Poslovni broj Gž-1409/2024-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik obrta [obrt], ..., [adresa], zastupan po punomoćniku Krunoslavu Vukaloviću odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika BŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Timonu Sakomanu odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-55/2023 od 18. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-55/2023 od 18. srpnja 2024. u točkama II. i III. izreke.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Andreje Levatić Marin iz [adresa], broj Ovrv-21/2021 od 13. rujna 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u iznosu od 3.441,17 eur (25.927,50 kn) sa zakonskom zateznom kamatom od 4. srpnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.
1.1. Točkom II. izreke u preostalom dijelu platni nalog iz citiranog rješenja o ovrsi se ukida i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija, i to za iznos od 5.801,31 eur (43.709,97 kn) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.
1.2. U točki III. izreke je naloženo tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi troškove postupka u iznosu od 99,38 eur.
2. Protiv odbijajućeg dijela presude iz točke II. izreke i odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke, žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti te tužitelju dosude troškovi kao i trošak sastava žalbe , podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao izvođača radova za isplatu naknade za izvršene radove na krovištu i stolariji kuće tuženika kao naručitelja radova.
5.1. U ovoj fazi žalbenog postupka sporan je odbijajući dio pobijane presude (točka II. izreke), s obzirom da se tuženik nije žalio na usvajajući dio iz točke I. izreke.
6. U provedenom dokaznom postupku, iz materijalne dokumentacije, iskaza stranaka i svjedoka, te provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno je:
- na temelju usmenog dogovora tužitelj je kao vlasnik obrta tijekom 2021. izveo krovopokrivačke i stolarske radove i usluge na obiteljskoj kući tuženika u [adresa] (zamjenom krovišta na kući, postavljanjem nove vanjske stolarije),
- tuženik je radove na svojoj kući izvodio u sklopu energetske obnove zgrade za što je dobio odobrenje i sredstva Rješenjem RH, Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od dana 24. rujna 2020., radi čega je trebao ishodovati potrebnu dokumentaciju od izvođača radova radi pravdanja troškova (ponude, račun i),
- tužitelj je kao izvođač radova izdao tuženiku nekoliko ponuda, ovisno o zahtjevima tuženika u vezi količine i vrste radova, na kojima ispod iznosa visine ponude, pod stavkom „25% PDV-a“, nije iskazivao visinu PDV-a nominalno, što je iskazivao u kasnije izdanim računima,
- tijekom izvođenja radova tuženik je vršio plaćanja tužitelju za izvedene radove na ime predujmova ili po izdanim računima, u ukupnom iznosu od 21.331,87 eur / 160.725,00 kn, i to iznos od 49.385,00 kn dana 4. veljače 2021., 37.500,00 kn dana 4. veljače 2021., 725,00 kn dana 23. lipnja 2021., 22.500,00 kn dana 23. lipnja 2021. i 50.615,00 kn dana 15. srpnja 2021.,
- tijekom izvođenja radova pokazala se razlika u površini krova između stvarne površine i one iskazane u ponudi, što je iziskivalo korekciju naknade za izvođenje ,
- tužitelj je tuženiku u konačnici za izvedene radove i materijal izdao dva računa: račun broj 28/1/1 od dana 7. srpnja 2021. (radovi na krovištu) na iznos od 31.850,00 kn i računa broj 29/1/1 od dana 7. srpnja 2021. (za vrata i prozore) na iznos od 37.787,50 kn,
- navedene račune tuženik nije podmirio, pa je tužitelj na temelju istih kao vjerodostojnih isprava pokrenuo ovrhu koja je po prigovoru tuženika prešla u predmetnu parnicu,
- građevinskim vještačenjem provedenim na okolnost koji su radovi po tužitelju izvedeni i vrijednost tih radova, uz uvažavanje po tužitelju izdanih ponuda i računa, utvrđeno je da je tužitelj na kući tuženika izveo radove na vanjskoj stolariji (stolarski radovi) u vrijednosti od 10.299,29 eur / 77.600,00 kn a za krovopokrivačke radove u vrijednosti od 14.473,75 eur / 109.052,50 kn, odnosno ukupno izvedeni radovi tužitelja kod tuženika iznose 24.773,04 eur / 186.652,50 kn,
- vještačenjem je utvrđeno da nisu izvedeni radovi bojanja brodskog poda u visini od 398,17 eur / 3.000,00 kn i postavljanje žaluzina u vrijednosti od 729,98 eur / 5.500,00 kn, dakle radovi u ukupnom iznosu od 1.128,15 eur/ 8.500,00 kn.
7. Na temelju prednjih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da je između stranaka postojao ugovorni odnos iz odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 112/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje: ZOO) koja regulira ugovor o djelu. Dalje je utvrdio da je iz takvog ugovornog odnosa tuženik kao naručitelj radova, uz uvaženje naknade za izvođenje radova koju je već platio, ostao dužan tužitelju kao izvođaču radova platiti dio utuženog iznosa utvrđenog po provedenom građevinskom vještačenju, sukladno članku 597. i članku 10. ZOO-a. Sud je utvrdio da je tužitelj pojedine usluge drugačije prikazao u ponudi, zatim u ispostavljenom računu, te ponovno ispostavljenom računu nakon što je radove izveo a u odnosu na činjenicu ne iskazivanja iznosa PDV-a (poreza na dodanu vrijednost) u izdanim ponudama tuženiku, prvostupanjski sud nalazi da je tužitelj time doveo i držao tuženika u zabludi ta da se radi o povredi prava potrošača predviđenih Zakonom o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14., 110/15. i 14/19. - dalje ZZP).
8. U odnosu na visinu naknade za izvođenje radova koju je tuženik ostao dužan platiti tužitelju, prvostupanjski sud na temelju provedenog građevinskog vještačenja uzima da vrijednost izvedenih radova iznosi 24.773,04 eur / 186.652,50 kn. Dalje uvažava da je tuženik nesporno podmirio dio nakade u visini od 21.331,87 eur / 160.725,00 kn, pa prihvaća tužbeni zahtjev za razliku u iznosu od 3.441,17 eur / 25.927,50 kn. Potom utvrđuje da radovi koji su prikazani u spornim računima a nisu po tužitelju izvedeni odnosno koji su zatraženi u iznosu većem nego je vještačenjem utvrđeno, ukupno iznose 5.801,31 eur / 43.709,97 kn pa za taj iznos odbija tužbeni zahtjev. Stoga, primjenom članka 451. stavak 3. ZPP-a, djelomično održava na snazi a djelomično ukida platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dok odluku o troškovima postupka donosi pozivom na članak 154. stavak 2. ZPP-a i članak 155. ZPP-a.
9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tužitelj u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.
10. Činjenično stanje potpuno je i pravilno utvrđeno te je materijalno pravo pravilno primijenjeno u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen radi neosnovanosti.
11. Protivno žalbenim navodima, nije počinjenja niti bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj uz tvrdnje da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom jer da prilikom očevida nije mogao nazočiti obilasku unutrašnjosti kuće i na taj način sudjelovati u radnjama kojima je vještak izmjerio i utvrdio površinu krovišta na kojem je tužitelj izveo radove. Iz zapisnika sa održanog očevida doista proizlazi da nakon obilaska i pregleda nekretnine izvana, zbog zahtjeva tuženika, tužitelj nije pristupio u unutrašnjost kuće (koja je privatno vlasništvo i dom tuženika). Dalje iz sadržaja zapisnika proizlazi da je raspravna sutkinja o svemu što je vještak pregledavao unutar kuće obavještavala tužitelja koji je ostao ispred ulaznih vrata, te ne proizlazi da je vještaku bila potrebna nazočnost tužitelja. Vezano za kasnija utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka, te podatke o izmjerenoj površini krovišta, koju je vještak dao na temelju svog stručnog znanja i sposobnosti, tužitelju je pružena mogućnost da se na vještački nalaz očituje i istome prigovori te dobije očitovanje vještaka. Prema stanju spisa tužitelj je mogućnost prigovaranja nalazu vještaka i dobivanju odgovora iskoristio, tako da se ne može govoriti o onemogućavanju tužitelja u raspravljanju.
12. Tako iz stanja spisa proizlazi da vještak građevinske struke ZŽ sačinio pismeni nalaz i mišljenje sa priloženim fotografijama od 4. siječnja 2024., zatim se na primjedbe tužitelja pismeno očitovao i odgovorio 26. siječnja 2024. te je u cijelosti ostao kod danog nalaza, potom je na primjedbe tuženika pismeno odgovorio 12. ožujka 2024. kojom je prilikom korigirao izmjerenu površinu krovišta (umjesto 85 m2 na 65 m2) a time i izračun izvedenih radova za krovište (um jesto 14.818,83 eur / 111.652,00 kn, smanjio je izračun na 14.473,75 eur / 109.052,50 kn) te je konačno usmeno izložio nalaz i mišljenje, odgovorio na dodatna pitanja stranka te otklonio sve dvojbe na raspravi 5. lipnja 2024., kada je konačno u cijelosti ostao kod danog (djelomično korigiranog) nalaza i mišljenja.
13. Stoga su neosnovani žalben i navodi tužitelja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu vrijednosti izvedenih radova i površine krovišta zahvaćenog radovima. Sud prvog stupnja prihvatio je nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan, imajući u vidu da ga tužitelj ničime nije doveo u pitanje s obzirom da dokumentacija koju je tužitelj podnio nakon zaključenja prethodnog postupka, pravilno nije uzeta u obzir u smislu članka 299. ZPP-a.
14. Tužitelj u žalbi bez uporišta osporava zaključak suda o dovođenju i držanju tuženika u zabludi, uz navode da je tuženik od početka znao koliko će iznositi cijena izvedenih radova a više ponuda i računa tužitelj da je izdavano upravo na zahtjev tuženika kojem je ova knjigovodstvena dokumentacija bila potrebna radi opravdavanja troškova pred Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost . Naime, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi zaključak suda kako je tužitelj doveo i držao tuženika u zabludi, time što je pojedine usluge drugačije prikazao u ponudama i računima te time što nije iskazivao iznosa PDV -a u izdanim ponudama, pri čemu je sud prvog stupanja imao u vidu potrošačku zaštitu iz ZZP-a, kojim se uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji i stjecanju proizvoda i pružanju usluga na tržištu. Osim toga, prvostupanjski je sud utvrdio da se u konkretnom slučaju ne radi o bitnoj zabludi niti o prijevari definiranim odredbama članka 280. ZOO-a i članka 284. ZOO-a koje bi bile od utjecaja na pravnu valjanost ugovornog odnosa između stranaka, a postojanje tog ugovornog odnosa niti tužitelj ne spori.
14.1. Sporna je bila visina dugovanja preostala iz toga ugovornog odnosa koja je pravilno utvrđena provedenim građevinskim vještačenjem, kojim su otklonjen svi prigovor stranaka, kako je to naprijed izloženo.
15. O obvezi naknade troškova parničnog postupka odlučeno je pravilnom primjenom članka 154. stavak 2. ZPP uvažavajući djelomičan uspjeh stranaka u sporu (tuženikov je uspjeh ocjenjen većim). Vrsta i visina troškova pravilno je odmjerena sukladno članku 155. ZPP-a i relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.).
16. Slijedom izloženog žalbu tužitelja je valjao odbiti kao neosnovanu pa je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na članka 368. stavak 1. ZPP-a.
17. Prvostupanjska presuda u točki I. izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 28. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić
