Broj: Ppž-10200/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Nediljka Bobana kao predsjednika vijeća, te Karmen Novak-Hrgović i Davorka Kučana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika HO, zbog prekršaja iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika HO, podnijetoj po branitelju Miji Maćašu, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 15. listopada 2024., poslovni broj: Pp-3470/2023-10, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika HO, kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku HO, temeljem članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec.

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika HO i potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) okrivljenik HO je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku od 3 (tri) mjeseca od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, okrivljenik je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 eura.

2. Uz kaznu okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 116,40 eura.

4. Protiv pobijane presude okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

5. Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Naime, prvostupanjski sud je na osnovu detaljno provedenog dokaznog postupka naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, pa stoga pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te stoga nije osnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda postupka, pri čemu se žalitelj samo paušalno poziva na sadržaj odredbe iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

9. Nadalje, imajući u vidu materijalnu dokumentaciju u koju je prvostupanjski sud izvršio uvid, kao i iskaz AO, oca okrivljenika te svjedoka policijskog službenika ČO, koji iskaz je sudac ocijenio vjerodostojnim dajući za to razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kao i dio iskaza HO u dijelu u kojem je isti dao podatke o vozaču vozila kada mu nisu bile poznate izvjesne posljedice ovog prekršaja (izricanje zaštitne mjere), te uvida u materijalnu dokumentaciju u spisu, prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su se u ponašanju okrivljenika u cijelosti ostvarila sva bitna obilježja djela prekršaja za koje je proglašen krivim.

10. Kako žalbenim razlozima nije objektivno i argumentirano osporena pravilnost odlučnih činjeničnih utvrđenja i zaključaka suda prvog stupnja, neosnovanom se ukazuje žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a samim time i pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Naime, nesporno je da je otac okrivljenika AO dao podatke o vozaču predmetnog vozila navodeći da je istim kritične zgode upravljao upravo okrivljenik HO, da bi potom mijenjajući iskaz naveo da je njegov sin, ovdje okrivljenik, kritične zgode bio u Rumunjskoj, a koja činjenica nije ničim dokumentirana, kako to sve valjano obrazlaže prvostupanjski sud.

12. Navodi žalbe u kojima se navodi da je apsurdno da je sud kao dokaz da je okrivljenik kritične zgode upravljao predmetnim vozilom naveo registraciju automobila nisu od utjecaja na zakonitost odluke, jer je na osnovu svih ostalih provedenih dokaza, nesporno utvrđeno da je upravo okrivljenik upravljao kritične zgode predmetnim vozilom, dakle, prvenstveno temeljem iskaza ispitanih svjedoka i uvida u materijalnu dokumentaciju, a takovu svoju odluku isti sud je valjano i argumentirano obrazložio, te žalbeni navodi nepotkrijepljeni nikakvim novim činjenicama, ne dovode u sumnju pravilnost takove odluke prvostupanjskog suda, pri čemu inače načelno nije isključeno da se temeljem jednog ili više indicija logičkim zaključivanjem mogu utvrditi pravno relevantne činjenice.

13. Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelu zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio, te se provođenje daljnjih dokaza ukazuje nepotrebnim.

14. Nadalje ispitujući odluku o kazni vijeće ovog suda smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja, opasnosti djela, te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor mjere i vrste kazne.

15. Valja napomenuti da je odredbom članka 53. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, izričito propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 30 do 50 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine.

16. Ispitujući odluku o izrečenoj kazni, vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena novčana kazna nije prestroga, pri čemu je sud pravilno primijenio odredbu članka 36. Prekršajnog zakona.

17. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

18. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrani upravljanja vozilima B kategorije vijeće ovog suda smatra da je ista osnovana i utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, ali je po mišljenju ovog suda određena u predugom trajanju od 3 (tri) mjeseca. Naime, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, mišljenje je vijeća ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju

19. Stoga imajući u vidu da prema stanju spisa ne proizlazi da je okrivljenik ranije prekršajno kažnjavan, budući je iz podataka u spisu vidljivo da je u odnosu na sve pravomoćne odluke o prekršajima u odnosu na okrivljenika nastupila rehabilitacija jer je od pravomoćnosti proteklo više od tri godine, te se u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 77. stavka 2. Prekršajnog zakona, počinitelj prekršaja, okrivljenik smatra neosuđivanom osobom, pa je navedeno vijeće ovog suda okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 (jedan) mjesec, smatrajući je opravdanom, jer je vijeće ovog suda mišljenja da u konkretnom slučaju postoji osnovana opasnost od ponavljanja prekršaja. Duljina trajanja izrečene mjere imajući na umu sve navedene okolnosti, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog, s obzirom da je okrivljenik vozio kritične zgode kroz naseljeno mjesto brzinom koja je za 50 km/h veća od dopuštene.

20. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 116,40 eura, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna / 13,27 do 663,61 eura.

21. S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 50,00 eura, po mišljenju ovog suda, a imajući u vidu gore citirano Rješenje primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Marcela Soljačić-Prester v.r.

Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.