Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1258/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Aleku Koniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i Partneri j. t. d. iz Zagreba, protiv tuženika ŠR iz [adresa], Mladice, Odvojak 5, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P-5289/21-77 od 09. lipnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P-5289/21-77 od 09. lipnja 2022. godine.
II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 64 P-5289/21-77 od 09. lipnja 2022. godine u točki II izreke.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
„Utvrđuje se da je suvlasnik u 1/2 dijela pokojni DR, te da u ostavinsku masu iza pokojnog DR iz [adresa], sina V, rođenog **.**.1936., a umrlog **.**.2015., na ime bračne stečevine ostavitelja u 1/2 dijela ulaze:
-nekretnina u [adresa] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća, garaža i dvor 237 m[2] ,
-nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 5, dio zgrade površine 125 čm i dvorište površine 197 čm u Zagrebu, III Mladice bb,
-1/2 garaže u podrumu oznake G6 površine 20,15 čm koja se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa] i dvorište od 816 m[2] , upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], etaža 6 i
-nekretnina upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], etaža 28 u naravi jednosobni stan na I katu ozn. S-4 površine 47,75 i spremište oznake SP-4 u podrumu koji se nalazi u stambeno poslovnoj zgradi u [adresa].“
2. Rješenjem suda prvog stupnja (točka I izreke) utvrđeno je da je tužba povučena u dijelu kojim se traži utvrđenje da pisana oporuka pred dva svjedoka od 19. rujna 1979. godine pokojnog ostavitelja DR iz [adresa], sina V, rođenog **.**.1936., a umrlog **.**.2015., kojom je ostavitelj za svog jedinog nasljednika odredio tuženicu SR, nije istinita i pravno valjana.
3. U točki II izreke istog rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovoga postupka.
4. Protiv navedene presude, kao i dijela gornjeg rješenja koji se odnosi na točku II njegove izreke, pravovremenu žalbu podnosi tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, nalaza i mišljenja vještaka za rukopise Davora Butorca, te iskaza svjedoka MR, ZR, ŽR, JR, ŠR (sada tuženika), VRA, ČR, KR, AR, ŠRA, IR, TR, DRA i UR, kao i iskaza tužiteljice, u bitnome utvrđuje da su predmet ovog parničnog postupka zahtjevi tužiteljice opisani u izreci pobijane presude, te u točki I izreke pobijanog rješenja.
8. U vezi toga utvrđuje da je tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 02. svibnja 2022. godine povukla tužbu u dijelu kojim se traži utvrđenje nevaljanosti i neistinosti pisane oporuke, čemu se tuženik nije usprotivio, pa pozivom na odredbu članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučuje kao u točki I izreke pobijanog rješenja.
9. Nadalje utvrđuje da je sada pokojna tuženica ER, čiji nasljednik je tuženik ŠR, zaključila brak sa sada pokojnim DR dana 07. srpnja 1970. godine, te da je ER dana 11. ožujka 1997. godine kupila stan površine 47,75 m[2] u Zagrebu, koji se nalazi u zgradi koja je izgrađena na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a da je ista ugovorom o prodaji od 04. veljače 1980. godine kupila stambenu zgradu u [adresa], izgrađenu na kat. čest. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], dakle da su te nekretnine kupljene za vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ br. 11/78, 27/78, 45/89, 59/90 i 25/94, u nastavku teksta: ZBPO), te da je BR ugovorom o prodaji od 23. srpnja 2001. godine kupila nekretninu koja se sastoji od kuće u [adresa], odnosno za vrijeme važenja Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 162/98, u nastavku teksta: OBZ).
10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je sada pokojna ER temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je kao davateljica uzdržavanja zaključila sa svojom majkom ĆR kao primateljicom uzdržavanja dana 29. kolovoza 1968. godine, stekla u času majčine smrti (dana **.**.1994.) vlasništvo na velikom broju nekretnina u [adresa], a da je ER prije sklapanja braka s DR, tj. dana 20. kolovoza 1968. godine, kupila stan na [adresa] ([adresa]), u kojem je živjela zajedno s majkom, a koji stan je potom prodala, te dana 04. veljače 1980. godine kupila kuću na [adresa].
11. Nastavno utvrđuje da je ER od novca kojeg je naslijedila od majke, a s obzirom na prodaju velikog broja nekretnina u [adresa], kupila dana 11. ožujka 1997. godine stan, a potom dana 12, ožujka 1997. godine i garažu u [adresa] u Zagrebu, te da je spomenutu kuću sa zemljištem u [adresa] koju je kupila dana 23. srpnja 2001. godine stekla (kupila) od novca kojeg je dobila prodajom kuće u [adresa], a koja kuća je kupljena novcem njezine majke.
12. Takva činjenična utvrđenja sud prvog stupnja temelji na sadržaju priloženih isprava, pa tako i priloženog (spomenutog) ugovora o doživotnom uzdržavanju od 29. kolovoza 1968. godine, kao i na sadržaju ugovora o kupoprodaji koji se odnose na predmetne nekretnine, te na iskazima svjedoka MR, ZR, ŽR, JR, AR i tuženika, pri čemu utvrđuje da je jedino svjedokinja UR iskazala da je predmetna kuća koja se nalazi na [adresa] kupljena od sredstava dobivenih prodajom kuće iz prvog braka pokojnog DR, dok je tužiteljica iskazala da su sve navedene nekretnine kupljene sredstvima iz rada pokojnog DR i pokojne MR, pa u tom dijelu ne prihvaća iskaze tužiteljice i potonje svjedokinje, jer utvrđuje da su oni nesuglasni jedan s drugime, kao i sa iskazima ostalih svjedoka, te ispravama koje prileže spisu, a osobito s iskazom ŽR (brata pokojnog DR), koji je naveo kako po izlasku iz prvog braka njegov brat nije puno imao, odnosno da je imao gradilište i kuću koju je potom prodao i založio novce u firmi koja je potom propala, tako da je te novce izgubio.
13. U vezi toga utvrđuje i kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je sada pokojna ER zarađivala i prije sklapanja braka s pokojnim DR, i to velike novce u Njemačkoj gdje je radila kao šefica restorana, pri čemu je imala i pomoć majke o kojoj se brinula i s kojom je živjela, te koja joj je ostavila veliki broj čestica (nekretnina) u [adresa] i [adresa], a od prodane zemlje darovala je ER novce i koristila ih za kupnju nekretnina, dok je sada pokojni DR radio slabije plaćen posao (kao konobar), a novce dobivene prodajom kuće iz prvog braka založio je u firmi koja je potom propala, tako da je te novce izgubio.
14. Stoga utvrđuje kako tužiteljica u ovom postupku nije uspjela dokazati da su predmetne nekretnine stečene sredstvima iz rada sada pokojnih ER i DR, već da iz provedenih dokaza proizlazi da su iste kupljene sredstvima od prodaje imovine stečene prije braka navedenih osoba (kuća na [adresa]), zatim sredstvima koja su dobivena od prodaje majčine kuće u [adresa] (kuća u [adresa]), te sredstvima naslijeđenim iza majke ER (stan i garaža u [adresa]), pa utvrđuje da predmetne nekretnine koje se nalaze u [adresa] i na [adresa] predstavljaju posebnu imovinu sada pokojne ER, u smislu odredbe članka 272. ZBPO-a, dok predmetna nekretnina u [adresa] predstavlja njezinu vlastitu imovinu u smislu odredbe članka 257. OBZ-a.
15. S obzirom na navedeno, a pozivom i na odredbu članka 5. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, u nastavku teksta: ZN), utvrđuje neosnovanim tužbeni zahtjev opisan u izreci pobijane presude, jer utvrđuje da sada pokojni DR nije u času svoje smrti bio (su)vlasnik predmetnih nekretnina.
16. Pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnih troškova.
17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude i rješenja nije počinjena neka od tih povreda, pa tako niti ona propisana odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema postupovnih nedostataka na koje upire žalba, te se u svemu može valjano ispitati.
18. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 8. tog Zakona, na koju indirektno (sadržajem žalbe) ukazuje tužiteljica, a to stoga jer je sud prvog stupnja prilikom utvrđivanja pravno relevantnih činjenica cijenio sve relevantne dokaze, i to na način propisan potonjom odredbom ZPP-a.
18.1. Naime, u vezi gornjeg valja prije svega navesti da prvostupanjski sud nije u smislu odredbe članka 299. stavak 1. i 2. ZPP-a bio ovlašten uzeti u obzir (cijeniti) one činjenične navode koje su tužiteljica i tuženik iznosili nakon što je u ovom predmetu na ročištu od 03. srpnja 2017. godine zaključen prethodni postupak (list 121 i 122 spisa), kao niti dokaze koje su ove parnične stranke predložile nakon toga,
a na koje nepravodobno iznesene činjenice i predložene dokaze tužiteljica ukazuje i u žalbi, pa su u tom pogledu nedopuštene tvrdnje tužiteljice da je ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sada pokojna ER kao davateljica uzdržavanja zaključila sa svojom majkom ĆR kao primateljicom uzdržavanja dana 29. kolovoza 1968. godine (u nastavku teksta: Ugovor) izvršavan zajedničkim sredstvima supružnika ER i DR, te da se imovina koja je stečena temeljem tog Ugovora ne može smatrati samo imovinom NR, već bračnom stečevinom nje i DR, kao što su nedopuštene i tvrdnje žaliteljice da je kredit koji je preuzet kupnjom stana na [adresa] plaćen za vrijeme trajanja braka ER i DR, te tvrdnje koje se odnose na prodaju nekretnine u [adresa] dana 14. lipnja 2003. godine i za te tvrdnje priložene isprave, a to stoga jer su svi ti navodi istaknuti i u vezi toga priložene isprave dostavljene u prvostupanjski spis nakon pripremnog ročišta, odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka, iako je sud prvog stupnja na ročištu od 03. srpnja 2017. godine upozorio parnične stranke na dužnost iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja dokaza u smislu odredbe članka 219. ZPP-a, u vezi odredbe članka 299. tog Zakona.
18.2. Protivno žalbenim navodima tužiteljice, pravilno je prvostupanjski sud u pogledu pravno releventnih (odlučnih) činjenica koje se odnose na vrijeme i način stjecanja predmetnih nekretnina poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka, jer su isti bili jasni i neproturječni, te njihovi iskazi nisu bili u suprotnosti s ispravama koje su do 03. srpnja 2017. godine priložene u spis, niti je bilo razloga posumnjati u istinitost njihovih iskaza, zbog čega su neosnovane tvrdnje tužiteljice koja ističe nedostatak pisanih dokaza o činjenicama o kojima su kazivali svjedoci, niti bi činjenica sklapanja Ugovora sama po sebi ukazivala da majka NR nije bila imućna, kako pogrešno smatra žaliteljica.
18.3. Netočne su tvrdnje tužiteljice da su svjedoci ZR i ŽR iskazali da je njihov brat DR prodao svoju nekretninu i uložio novac u nekretninu [adresa], jer to ne proizlazi iz njihovih iskaza sa ročišta od 25. veljače 2019. godine (list 185-189 spisa), dok je u tom pogledu sud prvog stupnja iskaz svjedokinje UR pravilno ocijenio nevjerodostojnim.
18.4. Isto tako, neosnovano tužiteljica žalbom ukazuje na navodnu nevjerodostojnost iskaza svjedoka JR, MR, AR i tuženika u dijelu koji se odnosi na kupnju nekretnine u [adresa], jer njihovi iskazi u pogledu te okolnosti nisu međusobno proturječni.
19. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su predmetne nekretnine kupljene sredstvima od prodaje imovine stečene prije braka supružnika DR i ER (kuća na [adresa]), zatim sredstvima koja je ER dobila prodajom majčine kuće u [adresa] (kuća u [adresa]), te sredstvima koja je ER naslijedila iza majke ĆR (stan i garaža u [adresa]), slijedom čega je samo po sebi neodlučno kakva su primanja imali DR i ER u vrijeme kada su stečene predmetne nekretnine.
20. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetne nekretnine ne predstavljaju zajedničku imovinu (bračnu stečevinu) navedenih supružnika, već da nekretnine koje se nalaze u [adresa] i na [adresa] predstavljaju posebnu imovinu sada pokojne ER, u smislu odredbe članka 272. ZBPO-a, dok predmetna nekretnina u [adresa] predstavlja njezinu vlastitu imovinu u smislu odredbe članka 257. OBZ-a, zbog čega iste ne ulaze u ostavinsku masu iza pokojnog DR, pa je pravilnom primjenom potonjih odredaba ZBPO-a i OBZ-a, kao i odredbe članka 5. ZN-a, u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev naznačen u izreci pobijane presude.
21. S obzirom na navedeno, za odluku o žalbi nisu od značaja preostali žalbeni navodi.
22. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, pravilno je u skladu s odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen i njezin zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
23. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a primjenom odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a na jednaki način odlučiti i o njezinoj žalbi protiv pobijanog dijela rješenja.
24. Rješenje prvostupanjskog suda u točki I izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci, 28. siječnja 2026. godine.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Brankica Malnar