Republika Hrvatska
Poslovni broj Gž R-1608/2021-3
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Nataše Peršić Brleković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dini Džaja Kovač, odvjetnica u Šibeniku, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr- 81/2016 od 14. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se odbija žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-81/2016 od 14. listopada 2021., u točki I. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženoj da tužitelju na ime razlike plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom isplati bruto iznos od 5.545,98 eur/ 41.786,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose kako slijedi:
– za mjesec srpanj 2011. godine iznos od 414,75 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2011. godine pa do isplate;
– za mjesec kolovoz 2011. godine iznos od 56,03 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. rujna 2011. godine pa do isplate;
– za mjesec listopad 2011. godine iznos od 281,84 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. studenoga 2011. godine pa do isplate;
– za mjesec veljaču 2012. godine iznos od 271,46 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. ožujka 2012. godine pa do isplate;
– za mjesec lipanj 2012. godine iznos od 49,04 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. srpnja 2012. godine pa do isplate;
– za mjesec rujan 2012. godine iznos od 81,28 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. listopada 2012. godine pa do isplate;
– za mjesec srpanj 2013. godine iznos od 306,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec kolovoz 2013. godine iznos od 243,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. rujna 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec rujan 2013. godine iznos od 396,43 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. listopada 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec listopad 2013. godine iznos od 392,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. studenoga 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec studeni 2013. godine iznos od 388,68 eur zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. prosinca 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 366,64 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. siječnja 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec travanj 2014. godine iznos od 433,57 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. svibnja 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 357,56 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. lipnja 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec rujan 2014. godine iznos od 218,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. listopada 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec studeni 2014. godine iznos od 495,31 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. prosinca 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 411,52 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. siječnja 2015. godine pa do isplate;
– za mjesec siječanj 2015. godine iznos od 165,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. veljače 2015. godine pa do isplate;
– za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 171,39 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2015. godine pa do isplate;
– za mjesec listopad 2015. godine iznos od 44,55 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. studenoga 2015. godine pa do isplate ,
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 8 dana.
II. Djelomično se prihvaća žalba tužene kao osnovana te se preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-81/2016 od 14. listopada 2021., u točki I. izreke i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za ukupan bruto iznos od 349,26 eur / 2.632,24 kn na ime naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na mjesečne iznose kako slijedi:
– za mjesec srpanj 2011. godine iznos od 8,97 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2011. godine pa do isplate;
– za mjesec kolovoz 2011. godine iznos od 12,29 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. rujna 2011. godine pa do isplate;
– za mjesec veljaču 2012. godine iznos od 31,41 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. ožujka 2012. godine pa do isplate;
– za mjesec srpanj 2013. godine iznos od 20,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec rujan 2013. godine iznos od 37,42 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. listopada 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec listopad 2013. godine iznos od 16,08 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. studenoga 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec studeni 2013. godine iznos od 66,03 eur zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. prosinca 2013. godine pa do isplate;
– za mjesec prosinac 2013. godine iznos od 42,02 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. siječnja 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec svibanj 2014. godine iznos od 37,82 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. lipnja 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec rujan 2014. godine iznos od 12,66 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. listopada 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec studeni 2014. godine iznos od 30,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. prosinca 2014. godine pa do isplate;
– za mjesec prosinac 2014. godine iznos od 26,25 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. siječnja 2015. godine pa do isplate;
– za mjesec srpanj 2015. godine iznos od 8,12 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 05. kolovoza 2015. godine pa do isplate;
po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31.7.2015., od 1.8.2015. po stopi koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., od 1.1.2023. do 31.12.2023. koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine
kao i zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. izreke.
III. Odbija se kao neosnovana žalba tužene te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-81/2016 od 14. listopada 2021. u točki II. izreke.
IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženoj trošak žalbenog postupka u iznosu od 14,80 eur u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime uvećanog dijela plaće bruto iznos od 44.418,44 kn s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama od dospijeća do isplate na mjesečne iznose te je u točki II. izreke naloženo tuženoj naknaditi parnični trošak tužitelju u iznosu od 12.370,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno podnijela tužena iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbe.
2.1. Tužena u žalbi u bitnome navodi da je pobijanom presudom neosnovano tužitelju priznato pravo na uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada jer je tužitelju prekovremeni rad koji je stvarno realiziran isplaćen. Žaliteljica osporava nalaz i mišljenje vještaka tvrdeći da se isti ne temelji na stvarno odrađenim satima rada tužitelja koji su razvidni iz priložene dokumentacije, a što je u suprotnosti sa mišljenjem VSRH da je potrebno utvrditi sate kada je tužitelj stvarno radio. Žaliteljica ističe kako je sukladno obavljenim radnim zadacima zapovjednik plovila sastavljao izvješća o obavljenim radnim zadacima i vremenu u kojem su se ti zadaci obavljali, a prema kojima su tužitelju za utuženo razdoblje plaćeni svi ostvareni dodaci na plaću po osnovi smjenskog rada, rada u turnusu, noćnog rada, rada subotom, nedjeljom i blagdanima, kao i prekovremeni rad te mu je isplaćivan terenski dodatak. Također tužena žalbom ukazuje na proizvoljnost vještaka pri utvrđivanju prekovremenog rada uvijek u trećoj smjeni, kada se plaća i dodatak za noćni rad, iako iz iskaza svjedoka proizlazi da se noću ne radi aktivno, da je brod na sidru, da se ne obavljaju konkretni zadatci te da se u noćnoj smjeni većinom odmara.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja – policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-kninske, Postaje pomorske policije Šibenik, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za razdoblje od srpnja 2011. do listopada 2015.
6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:
- da nije sporno da je tužitelj zaposlenik tužene - policijski službenik Postaje pomorske policije Šibenik, da je tužena izdavala tužitelju za utuženo razdoblje višednevne radne naloge i da je na temelju izvještaja vodila evidenciju rada tužitelja temeljem koje je tužitelju za utuženo razdoblje isplatila plaću,
- da nije sporno da tužena nije donijela rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana te o radu u turnusu,
- da je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima kroz utuženo razdoblje,
- da iz iskaza saslušanih svjedoka ZM, HM, OM, ČM i ĆM proizlazi da tužitelj nije stvarno radio svih 24 sata dnevno, već da je ipak imao vremena za odmor i spavanje,
- da je iz dostavljenih radnih naloga vidljivo koji su bili opći i posebni zadaci tužitelja te je u vezi obavljenog rada napisano izviješće za svaki dan rada,
- da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke,
- da prema nalazu i mišljenju vještaka Dragana Bijelića, kojeg sud prihvaća kao stručan i nepristran, proizlazi da je tužena isplatila tužitelju u utuženom razdoblju po svim osnovama ukupno 455.824,77 kn bruto, da nakon odbitka iskorištenih slobodnih dana i već isplaćenih dodataka za rad u turnusu i pasivno dežurstvo neisplaćeni dodaci na plaću prema Kolektivnim ugovorima iznose ukupno 44.418,44 kn bruto (u mjesečnim bruto iznosima u koloni 23 tabele 3.),
- da spisu ne prileže rješenja tužene kojima bi se tužitelju precizno određivao broj slobodnih dana i posljedično broj sati po osnovi tih dana za umanjenje prekovremenih sati i da ne postoji ni točna evidencija mjesečnih radnih sati tužitelja za utuženo razdoblje pa da je vještak samostalno odredio u koje vrijeme unutar 24 sata je 8 sati odmora.
6.1. Slijedom izloženog, pozivom na tada važeće odredbe Zakona o radu, Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kao i odredbe Zakona o policiji te polazeći od pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u rješenju broj Revr 1318/16-2 od 26.10.2016., prvostupanjski sud obvezuje tuženu na isplatu razlike naknade plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima u ukupnom bruto iznosu od 44.418,44 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te temeljem članka 154. stavak 1. i članak 155. ZPP-a kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, obvezuje tuženu na naknadu parničnog troška tužitelju u ukupnom iznosu od 12.375,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.
7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tužena u žalbi s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i tih isprava te prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
8. Protivno žalbenim navodima tužene prvostupanjski sud je provedenim dokazima, koje je cijenio sukladno odredbi 8. ZPP-a, pravilno utvrdio da je tužitelj u utuženom periodu prema radnim nalozima poslodavca obavljao posao na ophodarskoj brodici više dana u kontinuitetu, bez mogućnosti napuštanja brodice i "skidanja uniforme", u kojem slučaju bi bio podvrgnut sankcijama. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio temeljem istovjetnih iskaza saslušanih svjedoka da su na brodici u pravilu bila tri člana posade (zapovjednik, upravitelj stroja i mornar) koji su vršili ophodnju morem i po otocima te su obavljali poslove pomorske, prometne i granične policije, postupajući po nalozima poslodavca i dojavama građana , kao i održavanje plovila. Protivno dnevnim izvješćima prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj stalno radio dok je bio na brodu osim u vrijeme odmora uvažavajući ustaljeno pravno shvaćanje da nije životno i logično da efektivni rad službenika traje neprekidno 24 sata. Navedena utvrđenja tuženik žalbenim navodima ne dovodi u pitanje te je pravilan stav prvostupanjskog suda da prekovremeni rad predstavlja vrijeme provedenom u višednevnoj službi na brodu dulje od 40 sati tjednog redovnog rada umanjeno za 8 sati dnevnog odmora.
8.1. Stoga je pravilnom primjenom odredbi čl. 41. i čl. 44. KU/08 odnosno KU/12 i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" br. 104/13., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 123/16., dalje:KU/13) kojima je u utuženom razdoblju bilo regulirano pravo službenika na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, rad na državne blagdane te rad subotom i nedjeljom, kao i relevantnih odredbi Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19., dalje:ZP) i tada važećeg Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., dalje: ZR/09), prvostupanjski sud utvrdio da tužitelju pripada pravo na spornu razliku plaće u utuženom razdoblju.
9. Međutim, osnovano tužena žalbom upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi tužitelj osmosatni dnevni odmor ostvario u dnevnoj (drugoj) smjeni, a ne tijekom noći, kako proizlazi i iz iskaza svjedoka. Posljedično tome pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio visinu naknade za prekovremeni rad tužitelja u utuženom periodu prema osnovnom nalazu i mišljenju vještaka u ukupnom bruto iznosu od 44.418,44 kn, a da pritom isti nije umanjio za obračunato uvećanje za rad noću u ukupnom iznosu od 2.632,24 kn sukladno pisanom očitovanju vještaka, a prema Tabeli 3., kolona 9., osnovnog nalaza i mišljenja.
10. Iz navedenih razloga valjalo je djelomično prihvatiti žalbu tužene te umanjiti dosuđenu visinu razlike naknade plaće za prekovremeni rad u utuženom periodu za uvećanje za noćni rad kada je tužitelj odmarao jer u tom dijelu tužbeni zahtjev nije osnovan budući da u to vrijeme tužitelj nije stvarno radio i izvršavao radne zadatke.
11. Također, u skladu s čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15. - dalje: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl.14. navedenog zakona, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbama čl. 45. st.4. i 5. ZPD i čl. 61. st.1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. i 137/15. - dalje: Pravilnik o porezu) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl.14. ZPD odnosno čl.11. Pravilnika o porezu, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl.12. st. 9. i čl. 16. st. 2. toga zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. istoga zakona (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno sa isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika o porezu).
11.1. S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate plaće (analogno i isplate zaostale plaće i naknade plaće po sudskoj presudi) nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.
12. Slijedom izloženog prvostupanjsku presudu valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a djelomično potvrditi za ukupan iznos od 5.545,98 eur/ 41.786,20 kn s pripadajućim kamatama na mjesečne iznose, izuzev isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
12.1. Nadalje je, djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužene kao osnovane glede visine dosuđene razlike naknade za prekovremeni rad u noćnoj smjeni i primjenom odredbe članka 373. točke 2. ZPP-a, trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan u dijelu za bruto iznos od 349,26 eur / 2.632,24 kn s pripadajućim zateznim kamatama na mjesečne iznose kao i zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I. te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
13. U odnosu na odluku prvostupanjskog suda o parničnom trošku, sadržanu u točki II. izreke pobijane presude te obzirom da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog tužbenog zahtjeva to je pravilno prvostupanjski sud odmjerio troškove tužitelja u cijelosti za poduzete radnje punomoćnika tužitelja sukladno tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23) kao i trošak vještačenja te je primjenom odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.
14. O trošku žalbenog postupka tužene odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a te budući da je tužena uspjela u žalbenom postupku u omjeru od 5,92%, to joj je na ime nagrade prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 i 107/25) i zatraženom trošku za sastav žalbe po Tbr 10.1. valjalo priznati iznos od 14,80 eur te odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.
U Rijeci 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
