REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Ovr-1245/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA, sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], OIB 32206148371, koju zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva RAVLIĆ & PARTNERI d.o.o. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], protiv ovršenika RUDAN d.o.o. Žminj, sa sjedištem na adresi 9. rujan 1/H, OIB 84430586938, kojeg zastupa mr.sc. SONJA BULIĆ, odvjetnica u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], odlučujući o prijedlozima ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim te za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, 28. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbacuje se, kao nedopušten, prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije vodi na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 80/2024 od 31. siječnja 2025. proglasi nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 25.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske).

II Odbija se, kao neosnovan, prijedlog ovršenika da se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije vodi na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-80/2024 od 31. siječnja 2025. proglasi nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 286.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate, zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 2. i 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske).

III Odbija se, kao neosnovan, prijedlog ovršenika da se u postupku izravne naplate koji se kod Financijske agencije vodi na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-80/2024 od 31. siječnja 2025. odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u iznosu od 286.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 4. prosinca 2025. ovome sudu podnio podnesak (ispravljen 5. prosinca 2025.) kojim predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim te odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u tom istom postupku, a koji se u povodu ovrhovoditeljičinog zahtjeva za izravnu naplatu od 26. studenoga 2025. vodi kod Financijske agencije na temelju presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 80/2024 od 31. siječnja 2025. te potvrde pravomoćnosti i ovršnosti te prvostupanjske presude od 24. studenoga 2025. koju je izdao taj sud. Navodi da ovrhovoditeljica međutim nema pravo na naplatu cjelokupnih troškova koji su joj dosuđeni spomenutom osnovom za plaćanje u iznosu od 311.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja presude pa do isplate jer je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1256/2025-3 od 1. listopada 2025. prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke II izreke kojom je tuženiku (ovršeniku) naloženo naknaditi tužiteljici (ovrhovoditeljici) troškove postupka u iznosu od 286.634,66 EUR, dok je u dijelu te iste točke izreke preinačena na način da je zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 25.000,00 EUR odbijen kao neosnovan, pa je stoga, slijedom takve drugostupanjske odluke, ovršenik Trgovačkom sudu u Zagrebu 3. prosinca 2025. podnio prijedlog radi ukidanja izdane potvrde pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude.

1.1. Time su, smatra, ispunjeni žalbeni razlozi iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 2., 3., 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24.

– Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ), dok je zbog činjenice da je podnio i ustavnu tužbu s prijedlogom za odgodu pravnih učinaka ispunjen žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a. Predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim u odnosu na cjelokupni iznos od 311.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama.

1.2. U vezi prijedloga da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava navodi da su za to postavljeni zakonski uvjeti iz odredbe članka 210. stavka 2. OZ-a u vezi s odredbom članka 65. OZ-a kumulativno ispunjeni jer je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek (podnošenjem žalbe o kojoj je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske odlučio na način da je njezinim djelomičnim prihvaćanjem njegova obveza naknade troškova parničnog postupka smanjena s 311.634,66 EUR na 286.634,66 EUR, podnošenjem ustavne tužbe s prijedlogom za odgodu pravnih učinaka 28. studenoga 2025. te podnošenjem prijedloga za dopuštenje revizije 1. prosinca 2025.) i jer je podnio prijedlog za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude na temelju koje se provodi postupak izravne naplate, dok u pravcu postojanja vjerojatnosti da bi provedbom prisilne naplate trpio nenadoknadivu i teško nadoknadivu štetu navodi da zapošljava 315 zaposlenika, da isplata njihovih plaća dospijeva 10. prosinca 2025. u bruto iznosu od oko 736.044,23 EUR i da neisplata ili kašnjenje isplate plaća uzrokuje značajne socijalne i financijske posljedice za zaposlenike, a za poslodavca niz prekršajnih i drugih pravnih posljedica te poslovnih rizika, potom, da bi zapljena i prijenos novčanih sredstava ugrozili njegovu tekuću likvidnost i ozbiljno poremetili uredno obavljanje njegove osnovne djelatnosti koja zahtijeva kontinuirani novčani tijek radi pravodobnog podmirenja obveza prema dobavljačima, poslovnim partnerima i državnim tijelima te da ima kreditne obveze u svrhu rekonstrukcije i adaptacije turističkih objekata izvan turističke sezone i da bi prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava rezultirao nemogućnošću plaćanja dospjelih obveza (što bi dovelo do naplate zateznih kamata, prisilnih mjera naplate i rizika raskida postojećih ugovora). Navodi i da je trenutačno angažiran na nizu projekata energetske učinkovitosti koji se provode na objektima javnog sektora (škole, bolnice i druge ustanove od osobitog javnog značaja) što zahtijeva kontinuirano financiranje podizvođača i nabavu opreme, materijala i radova, a zaključno navodi da je dio njegovih poslovnih aktivnosti vezan uz prihode smještajnih kapaciteta koji se ostvaruju pretežito u turističkoj sezoni, dok izvan sezone ne postoje redoviti prihodi iz tog segmenta poslovanja iako obveze prema zaposlenicima, partnerima i vjerovnicima i dalje traju.

2. Ovrhovoditeljica podneskom od 9. siječnja 2026. čini nespornim da je odlukom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1256/2025 od 1. listopada 2025. prvostupanjska odluka potvrđena u dijelu u kojem je tuženiku (ovršeniku) naloženo naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 286.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama, dok je u preostalom dijelu i to za iznos od 25.000,00 EUR odluka o trošku preinačena, iz čega slijedi da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pogrešno izdana u odnosu na cijelu prvostupanjsku presudu i da ona dakle nije stekla svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti u dijelu kojim je tuženiku (ovršeniku) naloženo naknaditi joj parnični trošak preko iznosa od 286.634,66 EUR. Međutim po utvrđenju da je prilikom izdavanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti došlo do pogreške zahtjev za izravnu naplatu je 5. prosinca 2025. djelomično opozvan, i to u dijelu koji se odnosi na iznos od 25.000,00 EUR, čime je aktualni postupak izravne naplate koji se vodi u potpunosti usklađen s odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, pa slijedom toga i okolnosti da je Trgovački sud u Zagrebu naknadnim rješenjem od 8. prosinca 2025. ukinuo potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti u tom dijelu te izrijekom utvrdio da je točka II izreke prvostupanjske presude postala pravomoćna i ovršna u iznosu od 286.634,66 EUR, zaključuje da ovršenik više nema pravnog interesa za vođenje ovog postupka i da eventualno utvrđenje nedopuštenosti u tom dijelu ne bi proizvelo nikakav pravni učinak.

2.1. U odnosu na postavljeni prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u bitnome prigovara da ovršenik obrazlaže tipične poslovne poteškoće koje prate gotovo svaku ovrhu na novčanim sredstvima te da okolnosti na koje se poziva same po sebi ne predstavljaju teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu u smislu odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a. Osim što nije obrazloženo u čemu bi se konkretno sastojala nenadoknadiva šteta, zašto se eventualno plaćeni iznos ne bi mogao vratiti u slučaju uspjeha u daljnjim postupcima, a niti zašto bi povrat novčanih sredstava bio pravno onemogućen ili ugrožen, navodi da nije odlučno to što je protiv prvostupanjske odluke odnosno osnove na temelju koje se provodi prisilna naplata podnesena žalba jer je o njoj Visoki trgovački sud Republike Hrvatske već donio odluku, potom, da ustavna tužba nije redovni niti izvanredni pravni lijek već poseban ustavnopravni institut koji sam po sebi ne odgađa izvršenje sudskih odluka osim ako Ustavni sud Republike Hrvatske izričito ne odluči drukčije, pri čemu u tom ustavnosudskom postupku nikakva odluka još nije niti donesena, a konačno, da niti podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske nije odlučna okolnost jer nije riječ o pravnom lijeku koji bi imao odgodni učinak, pri čemu o njezinom dopuštenju tek treba biti odlučeno. Navodi i da je pravno neutemeljeno ovršenikovo stajalište da je podnošenjem prijedloga za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti ostvarena pretpostavka iz odredbe članka 65. stavka 1. točke 6. OZ-a jer je o tom prijedlogu već odlučeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu 8. prosinca 2025. na način da je predmetna potvrda ukinuta u dijelu koji se odnosi na iznos od 25.000,00 EUR, dok je u preostalom dijelu potvrđena. Pritom, činjenica da je ovršenik ugovorno angažiran na pojedinim projektima za javne naručitelje, uključujući škole ili bolnice, ne daje njegovom poslovanju obilježje javne službe niti status subjekta koji bi mogao isticati javni interes kao razlog za ograničavanje ili odgodu zakonite ovrhe.

3. Prema odredbi članka 210. stavka 1. OZ-a ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz odredbe članka 209. stavka 1. OZ-a, prema odredbi članka 209. stavka 5. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3.1. Na prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (odredbe članka 50. i članka 53.), kako je to propisano odredbom članka 210. stavka 2. OZ-a.

O prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim:

4. Ovršenik se izrijekom poziva na postojanje žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 2., 3., 7., 9. i 10. OZ-a međutim žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. OZ-a (ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika) se odnosi na pitanje aktivne i pasivne legitimacije u ovršnom postupku, čemu se sadržajno uopće ne prigovara, dok pozivanje na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a (tražbina je prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka) također nije primjenjivo jer se ovdje ne radi o prestanku tražbine već o preinačavanju njezine visine odlukom višeg suda (što se konkretno kroz sadržaj prijedloga i obrazlaže). Niti sama činjenica podnošenja ustavne tužbe s prijedlogom za odgodu pravnih učinaka ne može se podvesti pod postojanje žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 10. OZ-a na koje se samo paušalno poziva, ali pod niti jedan od žalbenih razloga taksativno navedenih u odredbi članka 50. stavka 1. točkama 1. do 10. OZ-a, pa se dakle slijedom ovdje navedenoga prema ocjeni ovoga suda prijedlogom radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate sadržajno upućuje isključivo na postojanje žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a (isprava nije stekla svojstvo ovršnosti) i odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a (ovršna isprava je preinačena).

5. Prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 25.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 2. i 3. OZ-a nije dopušten, a u dopuštenom dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 286.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate zbog istih žalbenih razloga nije osnovan.

6. Naime iz spisu priloženih isprava proizlazi, što među strankama nije niti sporno, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-80/2024 od 31. siječnja 2025. među ostalim, točkom II izreke presude naloženo tuženiku (ovršeniku) da tužiteljici (ovrhovoditeljici) naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 311.634,66 EUR, dok je u preostalom dijelu tužiteljičin (ovrhovoditeljičin) zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75.250,00 EUR (točka III izreke presude) odbijen kao neosnovan. Proizlazi i da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1256/2025-3 od 1. listopada 2025. u povodu tuženikove žalbe prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke II izreke kojom mu je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 286.634,66 EUR, dok je u preostalom dijelu pobijana točka II izreke prvostupanjske presude i preinačena na način da je za iznos od 25.000,00 EUR zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan, s time da je potvrđena i točka III izreke pobijane presude kojom je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 75.250,00 EUR odbijen kao neosnovan. Međutim unatoč tome Trgovački sud u Zagrebu je 24. studenoga 2025. izdao potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske odluke u cjelini, ne naznačivši da je riječ o djelomično preinačenoj presudi i u kojem dijelu, pa je ovrhovoditeljica radi naplate troškova parničnog postupka, međutim u iznosu koji joj je dosuđen prvostupanjskom presudom (311.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje nisu određene osnovom za plaćanje, već na temelju odredbe 30. stavaka 2. i 5. OZ-a u vezi s odredbom članka 209. OZ-a), Financijskoj agenciji podnijela zahtjev za izravnu naplatu, a to je tijelo 27. studenoga 2025. s ovršenikovog računa izvršilo zapljenu novčanih sredstava u ukupnom iznosu od 326.822,58 EUR (što čini zbroj 311.634,66 EUR po osnovi glavnice, 14.524,31 EUR po osnovi zateznih kamata na glavnicu i 663,61 EUR po osnovi predujma naknade za provedbu osnove za plaćanje). Nije niti sporno da je s tim u vezi ovršenik Trgovačkom sudu u Zagrebu 3. prosinca 2025. podnio prijedlog radi ukidanja potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (o kojem je tek nepravomoćno odlučeno rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 80/2024 od 8. prosinca 2025. na način da je predmetna potvrda ukinuta u dijelu koji se odnosi na točku II izreke prvostupanjske presude za iznos od 25.000,00 EUR, pa je dakle točka II izreke u dijelu koji se odnosi na iznos od 286.634,66 EUR pravomoćna 1. listopada 2025., a ovršna 21. studenoga 2025.), kao i da je ovrhovoditeljica 4. prosinca 2025. djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu za iznos od 25.000,00 EUR, naznačivši da ustraje kod prisilne naplate iznosa od 286.634,66 EUR sukladno presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1256/2025 od 1. listopada 2025., zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate.

7. Opozivom zahtjeva za izravnu naplatu otpao je ovršenikov pravni interes za meritorno odlučivanje o njegovom pravnom lijeku odnosno o osnovanosti prijedloga kojim predlaže pljenidbu i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 25.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025., pa je prijedlog u tom dijelu odgovarajućom primjenom odredbe članka 358. stavaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), koja se u konkretnoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ-a, ocijenjen nedopuštenim (točka I izreke rješenja).

8. U odnosu na dopušteni dio prijedloga valja reći da je točno da je prvostupanjska presuda odnosno isprava na temelju koje se provodi postupak izravne naplate preinačena, no ne na način koji bi doveo do ostvarenja žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a, jer je djelomičnim potvrđivanjem i djelomičnim preinačavanjem točke II izreke prvostupanjske presude drugostupanjskom odlukom ipak pravomoćno utvrđena ovršenikova obveza na plaćanje troškova parničnog postupka ovrhovoditeljici koja, pa čak i prema njegovim tvrdnjama, i dalje egzistira, no u manjem iznosu (u kojem je i dospjela) od onog koji je prvotno utvrđen prvostupanjskom presudom, pa je kraj toga i činjenice da se pred Financijskom agencijom nakon opoziva zahtjeva za izravnu naplatu aktualno vodi postupak isključivo radi prisilne naplate iznosa koji je ovrhovoditeljici kao tužiteljici pravomoćno dosuđen, prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 286.634,66 EUR zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 3. OZ-a ocijenjen neosnovanim (točka II izreke rješenja).

9. Pozivanje na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a također je neosnovano. Među strankama nije sporno da je ovrhovoditeljica stekla potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti prvostupanjske presude na temelju koje je podnijela zahtjev za izravnu naplatu, i to je prema ocjeni ovoga suda u smislu žalbenog razloga na kojeg upire jedino odlučno, jer prema odredbi članka 36. stavka 2. OZ-a potvrdu o ovršnosti daje sud koji je odlučivao o tražbini u prvom stupnju, a potvrdu o ovršnosti za izdavanje koje nisu bili ispunjeni zakonom propisani uvjeti ukinut će rješenjem isti sud na prijedlog ili po službenoj dužnosti (odredba članka 36. stavka 3. OZ-a). Iz te zakonske odredbe naime slijedi da ovaj ovršni sud nije ovlašten ispitivati jesu li bili ispunjeni uvjeti za izdavanje predmetne potvrde ili su pak ispunjeni uvjeti za njezino ukidanje, bilo u cijelosti ili samo u nekom dijelu, jer je to ovlašten utvrđivati samo sud koji je ispravu izdao u okviru odredbom članka 36. OZ-a propisanog postupka, pa će o pravilnosti i zakonitosti rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-80/2024 od 8. prosinca 2025. kojim je potvrda ukinuta u dijelu koji se odnosi na točku II izreke prvostupanjske presude za iznos od 25.000,00 EUR konačnu ocjenu dati Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u povodu žalbe koju je ovršenik protiv tog rješenja podnio 23. prosinca 2025. Stoga je kraj toga ali i činjenice da se prijedlogom uopće ne dovodi u pitanje nastup pravomoćnosti prvostupanjske odluke, urednost dostave drugostupanjske odluke i protek roka za dobrovoljno ispunjenje novčane tražbine, već se kako u prijedlogu, tako i u prijedlogu za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, tvrdi da ovrhovoditeljica nema pravo na naplatu iznosa preko onoga koji joj je u konačnici dosuđen presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1256/2025-3 od 1. listopada 2025. i da su samo dijelovi prvostupanjske presude postali pravomoćni i ovršni (točke

I., III., IV. i, za ovaj postupak odlučno, dio točke II. izreke u dijelu kojom mu je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 286.634,66 EUR), prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 286.634,66 EUR zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a također ocijenjen neosnovanim (točka II izreke rješenja).

10. Postupanje Financijske agencije u odnosu na zahtjev za izravnu naplatu zateznih kamata na iznos od 286.634,66 EUR također se temelji na zakonu, i to na odgovarajućoj primjeni odredbe članka 30. stavaka 2. i 5. OZ-a u vezi s odredbom članka 209. OZ-a prema kojoj se plaćanje zateznih kamata na troškove postupka kad nisu određeni u ovršnoj ispravi (što je ovdje slučaj) može odrediti po propisanoj stopi od dana donošenja odluke tj. od 31. siječnja 2025. pa do isplate.

O prijedlogu da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava:

11. Prije svega valja reći da se provođenje ovrhe kod Financijske agencije sastoji od dvije ovršne radnje – prvo izdavanja naloga za zapljenu, a potom izdavanja naloga za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava – pa su ovršeniku u tijeku postupka izravne naplate na raspolaganju samo dva pravna sredstva (odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava odnosno proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim). U pravcu odgode on naime ima mogućnost podnijeti prijedlog za odgodu samo jedne ovršne radnje (izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava), a ne svih ovršnih radnji (i zapljene novčanih sredstava po računima).

12. Prema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je uz to kumulativno ostvaren koji od zakonskih razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točaka 1. do 11. OZ-a. Ovršenik je dakle prije svega dužan učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate) trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što tvrdi da bi bio slučaj.

13. Razlozi na koje se ovršenik poziva (iako odgovarajućim knjigovodstvenim ispravama potkrjepljuje samo tvrdnju o visini mjesečnih novčanih obveza), koliko god za njega bili otegotni, ne predstavljaju razloge za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava jer oni sami po sebi ne dovode do zaključka da zaista postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete prije svega ovisi o sposobnosti ovrhovoditeljice da mu eventualnu štetu nadoknadi, pa ta vjerojatnost ovisi dakle o imovinskim prilikama ovrhovoditeljice odnosno o tome je li njezina imovina dostatna za naknadno vraćanje onog iznosa koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikovog računa i njoj prenesen, ako naknadno u revizijskom postupku bude odlučeno da ovrhovoditeljica ipak nije imala pravo na naplatu tih iznosa. Ovršenik međutim niti ne tvrdi da bi to bio slučaj. Dakle, otegotnost postupka izravne naplate nije šteta kakvu pretpostavlja odredba članka 65. OZ-a jer je prisilno namirenje novčane tražbine gotovo uvijek otegotno, a uzimanje samo ovršenikovih imovinskih prilika u obzir imalo za posljedicu odgodu gotovo svakog postupka prisilnog namirenja što međutim nije smisao instituta odgode jer je njegova primjena iznimka, a ne pravilo, i to samo u onim iznimnim situacijama kada unatoč tome što je novčana tražbina utvrđena ovršnom ispravom interes ovršenika za odgodu prisilnog namirenja tražbine preteže interes ovrhovoditelja za namirenje njegove tražbine bez odgađanja.

14. Budući da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ocjenjivano je li ostvaren koji od zakonskih razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točaka 1. do 11. OZ-a.

15. Slijedom navedenoga prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava je ocijenjen neosnovanim, i to za iznos u odnosu na koji se aktualno vodi postupak izravne naplate (286.634,66 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate), dok je zbog načina na koji je odlučeno o prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopuštenim u dijelu koji se odnosi na naplatu iznosa od 25.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 31. siječnja 2025. pa do isplate, prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u tom dijelu ocijenjen bespredmetnim (točka III izreke rješenja).

16. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja.

U Puli, 28. siječnja 2026.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditeljici putem punomoćnika – uz podnesak ovršenika od 20. siječnja 2026. s prilogom (listovi 136-141 spisa)

2. Ovršeniku putem punomoćnice – uz rješenje o sudskoj pristojbi

3. Financijskoj agenciji – po pravomoćnosti