REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-132/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja GV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2, protiv tuženika, EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Glavaš, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 926,06 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 23. prosinca 2019. pa do 30. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, a od 31. prosinca 2022.g. pa do 29. prosinca 2023. pa stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, da nadoknadi tužitelju GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu 1.604,45 eura, u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, za naknadom parničnih troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. siječnja 2021. podnio tužbu u kojoj navodi kako se 22. prosinca 2019. u Lepoj Vesi, gradu Donja Stubica u 14.25 sati na cesti Ž2198 BEDEKOVČINA(Ž2264)- LEPA VES - D.STUBICA (D307) dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali tužitelj, kao vozač osobnog automobila marke „Mercedes“ registarske oznake [registarska oznaka] i VV u osobnom vozilu marke „Golf“ registarske [registarska oznaka]. Nakon provedenog očevida od strane policijskog službenika GVZ, smatrajući da je prometnu nesreću izazvao upravo tužitelj, Policijska uprava krapinsko-zagorska izdala je Obavezni prekršajni nalog broj 511-17-06/05-4-156-1/2019 dana 25. prosinca 2019. protiv tužitelja kojim ga tereti za počinjenje prekršaja iz članka 57. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19). Na navedeni Obvezni prekršajni nalog tužitelj je uložio prigovor, te je potom pred Općinskim sudom u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici proveden prekršajni postupak protiv tužitelja pod poslovnim brojem Pp P-501/2020. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici od dana 22. rujna 2020. broj Pp P-501/2020 tužitelj je oslobođen krivnje za prekršaj koji mu se stavlja na teret, između ostalog iz razloga zato što je drugi sudionik prometne nesreće VV priznao da je prometna nesreća posljedica njegove krive procijene. Tužitelj je odmah nakon prometne nesreće, 23. prosinca 2019. tuženiku, kao osiguratelju VV, podnio zahtjev za naknadu štete koju je pretrpio na svojemu osobnom vozilu. Navedeni Odštetni zahtjev je odbijen sa obrazloženjem da je pravno neosnovan jer je iz Potvrde PP Donja Stubica razvidno da je tužitelj protupravnom radnjom prouzročio prometnu nesreću pa ne postoji obveza za naknadu štete koju je tužitelj pretrpio. Nakon što je presuda kojom se tužitelj oslobađa krivnje za prekršaj koji mu je bio stavljen na teret donesena, tužitelj se ponovo obratio tuženiku radi donošenja nove odluke o njegovom odštetnom zahtjevu kojemu tuženik nije udovoljio. Tužitelj je prilikom opisane prometne nesreće pretrpio materijalnu štetu na svom osobnom automobilu marke „Mercedes“ registarske oznake [registarska oznaka] u iznosu od otprilike 7.000,00 Kn. Zbog navedenog, tužitelje predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 929,06 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana 23. prosinca 2019. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak ovog postupka, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako nije sporna pasivna legitimacija tuženika, nastanka štetnog događaja, niti visina štete. Tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja navodeći kako je isti neoprezno poduzeo radnju skretanja ulijevo s kolnika županijske ceste na kolnik nerazvrstane cestu te je tom prilikom prisilio osiguranika tuženika, a koji se kretao dopuštenom brzinom, na poduzimanje radnje naglog kočenja, a kojom prilikom je došlo do udara u vozilo tužitelja. Ističe kako su neosnovani navodi da je osiguranik tuženika priznao počinjenje prekršaja budući to ne proizlazi iz dostavljenih podataka. Smatra da činjenica da je tužitelj u prekršajnom postupku oslobođen za prekršaj koji mu se stavlja na teret ne govori u prilog njegove nevinosti nego govori jedino u prilog nepravilne primjene ZOSPC-a od strane suca koji je donio navedenu presudu, izričito osporavajući obrazloženje prekršajnog suca u pogledu odgovornosti sudionika nezgode. Ističe kako je teret dokaza u ovom postupku na tužitelju, a imajući u vidu da je građanska odgovornost šira od prekršajne te da se presuda u parničnom postupku (u slučaju kada je sudu potrebno stručno znanje iz prometa) ne može temeljiti na ocjeni personalnih dokaza, to tuženik primjenom pravila o teretu dokazivanja predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: izvješće o prometnoj nezgodi (list 5 spisa), foto-elaborat PU Krapinsko-zagorske, PP Donja Stubica (list 6-14 spisa), zapisnik o očevidu (list 15-17 spisa), potvrdu PU Krapinsko-zagorske, PP Donja Stubica (list 18-19 spisa=, obvezni prekršajni nalog (list 2023 spisa), presudu Općinskog suda u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj PpP-501/2020 od 22. rujna 2020. (list 24-28 spisa), utemeljeni odgovor tuženika od 12. veljače 2020. (list 29 spisa), izvid štete (list 30 spisa), priklopljen je i pročitan spis poslovni broj PpP-501/2020 Općinskog suda u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici, provedeno je prometno vještačenje na okolnost dinamike odigravanja štetnog događaja (list 72-78 spisa) te usmeno očitovanje prometnog vještaka (list 91 spisa), pribavljen je i pročitan Situacijski plan prometne nesreće (list 65-67 spisa), saslušan je tužitelj ( list 90-91 spisa). Nadalje sud nije provodio dokaze neposrednim saslušanjem svjedoka UV i GVZ obzirom su se stranke suglasile tijekom postupka da se koriste njihovi iskazi iz prekršajnog postupka vođenog pred Općinskim sudom u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj PpP-501/2020 koji su stoga pročitani u ovom postupku.

4. Podneskom od 17. lipnja 2021. tuženik je naveo kako se protiv provođenju prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja budući da taj dokaz tuženik nije predložio u tužbi, a sve obzirom na odredbe čl. 458. st. 1. i 461.a, st. 2. i 7. ZPP-a slijedom kojih je tužitelj prekludiran s pravom na iznošenje novih dokaza nakon podnošenja tužbe s obzirom na malu vrijednost predmeta spora. Sud ističe kako je takve navode tuženika ocijenio neosnovanim obzirom je prometno vještačenje tužitelj predložio u tužbi, pri čemu je irelevantno na koje okolnosti imajući u vidu odredbu čl. 259. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sukladno kojoj sud rukovodi vještačenjem.

5. U odnosu na dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem očevida valja reći kako sud isti nije proveo ocjenjujući ga nepotrebnim obzirom da prema mišljenju suda za odluku u ovoj pravnoj stvari nije od značaja niti je prometni vještak u tom smjeru tražio provođenje očevida što je svakako mogao sukladno čl. 259. stavak 2. ZPP-a upravo kako je to učinio u pogledu nedostatne dokumentacije dopisom od 17. veljače 2022. (list 60 spisa).

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete na vozilu tužitelja u iznosu od 926,06 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama, povodom štetnog događaja od 22. prosinca 2019..

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, kao ni visina štete. Sporna je odgovornost za nastanak predmetnog događaja i time osnov tužbenog zahtjeva.

9. Sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp P-501/2020 te je utvrdio da je u istom vođen prekršajni postupak protiv tužitelja u svezi prometne nezgode u kojem je donesena presuda da se isti oslobađa odgovornosti da bi 22. prosinca 2019. u 14,25 sati na cesti Ž2198 Bedekovčina (Ž2264 - Lepa Ves – D. Stubica (D307) kao vozač vozila M1, mrake Mercedes, reg. Oznaka [registarska oznaka], izazvao prometnu nesreću s materijalnom štetom na način da je na raskrižju ŽC 2198 i nerazvrstane ceste, u desnom nepreglednom zavoju s osobnim automobilom skrenuo ulijevo na kolnik nerazvrstane ceste, a da se prethodno nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu, te je tom prilikom oduzeo prednost prolaska osobnom automobilu [registarska oznaka], koji je zadržavao smjer kretanja, pa je u kočenju došlo do udara prednjeg desnog dijela sobnog automobila [registarska oznaka] u stražnji desni bočni dio osobnog automobila [registarska oznaka]. Iz obrazloženja iste presude PpP-501/2020 između ostalog proizlazi da, uzimajući u obzir da je okrivljeni (ovdje tužitelj) porekao krivnju, a oba ispitana svjedoka (VV i GVZ) su izjavila da se mjesto sudara nalazi na nerazvrstanoj cesti, a ne na županijskoj cesti koja ima prednost prolaska, te da tragovi oštrog kočenja oštećenika vode ravno do mjesta sudara gdje su zatečene čestice otpale u sudaru, izvedeni dokazi ne upućuju nedvojbeno na krivnju okrivljenog GV jer je isti već u cijelosti izvršio radnju skretanja na nerazvrstanu cestu, te nije moguće sa sigurnošću odbaciti njegovu obranu da je oštećenik udario u njegovo vozilo zbog svoje neprilagođene brzine i krive procjene koja ga je u kočenju odnijela prema nerazvrstanoj cesti, što je izjavio i sam svjedok VV.

10. Obzirom je ovaj sud kod utvrđenja odgovornosti za naknadu štete vezan samo izrekom pravomoćne prekršajne presude, dok u pogledu odgovornosti provodi vlastite dokaze i utvrđuje omjere odgovornosti pojedinog sudionika, to je ovaj sud u daljnjem tijeku ovog postupka proveo dokaz saslušanjem tužitelja, prometno vještačenje te pročitao iskaze svjedoka FV i GVZ dane u navedenom prekršajnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj Pp P-501/2020, a obzirom su se stranke suglasile sa korištenjem tih iskaza u ovom postupku.

11. U svom iskazu danom u postupku PpP-501/2020 koji je povodom štetnog događaja vodi pred Općinskim sudom u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici svjedok VV je iskazivao kako je 22. prosinca 2019. u 14,25 sati upravljao svojim osobnim automobilom VW Golg, reg. oznake [registarska oznaka] po županijskoj cesti iz smjera Bedekovčine u smjeru Donje Stubice, brzinom između 40 do 50 km/h i dolaskom u jedan nepregledni, njemu lijevi zavoj gdje je križanje sa nerazvrstanom cestom koja vodi prema Lepoj Vesi na udaljenosti od oko 20 metara učio je ispred sebe na svojoj kolničkoj traci popriječeno vozilo koje je dolazeći iz suprotnog smjera skretalo ulijevo na sporednu cestu. Kako bi izbjegao sudar stao je na kočnicu i volan držao više desno jer mu je s lijeve strane zavoj bio nepregledan pa je ocijenio da bi za njega veći rizik bio skretanje ulijevo jer mu je moglo doći vozilo iz suprotnog smjera. Tako je u kočenju zadržao smjer ravno, što ga je odnijelo na početak nerazvrstane ceste gdje je udario prednjim dijelom svog vozila u zadnji dio desne bočne strane vozila tužitelja. Nadalje, naveo je da je padala kiša, bila je magla, kolnik je bio mokar i klizav, te da se samo mjesto kontakta vozilo nalazilo na početku nerazvrstane ceste tj. da se vozilo tužitelja cijelom svojom dužinom u trenutku sudara nalazilo na nerazvrstanoj cesti. Svjedok je naveo kako je predmetni zavoj problematičan za vozila koja skreću te je nakon predmetne prometne nesreće postavljeno prometno ogledalo koje je omogućilo preglednost na tom zavoju. Nadalje, svjedok je naveo kako je vozilo tužitelja bilo u cijelosti u poprečnom položaju, ispred njega, na njegovoj kolničkoj traci i kretao se u smjeru nerazvrstane ceste kada ga je ugledao dolazeći iz suprotnog smjera. Nadalje, svjedok je naveo kako je vozilo tužitelja od njega bilo udaljenje 15 do 20 metara u trenutku kada je poduzeo radnju kočenja, da je oštro prikočio te je naveo kako je teoretski i tehnički moguće da do sudara ne bi došlo da se nastavio kretati svojom kolničkom trakom bez kočenja.

12. Nadalje, svom iskazu danom u postupku PpP-501/2020 koji se povodom štetnog događaja vodio pred Općinskim sudom u Zlataru, stalna služba u Donjoj Stubici svjedok GVZ je iskazao da je osobno provodio očevid; po izjavama sudionika oba vozila je zatekao u sudarnom položaju; tog dana je padala kiša i kolnik je bio mokar i sklizak. U bitnome, svjedok je naveo kako je temeljem izjava sudionika nesreće i tragova kočenja vozila Golf, reg. oznaka [registarska oznaka] koji su započinjali na njegovoj kolničkoj traci, a završili na mjestu kontakta na nerazvrstanoj cesti zaključio da se tužitelj nije uvjerio da radnju skretanja ulijevo može učiniti bez opasnosti za druge sudionike te je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja tužitelju izdao obvezni prekršajni nalog. Nadalje, svjedok je naveo kako je na mjestu kontakta našao tragove razbijenog stakla, a oni su se nalazili na početku nerazvrstane ceste gdje su završavali tragovi kočenja njegova vozila; da tijekom očevida nije utvrdio mjesto s kojeg je okrivljeni počeo skretati ulijevo jer je isto bilo nemoguće obzirom da nije bilo tragova skretanja; da nije odrađivao kut nepreglednog zavoja; da je tužitelj po njegovoj procjeni mogao vidjeti vozilo iz suprotnog smjera na oko 80 metara udaljenosti. Nadalje, svjedok je iskazao kako bi bilo pometno opravdano da je okrivljenik (ovdje tužitelj) zauzeo položaj vozila u samom nepreglednom zavoju uzimajući u obzir kut i nagib nerazvrstane ceste u koju se trebao uključiti. Nadalje, svjedok je iskazao kako je u trenutku sudara vozilo tužitelja u cijelosti izvršilo radnu skretanja ulijevo te da je tužitelj na udaljenosti od 15-20 metara mogao prvi put uočiti vozilo oštećenika (VV) u radnji skretanja ulijevo. Nadalje, pri provođenju očevida svjedok je naveo da nije utvrdio brzinu kretanja svjedoka UV, te da tužitelj ne bi doveo sebe u opasnost da je prije skretanja došao u samu sredinu oštrog zavoja čime bi postao vidljiv vozilima i ispred i iza sebe.

13. Radi utvrđivanja spornih činjenica saslušan je tužitelj koji je iskazao da je spornoga dana upravljao svojim vozilo glavnom, županijskom cestom u mjestu Lepa Ves. Kolnik je bio mokar, te je bilo jako puno vode na cesti, koja se čak prelijevala preko ceste. Tužitelj je naveo da je neposredno prije raskrižja u koje je htio skrenuti u lijevo zbog velike količine vode na kolniku u potpunosti zaustavio vozilo. Ta velika količina vode na cesti je bila otprilike 10-tak metara prije raskrižja koje je u obliku lepeze. Iz te pozicije gdje je bio potpuno zaustavljen vozilom krenuo je lagano naprijed, cesta je tu u laganoj uzbrdici, te je neposredno prije tog raskrižja zaustavio vozilo kako bih provjerio može li skrenuti u lijevo, u sporednu cestu te je laganom brzinom započeo radnju skretanja i već zapravo u potpunosti skrenuo kada je čuo škripu kočnica i osjetio udarac u stražnji desni dio vozila. Tužitelj je naveo kako misli da je njegova brzina u tom skretanju iznosila maksimalno 15 km/h, radilo se o teškom vozilu, cesta je u laganoj uzbrdici, tako da je u fazi u potpunosti zaustavljenog vozila do završenog skretanja mogao postići brzinu od najviše 15 km/h. Nadalje, tužitelj je naveo kako mu je predmetno raskrižje i cesta inače poznata jer se tim pravcem često vozi. Nadalje, tužitelj je naveo kako je raskrižje nepregledno i kada gledano iz njegova smjera vožnje namjeravaš skretati u lijevo na raskrižju moraš polako prilaziti raskrižju sve do mjesta gdje uopće možeš uočiti nailazi li neko vozilo iz suprotnog smjera pa je tako i spornog dana učinio.

14. U odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja sud je proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Miši Bariću koji je u nalazu i mišljenju naveo kako se ova prometna nesreća dogodila danju u zavoju mokrog kolnika sa dvije prometne trake u oba smjera, na kojemu je brzina kretanja ograničena prometnim pravilom i iznosi 90 km/h. Do sudara je došlo na način da je tužitelj skretao u lijevo sa ŽC 2198 na pristupni put, dok se osiguranik tuženika kretao iz suprotnog smjera i zadržavao svoj smjer kretanja. Mjesto sudara je određeno tragovima kočenja osobnog vozila osiguranika tuženika marke „VW Golf“ kojim je upravljao VV i nalazi se na pristupnoj cesti tj. izvan kolnika ŽC 2198 kojim su se kretala oba vozila neposredno prije sudara, u tjemenu zavoja i to oko 0,8 m od lijevog ruba kolnika promatrano u smjeru kretanja osobnog vozila tužitelja. Do sudara je došlo prednjim desnim dijelom osobnog vozila marke „VW Golf“ i stražnjeg desnog bočnog dijela osobnog vozila tužitelja. U trenutku sudara osobno vozilo tužitelja je bilo cijelom svojom dužinom izvan kolnika na pristupnoj cesti ŽC-e, dok je osobno vozilo osiguranika tužitelja (u trenutku sudara) bilo prednjim desnim dijelom svojega vozila također izvan kolnika oko 0,8 m od njegovog ruba dok se veći dio dužine vozila nalazio na kolniku ŽC-e. Brzina kretanja osobnog vozila marke „VW Golf“ u trenutku reagiranja kočenjem iznosila je oko 51,8 km/h dok se tužitelj u trenutku sudara kretao brzinom od oko 26 km/h. Ukoliko je tužitelj skretao u lijevo iz mirovanja tada se osobno vozilo osiguranika tuženika marke „VW Golf“ nalazilo udaljeno od mjesta sudara oko 34,5 m. S obzirom na potreban zaustavni put osobnog vozila marke „VW Golf“, a koji iznosi 31,8 m isti je kočenjem mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara. No, ukoliko je tužitelj skretao u lijevo bez zaustavljanja svojega vozila tada osiguranik tuženika VV kočenjem nije mogao zaustaviti svoje vozilo prije mjesta sudara. Tehničkim putem se ne može isključiti da je razlog intenzivnog kočenja vozila osiguranika tuženika skretanje vozila tužitelja u lijevu stranu.

15. Na navedeno vještačenje obje stranke načelno nisu imale primjedbi ali su predložile usmeno očitovanje vještaka radi razjašnjenja i dopune istog. Na raspravi održanoj 18. travnja 2023. vještak je očitujući se na navode tuženika iz podneska od 5. listopada 2022. i to u odnosu na točku III. naveo da je kod izračunu uzet u obzir mokar kolnik te da se radi o nizbrdici posebice kod izračuna brzina kretanja vozila osiguranika tuženika. Što se tiče smanjene vidljivosti kao općenit pojam vještak je naveo da se nije mogao očitovati jer svaka situacija u kišnim uvjetima djelomice smanjuje vidljivost te da se ne može očitovati koliko je ista umanjena, pretpostavlja da se do 35 m može uočiti drugo vozilo. Pod uvjetom da je tužitelj mogao neposredno prije skretanja vidjeti vozilo Golf iz suprotnog smjera te da je zaustavio svoje vozilo i propustio vozilo iz suprotnog smjera do sudara ne bi došlo. Vještak je naveo da je do sudara došlo na sporednoj cesti i to oko 0,8 m od ruba kolnika promatrano u smjeru kretanja vozila tužitelja, skoro 1 m na sporednoj cesti kada je već i zadnji kraj vozila tužitelja prošao raskrižje. Tragovi kočenja osobnog vozila Golf započinju na glavnoj prometnici i tu su tragovi blokirajućih kotača u kojim uvjetima vozač gubi mogućnost upravljanja vozilom što dovodi do toga da vozilo nastavlja kretanje u smjeru koje je imalo u trenutku započetog kočenja. Da je vozač ZV na trenutak otpustio kočnicu vozilom bi se moglo upravljati i kojom prilikom je mogao savladati zavoj i do sudara ne bi došlo. Isto tako da je vozač Golfa VV u trenutku kada je uočio vozilo tužitelja samo nastavio sa vožnjom u svom smjeru kretanja bez poduzetog intenzivnog kočenja (eventualno prikočivanje) do sudara također ne bi došlo jer vozilo ne bi napustilo svoj pravac kretanja tj. ne bi ga "odnijelo na sporednu cestu".

16. Nakon usmenog očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih primjedbi i dokaznih prijedloga u pogledu utvrđivanja dinamike odnosno odgovornosti za nastanak štetnog događaja. Nalaz i mišljenje vještaka i ovaj sud prihvaća u cijelosti smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo te sukladno članku 258. ZPP-a te je vještak svojim usmenim očitovanje otklonio nejasnoće na koje su stranke ukazale.

17. Analizirajući iskaze svjedoka i tužitelja te dovodeći iste u vezu s nalazom i mišljenjem vještaka sud je u cijelosti prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze svjedoka i tužitelja jer su isti u bitnom suglasni i u skladu s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka.

18. Na temelju svih provedenih dokaza, posebno imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Miše Barića, sud je utvrdio da je neposredni uzrok nezgode protupravno postupanje osiguranika tuženika jer vožnju nije prilagodio uvjetima na cesti pa je uslijed njegova intenzivnog kočenja po mokrom i skliskom kolniku došlo do zanošenja vozila, koje je izgubilo smjer kretanja, izašlo van ruba svoje kolničke trake oko 0,8 m na pristupnu cestu gdje je došlo do sudara sa vozilom tužitelja. U tom smislu sud je u tvrdio da na strani tužitelja ne postoji odgovornost za nastanak štetnog događaja.

19. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi kako je tužitelj od početka skretanja do mjesta sudara prešao put od oko 13,5m u kojem slučaju su moguće dvije varijante skretanja: iz mirovanja i bez zaustavljanja vozila. Uzimajući u obzir iskaz tužitelja, čiji iskaz sud prihvaća kao logičan i životan, sud je utvrdio da je tužitelj prije skretanja zaustavio vozilo te potom započeo radnju skretanja ulijevo. Na takav zaključak upućuje i svjedok VV koji je u svom iskazu naveo da je vozilo tužitelja uočio u trenutku kada je ono bilo popriječeno na njegovoj kolničkoj traci te je skretalo lijevo na pristupni put što ukazuje na činjenicu da je tužitelj radnju skretanja započeo ranije, kada mu vozilo osiguranika tuženika još nije bilo vidljivo obzirom je dolazilo iz zavoja iz suprotnog smjera. Osim toga, temeljem nalaza i mišljenja prometnog vještaka sud je utvrdio kako u trenutku sudara vozilo tužitelja bilo cijelom svojom dužinom izvan kolnika na pristupnoj cesti dok je vozilo osiguranika tuženika prednjim desnim dijelom svojeg vozila također bilo izvan kolnika oko 0,8 m od njegovog ruba. Stoga sud smatra da je tužitelj prilikom štetnog događaja postupao u cijelosti u skladu s prometnim pravilima na način da je stao kod predmetnog križanja, potom polako krenuo, te u cijelosti svojim vozilom prešao preko kolničke trake za suprotan smjer i ušao na pristupnu cestu kada je došlo da sraza s vozilom osiguranika tuženika. U takvoj situaciji, a nakon što se uvjerio da ne dolazi vozilo iz suprotnog smjera, tužitelj je opravdano smatrao da može bez opasnosti izvršiti radnju skretanjem ulijevo na pristupnu cestu.

20. Nadalje, imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dipl. ing. Miše Barića, sud je utvrdio da je osiguranika tuženika u trenutku reagiranja kočenjem vozio brzinom od 51,8 km/h, koja brzina jeste unutar granica dopuštene brzine i prema zapisniku o očevidu iznosi 90 km/h, ali ista nije prilagođena uvjetima na cesti. Naime, sukladno podacima iz Zapisnika o očevidu ali i iskaza tužitelja i svjedoka, nesporno je utvrđeno kako je na dan šetnog događaja padala kiša, a kolnik je bio mokar i sklizak. Vozeći brzinom od 51,8 km/h osiguranik tuženika je poduzeo radnju intenzivnog kočenja po mokrom i skliskom kolniku pri čemu je došlo do zanošenja vozila, koje je izgubilo smjer kretanja, izašlo van ruba svoje kolničke trake oko 0,8 m na pristupnu cestu gdje je došlo do sudara sa vozilom tužitelja.

21. U prethodno opisanoj prometnoj situaciji osiguranik tuženika nije trebao zaustavljati svoje vozilo intenzivnim kočenjem već je trebao smanjiti brzinu tj. prikočiti što bi bilo u skladu s uvjetima na cesti (mokar i sklizak kolnik) čime bi izbjegao zanošenje vozila i posljedično sudar sa vozilom tužitelja. Sukladno nalazu i mišljenju osiguranik tuženika reagirao je kočenjem prije mjesta udara na udaljenosti od oko 25,9 m, te u vremenu od 2 sec do sudara te je imao tehničku mogućnost prikočiti sa 51,8 km/h (kolika je bila brzina kretanja vozila osiguranika tuženika u trenutku reagiranja kočenjem) i izbjeći nalet na vozilo tužitelja. Pri tome treba reći da je osiguranik tuženika u svom iskazu naveo da je oštro prikočio te da do sudara ne bi došlo da se nastavio kretati svojom kolničkom trakom bez kočenja. Navedeno je u suglasju i sa nalazom i mišljenjem vještaka koji je na raspravi 18. travnja 2023. naveo da do štetnog događaja ne bi došlo da je osiguranik tuženika na trenutak otpustio kočnicu odnosno da je samo nastavio sa vožnjom.

22. Iako se osiguranik tuženika kretao glavnom cestom unutar maksimalne dopuštene brzine i zadržavajući svoj smjer kretanja, njegovo je kretanje bilo protivno odredbama čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. ZSPC) jer je vozeći u nepovoljnim uvjetima, na dijelu ceste na kojem je nepregledan zavoj, pri čemu je kolnik bio mokar i klizak, vozio neprilagođenom brzinom i poduzeo radnju intenzivnog kočenja, iako je morao voditi računa o uvjetima na cesti i stanju kolnika kao i o sigurnosti drugih sudionika u prometu, zbog čega je došlo do zanošenja njegovog vozila i nije mogao ponovno zauzeti položaj na prometnoj traci kojom se kretao, čime je ugrozio ostale sudionike u prometu, jer je skrenuo na pristupnu cestu te je naletio vozilo tužitelja koje se pravilno kretalo te već u cijelosti izvršilo radnju skretanja ulijevo. Stoga sud zaključuje, a što je u skladu i s utvrđenjima prometnog vještaka (list 91 spisa), da je štetni događaj mogao biti izbjegnut da je osiguranik tuženika na trenutak otpustio kočnicu vozilom bi mogao upravljati i do sudara ne bi došlo odnosno da je osiguranik tuženika samo nastavio s vožnjom u svom smjeru kretanja do sudara također ne bi došlo jer vozilo ne bi napustilo svoj pravac kretanja. Uslijed navedenog za predmetni štetni događaja isključivo je odgovoran osiguranik tuženika, a time i tuženik kao njegov osiguratelj.

23. Obzirom da visinu štete na vozilu tužitelja u iznosu od 926,00 EUR tuženik nije osporavao, sud je našao osnovanim tužbeni zahtjeva tužitelja za naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 926,00 EUR pa je temeljem odredbe čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) naloženo tuženiku isplatiti tužitelju navedeni iznos.

24. Tužitelju su dosuđene i zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete, a koje teku od 23. prosinca 2019., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, koji datum među strankama također nije sporan, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09; tako i VSRH u Rev-1696/17-2 od 5. rujna 2017., Rev x747/2017-2 od 27. lipnja 2019., Rev-934/2014-2 od 5. travnja 2017. i drugim odlukama).

25. Odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

26. Odluka o naknadi parničnih troškova stranaka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: OT).

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u vrijednosti 75 bodova (Tbr. 7/1 OT), trošak sastava podneska od 3. ožujka 2021., 2. studenog 2021. i 30. rujna 2022. svaki u vrijednosti 75 bodova (Tbr. 8/1. OT), trošak zastupanja na ročištima 16. lipnja 2021., 18. travnja 2023., 15. prosinca 2025. svaki u vrijednosti 75 bodova (Tbr. 9/1. OT), što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42 OT) ukupno iznosi 1.312,50 eura. Tužitelju je također dosuđen i trošak predujma za prometno vještačenje u iznosu 265,45 eura te 26,50 eura za trošak pristupa vještaka na ročište odnosno sveukupno 1.604,45 eura. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. stavak 1. ZPP-a, te je odlučeno kao u točkama II i III. izreke.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.