Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: P-415/2023-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji Sandri Oletić, u pravnoj stvari tužitelja FČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasni Preložnjak-Bedić, odvjetnici u Čakovcu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon dovršene glavne rasprave održane dana 15. prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 28. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 146-19/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 24.01.2005., sklopljen između tužitelja i tuženika, potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, Čakovec, I.G. Kovačića 6 dana 24.1.2005. pod brojem: OU- 77/05-1, pa stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika i založne dužnike.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku troškove postupka u iznosu od 750,00 EUR, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 6. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, u kojoj se navodi da tužitelj kao korisnik kredita i tuženik sklopili su Ugovor o kreditu broj 146-92/2005, dana 24.01.2005., potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, [adresa] dana 24.1.2005. pod brojem: OU-77/01-1, a koji je ugovor unaprijed pripremio tuženik. Tužitelj se u tužbi poziva na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske po kolektivnoj tužbi za zaštitu prava i interesa potrošača u kojima je pravomoćno utvrđeno da su odredbe u ugovorima o kreditu u odnosu na koje je podignuta kolektivna tužba, između ostalih i tuženika, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja odlukom tuženika, kao i odredbe o valutnoj klauzuli CHF nepoštene, a time i ništetne radi čega nije potrebno ponovno provoditi postupak, radi utvrđenja da li su odredbe u predmetnom ugovoru o kreditu nepoštene, a time i ništetne, jer je dakle to pravno pitanje već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom sporu. Dalje se u tužbi navodi da tužitelj ima pravni interes na podnošenje ove tužbe za utvrđenje predmetnog ugovora o kreditu ništetnim u cijelosti kako bi se donijela presuda kojom će se zaštititi prava i pravni interesi tužitelja, a na temelju koje presude tužitelj za ubuduće osigurava svoja prava i pravni interese; da naprijed navedene nepoštene i ništetne odredbe predmetnog ugovora o kreditu su odredbe ugovora o cijeni i predmetu ugovora o kreditu i predstavljaju bitne sastojke ugovora bez kojih isti ne može opstati. Tužitelj se poziva na odluke suda EU , C-70/17, C-65/20, C-118/17 i C-260/18, kao i na Zakon o zaštiti potrošača, čl. 81. st.1. kojim je određeno da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ima smatrati nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan predmetni ugovor o kreditu, pa da stoga predmetni ugovor ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane, kao ni za sudužnika i založne dužnike. Tužitelj traži i da mu tuženik nadoknadi trošak parničnog postupka, prema troškovniku, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos od dana presuđenja pa do isplate.

2. U danom odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da pogrešno tužitelj drži da je ugovor o kreditu ništetan, pri čemu uopće ne obrazlaže razloge za ništetnost čitavog ugovora; da naime, Zakon o obveznim odnosima (dalje: ZOO) razlikuje ništetnost pravnog posla od ništetnosti pojedinih odredbi, te da člankom 324. ZOO-a propisano je da ništetnosti pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništetnost cijelog ugovora, ako bi isti mogao opstati i bez te, ništetne odredbe; da s druge strane, člankom 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik kredita se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno, da iz citirane odredbe vidljivo je koji su bitni sastojci ugovora o kreditu, odnosno koje sve elemente neki pravni posao mora sadržavati da bi bilo riječi o ugovoru o kreditu; da nadalje, da bi neki sastojak ugovora bio bitan, sudska praksa je zauzela stav da su bitni sastojci ugovora oni dijelovi ugovora koji ga čine određenim pravnim poslom, i bez kojih on ne bi mogao postojati, da dakle, mogućnost opstojnosti ugovora osnovni je kriterij kod određivanja bitnih sastojaka ugovora, a da već je na prvi pogled razvidno da definicija ugovora o kreditu iz čl. 1021. ZOO-a ne sadrži valutnu klauzulu kao bitan sastojak ugovora o kreditu, dakle, ista nije propisana zakonom kao bitan element, niti su stranke ugovorom utvrdile istu kao bitnim elementom ugovora o kreditu, a da kada je riječ o kamati kao sastojku ugovora o kreditu, valja istaknuti da ZOO kod ugovora o kreditu navodi obvezu korisnika kredita banci plaćati ugovorene kamate, a da izuzetno je bitno razlikovati ugovorenu kamatu odnosno visinu kamatne stopu iz čl. 3. ugovora o kreditu od njezine naknadne promjenjivosti odnosno povećanja i sniženja iste koje je ugovoreno, u pravilu i najčešće, odredbama članka 6. ugovora o kreditu, te da imajući gore navedeno na umu, vidljivo je da je pogrešan stav tužitelja da bi zbog ništetnosti naknadnih, jednostranih povećanja kamatne stope bio ništetan cijeli ugovor o kreditu, to iz razloga jer isti može, u skladu s odredbom članka 324. ZOO-a opstati i bez tog dijela promjenjivosti koji je utvrđen ništetnim. Stoga tuženik smatra da potpuno je pogrešan stav tužitelja da je cijeli ugovor o kreditu ništetan. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja o ništetnosi odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, smatrajući da iste nisu nepoštetne, te time niti ništetne. Tuženik ističe i prigovor zastare. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da naknadi troškove postupka tuženiku.

3. Tužitelj je ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, osporavajući navode tuženika iz odgovora na tužbu.

4. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu, svih navoda i prigovora.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, i to dokumentaciju priloženu uz tužbu: Ugovor o kreditu broj: 146-19/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 24.01.2005., potvrđen-solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec, [adresa] dana 24.1.2005. pod brojem: OU-77/05-1 (listovi br. 6-16 spisa); dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu: sudsku praksu (listovi br. 25-30 spisa) i Izjavu svjedoka FČD od 24. kolovoza 2020. (listovi br. 31-36 spisa), te uvid u priključeni spis predmeta ovog suda poslovni broj P-205/2022.

5.1. Nadalje je provedeno saslušanje tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja, dok saslušanje po tuženiku predložene svjedokinje IČ nije provedeno, jer je od tog dokaznog prijedloga tuženik odustao.

6. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08., 57/11, 184/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje u tekstu: ZPP), tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen je u cijelosti neosnovanim.

7. Nesporno je da su tužitelj, kao korisnik kredita, te pravni prednik tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., kao banka kreditor, dana 24. siječnja 2005. zaključili Ugovor o kreditu broj: 146-19/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini.

8. Iz sadržaja predmetnog Ugovora o kreditu razvidno je da je istim tužitelju odobren i isplaćen stambeni kredit - za kupnju stana, u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 57.000,00 CHF, prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, sa ugovorenom promjenjivom kamatom, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 5,25 % godišnje, koja se mijenja sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke, sa rokom otplate od 25 godina, a sa otplatom u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 341,57 CHF obračunatih po srednjem tečaju Banke za devize na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja.

9. Nedvojbeno je da je predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa, kao i da je tim Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula u CHF.

10. Odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine broj 96/03, u daljnjem tekstu: ZZP/03), koji je vrijedio u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu, propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Nadalje, odredbom članka 85. ZZP/03 propisano je da ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive, a prema odredbi članka 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

11. Odredbom članka 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništava, a prema st. 2. istog članka ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

12. Prema odredbi čl. 5. Direktive 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo, a prema odredbi čl. 3. st. 1. te Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora.

13. Tužitelj je saslušan u svojstvu stranke iskazao da kredit je uzeo 2005. godine u tadašnjoj Hypo banci, sada Addiko, kredit je trebao za kupnju stana, tada tek svježe oženjen sa djetetom, u nadi da će stvoriti obiteljsku sredinu i dom, da tražio je kredit u banci Addiko, koja je u danom trenu imala najpovoljnije kreditne uvjete, te je krenuo u ishodovanje kredita kod njih; da početnim dogovorom bila je dogovorena kamatna stopa od 3,85 %, da bi se prilikom samog, na dan samog potpisivanja, ta kreditna jedinica povećala na 4,50 %, da s obzirom da je nakon 3 mjeseca ishodovanja kredita bio prisiljen uzeti kredit, to je potpisao; da isplata u švicarskim francima nije bila učinjena, nego su mu u tom trenu rekli s obzirom da se nalaze u Hrvatskoj, isplata je bila u hrvatskim kunama, što je za njega bilo vrlo nepovoljno jer je još jedanput morao platiti razliku tečaja promjene iz hrvatskih kuna, tada u eure da bi isplatio prodavatelja stana, znači dva puta je platio promjenu razlike tečaja, iz švicarskih franaka u kune, te tada iz kune opet u eure; dakle, tada su išli na potpisivanje ugovora kod javnog bilježnika i time je bio završen proces uzimanja kredita; da 2011. godine, nakon ekonomske krize je ostao bez posla, te da kako banka vodi evidenciju, svake godine radi ažuriranje podataka njihov zahtjev je provjera adrese i stanje zaposlenosti gdje je on naveo da nije zaposlen, oni to nisu htjeli prihvatiti i naveli su starog poslodavca, da on je to shvatio kao da banka ne želi da mogu staviti moratorij privremeno na taj isti kredit zbog otežanog financijskog stanja u tom trenu; da kod potpisivanja ugovora nitko ga nije obavijestio da će se rate toliko drastično promijeniti, da je moguća tolika razlika u tečaju švicarskog franka, toliki skok, da bio mu je dati ugovor u kojem sve piše, ali nije ga uspio u tom trenutku cijelog pročitat, jer se radi o petnaestak stranica ugovora, bio je stavljen pred gotov čin i bio je prisiljen zbog tadašnjeg financijskog stanja; da rata se promijenila prilikom skoka tečaja švicarskog franka, sa tadašnjih, sad ne zna točno, ali više od 30 %. Na pitanje svoje punomoćnice koliko mu je okvirno iznosila početna rata, tužitelj je odgovorio da početna rata mu je iznosila oko 270,00 eura. Na pitanje je li te rate otplaćao u kunama, odgovorio je da da. Na pitanje može li reći koliko je to bila početna rata u kunama, odgovorio je da misli da oko 1680 kuna. Na pitanje na koliko mu je najviše narasla mjesečna rata, odgovorio je da najviša rata mjesečna je iznosila oko 2500 kuna. Na pitanje u vrijeme kada je došao u banku, razgovarati o sklapanju toga ugovora o kreditu, tj. prije nego što je potpisao ugovor o kreditu da li mu je banka, odnosno djelatnik banke dao bilo kakve informacije o tome što će se događati s njegovom mjesečnom ratom, odgovorio je da ne, takve informacije nije zaprimio od djelatnika banke, g. GČ koji je u danom trenutku vodio njegov predmet. Na pitanje da li mu je tom prilikom dakle prije nego što je potpisao ugovor o kreditu djelatnik banke dao bilo kakve informacije o tome što će se događati s kamatom u vezi toga njegovoga ugovora o kreditu, odgovorio je da ne, u tom trenutku nije dobio nikakve takve informacije o kreditu, nego se rješavao samo službeni dio ishođenja kredita, znači sudužnik, da li je sposoban plaćati kredit, znači samo to, bez ikakvih podataka o promjenjivim kamatnim stopama. Na pitanje u vezi parametara koji će utjecati na njegovu ratu tijekom otplate kredita, da li su mu o tome dali bilo kakve informacije ili dokumentaciju, odgovorio je da on nije zaprimio nikakvu dokumentaciju u vezi parametara promjene kredita u banci. Na pitanje da li kad je došao u banku da bi ishodio kredit, kako je došlo do toga da mu je ponuđen kredit u franku, odgovorio je da kad je došao u banku, u tadašnje vrijeme bio je ponuđen kredit u hrvatskim kunama i švicarskim francima, gdje mu je bilo savjetovano da uzme kredit u švicarskim francima, jer je puno povoljniji od kredita u hrvatskim kunama što se tiče konačnog iznosa otplate kredita, takoreći, banka mu je preporučila kredit u švicarskim francima. Na pitanje zamjenice punomoćnika tuženika što je po zanimanju i kojim poslom se bavio u vrijeme sklapanja ugovora, odgovorio je da po zanimanju je inženjer građevine, i u dato vrijeme je radio kao inženjer građevine u jednoj privatnoj firmi. Na pitanje za što je koristio predmetnu nekretninu, da li samo za stanovanje, ili, odgovorio je da nekretninu kupljenu kreditom u tadašnje vrijeme koristio je isključivo samo za svoje stanovanje te ju koristi i dan danas kao takvu, kao jedinu nekretninu koju posjeduje, a kad navodi za svoje stanovanje, mislim na stanovanje njegovo, sa obitelji njegovom, njegovom suprugom F, i troje djece, odnosno u vrijeme kupnje stana bili su supruga, on i sin. Na pitanje je li mu to bio prvi ugovor o kreditu u životu, odgovorio je da da. Na pitanje da li je razumio ugovor o kreditu, u dijelu u kojem ga je kako je naveo, pročitao, odgovorio je da dio koji je pročitao je razumio, a dio sa promjenom valutne klauzule, takoreći nije uspio niti dobro pročitati niti shvatiti s obzirom da se radi o ugovoru od petnaestak stranica. Na pitanje je li tražio pojašnjenja u vezi nejasnih odredbi kredita, odgovorio je da nije. Na pitanje je li se susretao s pojmom valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, odgovorio je da s obzirom da nije uzimao kredit do tada nije, ali čuo je za to. Na pitanje je li pitao može li sklopiti ugovor o kreditu u nekoj drugoj valuti ili s fiksnom kamatnom stopom, odgovorio je da je, u banci, informirao se o kreditu koji je bio ponuđen s nižom kamatnom stopom u kunama, gdje mu je bio ponuđen od banke kredit u švicarskim francima kao puno povoljniji, da pitao je u više banaka za kredite u eurima, u hrvatskim kunama, u švicarskim francima, no u datom trenutku je tadašnja Hypo banka bila najpovoljniji davatelj kredita, i to u švicarskim francima. Na pitanje je li se išao žaliti u banku kada mu je rata kredita počela značajno rasti, odgovorio je da da, bio je u banci informirati se o tome, ali mu je bilo rečeno kako se radi o naglom porastu vrijednosti švicarskog franka te sukladno tome se povećava i rata i o tome sam dobivao obavijesti od banke, na taj dio se nije mogao žaliti. Na pitanje svoje punomoćnice u vrijeme kada je došao u banku realizirati predmetni ugovor o kreditu, a prije njegova potpisivanja, što je shvatio u vezi kamate o kreditu, što će se događati s mjesečnim ratama, odgovorio je da shvatio je da se radi o normalnom kreditu gdje se neće ništa bitnije mijenjati tokom otplate kredita, ukoliko se kredit normalno otplaćuje tijekom tih 25 godina, koliko je trajao kredit. Na pitanje da li to znači da je u vrijeme prije potpisivanja ugovora o kreditu, shvatio od strane banke u vezi onoga što mu je rečeno, da će nakon sklapanja ugovora o kreditu, njegova mjesečna rata ostati jednaka, odgovorio je da da, shvatio je i dobio je plan otplate, gdje su sve rate bile ujednačene do kraja otplate kredita.

14. Uvidom u spis predmeta ovog Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P- 205/2022 utvrđeno je da je ovdje tužitelj tužbom podnesenom protiv tuženika dana 18.07.2022., u tom predmetu postavio kondemnatorni zahtjev tražeći isplatu s osnova djelomične ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu broj 146-19/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 24.01.2005., u kojem je predmetu pravomoćnom presudom poslovni broj P-205/2022-39 od 6. studenog 2023. /potvrđenom presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-99/2024-2 od 17. prosinca 2024.,/, naloženo tuženiku da tužitelju isplati preplaćeni iznos s osnove tečaja, od 10.190,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose.

15. Razlozi radi kojih tužitelj u ovom postupku smatra da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli identični su razlozima koji su u pogledu tog pitanja navedeni u presudama iz kolektivnog spora.

16. Naime, presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž7129/2013 od 13. lipnja 2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt249/2014 od 9. travnja 2015. i Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III2521/2015 pravomoćno je utvrđeno da su kamatne stope tužene banke mijenjale bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

16.1. Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 odbijena je revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno i da je, između ostalih, i ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja takvih ugovora, kao trgovac, nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupila suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03, kao i protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 139/09, 72/12 i 56/13) te odredbama ZOO, zbog čega je i naloženo tuženici da prekine s navedenim postupanjem i ponudi potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita.

17. Međutim, u kolektivnom sporu nisu utvrđene ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, već se na temelju utvrđenja iz kolektivnog spora može zatražiti individualna pravna zaštita, kao što je to učinio i tužitelj, ali u tom slučaju ništetnost pojedinih ugovornih odredbi promatra se u kontekstu njihove djelomične ništetnosti, a ne ništetnosti u cijelosti.

18. Odredbom članka 81. ZZP/03 reguliran je pojam nepoštene ugovorne odredbe dok je članka 82. istog Zakona propisano koje su to pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenim. Prema tome, iz odredbi članka 81. i članka 82. ZZP/03 proizlazi da se u smislu tog Zakona može tražiti zaštita samo od pojedinih nepoštenih odredbi te da se slijedom toga ne može tražiti ništetnost cijelog Ugovora, a koje stajalište je izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-

III/1519/2021 od 15. srpnja 2021.

19. Nadalje, odredbom članka 2. st. 1. ZZP/03 propisano je da će se, ako tim Zakonom nije drukčije određeno, na obvezno-pravne odnose primijeniti odredbe Zakona o obvezno-pravnim odnosima.

20. Odredbom članka 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, znači da predmetni ugovor može opstati i bez ništetnih odredaba o promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, a ništetni dio ugovora ima se načelno smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača, s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedene odredbe ne bi postojale. Nadalje postupanje tuženika na način kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu nema za posljedicu ništetnost cijelih ugovorni odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli, jer odredba kojom je ugovorena promjenjiva stopa ugovorne kamate može biti tek djelomično ništetna, odnosno ništetan je samo onaj dio te odredbe kojim je ugovoren način promjene stope u smislu da je ista mijenjana jednostrano odlukom kreditora bez jasnih i razumljivih objektivnih kriterija, te kako je u kolektivnom sporu utvrđeno i da se valutna klauzula primjenjivala na način koji nije bio rezultat objektivnih kriterija to znači da je u odnosu na ugovaranje valutne klauzule ništetan samo onaj dio ugovorne odredbe koji se odnosi na takav način promjene tečaja, a što nadalje znači da preostali dio tih ugovornih odredbi ostaje na snazi

21. Kada se navedena pravila primijene na predmetni spor mora se zaključiti da Ugovor o kreditu egzistira bez ništetnih odredbi (presumpcija da nepoštene odredbe nisu nikad ni bile ugovorene), te da u konkretnom slučaju nije cijeli ugovor ništav već samo gore označene odredbe a, bez kojih ugovor može i nadalje egzistirati.

22. Naime, u slučaju djelomične ništetnosti pojedinih odredbi, takav Ugovor ostaje na snazi jer ništetnost dijela ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli ne predstavlja ni uvjet Ugovora ni odlučnu pobudu zbog koje je isti sklopljen. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev- 1172/2018-2 od 19. ožujka 2019., da u smislu odredbe čl. 324. ZOO-a ništetnost ugovorne odredbe nekog ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučna pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

23. ZOO u čanku. 1021. određuje da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

24. Dakle, bitni sastojci Ugovora o kreditu su iznos kredita, te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, a uvjeti davanja i vraćanja kredita su primjerice vrijeme u koje će kredit biti vraćen, hoće li biti isplaćen odjednom ili u ratama ili koje dokumente korisnik kredita mora doprinijeti da bi mu kredit bio isplaćen i sl., a uvjeti korištenja kredita su namjena kredita, visina kamate, način obračuna kamate i dr., te navedeni elementi moraju biti sadržani u ugovoru o kreditu kao uvjet njegove valjanosti, dok eventualna ništetnost odredbi koje se odnose na ugovorenu valutnu klauzulu i način mijenjanja kamatne stope nisu bitni elementi ugovora o kreditu i ugovor može opstati bez njih, tako da oni ne povlače ništetnost čitavog ugovora.

25. U predmetima C-154/15, C-307/15 i C-308/15 Europski sud je utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašenja nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba koja tek kumulativna primjena osigurava potpunu i djelotvornu zaštitu od nepoštenih odredaba suglasno Direktivi 93/13 EEZ. Prvo pravilo o ex tunc učincima utvrđenja da je određena ugovorna odredba nepoštena ide u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikad nije ni bila ugovorena tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača te sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo. Drugo pravilo je da proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju i treće pravilo jest da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena.

26. Nadalje, u odluci Suda Europske unije u predmetu C-19/20 od 29. travnja 2021. se u točki 83. u bitnom navodi kako cilj odredbe čl. 6. st. 1. Direktive nije dovesti do utvrđivanja ništetnosti svih ugovora s nepoštenim odredbama već zamijeniti formalnu ravnotežu koju ugovor uspostavlja između prava i obveza ugovornih stranaka stvarnom ravnotežom kojom se ponovo uspostavlja jednakost između potonjih, pri čemu se precizira da se predmetni ugovor mora, u načelu, održati bez ikakve izmjene osim one koja proizlazi iz uklanjanja nepoštenih odredaba. Pod uvjetom da je posljednji uvjet ispunjen, predmetni ugovor može, u skladu sa čl. 6. stavak 1. Direktive 93/13 biti održan na snazi, ako je, u skladu s odredbama nacionalnog prava, takav kontinuitet ugovora pravno moguć, što treba provjeriti na temelju objektivnog pristupa. S tim u svezi u točke 89. iste odluke Sud Europske unije jasno daje do znanja kako poništenje ugovora ne može ovisiti o izričitom zahtjevu potrošača u tom smislu, nego je obuhvaćeno objektivnom primjenom kriterija od strane nacionalnog suda utvrđenih na temelju nacionalnog prava.

27. Dakle, mogućost opstanka ugovora zbog ništetnosti pojedinih odredba ugovora u biti je regulirana identično odredbama ZOO-a i ZZP, s tim da je mogućnost opstanka ugovora propisana šire odredbom članka 324. stavak 2. ZOO. No, činjenica da je odredba o valutnoj klauzuli u ugovorima o kreditu s obvezama stranaka vezanim uz tečaj CHF ništetna, nije razlog zbog kojeg ti ugovori ne bi mogli opstati. Isto tako utvrđenje ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi prema odluci banke nema učinak nemogućnosti opstanka ugovora jer uklanjanjem odredbe o promjenjivosti kamatne stope ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen. Ovakav pravni stav zauzet je i u odluci Vrhovnog sud Republike Hrvatske broj Rev-259/2022-3 od 9. listopada 2024.

28. Na temelju svega iznesenoga, a obzirom da tužitelj ne osporava pobude za sklapanje Ugovora, ne osporava namjenu kredita i ne osporava da je ugovorio plaćanje kamata i valutnu klauzulu, dok osporavanje promjenjivosti kamatne stope i promjene tečaja CHF ne dovodi do ništetnosti cijelog Ugovora nego njegovih pojedinih dijelova u smislu odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a, te kako tužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, nije dokazao da bi naznačene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi redovnih ugovornih kamata prema jednostranoj odluci tuženika kao kreditora i o primjeni valutne klauzule o otplati kredita vezanoj za tečaj valute CHF bile uvjet Ugovora ili odlučujuće pobuda zbog koje je predmetni Ugovor sklopljen, tužitelj neosnovano traži utvrđenje ništetnosti cijelog Ugovora o kreditu, jer su u konkretnom slučaju, bez obzira na djelomičnu ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamati i valuti, bitni sastojci Ugovora u preostalom dijelu ostali na snazi.

29. Stoga je odlučeno kao u izreci.

30. O naknadi troškova ovog postupka odlučeno je temeljem odredbi članka 164. i članka 154. st. 1. ZPP-a, a u svezi s člankom 155. ZPP-a, te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 – dalje: Tarifa).

30.1. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu od 22.9.2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 30.9.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištu od 15.12.2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. Tarife), te poreza na dodanu vrijednost na ukupni iznos od 600,00 EUR, po stopi od 25 %, u iznosu od 150,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), ukupno 750,00 EUR.

Čakovec, 28. siječnja 2026.

Sutkinja:

Sandra Oletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest dana od dana objave presude, pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

O tom obavijest:

1. tužitelj po punomoćnici

2. tuženik po punomoćniku