REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: P-534/2023-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sutkinji toga suda Dajani Gabud Jandoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, d.o.o. iz Garešnice, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave dana 15. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene Republike Hrvatske, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine upisane u zk ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] -šuma kućište sa 1430 čhv, što mu je tuženik Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na ime i u korist tužitelja, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 € zajedno sa zateznom kamatom koja se obračunava po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od dana donošenja presude odnosno dana 28. siječnja 2026. pa sve do isplate, u roku 15 dana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže opisanoj u uvodnom dijelu ove odluke podnesena je tužba 07.06.2023. radi utvrđenja prava vlasništva, na nekretnini pobliže opisanoj u toč. I. izreke ove odluke.

2. U tužbi se navodi, da je na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] — ŠUMA KUČIŠTE sa 1430 čhv upisana Republika Hrvatska kao vlasnik, međutim sporno vlasništvo nije na zakonu osnovano, i to iz razloga što se predlagatelj i njegovi pravni prednici nalaze u posjedu nekretnine koji ispunjava sve kvalitete, više od 60 godina, točnije od 1961. godine kada je u posjedu nekretnine bio GP, a za što postoje i brojni svjedoci, te podnositelj zahtjeva ne zna po kojem osnovu se Republika Hrvatska upisala kao vlasnik. Predmetnu nekretninu tužitelj i njegovi pravni prednici uživaju preko 60 godina i to na način da su istu prednici tužitelja nesmetano posjedovali, a što je nastavio i činiti sam tužitelj. Sukladno članku 160. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici podnositelja zahtjeva neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Iz tih razloga, tužitelj se obratio tuženiku sa Zahtjevom za mirno rješenje od dana 07. travnja 2023. godine, međutim tuženik je tužiteljev zahtjev odbio Kako se tužitelj i njegovi pravni prednici kroz zakonom propisano vrijeme nalaze u vlasničkom posjedu predmetnih nekretnina, a njihov posjed je kroz sve vrijeme posjedovanja zakonit, istinit i pošten, to tužitelj po svojim punomoćnicima, a budući da pravo vlasništva na predmetnim nekretninama ne može ishoditi na drugi način, podnosi ovu tužbu, te predlaže, da Sud donese presudu kako je pobliže naznačeno u izreci odluke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Tuženik osporava navode tužbe prema kojima se tužitelj sa svojim prednicima nalazi u posjedu predmetne nekretnine, odnosno da se nalazi u njezinu posjedu već više od 80 godina. Navodi se, da je iz povijesnog zk. izvatka za spornu nekretninu, koji je dostavio tužitelj, vidljivo, da je ista prenesena u zemljišnim knjigama u društveno vlasništvo 1984. godine što je vidljivo iz upisa izvršenog u zemljišnim knjigama pod brojem Z-402/84, a koja je uknjižba izvršena temeljem rješenja općine Garešnica, Općinskog komiteta za društvene djelatnosti broj: 01-40-1982 od 04. travnja 1982. godine. Nadalje rješenjem općine Garešnica, Uprave za poljoprivredno zemljište i imovinsko pravne poslove od 11. prosinca 1986. godine predmetna je nekretnina dana na korištenje Š.G. "Mojica Birta" Bjelovar, predniku Hrvatskih šuma d.o.o., te se iste kao što je navedeno i danas nalaze u njihovoj osnovi gospodarenja. Najzad, ističe se da tužitelj nije dokazao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava na posjed predmetne nekretnine tako da dosjelošću nije mogao steći pravo vlasništva na toj nekretnini, budući da od 1961. godine pa do 17. studenoga 1999. (kada je odlukom Ustavnog suda RH U-I-58/1997 ukinuta tada važeća odredba čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), odnosno ponovno od 08. listopada 1991. godine pa do podnošenja tužbe nije proteklo vrijeme (40 godina) potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u slučaju kada se posjed ne temelji na valjanoj pravnoj osnovi (izvanredna dosjelost). Slijedom svega naprijed navedenog tuženik predlaže da sud kao neosnovan odbije tužbeni zahtjev tužitelja te ga obveže da tuženiku nadoknadi prouzročene troškove postupka.

4. U postupku izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju čine: preslika ZK izvadka, preslika povijesnog ZK izvadka, preslika povijesti promjena na katastarskim česticama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Zahtjev za mirno rješenje, dopis tuženika od dana 04. svibnja 2023. (list 4-34), kartografski prikaz čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i odsjeka 1g, rješenje Općine Garešnica, Općinskog komiteta za društvene djelatnosti broj: 01-40-1982 od 04. travnja 1982. godine, rješenje Općine Garešnica, Uprave za poljoprivredno zemljište i imovinsko pravne poslove od 11. prosinca 1986. (list 39-43), očitovanje Hrvatskih šuma od 28.06.2023. (list 61). Saslušani su svjedoci:

SP, ŽP, VP te tužitelj (list 64-67,82). Održan je očevid na predmetnoj nekretnini radi njene identifikacije uz sudjelovanje mjerničkog vještaka iz Geo AGI d.o.o, Grubišno Polje, TP, koji je u svezi istoga u spis dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 87).

5. Na temelju provedenih dokaza i njima utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci ove odluke odnosno tužbeni zahtjev tužitelja je ocijenjen neosnovanim i kao takav odbijen, a iz razloga koji se iznose u nastavku obrazloženja.

6. Među strankama nije bilo sporno, da se u zemljišnim knjigama vlasnikom predmetnih nekretnina vodi upisana Republika Hrvatska. Iz povijesnih zemljišno knjižnih izvadaka za predmetnu nekretninu utvrđeno je, da je predmetna nekretnina 1984. sa KP na temelju pravomoćnog rješenja Općine Garešnica od 04. travnja 1982. godine upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Garešnica do 1987., kada je pravo korištenja steklo šumsko gospodarstvo "Mojica Birt" Bjelovar, a 2008. nekretnina je upisana kao vlasništvo tuženika. Prema povijesti promjena posjeda na predmetnoj nekretnini izdanoj po Ispostavi za katastar nekretnina Garešnica od 04.11.2022. (list 29), predmetna nekretnina od 1961. od kada je na snazi katastarski operat za katastarsku općinu [katastarska općina] bila je upisana u posjedu LP (isti je bio tužiteljev otac- prama iskazu tužitelja i saslušanim svjedocima OP i ĆP) sve do 1982. kada je prešla na Skupštinu Općine Garešnica, a sve temeljem predaje iste u ONI-u (Opće narodnu imovinu). Već 1987. predmetna nekretnina se vodila u posjedu Šumarije Garešnica. Iz očitovanje Hrvatskih šuma od 28.06.2023. predmetna nekretnina je uključena u gospodarenje gospodarskom jedinicom "Dišnica-Zobikovac-Petkovača" kao dio odsjeka 1g kojim gospodari Šumarija Garešnica, UŠP Bjelovar revizijom navedene osnove gospodarenja 2013. s važnošću od 01.01.2014. Navedeno je potvrdio i svjedok VP zaposlenik Hrvatskih šuma. Prilikom održanog očevida i identifikacije predmetne nekretnine utvrđeno je, da ista predstavlja šumu. Prema nalazu mjerničkog vještaka (list 87-88), do iste se s jedne strane nalazi šuma također tuženika (čkbr. [katastarska čestica]), a s jedne strane šuma tužitelja (čkbr. [katastarska čestica]). Svjedoci SP i ŽP kao i tužitelj iskazali su da je posjedu predmetne nekretnine tužitelj, a da su prije njega u posjedu bili njegov otac GP, a prije ovoga, tužiteljev djed PP, time da su isti iskazali da je nekada ranije predmetna nekretnina bila oranica, koja je kasnije prerasla u šumu. Prema iskazu tužitelja, njegov otac GP je preminuo 1988.,a djed PP još 1955. ili 1956., a isti nema saznanja kako je njegov djed došao u posjed, međutim tužitelj tvrdi da je PP naslijedio GP, a on LP.

7. Imajući u vidu sve ranije izloženo, sud cijeni utvrđenim da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi tužitelj. Međutim za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, posjed mora imati potrebnu kvalitetu i potrebno vrijeme posjedovanja. Minimum kvalitete je barem poštenje posjeda, koje se sukladno čl. 18. st. 5 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima poštenje posjeda presumira ukoliko se ne utvrdi suprotno. Imajući u vidu da tužitelj svoj posjed izvodi iz posjeda svoga pokojnog oca LP iskazujući, da ga je naslijedio, za kojega je iskazao da je umro 1988., uzimajući u obzir utvrđeno, da GP već od 1982. više nije bio upisan posjednikom u katastru, dok se u zemljišnim knjigama nikada nije niti vodio vlasnikom, te da je već u vrijeme smrti LP predmetna nekretnina bila društveno vlasništvo i u zemljišnim knjigama i u katastru, to tužitelj nije mogao steći posjed nasljeđivanjem svoga oca, te se ne može smatrati poštenim posjednikom. Uz navedeno sud je imao u vidu, da je predmetna nekretnina postala društveno vlasništvo tako što je doneseno Rješenje Općine Garešnica, Općinskog komiteta za društvene djelatnosti broj: 01-40-1982 od 04. travnja 1982. godine o preuzimanju predmetne nekretnine u društveno vlasništvo s pravom korištenja za korist Općine Garešnica od vlasnika KP na ime otplate duga doprinosa od poljoprivrede, pa kako se radi o javnoj ispravi, to ista prema čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku dokazuje istinitost onoga što se u njoj određuje ili utvrđuje, te se radi o oborivoj presumciji onoga što se u tom rješenju određuje, a tužitelj nije dokazao suprotno, pa proizlazi da je znao da mu ne pripada pravo na posjedovanje te nekretnine. Obzirom na doneseno već spomenuto Rješenje iz 1982. temeljem kojega je GP u katastru ispisan posjednikom, a posjed upisan na [adresa], GP je od 1982. nepošten posjednik. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da je njegov djed PP umro 1955. godine, te da je isti bio u posjedu predmetne nekretnine, ali ne zna po kojoj osnovi je došao u posjed niti točno kada. Iskazuje da ga je naslijedio GP. Kada bi se prihvatilo da je GP od 1955. (kada je naslijedio svoga oca) bio pošten posjednik, obzirom da nije utvrđeno postojanje kvalificiranog posjeda (zakoniti, istinit i pošten) isti kao nekvalificirani posjednik do 1982. nije imao dovoljnu dužinu posjedovanja (40 godina) da bi tako 1982. prije prijenosa predmetne nekretnine u društveno vlasništvo, već imao stečeno pravo vlasništva dosjelošću, pa bi eventualno tužitelj nasljeđivao stečeno pravo. Naime, Paragrafom 1472. OGZ–a, koji je bio u to vrijeme na snazi do 01. rujna 1980. godine i stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, je bilo određeno, da proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (paragraf 287.289 i 1456-1457), također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na spomenutim stvarima, izvršavanih i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz 6 godina. Prava spomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina.

8. Dakle, imajući u vidu da tijekom postupka nije utvrđeno da bi bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u smislu čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima na strani tužitelja (sve kako je obrazloženo u toč. 7.) niti je utvrđeno da bi po nekoj drugoj pravnoj osnovi tužitelj stekao pravo vlasništva u smislu odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima o stjecanju prava vlasništva, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenivši ga neosnovanim.

9. Tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici pa niti nema pravo na naknadu parničnog troška, dok je isti sukladno čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. i 163. Zakona o parničnom postupku dužan naknaditi tuženiku njegov opravdan parnični trošak koji se sastoji iz zatraženih nagrada za sastav odgovora na zahtjev za mirno rješenje predmeta spora od 200,00 €, za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 €, za sastav 2 obrazloženja po 200,00 € po podnesku, te za zastupanje na 2 raspravna ročišta te jednom očevidu u iznosu od 200,00 € po ročištu odnosno očevidu. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku na ime parničnog troška naknaditi iznos od 1.400,00 €.

U Garešnici, 28. siječnja 2026.

S U T K I N J A

Dajana Gabud Jandoš

P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Odvjetnik Tihomir Volić, Garešnica

2. Općinsko državno odvjetništvo Bjelovar, na broj P-DO-33/2023