku MG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , preda u suposjed i korištenje nekretnine koje su zemljišnim knjigama ovog suda vode kao obiteljska prizemna stambena zgrada u [adresa] i dvorište, ukupne površine zemljišta od 680 m2, sve na zemljišnoknjižnoj čestici br. 3508, a upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kao i prijedlog za donošenje privremene mjere.
II. Utvrđuje se da je povučen prijedlog za donošenje privremene mjere u ovom postupku.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik njegov sin te da su stranke suvlasnici nekretnina koje su u zemljišnim knjigama Naslovnog suda vode kao obiteljska prizemna stambena zgrada u [adresa] i dvorište, ukupne površine zemljišta od 680 m2, sve na zemljišnoknjižnoj čestici br. 3508, a upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Pritom su se podijelili na način da je tuženik ostao živjeti u prizemlju, a tužitelj je uredio stan u potkrovlju.
1. 2. Tužitelj nadalje navodi da je za vrijeme života svoje majke, a tuženikove bake pok. AG, redovno obilazio predmetnu nekretninu, da bi mu nakon njezine smrti tuženik osporavao suposjed i po njegovim dolascima izazivao incidente.
1.3. Tužitelj također navodi da je u vrijeme postojanja zakonske obaveze pokrenuo postupak radi legalizacije objekta te je u svrhu legalizacije platio iznos od 2.898,03 eura (ranije 21.835,28 kn), dok je tuženik odbio sudjelovati u postupku legalizacije kao i snositi troškove tog postupka. U ovom postupku tužitelj potražuje polovicu plaćenog iznosa za troškove legalizacije.
1.4. S obzirom da tuženik osporava tužitelju ulazak u obiteljsku kuću uopće, pa tako i korištenje njegova stana u potkrovlju kojega je tužitelj preuredio kao dvoiposobni komforni stan, tužitelj zahtjeva naknadu za nemogućnost gospodarskog iskorištavanja tog dijela objekta, i to za sve vrijeme od nemogućnosti tog korištenja, tj. od 01.01.2022. godine, pa do dana podnošenja ove tužbe i to prema prosječnoj visini najamnine za nekretnine slične površine i uređenosti u [adresa] se plaća najamnina od 300,00 EUR- a.
1.5. Stoga tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da preda tužitelju u suposjed i korištenje predmetne nekretnine; kojom će se naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 1.450,00 eura s osnova plaćenih troškova legalizacije nekretnine kao i iznos od 10.200,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnove onemogućavanja gospodarskog korištenja tužiteljevog dijela nekretnine. Također predlaže donijeti privremenu mjeru kojom će se tuženiku naložiti da tužitelju u roku od 3 dana preda duplikat ključa od brave na ulaznim vratima obiteljske kuće na adresi [adresa].
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka osporava sve navode iz tužbe te se protivi zahtjevu tužitelja kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere, odnosno navodi kako je dijelu tužbenog zahtjeva već tuženik udovoljio. Naime, tuženik je putem svog punomoćnika preporučenom pošiljkom kopiju ključeva od navedene nekretnine poslao punomoćniku tužitelja 6. prosinca 2024. čime je tužitelju predao u suposjed predmetnu nekretninu, te je time udovoljio točki 1. tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe kako je navedenim omogućio tužitelju da izvršava suposjed navedene nekretnine te je samim time točka 1. tužbenog zahtjeva neosnovana jer je tuženik postupio prema zahtjevu tuženika. Tuženik također ističe kako je i samim time što je tuženiku predana kopija ključa nekretnine, neosnovan i bespredmetan prijedlog za određivanje privremene mjere pa se istome protivi.
2.1. U odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu novčane tražbine na ime polovice naknade koje je podmirio u procesu legalizacije i za naknadu za korištenje tuđe stvari, tuženik navodi kako su ovakvi zahtjevi neosnovani te prigovara osnovi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi kako tužitelj nije podnio dokaze o stvarno izvršenim uplatama za iznose koje tvrdi da je platio pri čemu ističe i prigovor zastare, jer iz potvrda o plaćanjima koje su priložene tužbi proizlazi da su predmetni troškovi plaćeni 2017. i 2018, a tužba u ovom postupku je podnesena 2024.
2.2. Nadalje, za iznos naknade za korištenje tuđe stvari tuženik smatra da je u cijelosti neosnovan te prigovara i osnovu i visini potraživanja. Tuženik ističe kako je navedeno potraživanje nepostojeće, odnosno tuženik nikada nije onemogućavao tuženika u izvršavanja suposjeda niti je tužitelj pisano zatražio od tuženika da mu isti preda u suposjed. Nadalje tužitelj postavlja potraživanje za razdoblje od 1. siječnja 2022. godine što je potpuno neosnovano jer ni na koji način nije dokazao da je tuženik nepošteni posjednik stvari od koje ima koristi. Smatra kako bi se tuženik mogao smatrati nepoštenim posjednikom od podnošenja ove tužbe, a što je isto neosnovano jer je tuženik dana 6. prosinca 2024. putem svog punomoćnika poslao preporučenom pošiljkom kopiju ključeva od navedene nekretnine, punomoćniku tužitelja.
2.2. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da nadležni sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i prijedlog za osiguranje kao neosnovan te da naloži tužitelju da nadoknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućim zakonskim zateznim kamata koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude
3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u zk izvadak (str. 8 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 9 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 10 spisa), rješenje o izvedenom stanju Agencije za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada od 8. prosinca 2017. (str. 11-13 spisa), rješenje Hrvatskih voda (str. 14 spisa), rješenje Grada Zaprešića, Upravni odjel za graditeljstvo, zaštitu okoliša, stambene i komunalne poslove (str. 15-18 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (str. 19 spisa), uplatnicu (str. 20 spisa), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HG, VG i DG te dokaz saslušanjem stranaka.
4. Tužitelj je na ročištu 19. ožujka 2025. djelomično povukao tužbu u odnosu na točku I. tužbenog zahtjeva, kao i prijedlog za donošenje privremene mjere, s čime se tuženik suglasio, slijedom čega je primjenom članka 193. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.
5. Postupajući sukladno čl. 8. ZPP na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud utvrdio je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim.
6. Predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja prema tuženiku radi isplate polovice iznosa što ga je tužitelj platio na ime naknade u postupku legalizacije nekretnine, kao i zahtjev za isplatu na ime naknade za korištenje nekretnine.
7. Između stranaka nije sporno da su isti suvlasnici nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kao obiteljska prizemna stambena zgrada u [adresa] i dvorište, ukupne površine zemljišta od 680 m2, sve na zemljišnoknjižnoj čestici br. 3508, a upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7.1. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu polovice iznosa troškova legalizacije, odnosno je u tom dijelu nastupila zastara, kao i njegov zahtjev s osnova naknade za korištenje nekretnine.
8. U članku 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 33/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema članku 225. Zakona o obveznim odnosima, tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
7.1. Uvidom u rješenje Hrvatskih voda od 25. srpnja 2019. utvrđeno je da je obvezniku OG određen iznos vodnog doprinosa od 2.347,88 kn (311,62 eura); da je rješenjem Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša, stambene i komunalne poslove Grada Zaprešića od 16. listopada 2017. obvezniku EG utvrđena visina naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u iznosu od ukupno 2.330,50 (309,31 eura) za što je djelomično odobren popust te je isti dužan platiti iznos od 1.997,88 kn (265,16 eura); da je rješenjem Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša, stambene i komunalne poslove od 5. srpnja 2018. tužitelju utvrđen komunalni doprinos za ozakonjenu nezakonito rekonstruiranu stambenu zgradu u iznosu od 15.433,37 kuna (2.048,36 eura), odnosno ako se plaća jednokratno tada se isti umanjuje za 15% i iznosi 15.433,37 kn (2.048,36 eura).
7.2. Iz potvrde o provedenom nalogu Zagrebačke banke proizlazi da je tužitelj na ime komunalnog doprinosa platio iznos od 15.433,37 kn (2.048,36 eura) 20. srpnja 2018.
7.3. Iz uplatnice na str. 20 spisa proizlazi da je tužitelj 22. studenog 2017. na ime naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade platio iznos od 1.997,88 kn (265,16 eura).
7.4. Uzimajući u obzir da je tužba u predmetnom postupku podnesena 2. studenog 2024., to je osnovan prigovor zastare što ga je istaknuo tuženik jer je od plaćanja predmetnih računa do podnošenja tužbe protekao petogodišnji rok propisan u članku 225. ZOO.
7.5. U odnosu na iznos vodnog doprinosa, tužitelj je u svom iskazu općenito naveo da je platio troškove legalizacije. Međutim, tužitelj za plaćanje vodnog doprinosa nije dostavio dokaz o uplati, a kako je tuženik osporavao ovakve uplate, sud smatra da isključivo iskaz tužitelja nije dostatan dokaz za navedenu činjenicu pa istu smatra neutvrđenom primjenom članka 221.a ZPP.
7.6. Slijedom navedenog, obzirom da je sud utvrdio kako je nastupila zastara tražbine na ime komunalnog doprinosa i naknade za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade, dok u odnosu na vodni doprinos smatra kako tužitelj nije dokazao da bi isti platio, to nisu ispunjeni uvjeti iz članka 1111. stavak 1. ZOO slijedom čega je njegov zahtjev u navedenom dijelu valjalo odbiti kao neosnovan.
8. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu za korištenje predmetne nekretnine, u članku 164. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 – dalje ZV) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.
8.1. U članku 165. stavak 1. ZV propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora ju predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja pa i one koje bi stvar dala ih nije zanemario.
9. Tijekom postupka, iz iskaza saslušanih svjedoka kojima u navedenom dijelu sud poklanja vjeru jer su međusobno suglasni, proizlazi da stranke nisu u dobrim odnosima i da je između njih došlo do sukoba. Također proizlazi da je tužitelj sa suprugom i sinom (tuženikom) živio u predmetnoj nekretnini na adresi [adresa], ali su iz te kuće odselili i naknadno izgradili svoju kuću. Tuženik se potom vratio živjeti u ovu kuću u kojoj je stanovao s bakom i djedom, koji su naknadno umrli.
9.1. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je on nakon smrti oca naslijedio ½ predmetne nekretnine te da je htio urediti prostor koji je je naslijedio kako bi ga iznajmio jer se radi o dvosobnom stanu, garaži i radioni. Međutim, nakon smrti oca, tužitelj nije bio u tom stanu, jer nema kontakt s tuženikom, teško komuniciraju i nisu uspjeli postići dogovor. Na upit kako je tražio predaju nekretnine u suposjed tužitelj je odgovorio da je isto tražio podnošenjem ove tužbe.
9.4. Tuženik je u svom iskazu naveo da je tužitelj nakon djedove smrti naslijedio ½ predmetne nekretnine i jednom prilikom je tužitelj došao u dvorište i između njih je izbio sukob. Navodi da tužitelj tada nije tražio korištenje kuće, već je došao s dizalicom koju je htio parkirati u dvorištu. Nakon djedove smrti tužitelj nije dolazio u predmetni stan niti ga je koristio niti je tražio od tuženika da ga koristi, a u stan nije ulazio niti tuženik.
9.5. Na temelju ovakvih iskaza svjedoka i stranaka, sud zaključuje da je tuženik bio pošteni posjednik predmetne nekretnine sve do primitka tužbe u predmetnom postupku. Naime, činjenica da su stranke u sukobu te da nisu u dobrim odnosima, kao i da tužitelj nije dolazio u ovu nekretninu jer se bojao sukoba s tuženikom, ne znači da tuženik nije dozvoljavao tužitelju korištenje predmetne nekretnine. Naime, tužitelj u svom iskazu niti ne tvrdi da bi prije podnošenja ove tužbe tražio od tuženika predaju u suposjed i da bi mu tuženik navedeno uskratio, već izrijekom navodi da je suposjed tražio upravo podnošenjem tužbe. Također i svjedokinja DG (supruga tužitelja) je navela kako do pokretanja ovog postupka nije bilo nikakvih kontakata niti pokušaja kontakata između tužitelja i tuženika te da je njezin suprug sudskim putem tražio predaju nekretnine u posjed.,
9.5. Kako je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelju te je istome predao ključeve nekretnine odmah po primitku tužbe, očito nisu ispunjeni uvjeti iz članka 165. stavak 1. ZV, zbog čega je valjalo primijeniti članak 164. stavak 1. ZV i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu za korištenje nekretnine.
10. Obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom, to je istome primjenom članka 154. stavak 1. ZPP naloženo nadoknaditi tuženiku troškove postupka. Tuženiku su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 – dalje OT) priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 u vezi Tbr 7/1 OT), odgovora na privremenu mjeru 100 bodova (Tbr. 11/1 u vezi Tbr. 7/1 OT) te za zastupanje na ročištima 19. ožujka 2025., 2. srpnja 2025. i 11. studenog 2025. po 100 bodova (Tbr. 9/1 OT u vezi Tbr. 7/1 OT), ukupno 400 bodova, odnosno 1.000,00 eura uz pripadajući porez na dodanu vrijednost od 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude. Zatezne kamate su određene primjenom članka 151. stavak 3. ZPP po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO.
U Zagrebu, 28. siječnja 2026.
Sudac:
Marina Nikolić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.