REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-3313/2020-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužiteljice OB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Jurica Tončić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. studenoga 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Jurica Tončić i zamjenika punomoćnika tuženika HB, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., platiti tužiteljici OB, iznos od 1.505,89 EUR (tisućupetstopet eura i osamdesetdevet eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 10. listopada 2019. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., platiti tužiteljici OB, iznos od 972,69 EUR (devetstosedamdesetdva eura i šezdesetdeve eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 20. veljače 2020. pa do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OB radi isplate od tuženika Euroherc osiguranje d.d. iznosa od 258,98 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama na ime troškova prijevoza te zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na iznos od 972,69 EUR za razdoblje od 5. kolovoza 2019. do 19. veljače 2020., kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., da tužiteljici OB namiri troškove postupka u iznosu od 3.170,14 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 28. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 4. kolovoza 2019. godine došlo do nezgode u Kravarskom, u Kravarskoj ulici, koju je skrivio PB, upravljajući automobilom registarskih oznaka [registarska oznaka] oduzevši prednost automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica. Tužiteljica se u mirnom postupku Odštetnim zahtjevom od 10. listopada 2019. obratila tuženiku u cilju mirnog rješenja spora, obzirom je vozilo kojim je tužiteljici nanesena šteta u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom broj [broj police]. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužiteljici 14.000,00 kn / 1.858,12 EUR, a koji iznos ne predstavlja pravičnu naknadu novčane štete. Tužiteljica potražuje i iznos od 9.280,00 kn zajedno za zakonskim zateznim kamatama na ime naknade troškova prijevoza u iznosu od 2,00 kn po kilometru, koji je tužiteljici bio nužan kako bi se liječila te obavila propisane fizikalne terapije (odlasci do KBC-a Rebro te do klinike za traumatologiju, odlasci doktorici opće prakse, odlazak do lječilišta u [adresa], odlazak na magnetsku rezonancu te pregledi neurologa), a sve obzirom da u mjestu njenog prebivališta nije mogla dobiti potrebnu zdravstvenu skrb. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i traži troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu te tijekom postupka priznaje kao neprijepornu činjenicu da se dana 4.kolovoza 2019. godine dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu1 (dalje u tekstu: ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Osporava visinu tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete jer iz dostavljene medicinske dokumentacije ne proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljede koje bi imale za posljedicu povredu prava osobnosti takve težine koja bi opravdavala osnovu za dosudom novčane naknade u zatraženom iznosu posebice respektirajući nespornu činjenicu isplate iznosa od 14.000,00 kn / 1.858,12 EUR na ime naknade neimovinske štete. U štetnom događaju kod tužiteljice je došlo do privremenog pogoršanja tegoba od ranije teže degenerativno promijenjene vratne kralježnice, pa je ozljeda zadobivena u predmetnom štetnom događaju rezultirala posve lakom povredom prava osobnosti. Neurolog je isključio neurološka oštećenja, FSVK isključile su svježu ligamentarnu ozljedu vratne kralježnice. Zbog subjektivnih tegoba tužiteljice i uznapredovalih degenerativnih promjena vratne kralježnice neurolog je preporučio učiniti MR vratne kralježnice te je kao nuz-nalaz vidljiv prijelom vrška Th3 kralješka, no nakon konzultacije sa vertebrologom nije bilo potrebe za aktivnim liječenjem. Ujedno se napominje kako tuženik ima saznanja da je tužiteljica i prije, ali i nakon ove prometne nezgode sudjelovala u drugim prometnim nezgodama pa je posebice bitno utvrditi ranije zdravstveno stanje tužiteljice kao i utjecaj kasnijeg ponovnog ozljeđivanja u prometnoj nezgodi na zdravlje tužiteljice kako bi se mogle razgraničiti tegobe koje su isključiva posljedica predmetnog štetnog događaja od drugih događaja i uzroka koje se ne mogu pripisivati predmetnom štetnom događaju. Tuženik osporava i visinu zahtjeva tužiteljice s naslova naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege jer joj pomoć druge osobe, imajući u vidu težinu ozljede i činjenicu trajanja liječenja tužiteljice, nije bila potrebna u opsegu zatraženom tužbom. Tuženik nadalje u cijelosti osporava osnovu i visinu zatraženih troškova putovanja radi liječenja. Nesporna je činjenica da je tužiteljica osiguranik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, te da je kao oštećena osoba dužna je smanjiti štetu koristeći se kao osiguranik pravima koja joj kao osiguraniku pripadaju po osnovi zdravstvenog osiguranja. S obzirom da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je do predmetnog štetnog događaja došlo prilikom povratka tužiteljice s posla, pa se zadobivene ozljede sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju smatraju ozljedom na radu te je tužiteljici priznata ozljeda na radu, odnosno ista bi bila priznata da je istu i prijavila, u kojem slučaju kod tužiteljice ni ne bi došlo do štete u vidu troškova putovanja radi liječenja. Nekorištenje pravima zajamčenima po osnovi zdravstvenog osiguranja ili propusti da se to pravo ostvari, po mišljenju tuženika nemaju za posljedicu obvezu tuženika da naknadi tužiteljici štetu koja je nastala propustom u ostvarivanju vlastitih prava po osnovi zdravstvenog osiguranja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te traži trošak postupka.

3. Inicijalno postavljenim tužbenim zahtjevom iz tužbe tužiteljica je tražila ukupno 28.580,00 kn / 3.753,22 EUR i to na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu (19.300,00 kn / 2.561,55 EUR) te 9.280,00 kn / 1.231,68 EUR na ime troškova prijevoza, sve s pripadajućim kamatama.

3.1. Nadalje, nakon izvedenog medicinskog vještačenja, podneskom od 28. kolovoza 2024. tužiteljica je djelomično povukla tužbu (VSRH Su IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021.) te traži isplatu 1.505,89 EUR na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te tuđu pomoć i njegu te 1.231,68 EUR na ime troškova prijevoza, sve s pripadajućim kamatama. Tuženik je podneskom od 18. rujna 2024. pristao na povlačenje, stoga valjalo je odlučiti o konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

4. Tijekom postupka sud je pročitao Potvrdu MUP-a PP Velika Gorica od 23. rujna 2019., (list 10-11 spisa), Liječničku potvrdu od 14. srpnja 2020. (list 12-13 spisa), Karton za fizikalnu terapiju (list14-17 spisa), Specijalističke nalaze tužiteljice (list 18- 31 spisa), Odštetne zahtjeve tužiteljice (list 33-42, 58 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu (list 32 spisa), Očitovanje na odštetni zahtjev (čist 59 spisa), Povijest bolesti tužiteljice (list 60-61 spisa), Očitovanje Konzum plus d.o.o. (list 94 spisa), Prijava ozljede na radu (list 96-100 spisa), izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću (list 117-120 spisa), zdravstveni karton tužiteljice (list 122-128, 147-150, 159-160, 175-176 spisa), te je saslušana tužiteljica (list 154 spisa).

5. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, troškove liječenja odnosno prijevoza (sve s pripadajućim kamatama), sukladno čl. 19. u svezi s čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), a do koje je došlo 4. kolovoza 2019. godine u Kravarskom, u Kravarskoj ulici, koju je skrivio osiguranik tuženika oduzevši prednost automobilu registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljala tužiteljica. Pritom odgovornost tuženika temelji na Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP-a).

8. Između stranaka nije sporni nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, da je tuženik prije pokretanja ovog postupka zaprimio odštetni zahtjev od 10. listopada 2019., a potom 20. veljače 2020. obavijest o završetku liječenja i troškovima prijevoza, da je tuženik u mirnom postupku platio tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje 14.000,00 kn / 1.858,12 EUR, da je tužiteljici nastala šteta kada se vraćala s posla te da joj je priznata ozljeda na radu ali da tužiteljica nije zatražila naknadu štete od poslodavca Konzum plus d.o.o.

8.1. Sporna je osnova i visinu zahtjeva, tijek kamata, te pripadaju li tužiteljici troškovi prijevoza od mjesta njezinog prebivalište do mjesta na kojem je upućena na liječenje.

9. Radi utvrđenja osnove i visine zahtjeva tijekom postupka izvedeno je medicinsko vještačenje po vještaku prof.dr.sc. Božidaru Šebečiću te pročitana medicinska dokumentacija tužiteljice i njezin zdravstveni karton.

9.1. Vještak prof. dr. sc. Božidar Šebečić u svom nalazu i mišljenju navodi da je u štetnom događaju. Tužiteljica zadobila prijelom trupa trećeg prsnog kralješka, istegnuće mišića uz vratnu kralježnicu i natučenje prsnog koša. Prema slijedu medicinske dokumentacije i mehanizmu ozljeđivanja, postoji uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i navedenih ozljeda. Liječena je imobilizacijom vrata Schantzovim ovratnikom, mirovanjem, analgeticima. Provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice su zaostali kronični bolovi u donjem dijelu vrata i česte potiljačne glavobolje, kretnje vratne kralježnice su ograničene u manjem stupnju, bolne. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Prema preslici zdravstvenog kartona, tužiteljica je 2008. godine u prometnoj nesreći zadobila trzajnu ozljedu vrata zbog čega je provela fizikalnu terapiju. Zbog bolova u vratu, fizikalnu terapiju je provela i neposredno prije predmetnog štetnog događaja. Navedena ozljeda također dijelom utječe na sadašnje trajne posljedice. Prema slobodnoj procjeni vještaka, na ozljedu vrata iz predmetnog štetnog događaja otpada 3% a na raniju ozljedu 2% smanjenja životne aktivnosti. Tužiteljica je zbog zadobivenih ozljeda i tijekom liječenja trpila fizičke bolove jačeg inteziteta dva dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Tužiteljica je trpila primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja. U nastavku liječenja trpila je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg inteziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana, manjeg intenziteta 5 tjedna kumulativno. Kod tužiteljice nema naruženja zbog čega bi trpila duševne boli. Tuđa pomoć u opsegu od 2 sata dnevno je bila potrebna 4 tjedna za obavljanje težih kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Liječenje tužiteljice je završeno 10. veljače 2020. godine.

9.2. Po prigovoru tužiteljice, vještak u svom dopunskom nalazu i mišljenju navodi da s obzirom da tužiteljica stanuje u [adresa], a liječenje je provodila kod kirurga u Zagrebu, neurologa u Velikoj Gorici, pregled fizijatra i fizikalnu terapiju je provodila u [adresa], smatra opravdanim troškove za odlaske na preglede kirurgu u Zagreb: 4.kolovoza 2019., 12.kolovoza 2019., 11.studenoga 2019. i 16.prosinca 2019.; odlaske na preglede fizijatra u Topusko: 28.kolovoza 2019., 25.rujna 2019., 2. siječnja 2020. i 4. veljače 2020.; odlaske na preglede neurologa u Veliku Gorici:

4.listopada 2019., 30.listopada 2019. i 5.veljače 2020.; na MR vratne kralježnice u Zagreb: 23. rujna 2019. te na fizikalnu terapiju u [adresa] u 30 navrata.

9.3. Nalaz i mišljenje vještak prof.dr.sc. Božidar Šebečić izradio je temeljem kliničkog pregleda, anamneze, čitanjem medicinske dokumentacije u spisu kao i zdravstvenog kartona tužiteljica, a prigovore tužiteljice je otklonio na ročištu, dok tuženik nije imao prigovora, stoga sud cijeni isti objektivnim, stručnim i jasno obrazloženim te mjerodavnim za donošenje odluke u ovom sporu.

10. U postupku je saslušana tužiteljica koji je u bitnome navela da je došlo do prometne nesreće u kolovozu 2019., na način da je upravljala osobnim vozilom, te sa desne strane ju je udarilo drugo vozilo, oduzimajući joj prednost jer ima znak stop. Pretrpjela je ozljedu u vidu puknuća 3. kralješka, te su ju odmah nakon nesreće prevezli u bolnicu. Prošla je određeni broj fizikalnih terapija. Putovala je od doma do [adresa] i nazad, što je otprilike 75 km. Ponekad je i putovala i do Zagreba radi liječenja. U većini slučajeva vozili su ju kćer i suprug, a pred kraj terapija je i sama išla sa osobnim vozilom. Tuđu pomoć i njegu pružali su joj ukućani. Prilikom duže vožnje ili stajanja na nogama, osjeća bolove u vidu pečenja na dijelu vrata i glave. Doktori su joj rekli da se radi o trajnom stanju i da tu nema pomaka. Pretrpjela je sličnu ozljedu, također u prometnoj nesreći par godina ranije, međutim tada se u potpunosti oporavila, te nakon toga nije trpjela nikakve bolove do predmetne prometne nesreće. Nikakav zahtjev u pogledu radi naknade troškova prijevoza radi liječenja nije postavljala prema HZZO-u. Navodi da nema izravne veze autobusne veze između [adresa] u kojem ima prebivalište i [adresa] gdje se liječila od posljedica prometne nesreće.

10.1. Sud iskaz tužiteljice u cijelosti prihvaća kao iskrenim i potpunim, u skladu s materijalnom dokumentacijom u spisu pa stoga i mjerodavnim za odluku u sporu.

11. Polazeći od gornjih utvrđenja, sud je ocijenio kako je tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, u skladu sa odredbom čl. 19. st. 2. ZOO-a, a čime joj je prouzročena neimovinska i imovinska šteta iz čl. 1046. i čl. 1095. st. 1. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u skladu sa odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO.

12. Pri tome je sud, a obzirom na kumulaciju više povreda prava osobnosti kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, koje povrede su međusobno povezane, dosudio jedan iznos pravične novčane naknade, utvrđujući sve elemente koje je tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navela: fizički bolovi i strah, koji u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, predstavljaju kriterije (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Imajući dakle, u vidu zadobivenu ozljedu, trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i straha, činjenicu da je tužiteljica osoba ženskog spola rođena 1963 godine, da je tijekom liječenja aplicirana imobilizacija koju je tužiteljica trebala nositi stalno skoro mjesec dana, da je bila prisiljena mirovati, da je trpila bolove uz ograničenje kretnji vratne kralježnice, povremene intenzivne glavobolje i vrtoglavicem bolove u prsnom košu, prilikom udaha i pokreta, zatezanje u mišićima obje nadlaktice, progresiju bolova s vratne kralježnice u ramena i lijevu ruku, pečenje zadnje strane vrata i bol u potiljku, da je nakon fizikalne terapije kretanje cervikalno ograničeno, sud je utvrdio da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za nastalu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 3.140,00 EUR.

12.1. Isto tako, tužiteljici je s obzirom na način liječenja kao i zadobivenih ozljeda bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju 56 sati, stoga joj temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a pripada i novčana naknada u iznosu 224,00 EUR, a obzirom da se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, koja svakako nije bila manja od 4 EUR, koji iznos sud u skladu sa odredbom čl. 223. st.1. ZPP-a nalazi primjerenim. Prilikom ocjene po ovoj osnovi uzeta je u obzir izjava tuženice da su joj suprug i kćer pružali pomoć i njegu.

12.2. S obzirom da je tuženik djelomično podmirio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to isplatom ukupnog iznosa 14.000,00 kn / 1.858,12 EUR umanjenjem navedenog iznosa od utvrđenog iznosa tužiteljici pripada 1.505,89 EUR, a koliko je i tražila.

13. U odnosu na zahtjev za isplatu imovinske štete s naslova troškova prijevoza od mjesta prebivališta tužiteljice do mjesta liječenja računajući 0,27 EUR/km, vještak prof.dr.sc. Božidar Šebečić ocijenio je opravdanim:

- 4 odlaska na preglede kirurgu u Zagrebu (4. kolovoza 2019., 12. kolovoza 2019., 11.studenoga 2019. i 16.prosinca 2019.) svako u iznosu do 29.19 EUR, odnosno ukupno 116,76 EUR;

- 4 odlaska na preglede fizijatra u [adresa] (28. kolovoza 2019., 25. rujna 2019., 2. siječnja 2020. i 4. veljače 2020.), svako u iznosu do 22,56 EUR, odnosno ukupno 90,24 EUR;

- 3 odlaska na preglede neurologa u Veliku Gorici (4. listopada 2019., 30. listopada 2019. i 5.veljače 2020.); svako u iznosu do 19,90 EUR, odnosno ukupno 59,70 EUR;

- odlazak na MR vratne kralježnice u Zagreb 23. rujna 2019. u iznosu do 29.19 EUR;

- 30 odlazaka na fizikalnu terapiju u [adresa], svako u iznosu od 22,56 EUR, , odnosno ukupno 676,80 EUR;

13.1. Sumarno tužiteljici pripadaju troškovi prijevoza u iznosu od 972,69 EUR, što sud prihvaća kao opravdanim troškom.

13.2. Neosnovani su prigovori tuženika da tužiteljici troškovi prijevoza ne pripadaju jer je iste mogla ostvariti na teret HZZO-a. Naime, sukladno čl. 62. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine broj 80/13, 137/13, 98/19) osigurana osoba ima pravo na naknadu za troškove prijevoza, a koje pravo ostvaruje na osnovu putnog naloga izdanog od liječnika primarne zdravstvene zaštite pod uvjetom da je radi korištenja zdravstvene zaštite upućena izvan mjesta prebivališta koje je udaljeno 50 km i vise od mjesta njezina prebivališta. Budući da je tužiteljica ostvarivala zdravstvenu zaštitu u mjestu koje je udaljeno od njezina prebivališta manje od 50 km, ne bi mogla ostvarivati pravo na troškove prijevoza temeljem čl. 62. ZOZO-a (tako i ŽS Velika Gorica Gž-547/2022).

14. Nadalje, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamate. Za odluku o kamatama na imovinsku i neimovinsku štetu u konkretnom slučaju mjerodavna je odredba čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) kao lex specialis, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva (Tako i VSRH Rev 373/22 od 29 studenoga 2022. i Rev 50/2022 od 24. siječnja 2023.).

15. Imajući u vidu navedeno, tužiteljici na iznos od 1.505,89 EUR pripadaju zatezne kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva 10. listopada 2019. (tako i VSRH Rev 373/2022 od 29 studenoga 2022.). S obzirom da u navedenom odštetnom zahtjevu tužiteljica nije tražila troškove prijevoza, već je iste tražila dopisom od 20. veljače 2020. kada je obavijestila tuženika o završetku liječenja i tim troškovima, tužiteljici od tada pripadaju kamate na dosuđeni iznos od 972,69 EUR.

16. S obzirom da tužiteljica nije dokazala opravdanost ostalih troškova prijevoza, valjalo je njezin zahtjev u nedosuđujućem iznosu od 258,98 EUR, zajedno sa svim kamatama koje je tražila do 20. veljače 2020., odbiti kao neosnovan.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točkama I-III izreke presude.

18. Tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva (s osnovom je uspjela sa 100 %, s visinom 90%, odnosno ukupno je uspjela s 95 % svog zahtjeva) stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i 5., čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT). Tijekom postupka VPS se mijenjao te je inicijalno bio 3.753,22 EUR, a nakon djelomičnog povlačenja tužbe, VPS je bio 2.737,56 EUR. Dakle, tijekom cijelog postupka troškovi postupka ostali su unutar istog platnog razreda, stoga povlačenjem nisu tuženiku nastali posebni troškovi. Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev-562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev- 940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.).

19. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je trošak sastava odštetnog zahtjeva od 10. listopada 2019. (Tbr. 28. OT) 200,00 EUR, sastava tužbe (Tbr. 7. t. 1. OT) 200,00 EUR, sastava podneska od 17. ožujka 2021., 21. siječnja 2022., 28. kolovoza 2024., 23. listopada 2025., (Tbr. 8. toč. 1. OT) svaki u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu 18. siječnja 2022., 5. listopada 2022., 22. svibnja 2024., 15. rujna 2025., 21. studenoga 2025., (Tbr 9. toč. 1. OT) svako u iznosu od 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 12. veljače 2025. (Tbr 9. toč. 5. OT) 50,00 EUR, što ukupno iznosi 2.250,00 EUR, a uvećanjem za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 2.812,50 EUR.

20. Tužiteljici je priznat trošak predujma za izvedeno vještačenje u iznosu od 315,45 EUR (vještačenje i pristup vještaka) na ročište, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,19 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 3.170,14 EUR.

21. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 28. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29 ZOO-a.

22. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki IV izreke presude.

23. Svi iznosi izraženi u kunama preračunati su u eurima prema fiksnom tečaju konverzije 1 eur =7,53450 kn sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22).

24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun;