Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 4

44320 Kutina

Poslovni broj: P-289/2019.-38.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ivan Borić i Morana Kovač Stanić iz Siska, protiv tuženika ZAGREBČKE BANKE ZAGREB d.d., OIB: 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 15. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Morane Kovač Stanić i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.- dalje: ZPP) 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju IŽ iz [adresa] isplati iznos od 2.813,00 € (dvije tisuće osamsto trinaest eur), sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 21,52 € od 1.11.2007.,

- na iznos od 21,67 € od 1.12.2007.

do 31.12.2007. po članku 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015.do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 21,62 € od 1.1.2008.,

- na iznos od 21,93 € od 1.2.2008.,

- na iznos od 41,59 € od 1.3.2008.,

- na iznos od 42,04 € od 1.4.2008.,

- na iznos od 40,71 € od 1.5.2008.,

- na iznos od 40,20 € od 1.6.2008.,

- na iznos od 40,64 € od 1.7.2008.,

- na iznos od 39,65 € od 1.8.2008.,

- na iznos od 39,67 € od 1.9.2008.,

- na iznos od 40,15 € od 1.10.2008.,

- na iznos od 43,48 € od 1.11.2008.,

- na iznos od 40,82 € od 1.12.2008.,

- na iznos od 43,50 € od 1.1.2009.,

- na iznos od 43,75 € od 1.2.2009.,

- na iznos od 43,80 € od 1.3.2009.,

- na iznos od 43,22 € od 1.4.2009.,

- na iznos od 43,02 € od 1.5.2009.,

- na iznos od 42,18 € od 1.6.2009.,

- na iznos od 41,44 € od 1.7.2009.,

- na iznos od 56,05 € od 1.8.2009.,

- na iznos od 56,49 € od 1.9.2009.,

- na iznos od 55,96 € od 1.10.2009.,

- na iznos od 55,44 € od 1.11.2009.,

- na iznos od 56,03 € od 1.12.2009.,

- na iznos od 56,57 € od 1.1.2010.,

- na iznos od 57,15 € od 1.2.2010.,

- na iznos od 56,75 € od 1.3.2010.,

- na iznos od 57,83 € od 1.4.2010.,

- na iznos od 57,30 € od 1.5.2010.,

- na iznos od 50,35 € od 1.6.2010.,

- na iznos od 53,29 € od 1.7.2010.,

- na iznos od 52,38 € od 1.8.2010.,

- na iznos od 54,83 € od 1.9.2010.,

- na iznos od 53,22 € od 1.10.2010.,

- na iznos od 51,97 € od 1.11.2010.,

- na iznos od 37.35 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 38,53 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 37,40 € od 1.2.2011.,

- na iznos od 37,39 € od 1.3.2011.,

- na iznos od 36,54 € od 1.4.2011.,

- na iznos od 36,58 € od 1.5.2011.,

- na iznos od 38,70 € od 1.6.2011.,

- na iznos od 35,94 € od 1.7.2011.,

- na iznos od 29,51 € od 1.8.2011.,

- na iznos od 28,84 € od 1.9.2011.,

- na iznos od 27,81 € od 1.10.2011.,

- na iznos od 27,76 € od 1.11.2011.,

- na iznos od 27,63 € od 1.12.2011.,

- na iznos od 27,98 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 28,37 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 28,37 € od 1.3.2012.,

- na iznos od 28,09 € od 1.4.2012.,

- na iznos od 28,17 € od 1.5.2012.,

- na iznos od 28,31 € od 1.6.2012.,

- na iznos od 28,13 € od 1.7.2012.,

- na iznos od 28,12 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 27,95 € od 1.9.2012.,

- na iznos od 27,65 € od 1.10.2012.,

- na iznos od 27,97 € od 1.11.2012.,

- na iznos od 28,07 € od 1.12.2012.,

- na iznos od 28,00 € od 1.1.2013.,

- na iznos od 27,49 € od 1.2.2013.,

- na iznos od 27,81 € od 1.3.2013.,

- na iznos od 27,86 € od 1.4.2013.,

- na iznos od 27,69 € od 1.5.2013.,

- na iznos od 27,22 € od 1.6.2013.,

- na iznos od 26,91 € od 1.7.2013.,

- na iznos od 27,14 € od 1.8.2013.,

- na iznos os 27,29 € od 1.9.2013.,

- na iznos od 27,70 € od 1.10.2013.,

- na iznos od 27,44 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 27,52 € od 1.12.2013.,

- na iznos od 27,59 € od 1.1.2014. do isplate, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci Zagreb d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 da tužitelju IŽ iz [adresa] isplati iznos od 3.857,53 € (tri tisuće osamsto pedeset i sedam eur i pedeset i tri cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije

prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 13,34 € od 1.11.2008.,

- na iznos od 15,33 € od 1.1.2009.,

- na iznos od 18,05 € od 1.2.2009.,

- na iznos od 19,42 € od 1.3.2009.,

- na iznos od 16,17 € od 1.4.2009.,

- na iznos od 15,69 € od 1.5.2009.,

- na iznos od 10,58 € od 1.6.2009.,

- na iznos od 6,09 € od 1.7.2009.,

- na iznos od 7,66 € od .8.2009.,

- na iznos od 10,99 € od 1.9.2009.,

- na iznos od 9,09 € od 1.10.2009.,

- na iznos od 7,24 € od 1.11.2009.,

- na iznos od 11,49 € od 1.12.2009.,

- na iznos od 15,52 € od 1.1 2010.,

- na iznos od 19,76 € od 1.2.2010.,

- na iznos od 18,65 € od 1.3.2010.,

- na iznos od 25,79 € od 1.4.2010.,

- na iznos od 23,95 € od 1.5.2010.,

- na iznos od 27,54 € od 1.6.2010.,

- na iznos od 47,77 € od 1.7.2010.,

- na iznos do 43,16 € od 1.8.2010.,

- na iznos od 60,43 € od 1.9.2010.,

- na iznos od 51,32 € od 1.10 2010.,

- na iznos od 44,47 € od 1.11.2010.,

- na iznos od 65,30 € od 1.12.2010.,

- na iznos od 78,18 € od 1.1.2011.,

- na iznos od 68,85 € od 1.2.2011.,

- na iznos od 70,22 € od 1.3.2011.,

- na iznos od 63,51 € od 1.4.2011.,

- na iznos od 65,58 € od 1.5.2011.,

- na iznos od 88,38 € od 1.6.2011.,

- na iznos od 50,26 € od 1.7.2011.,

- na iznos do 64,12 € od 1.8.2011.,

- na iznos od 59,09 € od 1.9.2011.,

- na iznos od 51,25 € od 1.10.2011.,

- na iznos od 51,05 € od 1.11.2011.,

- na iznos od 50,19 € od 1.12.2011.,

- na iznos od 53,04 € od 1.1.2012.,

- na iznos od 56,17 € od 1.2.2012.,

- na iznos od 56,26 € od 1.3.2012.,

- na iznos od 54,29 € od 1.4.2012.,

- na iznos od 55,09 € od 1.5.2012.,

- na iznos od 56,27 € od 1.6.2012.,

- na iznos od 55,00 € od 1.7.2012.,

- na iznos do 55,11 € od 1.8.2012.,

- na iznos od 53,94 € od 1.9.2012.,

- na iznos od 51,78 € od 1.10.2012.,

- na iznos od 54,42 € od 1.11.2012.,

- na iznos od 55,37 € od 1.12.2012.,

- na iznos od 54,99 € od 1.1.2013.,

- na iznos od 51,14 € od 1.2.2013.,

- na iznos od 53,81 € od 1.3.2013.,

- na iznos od 54,42 € od 1.4.2013.,

- na iznos od 53,22 € od 1.5.2013.,

- na iznos od 49,68 € od 1.6.2013.,

- na iznos od 47,47 € od 1.7.2013,

- na iznos od 49,43 € od 1.8.2013.,

- na iznos od 50,77 € od 1.9.2013.,

- na iznos od 54,20 € od 1.10.2013.,

- na iznos od 52,31 € od 1.11.2013.,

- na iznos od 53,16 € od 1.12.2013.,

- na iznos od 53,85 € od 1.1.2014.,

- na iznos od 55,17 € od 1.2.2014.,

- na iznos od 56,56 € od 1.3.2014.,

- na iznos od 55,85 € od 1.4.2014.,

- na iznos od 54,46 € od 1.5.2014.,

- na iznos od 53,84 € od 1.6.2014.,

- na iznos od 54,11 € od 1.7.2014.,

- na iznos od 55,85 € od 1.8.2014.,

- na iznos od 57,63 € od 1.9.2014.,

- na iznos od 57,47 € od 1.10.2014.,

- na iznos od 58,36 € od 1.11.2014.,

- na iznos od 59,64 € od 1.12.2014.,

- na iznos od 59,12 € od 1.1.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.2.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.3.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.4.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.5.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.6.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.7.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.8.2015.,

- na iznos od 59,85 € od 1.9.2015. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.524,08 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 28.1.2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i tuženi kao kreditor sklopili 16.9.2006. Ugovor o namjenskom kreditu broj 3207434572, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 63.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

Odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno je da redovna kamatna stopa je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50 % godišnje.

Odredbom članka 1. Ugovora određeno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem na dan plaćanja za CHF.

Nadalje tužitelj navodi da su stranke 21.1.2016. provele konverziju temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

Tužitelj također ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika, a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužiteljica kao potrošač izgubila pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se tuženiku naloži na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope i na ime tečajne razlike isplatiti tužitelju iznos od 39.174,18 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime preplate zbog promjenljive kamatne stope potražuje isplatu iznosa od 2.813,00 € i na ime preplate uslijed rasta tečaja CHF iznos od 3.857,53 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 5. lipnja 2014. Nadalje tuženik navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, sukladno tome su stranke sklopile 20. siječnja 2016. dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Sve tužiteljeve uplate i s osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate su uzete u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita. Prema tuženiku tužitelj je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju, te je sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu između tužitelja i tuženika nastao pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti.

Stranke su sklapanjem dodatka Ugovoru o kreditu riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.

Tužitelju su povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon toga razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite.

Tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja preplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je propisano ZID ZPK/15.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o namjenskom kreditu od 16.9.2006., Dodatak Ugovoru o kreditu od 21.1.2016., izvršio uvid u izračun konverzije na dan 30.9.2015., pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko i knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković i saslušan je tužitelj.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili 16.9.2006. Ugovor o namjenskom kreditu kojim tuženik stavlja tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 63.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita.

6. Odredbom članka 2. Ugovora ugovoreno je da redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru je promjenljiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. i na dan sklapanja Ugovora iznosi 4,50 % godišnje.

7. Odredbom članka 1. Ugovora određeno je da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.

U banci mu je bilo rečeno da je zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF najpovoljnija opcija, te da on nije kreditno sposoban za zaključenje ugovora kod kog bi glavnica bila vezana uz tečaj eur.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi i potpisao je predmetni Dodatak jer nije imao drugog izbora, te je pokušao smanjiti ratu kredita.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se s njim nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

Tuženik nije dokazao da je tužitelja upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom i promjenljivom kamatnom stopom tj. da je tužitelju objasnio taj rizik i da je tužitelj bio upoznat i svjestan činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom kao i povećanje kamatne stope vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koje odredbe su nerazumljive i nedorečene.

9. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

10. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

11. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

12. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

13. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao ugovorne strane.

14. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

15. U ovom postupku je nesporno utvrđeno da je u predmetnom ugovoru o kreditu ugovorena promjenljiva kamatna stopa, da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom banke i da se o promjenljivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

16. Tuženik kao banka je odredbu o promjenljivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 2. ugovora, koji je tužitelju predočen i dan na potpis na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, a tužitelj tom prilikom nije mogao niti imao mogućnost utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu.

17. Ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržane u članku 1. i članku 7. su neodređene i nepoštene, o njima se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer su iste sastavljene unaprijed u tipskom ugovoru.

18. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

19. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

20. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

21. Kako su odredbe članka 1., 2.. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu protivne prisilnim propisima i moralu društva iste su i ništetne.

22. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

1 0

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO.

23. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

24. Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 PŽ protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

Tužitelj kao potrošač mora imati mogućnost uspostave položaja u kojem bi se nalazio da nepoštene ugovorne odredbe nisu postojale, a posljedično tomu i mogućnost povrata koristi koju je trgovac – tužena banka stekla na njegovu štetu na temelju nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci banke.

25. Ističe se također da odredbama ZID ZPK/15, kojima je reguliran način provođenja konverzije, ali niti odredbama u skladu s tim Zakonom sklopljenog Dodatka ugovoru o kreditu, nije regulirano rješavanje pravnih posljedica ništetnosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi sukladno odluci tuženika i o valutnoj klauzuli u CHF, te u vrijeme donošenja tog zakonskog propisa i u vrijeme provođenja konverzije nije niti pravomoćno odlučeno o kolektivnom sporu o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

Konverzija kredita prema odredbama ZID ZPK/15 odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, no ne i na izvanugovorne odnose stranaka, kao što je i restitucijski zahtjev za povrat onoga što je stečeno po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.

26. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju

1 1

ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

27. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

28. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Jasmine Fijačko proizlazi da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika do 1.9.2015. iznosi 15.656,10 kn, dok razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika do 1.2.2014. iznosi 21.194,57 kn.

Razlika između iznosa koji je tužitelj po osnovi valutne klauzule stvarno plaćao i iznosa koje bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan isplate kredita uspoređuje li se početni otplatni plan pomnožen sa tečajem na dan isplate kredita te anuiteti iz početnog otplatnog plana sa tečajem na datum dospijeća svakog anuiteta iznosi 26.920,84 kn odnosno 29.064,56 kn promatraju li se samo vrijednosti veće od 0.

Razlika koja uspoređuje početni otplatni plan sa stvarnim planom otplate množeći početni otplatni plan sa tečajem na datum isplate kredita te stvarni plan otplate sa tečajem na datum dospijeća svakog obroka razlika iznosi 38.724,45 kn odnosno 39.789,55 kn (vrijednosti veće od nule).

29. U svom nalazu i mišljenju vještakinja Lidija Jurković je utvrdila razliku kamate u iznosu od 2.813,00 €, pozitivnu tečajnu razliku u iznosu od 3.857,53 € i razliku neotplaćene glavnice kredita 2.482,55 €, te da priznata preplata po konverziji iznosi 844,43 €.

Vještakinja slijedom toga zaključuje da tužitelj konverzijom nije obeštećen u cijelosti. Vještakinja zaključuje da je i nova glavnica EUR kredita na 30.9.2015. zaračunata više nego bi to bilo po početnim uvjetima CHF kredita.

Kako je priznata preplata koja je vraćena tužitelju kroz zatvaranja 50% visine anuiteta koji su otplaćivani nakon konverzije do potpunog iskorištenja preplate manja od više zaračunate glavnice EUR kredita izvršen je prijeboj te je i nakon toga još ostalo potraživanje za više zaračunatu glavnicu u iznosu od 1.638,12 €.

Osim toga i dalje je ostalo potraživanje za pozitivnu razliku kamate u iznosu od 2.813,00 € i tečajnu razliku 3.857,53 €, tako da tužitelj nije obeštećen u cijelosti.

30. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke ne prigovaraju matematičkom izračunu vještaka, a prigovori tuženika su uglavnom pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

31. Ovdje se napominje da samim smanjenjem neotplaćene glavnice nisu sanirane posljedice ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu, tj. unatoč pravilno i zakonito provedenoj konverziji, tužitelj prema nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka nije potpuno obeštećen od posljedica ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF i promjenljivoj kamatnoj stopi.

1 2

32. Slijedom navedenog, a uzevši u obzir mišljenje vještaka da tužitelj izvršenom konverzijom nije obeštećen, tužitelju je na ime razlike zbog promjenljive kamatne stope dosuđen iznos od 2.813,00 € i na ime tečajne razlike iznos od 3.857,53 €. O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

33. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 protiv 8 banaka od 4.7.2013., Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 i potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt- 249/14 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara i jednostranom odlukom banke samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (13.6.2014.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 5.6.2019., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

34. Tuženikovo osporavanje tužitelju svojstva potrošača je neosnovano u cijelosti. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podignut za kupnju i adaptaciju obiteljske kuće u kojoj tužitelj i sada živi. Tužitelj nije bio vlasnik obrta, niti nositelj OPG-a i kuća je kupljena za stanovanje tužitelja i njegove obitelji.

Iz članka 6. predmetnog ugovora o namjenskom kreditu proizlazi da je namjena kredita kupnja i adaptacija obiteljske kuće.

Slijedom navedenog nesporno je tužiteljevo svojstvo potrošača.

35. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 22.10.2019. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 29.10.2019. 200,00 €, sastava podneska od 15.10.2020. 200,00 €, sastava podneska od 8.4.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 10.4.2025. 200,00 €, sastava podneska od 7.7.2025. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 15.1.2026. 200,00 €, na ročištu od 28.1.2026. 100,00 €, PDV-a 425,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 399,08 €.

36. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 28. siječnja 2026.

Sudac

Jasmina Pintarić

1 3

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.ZOU Ivan I i Morana Kovač Stanić, Sisak

2.Odvjetničko društvo Porobija & Porobija, Zagreb

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte