Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-723/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A Z B O G O G L U H E

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja/predlagatelja osiguranja Odvjetničko društvo TÖDTLING & PARTNERI d.o.o. [adresa], OIB: 09931144729, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Lončar, odvjetnica u Zagrebu, Vjenceslava Novaka 14 protiv tuženika/protivnika osiguranja GSM CENTAR d.o.o. [adresa], OIB: 38212930936, radi isplate 1.525,00 EUR s kamatom te povodom prijedloga za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere, izvan ročišta, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku GSM CENTAR d.o.o. [adresa], OIB: 38212930936 isplatiti tužitelju Odvjetničko društvo TÖDTLING & PARTNERI d.o.o. [adresa], OIB: 09931144729 iznos od 1.525,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena u roku od 15 (petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

1. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja- Odvjetničkog društva TÖDTLING & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 09931144729 prema protivniku osiguranja-GSM CENTAR d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 38212930936 u iznosu od 1.525,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 7. listopada 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

kao i troška ovog postupka u iznosu od 579,62 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. siječnja 2026. (dana donošenja rješenja) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, određuje se

privremena mjera

I. Zabrane banci da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja isplati s njegova računa koji se vodi pod osobnim identifikacijskim brojem OIB: 38212930936 novčani iznos za koji je određena privremena mjera u t. 1. izreke ovog rješenja.

II. Nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) provedba zabrane iz članka I. ovog rješenja.

III. Ova privremena mjera ostaje na snazi najduže 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po sudskoj odluci iz ovog postupka.

IV. Ovo rješenje o osiguranju ima učinak rješenja o ovrsi.

2. Nalaže se tuženiku GSM CENTAR d.o.o. [adresa], OIB: 38212930936 platiti tužitelju Odvjetničko društvo TÖDTLING & PARTNERI d.o.o. [adresa], OIB: 09931144729 na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 579,62 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2026. (dana donošenja rješenja) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11. prosinca 2025. pred ovim sudom podnio tužbu protiv tuženika radi isplate 1.525,00 EUR. Također je podnio i prijedlog za osiguranje novčane tražbine određivanjem privremene mjere. Obrazlaže da se 6. listopada 2025. tužitelj obratio tuženiku putem službene e-mail adrese tuženika [adresa elektroničke pošte], zatraživši izdavanje ponude za kupnju mobilnog uređaja Apple iPhone 17 Pro 512GB

- Cosmic Orange, uz jasno iskazanu namjeru da će cijenu uređaja u cijelosti uplatiti odmah po zaprimanju ponude, te da se uređaj dostavi na adresu tužiteljevog ureda u Zagrebu. Time je tužitelj nedvojbeno iskazao volju za sklapanje ugovora. Tuženik je već sljedećeg dana 7. listopada 2025. dostavio ponudu br. 71/1/1. U ponudi je navedeno da se odnosi na predmetni mobilni uređaj po cijeni od 1.520,00 EUR, uz trošak dostave od 5,00 EUR, dok su torbica i zaštitno staklo navedeni kao artikli bez naknade. Ukupna vrijednost ponude iznosila je 1.525,00 EUR. U ponudi je naznačeno i da je valjanost ponude do 8. listopada 2025. te su navedeni podaci za plaćanje. Tuženik je u istom e-mail-u od 7. listopada 2025. kojim je dostavljena navedena ponuda, izričito naveo da je rok isporuke sedam dana od dana uplate.

1.1. Slijedom zaprimljene ponude, tužitelj je istoga dana 7. listopada 2025., izvršio uplatu cjelokupnog iznosa od 1.525,00 EUR na račun tuženika prema podacima za plaćanje navedenim u ponudi. Time je ponuda valjano prihvaćena, a ugovor između stranaka sklopljen sukladno odredbama članka 252. odnosno članka 262. Zakona o obveznim odnosima. Nakon što uređaj nije isporučen, 13. listopada 2025. tužitelj se obratio tuženiku kako bi provjerio status isporuke. Obzirom da nije bilo odgovora tužitelj je ponovno 15. listopada 2025. poslao novi e-mail. Kako je tuženik u e-mail-u od 7. listopada 2025. kojim je dostavljena ponuda, izričito naveo da je rok isporuke sedam dana od dana uplate, krajnji rok isporuke iz same ponude istekao je 14. listopada 2025., a tuženik očigledno nije ispunio obvezu u tom roku, 23. listopada 2025. tuženiku je poslana opomena pred kaznenu prijavu te je ponovno zatražena hitna isporuka uređaja ili povrat uplaćenog iznosa, sa dodatnim rokom od tri dana. Ni na ovu opomenu tuženik nije odgovorio dostavom uređaja niti je izvršio povrat uplaćenog novca. Nastavno na uvid u sudski registar te saznanja da se u trenutku sklapanja ugovora s tužiteljem tuženik nalazio u postupku predstečajne nagodbe, 27. listopada 2025., tužitelj se tuženiku ponovno obratio, upozorivši ga da će o njegovu postupanju obavijestiti sud i predstečajnog povjerenika, budući da tuženik čini teško kršenje poslovanja (prijevare) za vrijeme predstečaja te da njegovo postupanje ukazuje na teške povrede poštenog poslovanja. Istoga dana tuženik konačno odgovara, navodeći da je došlo do kašnjenja od strane distributera te dostavlja R1 račun i navodni tracking broj za praćenje pošiljke uz tvrdnju da će pošiljka biti isporučena najkasnije 3. studenog 2025. Međutim, tužitelj je pregledom tracking broja utvrdio da pošiljka uopće nije predana dostavnoj službi, što nedvojbeno ukazuje da je i taj navod tuženika bio neistinit. Dana 30. listopada 2025. tužitelj ponovno upozorava tuženika i ostavlja mu daljnji rok za ispunjenje obveze, te ga jasno obavještava da je pregledom tracking broja vidljivo da paket uopće nije predan DPD-u, no ponovno bez uspjeha. Dana 31. listopada 2025. tuženik još jednom lažno obećava isporuku, no ista se nikada nije ostvarila. Nadalje, 4. studenog 2025. tužitelj je zaprimio e-mail tuženika kojim dostavlja „storno račun za neisporučeni uređaj“ te ponovno lažno obećanje da će sredstva u iznosu od 1.525,00 EUR biti doznačena na račun tužitelja najkasnije sa 8. studenog 2025., dakle na dan koji je zapravo neradni dan, što ponovno potvrđuje da nema namjere za povratom novaca.

1.2. Dakle, činjenice su da do dana pisanja ove tužbe naručeni uređaj tužitelju nije isporučen, uplaćeni iznos od 1.525,00 EUR tužitelju nije vraćen, a iz svega navedenog proizlazi da je tuženik tijekom cijelog razdoblja namjerno odugovlačio i obmanjivao tužitelja dajući neistinite i proturječne informacije, čime je više nego jasno potvrdio da obvezu ne namjerava ispuniti.

1.3. Ukazuje se kako je predstečajni postupak pravomoćno završen obzirom je 23. listopada 2025. rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj St-30/2025-62 utvrđeno prihvaćanje plana restrukturiranja i potvrđen predstečajni sporazum sa vjerovnicima, koje rješenje je upisano i u sudski registar. Navedeno rješenje pravomoćno je s danom 11. studenog 2025. S obzirom da je ovo predmetna tražbina nastala nakon otvaranja predstečajnog postupka (27. veljače 2025.), ne bi smjelo biti sporno da tužitelj nije i ne može biti vjerovnik dužnika u predstečajnom postupku. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tužitelj/predlagatelj osiguranja ističe kako je iz supstrata tužbe razvidna novčana tražbina tužitelja/predlagatelja osiguranja. Iz priložene dokumentacije jasno proizlazi da je tuženik 7. listopada 2025. izdao ponudu br. 71/1/1 za mobilni uređaj Apple iPhone 17 Pro 512 GB po ukupnoj cijeni od 1.525,00 EUR, uz naznačene podatke za uplatu i rok isporuke od sedam dana od dana uplate, koji iznos je tužitelj platio, a tuženik uređaj nije isporučio niti u ugovorenom roku, niti u brojnim naknadno ostavljenim rokovima, iako je u više navrata putem e-mail-a davao obećanja o skoroj isporuci, dostavi R1 računa i tracking broja. Budući da tuženik nije izvršio isporuku ni nakon isteka više naknadnih rokova koje mu je ostavio tužitelj, jasno je da je nastupio raskid ugovora.

2.1. Tužitelj/predlagatelj osiguranja je u historijatu tužbe učinio vjerojatnom i opasnost da će bez određivanja privremene mjere naplata biti spriječena ili znatno otežana. Naime, tuženik/protivnik osiguranja se u trenutku sklapanja ugovora nalazio u postupku predstečajne nagodbe, što nesporno ukazuje na njegovu financijsku nestabilnost i već postojeću ugroženost vjerovnika. Unatoč takvom statusu, tuženik/protivnik osiguranja je nastavio zaprimati uplate za robu koju očigledno nije u mogućnosti isporučiti, istodobno dajući neistinite informacije o rokovima isporuke, statusu pošiljke i povratu sredstava. Takvo postupanje ukazuje na prijevarnu namjeru tuženika/protivnika osiguranja te ozbiljno i kontinuirano kršenje načela savjesnosti i poštenja kao i na rizik da tuženik/protivnik osiguranja sredstvima trećih osoba raspolaže na način kojim vjerovnicima onemogućava namirenje. Zaključno, iz činjenice da je mjesec dana doslovce zavlačio tužitelja, te iz činjenice da niti nakon dodatnih mjesec dana od dana kada je sam napisao da će vratiti novac, isti nije vratio, jasna je zlonamjernost tuženika te je jasno da on taj novac bez prisile suda neće vratiti. Sve navedene okolnosti, predstečajni status, kontinuirano prijevarno postupanje, sustavno davanje neistinitih informacija, izostanak ispunjenja obveze i nastavak prodaje uređaja koje ne isporučuje, opravdano dovode do zaključka da postoji realna i neposredna opasnost da će tuženik/protivnik osiguranja bez određivanja privremene mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlaže odrediti predloženu privremenu mjeru.

3. U postupku prethodnog ispitivanja tužbe, sukladno članku 227. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.), sud je obavio uvid u tužbu i priložene dokaze i to: mail poruke (stranica 11-12, 16-20, 23-24, 30-35 spisa), ponuda 71/1/1 od 7. listopada 2025. (stranica 13 spisa), potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje Privredne banke Zagreb d.d. od 7. listopada 2025. (stranica 14-15 spisa), opomena od 23. listopada 2025. (stranica 21-22 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranica 25-28 spisa) te račun broj 146/1/1 od 31. listopada 2025. u iznosu od 1.525,00 EUR (stranica 36 spisa).

4. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku od 30 dana, iako su mu tužba s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni 27. prosinca 2025. putem e-Komunikacije sukladno odredbi čl. 133. st. 5. ZPP-a uz upozorenje da će se u protivnom donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.

4.1. Sukladno odredbi čl. 331b. st. 1. ZPP-a, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu o određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

4.2. Uvidom u e-mail prepisku sud je utvrdio da je tužitelj 7. listopada 2025. putem elektroničke trgovine prihvatio ponudu 71/1/1 od 7. listopada 2025. (ponuda na stranici 13 spisa) za sklapanje ugovora o kupoprodaji pokretnih stvari mobilni uređaj model Apple iPhone 17 Pro 512GB-COSIMIC ORANGE po cijeni od 1.520,00 EUR, uz trošak dostave od 5,00 EUR, dok su torbica i zaštitno staklo navedeni kao artikli bez naknade, s time da je ukupna vrijednost ponude iznosila 1.525,00 EUR.

4.3. Nadalje, uvidom u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje Privredne banke Zagreb d.d. (stranica 14-15 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj kao kupac putem internetskog bankarstva 7. listopada 2025. na ime ponude broj 71/1/1 za opisane pokretne stvari isplatio tuženiku kupoprodajnu cijenu u cijelosti, odnosno u iznosu od 1.525,50 EUR. Isto tako uvidom u dostavljenu e-mail korespondenciju sud je utvrdio da je tužitelj od tuženika tražio isporuku mobitela, da je krajnji rok isporuke iz ponude istekao 14. listopada 2025., kao i da tuženik tužitelju nije isporučio robu koju je tužitelj u cijelosti i platio u utuženom iznosu.

4.4. Dakle, budući da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje nisu u suprotnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je na temelju odredbe čl. 331b. st.1. ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci presude (čl. 338. st. 5. ZPP-a).

5. Prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine je osnovan.

5.1. Pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine propisane su odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a, "Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 144/22. i 6/24.). Za određivanje privremene mjere potrebno je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

5.2. Tužitelj/predlagatelj je na temelju dokumentacije priložene spisu učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine, kako je naprijed obrazloženo. To iz razloga što se novčana tražbina čije osiguranje tužitelj traži odnosi na iznos od 1.525,00 EUR, koji je tužitelj tuženiku uplatio 7. listopada 2025. prema tuženikovoj ponudi 71/1/1 za naručeni uređaj, a koji tužitelju tuženik nije isporučio. Stoga je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine u iznosu od 1.525,00 EUR, čime je ispunjena prva pretpostavka za određivanje privremene mjere.

6. Tužitelj je nadalje bio dužan učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti da će bez predložene mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati temeljem odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a.

6.1. Prema sudskoj praksi opasnost mora biti subjektivne prirode, što znači da predlagatelj mora ukazati i dokazati postojanje konkretnih radnji, odnosno propuštanja dužnika poduzeta radi ugrožavanja ili sprječavanja namirenja predlagatelja, što nije dokazao (PSH, Pž-15467/91 od 14.5.1991. i VTS Pž-207/20 od 27.1.2020., VTS Pž-4402/19 od 17.7.19.), što je tužitelj i učinio. Tijekom postupka utvrđeno je da se tuženik/protivnik osiguranja u trenutku sklapanja ugovora nalazio u postupku predstečajne nagodbe (St-30/2025), što ukazuje na njegovu financijsku nestabilnost i već postojeću ugroženost vjerovnika. Također, tuženik/protivnik osiguranja je nastavio zaprimati uplate za robu koju očigledno nije u mogućnosti isporučiti te je davao neistinite informacije o rokovima isporuke, statusu pošiljke i povratu sredstava, što ukazuje na prijevarnu namjeru tuženika/protivnika osiguranja te kontinuirano kršenje načela savjesnosti i poštenja. Isto tako iz dostavljene dokumentacije vidljivo je da je tuženik mjesec dana odugovlačio tužitelja, te da niti nakon dodatnih mjesec dana od dana kada je sam napisao da će vratiti novac, novac tužitelju nije vratio (e-mail korespondencija na stranici 19-24 i 30-36 spisa). Sve te okolnosti ukazuju na postojanje opasnosti da će tuženik/protivnik osiguranja bez određivanja privremene mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine, time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Stoga je ispunjena druga pretpostavka iz odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a. Slijedom navedenog, s obzirom na to da su ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere iz čl. 344. st. 1. i 2. OZ- a, sud je na temelju citiranih zakonskih odredbi te odredbe čl. 345. st. 1. t. 5. OZ-a donio odluku kao u t. 1. I.-IV. izreke rješenja.

7. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju nadoknaditi parnične troškove i troškove osiguranja. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.525,00 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 579,62 EUR (t. 2. izreke rješenja). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 EUR, na presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,54 EUR, sudske pristojbe na prijedlog i rješenje o osiguranju u iznosu od ukupno 26,54 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška sastava prijedloga za osiguranje u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 11/1, što ukupno iznosi 400,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 42.

7.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki 2. izreke rješenja.

Rijeka, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i t. 2. izreke rješenja nezadovoljna stanka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojeg se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

Protiv t. 1. rješenja stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 352. st. 1. OZ-a).

Tijek roka za žalbu niti žalba ne odgađaju provedbu privremene mjere (čl. 352. st. 3. OZ-a).