Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-411/2022-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sudaca Noemi Butorac, predsjednica vijeća, Marija Bušković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Emira Čustovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika ... Zagreb, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik iz [adresa], te umješača na strani tuženika ... [adresa], OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik ABC, odvjetnik u odvjetničkom društvu [obrt] ..., radi naknade štete, odlučujući o žalbama protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-9/2020-41 od 15. ožujka 2022., 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalba tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-9/2020-41 od 15. ožujka 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-9/2020-41 od 15. ožujka 2022. odlučeno je:

¨ I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 33.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, s time da je kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje [obrt] u roku od 15 dana.

II. Nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 12.485,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje [obrt] u roku od 15 dana.¨.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP- a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom tvrdi da je sud pogrešno utvrdio da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja te da su kasnije promjene zdravstvenog stanja tužitelja takve da predstavljaju uobičajeni i predvidivi razvoj bolesti i degerativnih promjena, koje nisu u vezi sa štetnim događajem. Osporava nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje ukazujući da je isti dan bez uvida u cjelokupni zdravstveni karton tužitelja, a da su sva pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja obuhvaćena njenim ranijim nalazom i mišljenjem u predmetu broj P-1975/10. Ukazuje da prvostupanjski sud nije odlučio o njegovom prijedlogu za novim vještačenjem po ustanovi, dok je neosnovano odbio prigovor presuđene stvari i prigovor zastare. Smatra da prvostupanjski sud nije naveo razloge i osobitosti konkretnog slučaja, a koje opravdavaju dosuđenu pravičnu naknadu koja je kao takva previsoko određena. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te odbiti zahtjev tužitelja uz obvezu istog da mu nadoknadi troškove postupka, podredno istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Umješač na strani tuženika pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da presuda nema valjanih razloga o prigovorima i prijedlozima koje su on i tuženik iznijeli tijekom postupka, pogotovo o prijedlogu za provođenje vještačenja po ustanovi i pribavi cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja. Smatra da presuda nema valjanih razloga o tome kada je došlo do pogoršanja zdravlja tužitelja i zašto sud smatra da se radi o nepredvidivom pogoršanju zdravlja tužitelja u odnosu na vrijeme zaključenja glavne rasprave u predmetu P-1975/10 te u čemu se manifestiraju posljedice pogoršanja zdravlja tužitelja i o uzročnoj vezi istog sa štetnim događajem. Tvrdi da je prigovor zastare osnovan jer vještakinja navodi da je do pogoršanja došlo 2011. i 2016. godine. Smatra da je riječ o šteti koja je već dosuđena u ranijem sporu. Osporava visinu dosuđene pravične naknade tvrdeći da nema mjesta retroaktivnoj primjeni ¨novih orijentacijskih kriterija¨ Vrhovnog suda osobito uzimajući u obzir da se štetni događaj dogodio 12. rujna 2008. pa da je time pravična naknada dosuđena u previsokom iznosu. Osporava i odluku o troškovima postupka, a osobito o naknadi troška sastava podnesaka tužitelja od 19. lipnja 2020. i 19. listopada 2020. obzirom je iste navode mogao izložiti na ročištu glavne rasprave. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te odbiti zahtjev tužitelja uz obvezu istog da mu nadoknadi troškove postupka, podredno istu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbe tuženika i umješača na strani tuženika.

5. Žalbe tuženika i umješača na strani tuženika su neosnovane.

6. Predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede tužiteljevog prava na zdravlje i to štete koja je nastala zbog ozljeda koje je tužitelj dobio kao putnik u osobnom vozilu 12. rujna 2008., za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a koja se očituje u pogoršanju zdravstvenog stanja tužitelja usprkos redovnim terapijama i koje pogoršanje zdravlja je nastalo u razdoblju nakon pravomoćno okončane parnice u kojoj mu je u odnosu na tuženika dosuđena pravična naknada po istom štetnom događaju.

7. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud utvrdio:

- da se tužitelj kontinuirano liječio od nastanka štetnog događaja,

- da je unatoč provođenju fizikalne terapije došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja,

- da je teško utvrditi brzinu kojom se dogodilo pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja,

- da je pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja objektivizirano nalazima iz 2016., 2018. i 2019. u dodatnom omjeru od 10 % u kojem omjeru će tužitelj morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu i da isto opravdava dosudu pravične naknade u iznosu od 33.000,00 kuna,

- da je vještakinja istaknula da je do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja došlo vezano za ozljede koje je dobio u štetnom događaju,

- da je nalaz i mišljenje vještakinje prihvaćen jer je ocijenjen kao objektivan i sukladan pravilima struke te dan na temelju medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja,

- da je prigovor zastare potraživanja tužitelja neosnovan jer iz dokumentacije iz 2016., 2018. i 2019. proizlazi da se tužitelj kontinuirano liječio i da se njegovo stanje postepeno pogoršavalo i da se isto kontinuirano pogoršava bez stabilizacije pa da nema mjesta primjeni zastarnog roka od 3 godine,

- da se ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari jer se u ovom postupku odlučuje o pogoršanju zdravstvenog stanja tužitelja.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinio bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koje žalitelji ukazuju u žalbi jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama dok činjenica da prvostupanjski sud nije obrazložio razloge za odbijanje prijedloga tuženika i umješača za dostavi cjelokupnog zdravstvenog kartona tužitelja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke u smislu čl. 354. st. 1. ZPP-a, a na koju žalitelji sadržajno ukazuju u žalbama.

9. U ovom postupku nije sporno, a i isto proizlazi iz priloženog spisa Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1975/10 da je tužitelju po istom štetnom događaju pravomoćno presudom toga suda poslovni broj P-1975/10 od 2. lipnja 2011., preinačenom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3266/11-2 od 2. studenog 2011. dosuđena naknada štete u iznosu od 92.200,00 kuna i zatezna kamata na iznos od 60.000,00 kuna od 16. rujna 2010. do 25. studenog 2010., da je navedena naknada štete dosuđena temeljem nalaza i mišljenja iste stalne sudske vještakinje koja je vještačila u ovom predmetu, a da je pravična naknada dosuđena jer je utvrđeno da su kod tužitelja ozljede ostavile trajne posljedice od 45 % smanjenja životne aktivnosti, uz pretrpljene bolove i strah, kao i stupanj naruženosti.

10. Ovaj sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda da je uslijed istog štetnog događaja kod tužitelja naknadno došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja te da se radi o pogoršanju koje nije bilo obuhvaćeno procjenom vještakinje u pravomoćno okončanoj parnici između istih stranaka u vezi istog štetnog događaja.

11. Naime, i ovaj sud nalazi da je stalna sudska vještakinja, temeljem medicinske dokumentacije koja se nalazi u ovom spisu (otpusnih pisama i specijalističkih nalaza za period od 2016. pa nadalje), medicinske dokumentacija u spisu istog suda poslovni broj P-1975/10 i temeljem osobnog pregleda tužitelja, i to kao osoba koja je osobno već ranije vještačila zdravstveno stanje tužitelja u predmetu P-1975/10, stručno, jasno i potpuno obrazložila svoj zaključak da je kod tužitelja, usprkos kontinuiranom liječenju zbog zadobivenih ozljeda nakon 2011. (kada je radila prvo vještačenje) došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje se očituje u uznapredovanom oštećenju korjenova živaca zdjeličnog obruča sa uznapredovanim promjenama koksofemoralnih zglobova obostrano te slabinske i križne kralješnice, a što da je dovelo do daljnjeg ograničenja pokreta u navedenim zglobovima. Vještakinja pri tome pojašnjava da se tužitelj koristi štakom, kreće otežano, po nekoliko metara, uz veliki napor i bolove u zdjeličnom obruču i nogama, da se ne može spustiti u čučanj i da ne može duže stajati ili hodati pa da mu je životna i radna sposobnost u odnosu na ranije vještačenje smanjenja za dodatnih 10 %. Ista uvjerljivo i logično obrazlaže, a sukladno priloženim specijalističkim nalazima i pretragama, da se radi o stanju koje je nastalo naknadno u smislu da su se ranije utvrđene teškoće pogoršale usprkos liječenju i da su se razvile nove teškoće pritiska na vratnu kralješnicu, uslijed drugih opisanih teškoća, pa da je tako u medicinskoj dokumentaciji 2016. evidentirano da se više ne može spustiti u čulanj, 2018. je registrirana inkontinencija i pritisak na kralješničku moždinu, a 2019. pogoršanje cervikobrahijalnog sindroma praćeno znatnim pogoršanjem u EMNG.

12. Kako je stalna sudska vještakinja nalaz i mišljenje dala u cijelosti sukladno specijalističkim nalazima tužitelja i otpusnim pismima nakon razdoblja od 2011., i ovaj sud prihvaća mišljenje iste da za danu procjenu nije nužan pregled cijelog zdravstveno kartona tužitelja jer je iz specijalistički nalaza vidljivo da se tužitelj kontinuirano od ozljeđivanja liječi i prati po liječnicima specijalistima upravo zbog ozljeda zadobivenih u štetnom događaju pa kada se činjenica da je usprkos redovitom dugogodišnjem liječenju kod tužitelja zdravstveno stanje pogoršano, dovede u vezu s izjavom vještakinje da je razvoj stanja individualan i da se ne može egzaktno predvidjeti, a da je za očekivati da se zdravstveno stanje pogorša zbog istih ozljeda (ne zbog općih degerativnih promjena kako tuženik i umješač tvrde), kao i činjenicom da se radi o osobi koja prije štetnog događaja nije imala zdravstvenih teškoća, a koja je ozljede zadobila u životnoj dobi od 33 godina te koja prema nalazima liječnika od 2016. ne može čučnuti, od 2018. ima inkontinenciju (u životnoj dobi od 43 godine), da je njegovo kretanje dodatno otežano, a koje nove teškoće nije imao 2011. kada je pregledan od iste vještakinje, te da iz dostavljenih otpusnih pisama i specijalističkih nalaza ne proizlazi da bi bolovao od drugih bolesti ili pretrpio druge ozljede u periodu nakon 2011., zaključak je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je zbog ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju naknadno i to kontinuirano od 2016. do 2019. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja tako da je njegova životna aktivnost s ranije utvrđenih presuđenih 45 % dodatno smanjena za 10 %.

13. Uzimajući u obzir da u nalazu i mišljenju vještakinje nije bilo nejasnoća i nelogičnosti, da je ranije smanjene životne aktivnosti (pravomoćno presuđeno) utvrđeno temeljem nalaza i mišljenja iste vještakinje, ocjena je ovog suda da nije bilo razloga za vještačenje po ustanovi u ovom predmetu, kako su to žalitelji predlagali, dok činjenica pregleda zdravstvenog kartona tužitelja, kao registra općih podataka o liječenju i terapijama tužitelja, nije odlučna jer iste činjenice proizlaze iz neosporenih priloženih specijalističkih nalaza i otpusnih pisama u relevantnom razdoblju.

14. U odnosu na prigovor tuženika i umješača na strani tuženika da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno ovaj prigovor ocijenio neosnovanim iz razloga što je predmet spora zahtjev za naknadu štete koja je nastala u razdoblju od 2016. pa nadalje, a iako je ista uzrokovana istim štetnim događajem ne postoji objektivni identitet spora jer se zahtjev temelji na šteti koja nije postojala u vrijeme zaključenja glavne rasprave u predmetu Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-1975/10.

15. Žalitelji neosnovano pobijaju i odluku prvostupanjskog suda u pogledu prigovora zastare potraživanja tužitelja jer se u konkretnom slučaju ne radi o umanjenju životne aktivnosti koja se dogodila određenog datuma tri godine prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 230. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu ZOO), već umanjenju koje je u ukupnosti nastajalo i trajalo tijekom perioda od 2016. do 2019. i to kao postepeno smanjivanje životnih aktivnosti koje su počele u tom razdoblju, dok sama činjenica da je nemogućnost spuštanja u čučanj evidentirana 2016. ne pretpostavlja da je tužitelj u tom trenutku saznao da se radilo trajnoj nemogućnosti spuštanja u čučanj kao trenutku nastanka štete, osobito uzimajući u obzir da je u otpusnom pismu Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice o boravku u toj ustanovi od 13. lipnja 2016. do 25. lipnja 2016. navedeno ¨čučanj ne izvodi (zbog bolova u križima)¨, dok je u otpusnom pismu nakon boravka u istoj ustanovi od 9. srpnja 2019. do 23. srpnja 2019. navedeno ¨čučanj početan¨, a u specijalističkom nalazu KBC Dubrava od 14. kolovoza 2019. da ¨čučanj ne izvodi¨, dakle tada ga definitivno ne izvodi kao nemogućnost radnje, ne zbog bolova koji po prirodi stvari mogu biti prolazne naravi, radi čega se ne može tvrditi da je za ovo pogoršanje kao trajno stanje tužitelj saznao već 2016. godine.

16.1. U odnosu na samu visinu dosuđene pravične naknade, pravilno žalitelji ukazuju da se na istu primjenjuju "Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" kako su izmijenjeni 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/20), obzirom je na istoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske određeno da se novi orijentacijski kriteriji i iznosi primjenjuju na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

16.2. Pri tome se ukazuje da su navedeni kriteriji, kao što i sam naziv navodi, orijentacijski (dakle ne egzaktni), ali s ciljem ujednačavanja sudske prakse i pravne sigurnosti, uzimajući u obzir da sud sukladno čl. 1100. ZOO-a pravičnu naknadu ocjenjuje ovisno o okolnostima konkretnog slučaja, s tim da zakon pri tome ne određuje visinu/novčani ekvivalent pravične naknade već isključivo okolnosti koje sud uzima u obzir, pa Vrhovni sud određivanjem takvih kriterija ispunjava ustavnu ulogu Vrhovnog suda kako je propisana čl. 116. st. 1. Ustav Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 76/10., 55/01., 5/14., 85/10.), a ne kako to žalitelju žalbi tvrdi, da time neustavno propisuje retroaktivnu primjenu pravnog shvaćanja. Naime, da bi pravična novčana naknada kao novčana satisfakcija zbog povrede prava osobnosti bila zaista pravična, ista se mora dovesti u vezu sa životnim troškovima odnosno cijenama u vrijeme dosude, a ukoliko se u vrijeme suđenja primjenjuju kriteriji i visine novčane naknade koje ne uzimaju u obzir trenutne troškove života i novčane vrijednosti, takva novčana naknada u trenutku dosuđenja nije pravična.

16.3. Žalitelji pravilno ukazuju da se pravična novčana naknada u ovom sporu određuje samo u odnosu na predmet spora – naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, a za koje prvostupanjski sud pravilno zaključuje da predstavlja smanjenje životne aktivnosti za dodatnih 10 % pa kada se navedeni omjer smanjenja životne aktivnosti dovede u vezu s životnom dobi tužitelja (rođen 1975. godine) i teškoćama koje su se kao trajne razvijale od 2016. do 2019., a koje u bitnom svakodnevno dodatno otežavaju životne aktivnosti tužitelja, kao i činjenicom da je tužitelju životna aktivnost zbog štetnog događaja sada s početnih 45 % smanjenja za ukupno 55 %, ocjena je ovog suda da tužitelju sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, u vezi s prethodno navedenim Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, pripada pravo na pravičnu naknadu u iznosu od 4.379,85 eura (33.000,00 kuna), kako to prvostupanjski sud dosuđuje. Naime, dosudom navedene naknade nije obuhvaćeno umanjenje životne aktivnosti od 45 %, koje je kao takvo već pravomoćno presuđeno, već se radi o iznosu koji se po orijentacijskim kriterijima dosuđuje za svakih 10 % sa smanjenje životne aktivnosti u rasponu od 40 do 60 %, tako da oštećenoj osobi za svakih 10 % umanjenja, prema sadašnjim orijentacijskim kriterijima pripada iznos od 4.379,85 eura (33.000,00 kuna), pa kako je kod tužitelja pogoršanjem zdravstvenog stanja došlo do povećanja već smanjene životne aktivnosti s 45 % na ukupno 55 %, istom za dodatno pogoršanje zdravstvenog stanja (umanjenje životne aktivnosti za dodatnih 10 %) pripada pravična naknada u navedenom iznosu. Naime, postoci umanjenja životne aktivnosti su relevantni kao stupanj težine takve povrede osobnosti pa se u konkretnom slučaju naknadno pogoršanje iste ne može promatrati niti izjednačavati s osobom koja bi imala ukupno smanjenje životne aktivnosti od ¨samo¨ 10 %, već se pri odmjeravanju svih okolnosti, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, mora uzeti u obzir da ta ista osoba zbog istog štetnog događaja već ima utvrđeno umanjenje životne aktivnosti od 45 %, a da bi naknada u konkretnom slučaju bila pravična (životna) naknada, umjesto puko matematički definirana cijena štete, sukladno cilju ovako propisanih orijentacijskih raspona visine pravične naknade zbog povrede prava na zdravlje. U odnosu na obrazloženi način izračuna pravične novčane naknade neimovinske štete ukazuje se i na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj Rev-x 189/2017-5 od 15. prosinca 2021. donesenoj u sporu bitno istovjetne činjenične i pravne osnove.

17. Ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, u vezi s mjerodavnom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.) dosudio tužitelju ukupni trošak postupka u iznosu od 12.485,00 kuna, dok su tvrdnje umješača o neosnovanosti odluke o naknadi troška sastava podnesaka od 19. lipnja 2020. i 19. listopada 2020. neutemeljene jer se radi o radnjama koje je u ime tužitelja poduzeo njegov punomoćnik, a koje su bile potrebne za uspjeh tužitelja u sporu i to stoga što je podneskom od 19. lipnja 2020. povećan zahtjev tužitelja obzirom na izmjenu spomenutih orijentacijskih kriterija (i kao takav dosuđen), a podneskom od 19. listopada 2020. dano očitovanje o tvrdnjama i prijedlozima tuženika na koje se tužitelj nije mogao ranije očitovati, pogotovo o prijedlogu za dopuštanje miješanja na strani tuženika u smislu čl. 206. i 207. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Dubrovnik, 28. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Noemi Butorac