REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Trogiru

Obala Bana Berislavića 1

21220 Trogir

Poslovni broj: P-1920/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu-Stalna služba u Trogiru po sucu Ivanki Karadža , u pravnoj stvari tužitelja EP OIB: [osobni identifikacijski broj] , [adresa], zastupan po punomoćniku Damiru Đapiću odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB 02535697732 Radnička cesta 50 Zagreb, zastupana po punomoćnicima GP, Borisu Biliću odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Matulić i Bilić d.o.o. Split, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Županijskog suda u Splitu pod brojem 39 Su-971/15, radi Utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene dana 18. prosinca 2025. u nazočnosti pun. tužitelja, te pun. tuženika , koja odluka je objavljena 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1 i 2 koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 1. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 9010859800 od 24.11.2005. zaključenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora u dijelu u kojem je u članku 1. i u čl. 7. ugovoreno kako se odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 85.000,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke, važeće na dan korištenja kredita, u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit u iznosu od 85.000,00 CHF i kamata iz točke 4. Ugovora otplaćuju u anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio Ugovora (uz valutnu klauzulu), članci 4. i 5. i 6. u dijelu u kojem se navodi kako se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje se u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.

2. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba članak 4. Ugovora o kreditu broj 9010859800 od 24.11.2005. godine, zaključena između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je, ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana te u dijelu u kojem je ugovoreno kako visinu kamatne stope Banka može promijeniti i sukladno broju grupa proizvoda te urednosti poslovanja Korisnika kredita, članak 7. stavak 7.2. u dijelu u kojem je ugovoreno kako za slučaj izmjene redovne kamatne stope iz točke 4. Ugovora Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete, u dijelu u kojem se navodi kako su stranke suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te da e danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila Korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz Ugovora ili na adresu koju je Korisnik kredita pisano dostavio Banci, kao i u dijelu u kojem se navodi da je ova obavijest sastavni dio ovog Ugovora."

II Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev pod točkom 3 , 4 i 5 koji glasi:

"3 Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, 10 000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati na ime preplaćenih anuiteta iznos od 10.304,71 EUR, sve s pripadajućom zateznom kamatom, i to za razdoblje od 14.04.2009.g. do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje ,a od 1. srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje odnosno po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01.kolovoza 2015.g. do 30.rujna 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , koje zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznose od

46,39 EUR od 14.04.2009.

51,13 EUR od 08.05.2009.

44,06 EUR od 12.06.2009.

49,07 EUR od 14.07.2009.

42,06 EUR od 12.08.2009.

48,57 EUR od 11.09.2009.

42,59 EUR od 13.10.2009.

45,97 EUR od 11.11.2009.

45,51 EUR od 12.12.2009.

57,71 EUR od 12.01.2010.

63,64 EUR od 12.02.2010.

63,86 EUR od 16.03.2010.

69,09 EUR od 13.04.2010.

81,19 EUR od 13.05.2010.

89,32 EUR od 11.06.2010.

103,90 EUR od 10.07.2010.

100,41 EUR od 14.08.2010.

123,74 EUR od 13.09.2010.

110,07 EUR od 11.10.2010.

110,60 EUR od 23.11.2010.

143,75 EUR od 07.01.2011.

146,02 EUR od 12.01.2011.

119,18 EUR od 12.02.2011.

128,79 EUR od 11.03.2011.

116,39 EUR od 12.04.2011.

142,61 EUR od 11.05.2011.

156,69 EUR od 11.06.2011.

159,86 EUR od 10.07.2011.

263,81 EUR od 11.08.2011.

159,95 EUR od 10.09.2011.

159,37 EUR od 02.11.2011.

153,08 EUR od 11.11.2011.

165,07 EUR od 10.01.2012.

171,67 EUR od 10.02.2012.

173,90 EUR od 29.02.2012.

171,45 EUR od 10.03.2012.

167,76 EUR od 10.04.2012.

169,80 EUR od 10.05.2012.

173,02 EUR od 12.06.2012.

169,72 EUR od 10.08.2012.

159,99 EUR od 11.09.2012.

157,35 EUR od 21.09.2012.

162,74 EUR od 10.10.2012.

169,83 EUR od 10.11.2012.

168,88 EUR od 11.12.2012.

171,33 EUR od 10.01.2013.

161,35 EUR od 10.02.2013.

159,24 EUR od 10.03.2013.

168,87 EUR od 10.04.2013.

161,18 EUR od 10.05.2013.

158,16 EUR od 10.06.2013.

149,11 EUR od 10.07.2013.

155,21 EUR od 10.08.2013.

158,81 EUR od 10.09.2013.

164,25 EUR od 10.10.2013.

164,73 EUR od 10.11.2013.

169,25 EUR od 30.12.2013.

161,82 EUR od 10.01.2014.

131,14 EUR od 10.02.2014.

133,84 EUR od 10.03.2014.

132,44 EUR od 11.04.2014.

128,97 EUR od 11.05.2014.

127,99 EUR od 11.06.2014.

132,30 EUR od 11.07.2014.

135,63 EUR od 11.08.2014.

136,03 EUR od 11.09.2014.

141,88 EUR od 11.11.2014.

142,64 EUR od 11.12.2014.

143,79 EUR od 11.01.2015.

143,91 EUR od 11.02.2015.

143,91 EUR od 16.02.2015.

143,91 EUR od 11.03.2015.

143,91 EUR od 11.04.2015.

143,91 EUR od 11.05.2015.

143,91 EUR od 11.06.2015.

143,91 EUR od 11.07.2015.

143,91 EUR od 11.08.2015.

143,91 EUR od 11.09.2015.

dok se odbija zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na pojedine iznose od 30. rujna 2015. do isplate

4. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, 10 000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova pogrešno izračunatog iznosa neotplaćene glavnice (nedovoljno umanjene glavnice u provedenoj konverziji) isplati iznos od 1.997,46 EUR.

dok se odbija zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 1.997,46 eura od 01.10.2015. do isplate.

5. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB – DIONIČKO DRUŠTVO, 10 000 Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, da tužitelju EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, s osnova nepodmirenih zakonskih zateznih kamata isplatiti iznos od 4.250,14 EUR,

dok se odbija zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 4.250,14 eura od 01.10.2015. do isplate."

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 5.779,15 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.Dana 13. 15. svibnja 2021. kod suda je zaprimljena tužba u kojoj se navodi da je tužitelj dana 24.11.2005. s tuženikom kao kreditorom, zaključio Ugovor o kreditu broj 9010859800 temeljem kojeg mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 85.000,00 CHF, s tim da je otplata kredita vezana uz valutnu klauzulu u CHF po tečaju iz ugovora na dan uplate.

Nadalje, navodi da je tuženik u navedenom, unaprijed formuliranom

standardiziranom Ugovoru, i to u čl. 4. Ugovora, ugovorio valutnu klauzulu u valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl. 7. Ugovora, vezao uz ovu valutu te je u čl. 4. naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,65 % godišnje ugovorivši u istom da je ista promjenjiva i to na način da ovisi jedino i isključivo o jednostranoj odluci same banke („temeljem odluke banke ) bez navođenja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na koji način će se ona mijenjati.

1.1. Nadalje, tužitelj ističe da je tuženik postupajući na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i ništetnu ugovornu odredbu na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tuženik nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja kao temeljnom načelu obveznog prava, te protivno zakonodavstvu Europske unije ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu tužitelja.

1.2. Osim toga, ističe da je zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 13.6.2014., odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4, u točki II, potvrdio presudu Trgovačkom sudu u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Zagrebačka banka d.d. (kao prvotuženik u tom postupku) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž- 6632/2017-10 od 14.6.2018. potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P- 1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Privredna d.d. (kao drugotuženik u tom postupku) u razdoblju u razdoblju od 10.9.2003 do 31.12.2008. povrijedio interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Na temelju dokumentacije iz ovog kredita tužitelj je izradio izračun u smislu utvrđenja više plaćenog u pogledu neosnovano naplaćenih i stečenih iznosa s osnova ništetne odredbe o valuti švicarski franak te iznos koji je tuženik neosnovano stekao na ovaj način do otplate kredita je 84.272,70 kn.

2. Iz ovih razloga predloženo je donošenje odluke kojom će se utvrditi ništetnost odredbe čl. 1. i 7. predmetnog ugovora o kreditu od 24.11.2005., koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, i kojom će se tuženiku naložiti da isplati tužitelju iznos od 84.272,70 kuna sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako je to navedeno u tužbi.

3. U tijeku postupka i to podneskom od 18. lipnja 2025. tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za financije Ines Lozić postavio konačni tužbeni zahtjev na način da je predložio donošenje odluke kao u izreci ove presude.

4. Dana 24. lipnja 2021. zaprimljen je odgovor na tužbu u kojem tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor zastare, ističe da su stranke doista dana 24.11.2005. sklopile ugovor o kreditu temeljem kojeg ej tužena tužitelju dala na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 84.000 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke. Nadalje, navodi kako su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu dana 18.12.2015. , da je stoga prvotni kredit u CHF prestao postojati nakon što ej konvertiran u EUR te da po tom kreditu u CHF tužitelj ne može imati nikakvog potraživanja i zahtjeva , da se podrazumijeva uračunavanje i priznavanje svih učinjenih plaćanja od početka trajanja kredita što da uključuje i plaćanja po osnovi kamata, tako da tužitelj ne može ovom tužbom tražiti vraćanje preplate jer ej to pitanje određeno novim ugovorom sklopljenim na temelju zakona, jer da bi se u protivnom omogućilo ostvarenje dvostruke koristi na štetu banke. Tužena ističe da prihvatom konverzije i potpisom Dodatka ugovora o kreditu , ugovorne strane ne mogu imati više jedna prema drugoj bilo što potraživati po ugovoru u CHF.

Nadalje, ističe da se presude Trgovačkih sudova u sporu zaštite kolektivnih prava i interesa ne mogu primijeniti na konkretni pravni odnos parničnih stranaka, jer se odnosi samo i isključivo na kredite u CHF , a ovdje se više ne radi o kreditu u CHF, jer su konverzijom stranke jasno i trajno i potpuno uredile svoj odnos , da su slobodnom voljom na način propisan zakonom izvršile konverziju kojom je tužitelju priznata preplata koja obuhvaća plaćanja po osnovi valutne klauzule i kamatne stope.

4.1. Osim toga, tuženik ističe da se u ovoj parnici radi o institutu stjecanja bez osnove, tako da se pozivanje na presude Trgovačkog suda ukazuju pravno irelevantnim , da je prema čl. 22. i 26. Zakona o obveznim odnosima izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

Tužena je osporila i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva te je istakla prigovor zastare koji smatra osnovanim pozivajući se na odredbu članka 215. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisao; da tužitelj kao korisnik tražbinu s osnova stjecanja bez osnove može tražiti prvog dana kada je obavio tu isplatu banci na temelju ugovornih odredbi ugovora iz 2005., i da tada počinje teći opći petogodišnji rok zastare, propisan odredbom članka 225. ZOO-a, da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare podnošenjem kolektivne tužbe, tako da je prigovor zastre u cijelosti osnovan, tako da ej po mišljenju tuženika nastupila zastara u odnosu na sve anuitete koji su dospjeli do dana 4. travnja 2009.

IZ ovih razloga, predloženo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

5. U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom dokumentacije uz tužbu i odgovor na tužbu, i to ugovora o kreditu broj 9010859800 od 24.11.2005., otplatnog plana kredita, obavijesti o promjenama kamatnih stopa prometi i uplate po kreditu, izračuna konverzije, općih uvjeta poslovanja tuženika sa građanima dostavljen uz odgovor na tužbu, ostale dokumentacije uz podneske tužitelja i tuženika, koja se odnosi na sudsku praksu, saslušanjem tužitelja kao stranke, pregledom nalaza i mišljenja Ines Lozić od 27.3.2025., odluke ŽS u Zagrebu Gž 403/2024 i Gž 5132/24 dostavljene na ročištu od 18. prosinca 2025., te pregledom ostale dokumentacije priložene spisu.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnosti odredbi čl. 1., 4. i 7. ugovora o kreditu od 24.11.2005 . broj 9010859800, te restitucijski zahtjev za isplatu razlike u anuitetima odnosno osnova preplaćenih anuiteta po osnovi promjenjive stope redovne kamate i tečaja CHF u odnsuo na početno ugovorenu stopu redovne kamate i tečaja CHF važećim na dan korištenja kredita sa zateznim kamatama , a nakon provedene konverzije, sve na temelju ništetnosti ugovoru o kreditu i to dijela odredbe čl. 4. (promjenjiva kamatna stopa u skladu s odlukom kreditora) Ugovora o kreditu broj 9010859800 od 24.11.2005. i dijela odredbe čl. 1 i 7. istog Ugovora u dijelu u kojem je ugovoreno kako u slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. Ugovora korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos anuiteta te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete te u dijelu u kojem je ova obavijesti sastavni dio ugovora, sve sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate, kao i zahtjev za isplatu s osnova pogrešno izračunatog iznosa neotplaćene glavnice, zahtjev za isplatu s osnova nepodmirenih zakonskih zateznih kamata , kao i troškova postupka sa zateznim kamatama kako je to pobliže zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska tužitelja od 18. lipnja 2025.

7.1. Između stranaka nesporno je da su stranke dana 24.11.2005. zaključile Ugovor o kreditu br. 9010859800, kojim je banka stavila na raspolaganje tužitelju iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti iznosa od 85.000,00 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita , za kupnju stana pri čemu je početna ugovorena kamatna stopa iznosila 4,65 % godišnje.

Isto tako nije sporno da su stranke dana 18.12.2015. zaključile Dodatak predmetnog ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita u eure .

7.2.Sporno je da li odredbe osnovnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika nepoštene, i posljedično ništetne.

Osim toga, sporno je postoji li pravna osnova za isplatom utuženih iznosa s obzirom na sklopljeni Dodatak ugovora o kreditu broj od 18.12.2015. koji je sklopljen sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 102/15-dalje ZID ZPK/15).

Tužitelj kao korisnik kredita nije izgubio pravni interes za utvrđenje pojedinih odredbi ugovora o kreditu ništetnim s obzirom da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od trenutka sklapanja pravnog posla.

8. Prema kazivanju tužitelja kao stranke , isti je sa tuženom bankom dana 24.11.2005. zaključio ugovor o kreditu za kupnju stana u [adresa] na vrijeme od 12 godina, da je u početku kamata iznosila 4,6%, s mjesečnom ratom od oko 4.000,00 kn, dok je kasnije mjesečna rata iznosila oko 6.000,00 kn. Navodi da je odluka banke bila da se izvrši konverzija kredita u eure, da je on to mogao prihvatiti ili ne prihvatiti , da je na prijedlog njegovog odvjetnika to prihvatio i kredit u cijelosti isplatio, Ističe kako ga nitko do službenika banke nije upozorio na rizike podizanja kredita u CHF što se tiče kamata i valute, da je pročitao ugovor , znao kolika je mjesečna kamata, da nitko nije mogao znati da će se podići kamata u CHF , da je u vrijeme podizanja kredita u CHF čuo da je to povoljniji kredit uz odnosu na druge valute i da je iz tog razloga sklopio ugovor u CHF.

9.Prema tome, tužitelj je izvršavao svoju mjesečnu obvezu uplate mjesečnih anuiteta i to osobno te su uplate vršene na ime obveze tužitelja za otplatu kredita, tako da je tužitelj nesporno ispunjavao svoju ugovornu obvezu a tužena je sve uplate prihvatila na ime ispunjenja obveze tužitelja.

10. Dakle, prvenstveno temeljem uvida u predmetni Ugovor o kreditu, te saslušanjem tužitelja koja je potrošač koji je podigao kredit u svrhu rješenja stambenog pitanja odnosno kupnju stana u [adresa], a budući da tužena, na kojoj je kod standardiziranih ugovora trgovca teret dokaza da se o pojedinim ugovornim odredbama pregovaralo (čl. 84. st. 4. ZZP/03), nije dokazala da se o odredbi iz članka 1 i 7. Ugovora doista pregovaralo, to je sud poklonio vjeru navodima u tužbi i iskazu tužitelja da nikakvih prethodnih pregovora prije sklapanja ugovora nije bilo i da mu je po tuženoj pripremljeni ugovor bio prezentiran prije solemnizacije kod javnog bilježnika, a da mu nije objašnjeno što bi ta naknada predstavljala, te je ocijenio da je predmetna odredba nepoštena jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.

11. Za istaknuti je da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zakonom dopušteno međutim, ovdje je relevantno to što je dopušteno u konkretnom slučaju iskorišteno na štetu potrošača i protivno čl. 81. ZZP/03 kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Imajući u vidu naprijed navedeno, u kontekstu odredbe članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (stavak 1.) i da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora (stavak 2.), a što je upravo konkretno slučaj, te polazeći od pravnog stava Suda EU izraženog u presudi donesenoj u predmetu C-26/13 od 30. travnja 2014. (zahtjev za prethodnu odluku E – [adresa], MP, EPV protiv OTP Jelzálogbank Zrta), vezano za tumačenje odredbe čl. 4. Direktive 93/13/EEZ, prema kojem ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već da ugovorna odredba mora biti jasno i razumljivo sastavljena, podrazumijeva obvezu ne samo da konkretna odredba potrošaču bude gramatički razumljiva, nego i da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija bude u stanju procijeniti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze, pa i u pogledu ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi troškova obrade kredita, nepoštenje tužene kao stjecatelja prema ništetnoj ugovornoj odredbi članka 3. predmetnog Ugovora o kreditu, ogleda se upravo u postupanju tužene prilikom sklapanja predmetnog Ugovora u kreditu u suprotnosti s prethodno navedenom odredbom članka 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima jer tužena nije tužitelju izložila jasne i razumljive kriterije o tome na što se odnosi jednokratna naknada za obradu kredita, pored obveze plaćanja ugovornih kamata na odobreni iznos kredita kao općenito „cijene“ kredita.

13. Kako je tužena sastavila predmetni Ugovor o kreditu, odnosno kako je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen kao formulirani standardni ugovor trgovca na tipskom obrascu, a bez da je tužitelj mogao utjecati na njegov sadržaj pa i u pogledu ugovorne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, a koja ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te je stoga takva ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna u smislu čl. 81. st. 1. u vezi čl. 87. st. 1. ZZP/03.

13.1. U postupku je nedvojbeno je da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio kao potrošač , te je njezino svojstvo potrošača potvrđeno sadržajem ugovora o kreditu, a sve prema Zakonu o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme sklapanja Ugovora kreditu te je nedvojbeno da je proveden postupak konverzije sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji uređuje prava i obveze vjerovnika i potrošača, tako da su promašeni razlozi kojima tužena osporava tužitelju status potrošača. U postupku je utvrđeno da tužena nije informirala tužitelja o općem riziku koji je vezan uz valutnu klauzulu u CHF niti o parametrima na temelju kojih ovisi promjena kamatne stope , da su odredbe iz čl. 1,2,, 7 formirane jednostrano od tužene te su bile nerazumljive i protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja, zbog čega su navedene odredbe ugovora o kreditu ništetne .

Sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu tuženik je tužitelju priznao svojstvo potrošača ,dakle, priznao da tužitelj ima svojstvo potrošača , što proizlazi i iz ugovora o kreditu od 24.11.2005. koji je tužitelj sklopio sa tuženikom kao fizička osoba za kupnju stana , kako je to naveo u svom iskazu.

13.2.Prema tome, ništetne su odredbe ugovora o kreditu od 24.11.2005. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope jednostranom odlukom tuženika, imajući u vidu dokaze izvedene u ovom postupku i vezanost presudama koje su donijete u postupku kolektivne pravne zaštite potrošača , tako da su odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli tužitelju bile nerazumljive te su se odredbe o kamatnoj stopi mijenjale jednostranom odlukom banke, tako da su navedene odredbe uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, te su iste u tom dijelu nepoštene. Tuženik nije dokazao da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno raspravljalo i pregovaralo, a niti da je potrošač bio informiran o posljedicama ugovaranja valutne klauzule i o posljedicama ugovaranja promjenjivosti kamatne stope jednostranom odlukom tuženika

13.2.Neutemeljeni su navodi tužene da tužitelj koji je kredit konvertirao u eure nema pravo na restituciju ili da mu je to pravo ograničeno, a pravna pozicija potrošača koji su konvertirali kredite ne bi trebala biti slabija od ostalih kategorija potrošača. Tužitelj kao potrošač se sklapanjem sporazuma o konverziji nije mogao odreći prava na potpunu restituciju jer takvo što nije propisano bilo kojom odredbom zakona pa tako ni odredbama ZID ZPK-a.

14. S obzirom da je do stjecanja tužene došlo na temelju po njoj sastavljene i nametnute ništetne ugovorne odredbe, ona ima položaj nesavjesnog stjecatelja, pa je dužna tužitelju platiti taj iznos a na isti joj je po čl. 1115. ZOO-a dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana stjecanja, pa je tuženici naloženo da tužitelju isplati navedeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do isplate i to s osnova preplaćenih anuiteta, kako je to zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom.

15. U pogledu prigovora zastare koji je istaknula tužena , za istaknuti je da tužbeni zahtjev predstavlja restitucijski zahtjev tužitelja radi vraćanja onog što je tužena neosnovano stekla temeljem nepoštenih, a time i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništetnosti sporne odredbe čl. 1 i 7. Ugovora o kreditu, pa proizlazi kako prigovor zastare nije osnovan jer zastara prije podnošenja tužbe još nije niti počela teći.

16. U postupku je na okolnost visine postavljenog tužbenog zahtjeva izveden dokaz financijskim vještačenjem na okolnost visine potraživanja tužitelja s osnova preplaćenih iznosa odnosno stjecanja bez osnove, a na temelju provedenog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za financije, računovodstvo Ines Lozić od 27.3.2025. utvrđeno je da ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 2.867,18 eura, a ukupno više plaćenog između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita a uzevši u obzir i rast i pad tečaja u razdoblju od početka otplate kredita do dana izračuna konverzije iznosi 7.437,53 eura.

Dakle, sveukupan iznos s osnova preplaćenih anuiteta iznosi 10.304,71 eura , kako je to i zatraženo konačnim tužbenim zahtjevom iz podneska od 18.6.2025. , sve sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa koji su navedeni sukladno nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka Ines Lozić od 27.3.2025.

16.1.Osim toga, vještak je istakla da pod pretpostavkom da se tužitelju za vrijeme otplate kredita u DHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni tečaj u odnosu na srednji početni tečaj i kamatnu stopu , preostala je nedospjela glavnica na dan 30.9.2015. koja bi po mišljenju vještaka prema početnom otplatnom planu bila manja za 1.997,46 eura.

Osim toga, vještak navodi kako zatezne kamate na preplaćene mjesečne iznose po osnovi promjenjive kamatne stope i tečaja za otplatu kredita iznad tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita, obračunate do dana izračuna konverzije iznosi ukupno 4.250,14 eura.

17. Navedeno vještvo je obrazloženo po stavkama i argumentirano te uvjerljivo pojašnjeno i tako da sud prihvaća u cijelosti kao stručno, objektivno i argumentirano vještvo vještaka Ines Lozić.

18. Prema tome, sud prihvaća utvrđenja ovlaštenog sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije, zbog čega je tužitelju dosudio navedeni utvrđeni iznos i to iznos od 10.304,71 eura, s osnova preplaćenih anuiteta po osnovu promjene kamatne stope i tečaja, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog specificiranog preplaćenog iznosa do isplate, odnosno od dana stjecanja pojedinog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u ovom slučaju bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja , jer su banke bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošača zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima a na to ih nisu upozorile, tako da je i u ovom slučaju banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak i valutnu klauzulu, te imajući u vidu da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi koje je sam tuženik inicirao stavljanjem istih u tipski ugovor, bez mogućnosti utjecaja protivne ugovorne strane na sadržaj istih, a u takvom postupanju banke nedostaje pretpostavka savjesnosti u kojem slučaju bi bila oslobođena obveze plaćanja zatezne kamate.

19. Sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu stranke su izvršile konverziju kredita u skladu sa odredbom čl. 19c ZID ZPK/15 na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene Dodatkom ugovora o kreditu, dakle, u obračun konverzije uzeti su u obzir i iznosi koji su plaćeni na ime ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

Po mišljenju suda, sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu postignut je restitucijski učinak za tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu od 24.11.2005.

19.1.Naime, konverzija nije predviđala povrat učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredbi kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF , što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredbi ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača odnosno radi otplate kredita u eurima, dok je eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u eurima vraćala potrošaču.

19.2.Međutim, obzirom na propisani opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate, , i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, tako da Dodatak ugovora o kreditu nema restitucijski učinak za tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita.

Sukladno odredbi članka 1111 ZOO-a odnosno čl. 1115. ZOO-a tužitelju pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba pa do dana kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje njegove obveze ugovorene Dodatkom ugovora o kreditu .

19.3.Navedeno znači da je ostala obveza tužene na plaćanje nepodmirenih pripadajućih kamata na te pojedinačne iznose obračunate od dana dospjelosti svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze –izvršenom konverzijom. (7. sjednica Građanskog odjela VSRH od 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravim a potrošača)

20. Stoga tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na pojedinačne novčane iznose od dana plaćanja do 30.9. 2015. odnosno do dana prestanka obveze izvršenom konverzijom, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještakinje Ines Lozić i postavljenom tužbenom zahtjevu u kojem je tužitelj zatražio zateznu kamatu na ukupan iznos od 10.304,71 eura koji je plaćen u periodu od travnja 2009. do 30. rujna 2015.

20.1.Prema tome, tuženika je valjalo obvezati na isplatu zatraženog iznosa s osnova stjecanja bez osnove, sa kamatama od trenutka stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa, a visina je utvrđena na temelju provedenog financijskog vještačenja po ovlaštenom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Ines Lozić i na temelju kojeg je tužitelj postavio i uredio svoj konačni tužbeni zahtjev, dok je za više traženo od dosuđenog na ime kamata valjalo odbiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude.

21. Nadalje, prihvaćen je zahtjev za isplatu iznosa od 4.250,14 eura na ime zatezne kamate na preplaćene iznose koji su zatraženi na temelju utvrđenja vještaka Ines Lozić , kao i zahtjev za isplatu iznosa od 1.997,46 eura na ime preostale nedospjele glavnice tužitelja na dan 30.9.2015., kako je to zatraženo podneskom od 18.6.2025.

21.1.Naime, obzirom da je način izračuna konverzije propisan člankom 19.c ZID ZPK/15., te da je vještak utvrdila razliku iznosa preostale glavnice po obračunu banke primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice po otplatnom planu banke primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, koji iznosi 1.997,46 eura, to je sud prihvatio i navedeni tužbeni zahtjev kao osnovan i utemeljen na vještačenju ovlaštenog vještaka kao i zahtjev za isplatu s osnova nepodmirenih zakonskih zateznih kamata na preplaćene mjesečne iznose koji iznos od 4.250,14 eura se također temelji na vještačenju vještaka Ines Lozić.

22.Prema tome, tužbeni zahtjev i u dijelu pod točkom 4 i 5 koji se odnosi na isplatu iznosa od 1.997,46 eura s osnova pogrešno izračunatog iznosa neotplaćene glavnice i iznosa od 4.250,14 eura koji se odnosi na nepodmirene zakonske zatezne kamate, međutim, tužitelj nema pravo na isplatu zateznih kamata na taj iznos kao i na iznos od 1.997,46 eura koji iznos predstavlja razliku u glavnici utvrđena konverzijom u odnosu na glavnicu po početnom tečaju i otplatnom planu obračunatu u nalazu vještaka, pa je zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

23. Obzirom na iznijeto, a budući da sud tužbeni zahtjev iz podneska od 18.llipnja 2025. ocjenjuje osnovanim u cijelosti , osim djelomično u dijelu koji se odnosi na kamate i tijek zatezne kamate u odnosu na preplaćene anuitete, to je isti valjalo usvojiti donošenjem odluke kao u izreci ove presude, a za više traženo na ime kamata odbiti kako je to u izreci odlučeno.

24. Odluka o trošku tužitelja temelji se na njegovom uspjehu u sporu u pretežnom dijelu, i na odredbi članka 154. ZPP-a, a ista obuhvaća obistinjenje troška sastava tužbe 250 bodova, trošak zastupanja tužitelja na ročištu od 18.4.2023., 3.12.2024., 14.10.2025., 18.12.2025.-po 250 bodova ili ukupno 1000 bodova, trošak sastava podneska od 16.11.2021., 28.4.2023., 18.6.2025.. -po 250 bodova ili ukupno 750 bodova.

24.1. Sukladno tome, tužitelju je priznato ukupno 2000 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 4.000,00 eura , na koji iznos je dodan trošak 25% PDV-a u iznosu od 1.000,00 eura, što daje zbroj od 5.000,00 eura. Osim toga, tužitelju je priznat trošak pristojbe na tužbu 79,15 eura te trošak vještačenja u iznosu od 700,00 eura.

25. Prema tome, ukupan trošak tužitelja iznosi 5.779,15 eura, koji iznos je odmjeren a sve na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 89/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, 37/22, 126/22, 138/23) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15, 118/18, 51/23).

U Trogiru, dana 28. siječnja 2026.

Sudac:

Ivanka Karadža

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud .

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud je presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl.335. ZPP-a)

DNA: pun. tužitelja

pun. tuženika

u spis