REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak Hrgović i Davorka Kučana kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sofije Kovačević kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika JD zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (N.N. broj 67/08, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23), odlučujući o žalbi tužitelja, MUP-a, Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-622/2023 od 9. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Policijske uprave primorsko-goranske, Postaje prometne policije Rijeka, i pobijana presuda se u pobijanom dijelu potvrđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik JD proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2.650,00 eura, temeljem članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom, temeljem članka 138. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.
3. Protiv te presude tužitelj Policijska uprava primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka, pravodobno je podnijela žalbu zbog odluke o novčanoj kazni, navodeći da je okrivljeniku za taj prekršaj trebalo izreći kaznu zatvora.
4. Žalba nije osnovana.
5. Rješavajući predmet povodom žalbe tužitelja, te ispitujući pobijanu presudu u pobijanom dijelu u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje sud) je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe tužitelja u odluci o novčanoj kazni, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj iz članka 216. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pravilno i zakonito izrekao novčanu kaznu u najvišem propisanom iznosu od 2.650,00 eura, koju je valjano obrazložio i koja je po mišljenju ovog suda primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona), uzimajući u obzir kao otegotnu okolnost raniju prekršajnu kažnjavanost. Stoga i ovaj sud prihvaća odluku prvostupanjskog suda, koji je ocijenio da će se u konkretnom slučaju najvišom propisanom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i bez izricanja kazne zatvora. Kako tužitelj nije svojim žalbenim navodima doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o kazni, žalba je odbijena kao neosnovana.
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 28. siječnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Sofija Kovačević,v.r.
Nediljko Boban,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i podnositelja optužnog prijedloga.