REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1031/2025-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Domagoju Franji Frntiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĐR iz [adresa], Treći Desni Odv. 4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Domagoju Rukavini, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina j.t.d., Zagreb, Masarykova ulica 7, protiv tuženika Klinika za infektivne bolesti dr. Fran Mihaljević, Zagreb, Mirogojska 8, OIB: 47767714195, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. prosinca 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, uz zamjenicu punomoćnika VR, odvjetničku vježbenicu, te punomoćnice tuženika AR, mag. iur., dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.324,86 eur bruto, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

- 89,59 eur od 15. svibnja 2015. do isplate,

- 91,12 eur od 15. lipnja 2015. do isplate,

- 99,67 eur od 15. srpnja 2015. do isplate,

- 92,36 eur od 15. kolovoza 2015. do isplate,

- 121,96 eur od 15. rujna 2015. do isplate,

- 96,31 eur od 15. listopada 2015. do isplate,

- 102,51 eur od 15. studenog 2015. do isplate,

- 104,24 eur od 15. prosinca 2015. do isplate,

- 107,22 eur od 15. siječnja 2016. do isplate,

- 121,49 eur od 15. veljače 2016. do isplate,

- 89,26 eur od 15. ožujka 2016. do isplate,

- 105,79 eur od 15. travnja 2016. do isplate,

- 106,85 eur od 15. svibnja 2016. do isplate,

- 105,39 eur od 15. lipnja 2016. do isplate,

- 128,53 eur od 15. srpnja 2016. do isplate,

- 123,44 eur od 15. kolovoza 2016. do isplate,

- 114,81 eur od 15. rujna 2016. do isplate,

- 104,03 eur od 15. listopada 2016. do isplate,

- 106,67 eur od 15. studenog 2016. do isplate,

- 98,66 eur od 15. prosinca 2016. do isplate,

- 103,98 eur od 15. siječnja 2017. do isplate,

- 114,02 eur od 15. veljače 2017. do isplate,

- 109,71 eur od 15. ožujka 2017. do isplate,

- 91,58 eur od 15. travnja 2017. do isplate,

- 107,41 eur od 15. svibnja 2017. do isplate,

- 104,95 eur od 15. lipnja 2017. do isplate,

- 108,75 eur od 15. srpnja 2017. do isplate,

- 109,10 eur od 15. kolovoza 2017. do isplate,

- 103,75 eur od 15. rujna 2017. do isplate,

- 101,88 eur od 15. listopada 2017. do isplate,

- 92,58 eur od 15. studenog 2017. do isplate,

- 97,49 eur od 15. prosinca 2017. do isplate,

- 123,28 eur od 15. siječnja 2018. do isplate,

- 110,01 eur od 15. veljače 2018. do isplate,

- 95,14 eur od 15. ožujka 2018. do isplate,

- 113,92 eur od 15. travnja 2018. do isplate,

- 112,26 eur od 15. svibnja 2018. do isplate,

- 105,76 eur od 15. lipnja 2018. do isplate,

- 117,58 eur od 15. srpnja 2018. do isplate,

- 113,75 eur od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- 101,45 eur od 15. rujna 2018. do isplate,

- 114,22 eur od 15. listopada 2018. do isplate,

- 114,41 eur od 15. studenog 2018. do isplate,

- 106,72 eur od 15. prosinca 2018. do isplate,

- 116,55 eur od 15. siječnja 2019. do isplate,

- 118,41 eur od 15. veljače 2019. do isplate,

- 96,93 eur od 15. ožujka 2019. do isplate,

- 156,18 eur od 15. travnja 2019. do isplate,

- 118,04 eur od 15. svibnja 2019. do isplate,

- 112,77 eur od 15. lipnja 2019. do isplate,

- 127,28 eur od 15. srpnja 2019. do isplate,

- 98,56 eur od 15. kolovoza 2019. do isplate,

- 116,72 eur od 15. rujna 2019. do isplate,

- 108,69 eur od 15. listopada 2019. do isplate,

- 104,75 eur od 15. studenog 2019. do isplate,

- 117,51 eur od 15. prosinca 2019. do isplate,

- 120,63 eur od 15. siječnja 2020. do isplate,

- 113,85 eur od 15. veljače 2020. do isplate,

- 14,37 eur od 15. ožujka 2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

II/

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.706,81 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 28. siječnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je s tuženikom 6. ožujka 2015. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme počevši od 1. travnja 2015. i to za obavljanje poslova zdravstveno- laboratorijskog tehničara. Tužiteljica je nakon sklapanja Ugovora o radu 9. rujna 2017. promijenila prezime u ĐR. Tužiteljica kod tuženika radi na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Uz rad na Odjelu tužiteljica obavlja poslove u dva priručna hematološka laboratorija jedan u sklopu hitnog prijema u Centralnoj prijemnoj ambulanti (radi 0-24) i drugi u dječjoj ambulanti (smjena jutro, popodne, vikendom dnevna) kada se radi isključivo za potrebe hitnog prijema. S obzirom da tužiteljica obavlja i poslove za potrebe hitnog prijema kako je navedeno u toč. II. ove tužbe sukladno Kolektivnom ugovoru trebao bi joj biti obračunat dodatak na plaću od 20% odnosno od 1. rujna 2019. u iznosu od 23%, a sve sukladno čl. 55., radna mjesta II., III. i IV. vrste.

2. Tužiteljica ovom tužbom potražuje razliku plaće s osnove dodatka na uvjete rada i koeficijenata na plaću koji joj nisu priznati, a trebali su biti, i to od 1. travnja 2015. pa zaključno s plaćom za ožujak 2020. i to dodatka za posebne uvjete rada od 14%, odnosno od 1. rujna 2019. 17% bio obračunat dodatak na posebne uvjete rada od 20%, odnosno od 1. rujna 2019. od 23%., i na koeficijent na plaću od 1,018 bio obračunat koeficijent na plaću od 1,067.

3. Tužiteljica je podneskom od 26. studenoga 2020. uredila tužbeni zahtjev kao u izreci.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da je sve plaće i naknade koje je bio obvezan isplaćivati tužiteljici isplaćivao sukladno pozitivnim propisima, tužiteljica nije djelatnik Odjela za hitan prijem pacijenata nego Odjela za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju, a dodatak od 23% pripada radnicima koji rade isključivo za potrebe hitnog bolničkog prijema i organizacijski i hijerarhijski spadaju pod Odjel za hitan prijem. Nadalje, tuženik navodi da tužiteljica ima koeficijent koji je u Uredbi o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova opisan na način zdravstveni djelatnik u bolnici i kućnoj njezi 1,018, a koeficijent 1,067 odnosi se na hitnu službu u kojoj tužiteljica ne radi.

5. Tijekom postupka prvostupanjski sud donio je presudu dana 18. svibnja 2021. poslovnog broj Pr-982/2020 (kojom je odbijen tužbeni zahtjev, str. 81-85 spisa), koju je Županijski sud u Zagrebu ukinuo svojom odlukom poslovnog broja Gž R-1552/2021 od 20. svibnja 2025. (str. 96-101 spisa) te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Sud je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja tijekom ponovljenog postupka izvršio uvid u ugovor o radu na neodređeno vrijeme (str. 5-7 spisa), presliku vjenčanog lista (str. 8 spisa), evidenciju radnog vremena i platne liste (dostavljeno u elektronskom obliku na CD-u, str. 28-29 spisa), kao što je saslušana i sama tužiteljica na ročištu održanom 10. prosinca 2025. (str. 119-121 spisa), a korišteni su uz suglasnost stranaka i iskazi svjedoka NR i LR iz istovrsnog predmeta ovog suda poslovnog broja Pr-975/2020 (str. 106-107 spisa). Također je provedeno i financijsko vještačenje po vještaku Petri Blašković - Centar za financijska vještačenja d.o.o. (nalaz i mišljenje od 11. studenog 2020., str. 46-56 spisa).

7. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. Među strankama je sporno pripada li tužiteljici pravo koeficijent na plaću od 1,067 temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama (dalje: Uredba), posljedično tome i pravo na 20% odnosno 23% dodatka na plaću kako je to propisano Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Kolektivni ugovor) te pripada li tužiteljici.

9. Tim slijedom je u svrhu utvrđenja činjeničnog stanja provedeno financijsko vještačenje, te je vještak predmetne struke u svom pisanom nalazu i mišljenju iznio da je utvrđeno da tužiteljica kod tuženika radi na Odjelu za medicinsku biokemiju, hematologiju i koagulaciju s citologijom. Uz rad na Odjelu tužiteljica obavlja i poslove u dva priručna hematološka laboratorija, od kojih je jedan u sklopu hitnog prijema u Centralnoj prijemnoj ambulantni i drugi u dječjoj ambulantni. Oba laboratorija rade isključivo za potrebe hitnog prijema. Kolektivni ugovor (NN, 143/13, 29/18) te Dodatak II. KU (NN, 92/19) definira popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak za radna mjesta I., II., III., IV.. Temeljem KU (NN, 143/13, 29/18) navodi da zdravstveni djelatnici na hitnom prijemu gdje nije ustrojen objedinjeni hitni bolnički prijem imaju pravo na dodatak na plaću zbog uvjeta rada od 20%, te Dodatak II. KU (NN, 92/19) 23%. Temeljem Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama koeficijent na plaću od 1,018 prema čl. 2. (Radna mjesta III. vrste) ostvaruju zdravstveni djelatnici u bolnici i kućnoj njezi, odnosno koeficijent 1,067 zdravstveni djelatnik na otvorenim izvorima zračenja, citostaticima, liječenju AIDS-a, u jedinici intenzivne skrbi u operaciji (instrumentiranje, anesteziologija), na hemodijalizi, u rađaonici, hitnoj službi i traumatologiji.

10. Uvidom u plane liste razvidno je da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao bruto plaću primjenivši koeficijent 1,018 te dodatak za posebne uvjete rada od 14%, odnosno 17%. Pri izradi nalaza i mišljenja korištene su obračunske isprave za isplatu plaće-naknade (platne liste) za razdoblje od 1. travnja 2015. - 31. ožujka 2020.. Pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na koeficijent obračuna plaće 1,067, kao i dodatak na plaću zbog uvjeta rada od 20%, odnosno 23%, vještak je izvršio obračun razlike plaće tužiteljice, primjenivši koeficijent složenosti poslova 1,067 te dodatke za posebne uvjete rada sukladno tužbenom zahtjevu.

11. Vještak je prilikom izrade nalaza za svaki mjesec utuženog razdoblja izvršio usporedbu obračunate i isplaćene plaće tužiteljice kod kojeg je izračuna tuženik koristio koeficijent složenosti poslova 1,018 te je na sate iskazane za rad u redovnom radnom vremenu izvršio obračun dodataka za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje u postotku dodatka koji je vrijedio u određenom razdoblju, s procijenjenom plaćom koju bi tužiteljica imala pod pretpostavkom da joj pripada pravo na uvećani koeficijent i dodatak na posebne uvjete rada u uvećanom postotku u odnosu na primijenjeno od strane tuženika. Navedeni usporedni izračun se u nalazu prikazuje na primjeru slučajno odabranog mjeseca, kolovoz 2017. (Prikaz 1. Nalaza). Provjerom svih platnih lista u razdoblju od 1. travnja 2015. na dalje utvrđeno je da dodaci (dodatak na plaću za posebne uvjete rada, dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) nisu obračunati na sve odrađene sate, već su obračunati samo na sate koji su odrađeni u redovnom radnom vremenu, dok nisu obračunati na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati.

12. Nadalje, iz navedene dokumentacije je razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad, ali ne i dodaci na plaću. Usporedni prikaz stvarno obračunato od strane tuženika te izračuna temeljem uvećanog koeficijenta i postotka za posebne uvjete rada se u nalazu prikazuje na primjeru obračuna za kolovoz 2017.. U kolovozu 2017. tužiteljica je odradila ukupno 191 sat, od čega 184 sati u redovnom radnom vremenu, a 7 sati prekovremeno. Slijedom prethodno navedenog, pod pretpostavkom da tužiteljici pripada pravo na uvećani koeficijent te uvećani postotak dodatka za posebne uvjete rada, vještak je izvršio izračune cijene osnovnog sata rada a svaki mjesec vještačenja, izračune primjenjivih dodataka na sve odrađene sate te utvrdio razlike u odnosu na obračunato i isplaćeno od strane tuženika za odrađene sate što se prikazalo u nalazu u Tabeli 2.. Nadalje, u odnosu na dodatak za odgovornost za život iz zdravlje ljudi vještak je izvršio poseban izračun samo u dijelu koji se odnosi na prekovremene sate rada s obzirom da je utvrđeno da tuženik nije izvršio obračune na tako iskazane sate, dok je razlika koja se odnosi na taj dodatak u odnosu na sate redovnog rada iskazana unutar stavke obračuna "Pretpostavljena plaća za odrađene sate" (stupac 11 Tabele 2.). Vještak napominje i da se s obzirom da se naknade za godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad obračunavaju temeljem prosjeka prethodna tri mjeseca, iste u nalazu daju u posebnoj tabeli te da isplaćene naknade po toj osnovi nisu iskazane u Tabeli 2..

13. Nastavno na takva utvrđenja iz pisanog nalaza, vještak je iznio mišljenje da, pod pretpostavkom da tužiteljici pripada koeficijent složenosti poslova 1,067 za sve odrađene sate te dodatak za posebne uvjete rada od 20%, odnosno 23%, potraživanje po osnovi manje obračunate vrijednosti obračuna plaće za sate rada iznosi 40.750,74 kn, a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 6.903,89 kn, slijedom čega visina potraživanja tužiteljice iznosi ukupno 47.654,63 kn, odnosno 6.324,86 eur.

14. Sud je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, budući da je predmetno vještačenje provedeno po osobi koja raspolaže stručnim i naučnim znanjima, kod čega je nalaz i mišljenje usuglašeno i sa priloženom dokumentacijom, s tim da ni pri zaključenju glavne rasprave stranke nisu prigovarale istom (navod s ročišta od 10. prosinca 2025.), kao niti s drugim provedenim dokazima, posebno iskazom tužiteljice.

15. Pritom je tužiteljica u svom iskazu isticala da je zaposlena kod tuženika još od 1. travnja 2015., te i sada radi kod istog poslodavca, i to na poslovima u Centralnom dijagnostičkom laboratoriju, Odjelu za medicinsku biokemiju, Odsjeku hematologije i koagulacije, i to kao zdravstveno laboratorijski tehničar. U naravi dakle ispituje dobivene uzorke krvi, i to kroz cijelo utuženo razdoblje, s tim da je obavljala i dežurstva na hitnom prijemu, sukladno postojećim evidencijama, pri čemu ističe da je posebno u prve 2 godine radila gotovo isključivo na Hitnom prijemu, na razini od otprilike 80%. Ističe da su u pravilu uzorci već dostavljani, no na Hitnom prijemu su sami uzimali uzorke, i to kapilarne. Navodi da se na spomenutom Hitnom prijemu traži praktički stalna prisutnost te žurnost u uzimanju i obradi uzoraka, i što je sve bitno izrazitije nego u samom laboratoriju, kod čega se ukazuje da se radi o tzv. brzoj dijagnostici, pri čemu se uzorak stavlja u analizator koji iznosi vrijednosti te se predmetne vrijednosti kontroliraju i nakon toga se izdaje nalaz koji se upućuje liječniku. Također ističe da se na Hitnom prijemu ostvaruje i neposredni kontakt sa zaraženim pacijentima, što onda uključuje i sredstva osobne zaštite kao što je maska, rukavice i sl.. Navodi da je tijekom vremena uočeno da joj nije isplaćena plaća u cijelosti kako smatra da je potrebno, u kojem smislu je i pokrenut ovaj postupak. Napominje da su npr. medicinske sestre sa istog odjela imale bolji koeficijent kao i dodatak, koji ona nije dobivala, i u odnosu na vrijeme provedeno na Hitnom prijemu, kod čega ne spori da su im opisi poslova različiti, kao što ne spori i da je cijelo vrijeme bila zavedena na spomenutom Odjelu za medicinsku biokemiju, Odsjeku hematologije i koagulacije.

16. Ocjenjujući naprijed navedene okolnosti, raspravni sud je u prvotnom postupku (provedenog do donošenja presude od 18. svibnja 2021.) utvrdio, a na temelju uvida u dostavljenu dokumentacije u spisu, ugovora o radu i obračuna plaće, da je tužiteljica kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta zdravstveno- laboratorijski tehničar/ka SSS, opisane u toč. 018 Kataloga poslova Klinike, a po potrebi i nalogu tuženika i druge poslove, kao i sve pripremne i završne poslove, te zadatke koji sukladno propisima i standardima zanimanja radnika, njegovoj stručnoj spremi, znanju i vještinama, spadaju u djelokrug rada radnika; da je tužiteljici u utuženom razdoblju tuženik obračunavao i isplaćivan plaća temeljem koeficijenta složenosti poslova od 1,018; da tužiteljica nije pobijala ugovor o radu.

17. Pritom je od strane suda ukazivano da tužiteljica tijekom postupka nije dokazala da se navedeni Ugovor o radu izmijenio, da postoji aneks ugovor o radu, da je izmijenjeno rješenje o plaći, te je tim slijedom, a budući tužiteljica nema rješenje o plaći i nema nikakvu Odluku tuženika kojima joj je određen ili izmijenjen koeficijent na 1,067, niti je takvo rješenje ili odluku ishodila od tuženika, i na koji način se onda smatra da je tuženik pravilno tužiteljici isplatio plaću u utuženom razdoblju prema koeficijentu 1,018, s obzirom da tužiteljica nema nikakvu pravnu osnovu po kojoj bi imala pravo na veću plaću, kojim slijedom je njezino potraživanje za isplatu dodataka prema većem koeficijentu ocjenjeno kao neosnovano.

18. Međutim, iz rezultata provedenog ponovljenog postupka, prvenstveno iz priložene dokumentacije, financijskog vještačenja te iskaza tužiteljice, proizlazilo bi da je tužiteljica zaista radila na Hitnom prijemu više od 50% radnog vremena, u kojem smislu ne proizlazi da je sporan dodatak za posebne uvjete rada, pri čemu bi joj pripadao i koeficijent od 1,067 za sve odrađene sate budući da je tužiteljica kroz cijelo utuženo razdoblje po nalogu tuženika kao poslodavca bila upućivana po potrebama posla na rad s hitnim slučajevima (koji radi od 0-24 sata, te je tužiteljica u okviru svog radnog vremena bila cijelo vrijeme na raspolaganju poslodavcu), te je tuženik dužan platiti plaću za rad koji je faktično obavljen, kod čega je na tuženiku kao poslodavcu odgovornost organiziranja posla te eventualnog evidentiranja vrste obavljenih poslova, na koji način nije moguće prihvatiti navode tuženika iz podneska od 4. veljače 2021. da bi na tužiteljici bio teret dokazivanja koliko je radnih sati obavljala u kojem režimu, pri čemu se ukazuje na dio iskaza tužiteljice da je njezino obavljanje hitnih poslova u pojedinim razdobljima obuhvaćalo i do 80% radnog vremena.

19. U tom smislu proizlazi da bi tužiteljici, kako je već rečeno, pripadao utuženi iznos od ukupno 6.324,86 eur i to s naslova isplate dodataka za posebne uvjete rada odnosno s naslova plaća obračunate po višem koeficijentu, kao i s naslova manje obračunatog iznosa naknade plaće, kojim slijedom je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude (u tom smislu i Županijski sud u Karlovcu, poslovni broj Gž R- 36/2022 od 18. srpnja 2022. te Županijski sud u Zadru, poslovni broj Gž R-114/2023 od 5. srpnja 2023., kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju kojim se dopušta revizija vezano za predmet ovog spora, poslovni broj Revd-1451/2025 od 28. svibnja 2025.).

20. Tužiteljici na svaki pojedini dosuđeni mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Visina zakonske zatezne kamate za pojedina razdoblja određena je sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.) te na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, s tim da, a s obzirom na odredbu čl. 45. st. 1. i 2., u vezi sa čl. 14. Zakona o porezu na dohodak (NN, 177/04 i dr.) te čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN, 95/05 i dr.) plaćanje poreza i prireza dospijeva s isplatom primitka od nesamostalnog rada, to tužiteljica ne može ostvariti pravo na zatezne kamate za razdoblje kroz koje isto kao sastavni dio bruto plaće nije dospjelo.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi odredbe čl. 155. istog Zakona.

22. Punomoćniku tužiteljice u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te temeljem priloženog troškovnika stoga pripada nagrada za sastav tužbe te podnesaka od 26. studenog 2020., 16. veljače 2021. i 30. lipnja 2025., za svaku radnju po 100 bodova, te za sastav žalbe na prvotnu presudu od 125 bodova, kao i za podnesak od 29. srpnja 2020., nagrada od 25 bodova, te nagrada za zastupanje na ročištima održanim 14. srpnja 2020., 13. travnja 2021., 29. listopada 2025. i 10. prosinca 2025., za svako ročište po 100 bodova, što je ukupno 950 bodova, odnosno 1.900,00 eur, tj. uz uvećanje za PDV od 25% (475,00 eur) iznos od 2.375,00 eur, kao i uz nadoknadu iznosa uplaćenog za podmirenje troškova financijskog vještačenja od 331,81 eur, ukupno 2.706,81 eur (u preostalom zatraženom dijelu tužiteljici nije priznata naknada parničnih troškova), koliko je onda s naslova nadoknade parničnih troškova tuženik dužan isplatiti tužiteljici, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici, dok tim slijedom tuženik nema pravo na nadoknadu parničnih troškova.

23. Tijek zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12 i dr.).

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Sudac:

Domagoj Franjo Frntić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u pet (5) istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- tuženiku