Poslovni broj: Us I-3068/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Skalica 35, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, OIB: 33706439962, Zagreb, Šubićeva 29, zastupanog po opunomoćenici RA, diplomiranoj pravnici i zaposlenici tuženika, radi šutnje uprave, dana 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ovom sudu 16. prosinca 2025. podnio tužbu radi šutnje uprave, u kojoj navodi kako je tuženiku 24. studenog 2025. poštanskom preporučenom pošiljkom izjavio prigovor, o kojem prigovoru do današnjeg dana tuženik nije odlučio, ili pak eventualno donesena odluka tužitelju nije dostavljena, slijedom čega je tužbenim zahtjevom predložio sudu naložiti čelniku tuženika da u roku od 8 dana donese odluku o predmetnom prigovoru tužitelja i istu mu u navedenom roku dostavi, a pored toga predložio je i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom detaljno iznosi kronologiju postupanja po zaprimljenoj prijavi od strane tužitelja, pa navodi kako je 21. srpnja 2025. po zaprimljenoj predstavci tužitelja obavio inspekcijski nadzor saslušanjem tužitelja te 3. studenog 2025. uvidom u dostavljenu dokumentaciju i saslušanjem MA, odgovorne osobe Poliklinike za očne bolesti OFTALMA i odgovorne osobe VERDI d.o.o., Split, Put Brda 13. Nakon obavljenog nadzora je tužitelju dostavljena obavijest 19. studenog 2025. Na navedenu obavijest tužitelj je 27. studenog 2025. dostavio prigovor kojim traži da se isti usvoji i da se naloži poduzimanje svih potrebnih radnji, nakon čega tuženik detaljno iznosi navode predmetnog prigovora tužitelja u kojem je tužitelj naveo kako je dopisom od 19. studenog 2025. nezadovoljan u dijelu u kojemu se ne navodi da će biti pokrenut bilo koji postupak protiv KA kao odgovorne osobe Poliklinike za očne bolesti OFTALMA, navodeći kako je ta poliklinika prestala postojati brisanjem iz sudskog registra, međutim da činjenica prestanka postojanja pravne osobe ne dovodi do prestanka odgovornosti KA za nepravilnosti i nezakonitosti za koje je odgovoran kao zakonski zastupnik-odgovorna osoba Poliklinike OFTALMA te da pregledom dopisa od 19. studenog 2025. proizlazi kako je zbog činjenice prestanka postojanja pravne osobe odlučeno ne provoditi bilo koji postupak niti protiv odgovorne osobe, iako dakle prestankom postojanja poslodavca ne može doći do prestanka odgovornosti odgovorne osobe poslodavca. Nadalje u prigovoru u odnosu na inspekcijski nadzor kod društva VERDI d.o.o. tužitelj navodi da se u dopisu od 19. studenog 2025. navodi da je tom društvu naloženo da radniku dostavi za travanj 2023. dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, a drugi obračun u kajem će biti iskazan iznos plaće koji je bio dužan isplatiti; međutim podnositelju plaće nisu isplaćene niti za kolovoz 2023. i rujan 2023. slijedom čega je isti nalog trebao biti određen i za kolovoz i rujan 2023., a ne samo za travanj 2023. Na navedeni prigovor poslan je odgovor 2. prosinca 2025. u kojem je tužitelju podrobnije objašnjen ishod postupka, te mu je u ponovljenoj obavijesti odgovoreno na činjenice koje je iznosio u prigovoru, a na koje činjenice u prvoj upućenoj obavijesti se tuženik nije očitovao jer nije znao da bi iste mogle biti sporne tužitelju. U obavijesti od 2. prosinca 2025. navedeno je kako je tijekom inspekcijskog nadzora utvrđeno je da je isti radio za društvo Poliklinika za očne bolesti OFTALMA, od 23. srpnja 2007. do 19. siječnja 2023. u kontinuitetu, a prema izjavi istog nije s poslodavcem sklopio pisani ugovor o radu, a niti mu je isti uručio pisanu potvrdu o radu, prije početka rada. U odnosu na eventualno počinjenje prekršaja neuručivanja pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu utvrđeno je da je nastupila zastara pokretanja prekršajnog postupka protiv odgovorne osobe poslodavca, s obzirom da se prekršajni pogon ne može pokrenuti istekom 4 godine od počinjena prekršaja. Nadalje, navedeno je da je tužitelj u inspekcijskom postupku izjavio je kako tijekom trajanja radnog odnosa od poslodavca nije dobivao odluke o korištenju i trajanju godišnjeg odmora, međutim tijekom inspekcijskog postupka utvrđeno je kako su radnici koristili kolektivni godišnji odmor te je obavijest o istome bila oglašena na oglasnog ploči poslodavca. Vezano za izjavu tužitelja u inspekcijskom postupku kako nije dobivao obračune isplaćenih plaća, istom je odgovoreno kako Državni inspektorat nema ovlasti izdati rješenje kojem se poslodavcu Poliklinika za očne bolesti OFTALMA, Split, Ćiril – Metodova 9 nalaže dostava obračuna plaće budući je isti prestao postojati u veljači 2025. te je brisan iz sudskog registra. Nadalje, za ne dostavu obračuna isplaćenih plaća Zakon o radu (Narodne Novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23) ne predviđa prekršajnu odgovornost poslodavca i odgovorne osobe poslodavca. U odnosu na inspekcijski nadzor kod poslodavca VERDI d.o.o., Split, Put Brda 13, tužitelju je u obavijesti navedeno da zbog utvrđenih nepravilnosti, a temeljem čl. 111. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 3/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22) i čl. 72. st. 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine broj: 115/18 i 117/21) je podnesen optužni prijedlog Općinskom prekršajnom sudu u Splitu protiv poslodavca i odgovorne osobe poslodavca zbog osnovane sumnje na počinjenje prekršaja iz: a) čl.14. st. 3. Zakona o radu, kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. toga Zakona kojim je propisana obveza poslodavca, ukoliko ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, izdavanja radniku pisane potvrde o sklopljenom ugovoru o radu; b) čl.120. Zakona o radu kojim je propisano da poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz te da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje, kažnjiv po čl. 229. st. 1. t. 47. i st. 2. toga Zakona; c) prekršaja iz čl. 3. Zakona o minimalnoj plaći (Narodne Novine broj 118/18, 120/21), kojim je propisano je da minimalna plaća predstavlja najniži iznos bruto plaće, koji radniku pripada za rad u punom radnom vremenu, kažnjiv po čl. 10. st. 1. i st. 2. toga Zakona; d) čl. 93. st. 2. Zakona o radu kojim je propisana obveza poslodavca ukoliko ne isplati plaću ili ih ne isplati u cijelosti dužan je do kraja mjeseca u kojem je dospjela isplata plaće radniku dostaviti: 1. obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće u propisanom sadržaju; 2. obračun iznosa plaće koji je bio dužan isplatiti u propisanom sadržaju, kažnjiv po čl. 229. st.1. t. 46. i st. 2. toga Zakona. Također, poslodavcu je temeljem 226. st. 1. toč. 29. i toč. 31. Zakona o radu te članka 24. i 70. stavak 1. Zakona o Državnom inspektoratu izdano rješenje kojim se istom nalaže da radniku za travanj 2023. dostavi dva obračuna od kojih je jedan obračun u kojem će biti iskazan ukupan iznos plaće, a drugi obračun u kojem će biti iskazan iznos plaće koji je bio dužan isplatiti, sa sadržajem u skladu s propisanim sadržajem iz čl. 2., čl. 3. i čl. 8. Pravilnika o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine (Narodne novine broj br. 32/15) te da mu dostavi sve njegove isprave i primjerak odjave s obveznoga mirovinskog i zdravstvenog osiguranja te potvrdu o vrsti poslova koje je obavljao i trajanju radnog odnosa. Poslodavcu nije naloženo da radniku dostavi obračune dugovanih plaća – NP1 obrasce za kolovoz 2023. budući je poslodavac dostavio dokaz o isplati plaće radniku (izvod s bankovnog računa) za navedeni mjesec 18. rujna 2023. U odnosu na mjesec rujan 2023. utvrđeno je da je poslodavac uplatio doprinose, a da neto iznos plaće nije isplatio radniku s obzirom da isti, prema navodima poslodavca, nije dolazio na posao, a nije opravdao izostanak. S obzirom da nije u inspekcijskom postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj radio navedeni mjesec, odnosno dolazio na posao nije bilo moguće donijeti upravnu mjeru kojom će se naložiti dostava neisplaćene plaće za rujan 2023., već je isti upućen da svoje potraživanje može ostvariti pred nadležnim sudom. Dakle, s obzirom da na navode u prigovoru koje je iznio podnositelj nije bilo odgovoreno u obavijesti koja je dostavljena podnositelju 19. studenog 2025., tuženik je u ponovljenoj obavijesti od 2. prosinca 2025. odgovorio podnositelju na sve njegove navode iz prigovora i na taj način istom obrazložio iz kojeg razloga nije potrebna dopuna nadzora. Nakon zaprimljene nove obavijesti tužitelj pokreće upravni spor jer na njegov prigovor čelnik tijela nije odlučio rješenjem, odnosno podnosi prigovor zbog tkz. šutnje administracije. Iz svega naprijed navedenog kao i iz obavijesti koje je istom tuženik dostavio 19. studenog 2025. i 2. prosinca 2025. razvidno je da se u konkretnoj stvari nikako ne može raditi o šutnji administracije. Posebno se ističe da prema ocjeni tuženika, nakon dostavljanja obavijesti 19. studenog 2025. i ponovno 2. prosinca 2025. nema šutnje tuženog tijela, dakle nema predmeta upravnog spora u smislu članka 3. stavak 1. točke 3. ZUS-a tj. ocjene zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela da odluči o zahtjevu tužitelja u zakonom propisanom roku. Odredbom članka 42. stavka 2. do 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09; 110/21) propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa i da će službena osoba kada utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestiti o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, te da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor, što ovdje nije slučaj, s obzirom je inspekcijski nadzor obavljen i poduzete su sve mjere koje su u nadležnosti ovog tijela, a što je i obavijestima od 19. studenog 2025. i 2. prosinca 2025. dano na znanje i tužitelju. Dakle, nema zakonske osnove za podnošenje prigovora s obzirom da tuženik nije odgovorio tužitelju da nema osnove za pokretanje prekršajnog postupka po službenoj dužnosti, već naprotiv je obavio inspekcijski nadzor. U skladu s odredbom članka 58. stavka 1. ZDI-a i članka 42. stavka 1. ZUP-a inspektor pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke, kada je to propisano posebnim zakonom ili je to nužno radi zaštite javnog interesa. Kako proizlazi iz stanja spisa tuženik je u skladu s odredbom članka 42. stavka 2. ZUP-a uzeo u obzir navode iz zaprimljene predstavke budući je sadržaj iste upućivao na moguće povrede odredbi propisa iz radnog odnosa u pogledu kojih inspektori rada pokreću postupak po službenoj dužnosti. S tim u vezi, tuženik navodi da su javnopravna tijela dužna u okviru svojeg djelokruga paziti na zaštitu javnog interesa, a odredbom članka 42. stavka 2. ZUP-a propisano je da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzeti u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa. Nadalje, u inspekcijskom postupku ne odlučuje se o pravima ili obvezama tužitelja već se utvrđuje je li u ovom konkretnom slučaju utvrđena povreda propisa iz djelokruga inspekcije rada. Dakle, u konkretnoj upravnoj stvari postupak nije pokrenut na zahtjev stranke (članak 41. ZUP-a), već po službenoj dužnosti, a povodom predstavke koja je zaprimljena u Državnom inspektoratu, koju je tuženik uzeo u obzir u smislu odredbe članka 42. stavka 2. ZUP-a, kao i članka 58. stavka 2. ZDI-a, kojim je propisano da se zaprimljene predstavke u kojima se ukazuje na postupanja protivno propisima mogu koristiti kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzora. Budući je iz stanja spisa razvidno da je inspektorica u skladu s odredbom članka 58. stavka 3. ZDI- a tužitelju dostavila detaljnu obavijest o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama po ocjeni tuženika, tužiteljevo pravo za sudjelovanje u upravnom postupku je iscrpljeno. Također, tuženik želi izvijestiti sud da je 20. siječnja 2026. zaprimio rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2837/2025-2, kojim se tuženiku dostavlja tužba koju je pokrenuo tužitelj radi šutnje uprave. Naime, radi se istom spisu predmeta. Iz navedene tužbe razvidno je da je pokrenut upravni spor jer je tužitelj 4. studenog 2025. izjavio prigovor iz razloga što podnositelj predstavke u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke nije dobio nikakav odgovor, a predstavku je poslao preporučeno poštom 5. lipnja 2025. Tužitelj je znao da je postupak u tijeku s obzirom da je poziv za saslušanje tužitelja poslan istom preporučeno poštom 3. srpnja 2025. i da je tužitelj saslušan u uredu tuženika 21. srpnja 2025. Nadalje, iz navedene tužbe razvidno je da je ista elektronički potpisana 21. studenog 2025., a odgovor od tuženika o obavljenom nadzoru je tužitelj dobio 19. studenog 2025. putem maila u 8,30 sati. Dakle, u trenutku podnošenja tužbe isti je imao odgovor o obavljenom inspekcijskom nadzoru, a na navedeni odgovor tuženika isti je podnio prigovor nakon čega pokreće upravi spor koji se vodi pod poslovnim brojem Us I-3068/2025. Dakle, pokreće dva upravna spora vezano za postupanje tuženika povodom njegove predstavke koju je uputio tuženiku. Postavlja se pitanje iz kojeg razloga pokreće upravni spor zbog nedostavljanja odgovora tuženika povodom njegove predstavke i to u trenutku kada je obavijest već zaprimio, a na istu tuženiku ulaže prigovor o čemu će odlučiti sud u spor poslovni broj: Us I-2837/2025. Dakle, inspekcijski postupci se provode po službenoj dužnosti, a samo iznimno na zahtjev stranaka kada je to propisano zakonom, a što u predmetnoj stvari nije bio slučaj, te se postupcima po službenoj dužnosti ne odlučuje o pravima i obvezama stranaka već se utvrđuje povreda propisa iz djelokruga inspekcije rada zbog čega se poduzimaju zakonom propisane mjere prema poslodavcima i s obzirom da je tužitelj dobio iscrpnu obavijest o obavljenom inspekcijskom nadzoru i svemu što se u istome poduzelo nije bilo osnova za podnošenje prigovora o kojem bi odlučivao čelnik tijela. Slijedom svega naprijed navedenog se predlaže da sud nakon provedenih dokaza, iz razloga iznesenih u ovom odgovoru na tužbu odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3.Sud je utvrđujući pretpostavke za vođenje spora utvrdio kako je tužba tužitelja prijevremeno podnesena, odnosno da protiv postupanja tuženika tužitelj nije iskoristio redoviti pravni lijek.

4.Naime, odredbom čl. 46. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.-dalje: ZUS) propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno, dok je točkom 3. istog stavka propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek.

Odredbom čl. 42. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: br. 47/09. i 110/21.) propisano je da se postupak pokreće po službenoj dužnosti kad je to propisano zakonom ili je nužno radi zaštite javnog interesa.

Stavkom 2. da će kod ocjene o postojanju razloga za pokretanje postupka po službenoj dužnosti javnopravno tijelo uzet u obzir predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnoga interesa

Stavkom 3. da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti. Stavkom 4. da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

Odredbom čl. 122. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: br. 47/09. i 110/21.) propisano je da se prigovor izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Stavkom 2. da odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor.

Stavkom 3. da čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora.

Stavkom 4. da protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, br. 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23) propisano je da inspektor provodi inspekcijski nadzor i pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke, kada je to propisano posebnim zakonom.

Stavkom 3. propisano je da ako inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelja će u pisanom obliku obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama.

5.Nadalje, iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu razvidno je kako je tuženik po zaprimljenoj prijavi od strane tužitelja, 21. srpnja 2025. obavio inspekcijski nadzor saslušanjem tužitelja te 3. studenog 2025. uvidom u dostavljenu dokumentaciju i saslušanjem MA, odgovorne osobe Poliklinike za očne bolesti OFTALMA i odgovorne osobe VERDI d.o.o., Split, Put Brda 13, nakon čega je tužitelju dostavljena obavijest 19. studenog 2025., u odnosu na koju obavijest je tužitelj 24. studenog 2025. preporučenom poštanskom pošiljkom podnio prigovor tuženiku, na koji mu je tuženik dostavio novu obavijest od 2. prosinca 2025. u kojoj je tužitelju podrobnije objašnjen ishod postupka, te mu je u ponovljenoj obavijesti odgovoreno na činjenice koje je iznosio u prigovoru, a na koje činjenice u prvoj upućenoj obavijesti se tuženik nije očitovao jer nije znao da bi iste mogle biti sporne tužitelju, zbog čega je tuženik u ponovljenoj obavijesti od 2. prosinca 2025. odgovorio tužitelju kao podnositelju na sve njegove navode iz prigovora u kojem je između ostalog obrazloženo iz kojeg razloga nije potrebna dopuna nadzora, dok je tužitelj s druge strane predmetnu tužbu radi šutnje uprave ovom sudu podnio 16. prosinca 2025.

6.Kod izloženog stanja stvari, a vezano za prethodno citiranu prijavu tužitelja i potom njegov prigovor, prije svega je za naglasiti kako je odredbom čl. 58. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da inspektor provodi inspekcijski nadzor i pokreće postupak po službenoj dužnosti, a iznimno na zahtjev stranke, kada je to propisano posebnim zakonom, stavkom 2. da zaprimljene predstavke u kojima su navedeni podaci o prijavitelju (ime i prezime te adresa stanovanja), a kojima se ukazuje na postupanja protivna propisima mogu se koristiti kao povod za obavljanje inspekcijskog nadzora i stavkom 3. da ako inspektor povodom zaprimljene predstavke obavi inspekcijski nadzor, podnositelja će u pisanom obliku obavijestiti o utvrđenom činjeničnom stanju i poduzetim mjerama, s tim da se citirani Zakon o Državnom inspektoratu primjenjuje kao lex specialis u odnosu na Zakon o općem upravnom postupku, a koji pak ne sadrži odredbu kojom se popisuje određeni rok za pokretanje inspekcijskog postupka, niti propisuje rok u kojem se inspekcijski postupak mora završiti.

7.Nadalje, odredbom čl. 42. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisno je da kad službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, obavijestit će o tome podnositelja što je prije moguće, a najkasnije u roku od 30 dana od dana podnošenja predstavke, odnosno obavijesti, dok je stavkom 4. propisano da podnositelj ima pravo izjaviti prigovor javnopravnom tijelu od kojeg je primio obavijest kojom se ne prihvaća prijedlog za pokretanje postupka, u roku od osam dana od dana primanja obavijesti, kao i u slučaju da u propisanom roku nije dobio odgovor.

8.Međutim, s obzirom da iz podataka upravnog spisa proizlazi da je tuženik upravo po prijavi tužitelja proveo inspekcijske nadzore po službenoj dužnosti te da je potom u smislu odredbe članka 58. stavka 3. Zakona o Državnom inspektoratu, tuženik obavijestima najprije od 19. studenog 2025., a potom i od 2. prosinca 2025. tužitelja obavijestio o rezultatima inspekcijskog nadzora, to je pak potpuno jasno da se propisani rok iz odredbe članka 42. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku odnosi isključivo na slučajeve kada službena osoba utvrdi da ne postoje uvjeti za pokretanje postupka po službenoj dužnosti, no u konkretnoj upravnoj stvari, prijava tužitelja korištena je kao povod za obavljanje inspekcijskih nadzora, zbog čega propisani rok iz članka 42. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku ovdje nije primjenjiv, to iz razloga što su inspekcijski nadzori provedeni, a o čemu je tužitelj i obaviješten.

9.Slijedom prethodno obrazloženog, nedvojbeno je da je tužitelj tek nakon što je zaprimio obavijest tuženika od 2. prosinca 2025. imao mogućnost u smislu odredbe čl. 122. Zakona o općem upravnom postupku izjaviti prigovor čelniku tuženika, a kako je prigovor tužitelj podnio 24. studenog 2025., to pak znači da se u konkretnom slučaju ne radi o prigovoru kakvog u vidu ima citirana odredba, odnosno da je isti podnesen prijevremeno jer je takav prigovor tužitelj imao mogućnost izjaviti tek nakon što je zaprimio citiranu obavijest tuženika od 2. prosinca 2025., od kada je imao na dispoziciji podnijeti prigovor čelniku tijelu iz citirane odredbe pa tek ukoliko čelnik tijela ne donese rješenje o prigovoru u propisanom roku kakvog propisuje stavak 3. citiranog članka, tada je imao mogućnost pokrenuti upravni spor radi šutnje uprave, ali kako tužitelj takav prigovor nije podnio, to znači da u konkretnoj upravnoj stvari nije iskoristio redoviti pravni lijek, ali unatoč tome pokrenuo je predmetni upravni spor radi šutnje uprave podnošenjem tužbe dana 16. prosinca 2025., što neprijeporno znači i da je tužba podnesena prijevremeno.

10.Stoga, kod stanja stvari da uslijed prethodno obrazloženog tužitelj u konkretnom slučaju nije postupio na način kako to propisuje odredba čl. 122. Zakona o općem upravnom postupku, to je pak nedvojbeno da je je tužba radi šutnje uprave podnesena prijevremeno, odnosno prije nego li je tužitelj iskoristio pravnu zaštitu koju ostvaruje kroz institut prigovora reguliran citiranom odredbom ZUP-a, što ujedno znači da tužitelj u konkretnoj upravnoj stvari nije iskoristio redoviti pravni lijek, uslijed čega nije došlo do šutnje uprave.

11.Ujedno, za nadodati je kako je identično pravno stajalište u sličnim upravnim stvarima zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka, pa tako primjerice i u rješenjima poslovnih brojeva: Usž-3127/22-2 od 14. listopada 2022., Usž- 2520/2022-2 od 15. srpnja 2022., Usž-3063/22-2 od 15. rujna 2022., Usž-2686/22-2 od 23. rujna 2022. i dr. s kojim stajalištem je u cijelosti suglasan i ovaj prvostupanjski upravni sud.

12.Slijedom prethodno navedenog, imajući u vidu da je odredbom članka 46. st. 1. toč. 1. Zakona o upravnim sporovima propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena nepravodobno ili prijevremeno, te da je točkom 3. istog stavka propisano da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da protiv pojedinačne odluke, postupanja ili upravnog ugovora nije iskorišten redovit pravni lijek, pa kako je uslijed naprijed obrazloženih razloga tužba tužitelja podnesena prijevremeno, odnosno kada protiv postupanja tuženika nije iskorišten redovit pravni lijek, primjenom članka 46. stavka 1. točke 1. i 3. ZUS-a trebalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Splitu, 28. siječnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, Put Skalica 35, uz odgovor na tužbu tuženika,

- tuženiku Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, uz povrat spisa po pravomoćnosti,

- u spis.