Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-1527/2022-5

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina - Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Slađana Čanković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d. (raniji naziv tvrtke: Jadransko osiguranje d.d.), Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Marin Matić, odvjetnik u Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., u Zagrebu, Pisarnica u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-12/2017-84 od 13. rujna 2022., u sjednici vijeća 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj Pn-12/2017-84 od 13. rujna 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju na ime neimovinske štete isplati iznos od 12.000,00 kn/ 1.592,67 eura[1] , zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2022. do isplate, te u očito odbijajućem dijelu točke III. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude tuženiku je naloženo da tužitelju, na ime neimovinske štete, isplati iznos od 12.000,00 kn/ 1.592,67 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2022. do isplate, dok je tužbeni zahtjev za isplatom preostalog dijela iznosa od 53.000,00 kn odbijen. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 13.920,00 kn/1.847,50 eura, na ime naknade imovinske štete, kao neosnovan, dok je točkom III. izreke

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.716,23 kn/ 1.422,28 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 13. rujna 2022. do isplate, u roku 15 dana.

2. Protiv točke I. izreke, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 12.000,00 kn/ 1.592,67 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, i očito odbijajućeg dijela točke III. izreke citirane presude, žalbu podnosi tuženik pozivajući se pritom na žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj, u suštini, osporava navode iste te potražuje trošak žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene neimovinske štete, radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i imovinske štete, s naslova troškova liječenja, tuđe pomoći i njege te izgubljene zarade, a koje su nastale kao posljedica štetnog događaja od 14. travnja 2014. kada je stradao u prometnoj nesreći prouzročenoj od strane osiguranika tuženika.

6. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, međutim, u ovoj fazi postupka, s obzirom na žalbene navode, sporna je osnova i visina dosuđene naknade neimovinske štete, a posljedično tome i odluka o troškovima postupka.

7. Nakon provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da se 14. travnja 2014 dogodila prometna nezgoda u kojoj su sudjelovali tužitelj, kao vozač osobnog vozila, te HŽ, osiguranik tuženika, kao vozač teretnog skupa vozila i priključnog vozila, a koji je radnjom pretjecanja teretnog skupa vozila koje se kretalo ispred njega, prouzročio nastanak prometne nezgode na način da je kod tužitelja izazvao naglo kočenje koje je dovelo do zanošenja i slijetanja vozila i prevrtanja istog izvan kolnika.

8. Na temelju rezultata provedenog medicinskog vještačenja, po sudskom vještaku mr. sc. med. Suadu Crnici, čiji je nalaz i mišljenje cijenio jasnim i potpunim, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio tjelesne ozljede natučenja lijevog ramena te vratnog i slabinskog dijela kralježnice. Trpio je bolove jakog intenziteta u trenutku samog štetnog događaja i još dva sata nakon toga, bolove srednjeg intenziteta pet dana te slabije bolove pet tjedana. Tužitelj je kao posljedicu štetnog događaja trpio i duševne boli radi privremenog smanjenja životnih aktivnosti u trajanju od pet dana (koliko su trajali bolovi srednjeg intenziteta) jer je u tom razdoblju bio slabije pokretan i nije mogao bez bolova obavljati svoje uobičajene aktivnosti bez uporabe analgetika. Primarni strah trpio je u trenutku samog štetnog događaja kada se bojao za život, a strah slabijeg intenziteta narednih sat vremena kada je bio u neizvjesnosti zbog ishoda pretraga. Tužitelju nije bila potrebna tuđa pomoć i njega, kod istoga nije bilo ozljeda koje bi za posljedicu imale naruženost niti su evidentirane ozljede koje bi izazvale trajno tjelesno i duševno oštećenje i integritet.

9. Na temelju provedenog prometnog vještačenja, po vještaku Srećku Hlišću, čiji je nalaz i mišljenje cijenio jasnim i potpunim, prvostupanjski sud utvrđuje da tehničkim putem nije moguće utvrditi razlog reagiranja tužitelja skretanjem prema rubu desne vozne trake i poduzimanjem snažnog kočenja zbog čega je izgubio kontrolu nad vozilom i doveo se do slijetanja s kolnika s posljedičnim prevrtanjem, kao i da nije moguće odrediti međusobne udaljenosti triju vozila koja su sudjelovala u prometu.

9.1 Međutim, na temelju iskaza svjedoka HŽ, kojeg je cijenio istinitim, životno uvjerljivim i suglasnim s preostalim rezultatima provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud utvrđuje da je snažno kočenje tužitelja bilo izazvano radnjom preticanja od strane navedenog svjedoka, posljedično kojem je tužitelj pokušao usporiti vozilo i umaknuti udesno, ali se u poduzimanju te radnje vozilo zarotiralo, prevrnulo i završilo na krovu. Dakle, prometna nezgoda posljedica je nedopuštene radnje preticanja vozača teretnog skupa vozila HŽ, slijedom čega je tuženik odgovoran za nastalu štetu tužitelju.

10. Nadalje, utvrđeno je da se tužitelj nalazio na bolovanju u razdoblju od 14. travnja 2014. do 14. lipnja 2014. te je u tom razdoblju primao neto zaradu: travanj 2014. u ukupnom iznosu 4.396,51 kn, svibanj 2014. u iznosu od 4.036,93 kn i lipanj 2014. u iznosu od 4.067,36 kn.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbu čl. 19. u vezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. ; dalje: ZOO), prvostupanjski sud tužitelju dosuđuje, s naslova pretrpljenih bolova, ukupan iznos od 6.800,00 kn, s naslova pretrpljene duševne boli zbog privremene smanjene životne aktivnosti iznos od 1.200,00 kn te s naslova pretrpljenog straha iznos od 4.000,00 kn, odnosno ukupno 12.000,00 kn. Na tako dosuđeni iznos neimovinske štete tužitelju dosuđuje i zateznu kamatu u visini propisanoj čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude.

12. Zahtjev tužitelja za isplatu pravične novčane naknade zbog naruženosti, imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege te izdataka za saniranje oštećenog zuba, prvostupanjski sud odbija cijeneći da provedenim medicinskim vještačenjem nije utvrđeno da bi navedene ozljede tužitelju nastale kao posljedica predmetne prometne nezgode, odnosno nije utvrđena potreba za tuđom pomoći i njegom.

13. Budući da tijekom postupka u spis nije dostavljena relevantna dokumentacija na temelju koje bi se utvrdila izgubljena zarada tužitelja za vrijeme dok se isti nalazio na bolovanju, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev i u tom dijelu.

14. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.).

15. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima presude pa se nije ostvario žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

16. Neosnovani su navodi tuženika da težina povrede prava osobnosti i okolnosti predmetnog slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Naime, iz stanja spisa proizlazi da je prometna nesreća posljedica protupravne radnje preticanja preko pune crte osiguranika tuženika, posljedično kojoj radnji se vozilo tužitelja preokrenulo za 1,5 kovitljaj na krov na zemljano-kameniti teren u padu. Tužitelj je zadobio tjelesne ozljede natučenja lijevog ramena i vratnog i slabinskog dijela kralježnice, trpio je fizičke i duševne boli te strah na način kako je to utvrđeno medicinskim vještačenjem, s time da iz nalaza medicinskog vještaka, kao i iz priležeće medicinske dokumentacije, proizlazi da je tužitelj provodio i vježbe (fizikalnu terapiju) po uputi fizijatra.

16.1 Navedene okolnosti - dinamika štetnog događaja i pretrpljene posljedice koje su kod tužitelja iziskivale dodatni napor, odnosno neugodnosti, prema stajalištu i ovoga suda, dostatne su za zaključak da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. S time u vezi, u odnosu na visinu pravične novčane naknade, valja naglasiti da Orijentacijski kriteriji nisu izvor prava te se ne primjenjuju samim automatizmom, već služe ujednačavanju kriterija kod odlučivanja o naknadi neimovinske štete. Dakle, orijentacijski kriteriji ne znače samo matematičku operaciju već naprotiv, upućuju da valja imati na umu i posebne okolnosti svakog slučaja za sebe. Dinamika konkretnog događaja predstavlja situaciju s visokim stupnjem stresa za svaku prosječnu osobu (prevrtanje automobila, neizvjesnost gdje će se isti zaustaviti, strah od potencijalni vidljivih i skrivenih ozljeda,…) pa osim (kvantitativnog) trajanja boli i straha, prilikom određivanja visine pravične novčane naknade, potrebno je na umu imati i njihov intenzitet.

16.2 U odnosu na žalbene navode kojima tuženik osporava naknadu štete za pretrpljene duševne boli, valja navesti da žalbenim navodima nalaz i mišljenje medicinskog vještaka nije doveden u pitanje. Upravo je predmetnim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj kao posljedicu prometne nesreće trpio duševne boli te iako se naknada za ovaj vid štete u pravilu dosuđuje kada je ista trajnog karaktera, ne postoji zakonska zapreka da se takva novčana naknada dosudi i kada je smanjenje životne aktivnosti privremeno.

17. Nadalje, prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti, sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kada nje nema (st. 1.), a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

18. Nastavno na navedeno, neosnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud odluku o visini naknade neimovinske štete donio primjenom „starog“ Zakona o obveznim odnosima, konkretno odredbe čl. 200. st. 1. i 2. ZOO/78. Naime, provedenim medicinskim vještačenjem utvrđen je intenzitet i trajanje fizičkih i duševnih boli te straha. Iako se prvostupanjski sud u obrazloženju presude nepotrebno bavio utvrđivanjem naknade neimovinske štete u posebnim iznosima za svaku pojedinu kvalifikatornu okolnost, iste je cijenio, sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, upravo kao kvalifikatorne okolnosti koje je, između ostalog, potrebno uzeti u obzir prilikom ocjene visine nastale štete. Dakle, prvostupanjski je sud na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka utvrdio težinu povrede prava osobnosti tužitelja te istome ispravno odmjerio visinu pravične novčane naknade u visini od 1.592,67 eura.

19. Zaključno, tuženik žalbom određeno ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak već predlaže da se odluka preinači iz razloga pogrešne primjene materijalnoga prava. Budući da ovaj sud nije našao da bi materijalno pravo u konkretnoj pravnoj stvari bilo pogrešno primijenjeno, a po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnost odluke o troškovima postupka sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, žalbeni navodi se i u tom dijelu ukazuju neosnovanima.

20. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude. Budući da tuženik nije uspio žalbom, dok trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovoga postupka, odlučeno je kao u točkama II i III izreke ove presude.

21. Točka I. izreke prvostupanjske presude, u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu iznosa od 53.000,00 kn, točka II. izreke te točka III. izreke, u dijelu u kojem je tužitelju naloženo da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.716,23 kn/ 1.422,28 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, kao nepobijane, ostaju neizmijenjene.

U Rijeci 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec