Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg Dr. F. Tuđmana 2

31400 Đakovo

Posl. broj: P-786/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu po sutkinji Snježani Brajko u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, za Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, OIB 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Stalna služba u Đakovu, protiv tuženika JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupan po punomoćniku Anki Jakovljević Grizelj odvjetnici iz [adresa], radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika i javno objavljene presude 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

"Tuženik KZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je dozvoliti da se u zemljišnim knjigama ovog suda izvrši ispravak , time da se nekretnina upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Nova uknjiži kao vlasništvo tužitelja na temelju već donijetog zapisnika od 16.ožujka 2023. godine broj Z-1632/2021/1225.

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka po određenju suda sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja I-stupanjske presude pa nadalje po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena pa do isplate, u roku od 15 dana."

II. Naprotiv, nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je na temelju zapisnika povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige broj Z-1632/2021/1225 od 16.ožujka 2023.godine na kč. br. [katastarska čestica] Zvjerinjak oranica sa 9 a 65 m2 upisano je vlasništvo Republike Hrvatske. Predmetna nekretnina, odnosno novoformirana kč. br. [katastarska čestica] Oranica površine 965 m2 u k. o. [katastarska općina] Nova, a koja čestica je odgovarajuća dosadašnjoj katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] otkupljena je i isplaćena u cijelosti na zahtjev tadašnjeg vlasnika ĐZ iz [adresa] s kojom su Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb sklopile nagodbu dana 29.listopada 2006. godine.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da nije sporno da je na temelju zapisnika povodom osnivanja, obnove ili dopune zemljišne knjige broj: Z-1632/2021/1225 od 16. ožujka 2023. godine na nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica], Zvjerinjak oranica sa 965 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Nova izvršen prijenos prava vlasništva sa KZ na Republiku Hrvatsku. Međutim, tuženik nije bio suglasan da se povodom prigovora društva Hrvatske autoceste d.o.o. provede Parcelacijski elaborat, Klasa: 932-06/06-02/191, Ur.br. 541-20-03-3/1-06-1od 20.09.2006. godine odnosno da se kč. br. [katastarska čestica] cijepa na dvije nove kč. br. [katastarska čestica] niti je bio suglasan s izvršenim prijenosom prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] na tužitelja, te je tuženik stoga izjavio prigovor dana 22.5.2023. godine. Naslovni sud je usvojio prigovor tuženika i rješenjem broj: Z-4160/2023 od 4.10.2023. godine odredio uknjižbu prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica], Zvjerinjak oranica sa 965 m2 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Nova za korist tuženika.

3. Tuženik ističe da je iz popisnog lista 292 od 22.09.2021. godine razvidno da je kč. br. [katastarska čestica] nastala od kč. br. [katastarska čestica] (koja odgovara zk. čbr. [katastarska čestica]) i kč. br. [katastarska čestica] (koja odgovara zk. čbr. [katastarska čestica]). Tuženik je kč. br. [katastarska čestica] (koja odgovara zk. čbr. [katastarska čestica]) kupio od tadašnje zemljišnoknjižne vlasnice HZ temeljem ugovora o kupoprodaji od dana 26.11.2019. godine i za istu platio porez na promet nekretnina te se uknjižio kao vlasnik iste. Također, tuženik je kč.br. kč. br. [katastarska čestica] (koja odgovara zk. čbr. [katastarska čestica]) kupio od tadašnjeg zemljišnoknjižnog vlasnika VZ temeljem ugovora o kupoprodaji od dana 25.11.2020. godine i za istu platio porez na promet nekretnina te se uknjižio kao vlasnik iste.

4. Predmetnu nekretninu označenu kao kč. br. [katastarska čestica] tuženik je kupio kao savjesni stjecatelj od tadašnje zemljišnoknjižne vlasnice HZ postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga te prodavateljici u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Vlasništvo iste stekao je upisom u zemljišne knjige dana 3.12.2019. godine (Z-8318/2019), kada u zemljišnim knjigama nije bilo nikakve zabilježbe iz koje bi bilo razvidno da je kč. br. [katastarska čestica] (koja odgovara zk. čbr. [katastarska čestica]) izvlaštena te tuženik nije imao nikakvih saznanja o navedenom niti je o istom mogao bilo što znati, za navedeno je prvi put saznao na ročištu 16.03.2023. godine u predmetu: Z-1632/2021/1225. Posebno se ističe kako iz dokumentacije priložene uz tužbu proizlazi da je predmetna nekretnina izvlaštena još 2006. godine od tadašnje vlasnice JZS i to iz nagodbe sklopljene dana 29.10.2006. godine (iako nije razvidno da je isplaćena naknada). Međutim, iz povijesnog zk izvatka razvidno je da Parcelacijski elaborat nije bio proveden u zemljišnim knjigama niti je bila zatražena njegova provedba, da bi nakon smrti pok. JZS [adresa]. godine predmetnu nekretninu stekla HZ temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od dana 07.03.2008. godine koja je kasnije istu prodala tuženiku dana 26.11.2019. godine.

5. Tuženik se poziva na odredbe čl.205. st.3. Zakona o zemljišnim knjigama gdje je propisano da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga. Nadalje, odredbom čl.150. st.2. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika. Tuženik se poziva na načela povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga koja su propisana odredbama čl. 123. i 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te čl. 8. st. 2., 3. i 4. Zakona o zemljišnim knjigama. Odredbom čl. čl. 124. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da stjecatelj koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti i ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

6. Nadalje, tuženik se poziva na odredbu čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama gdje je propisano: - Izvaci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave. - Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.

- Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovoriti nikome samo zato što nije istraživao izvanknjižno stanje. - Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u trenutku kad je zatražen upis niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, osim ako je zakonom drukčije određeno. - Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika. Dakle, zaštita se očituje u tome da onaj koji je stekao nekretninu postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu i uknjižio se kao vlasnik nekretnine ne trpi nikakve negativne posljedice zbog okolnosti da su postojala neupisana prava trećih osoba na nekretnini, različitih od zemljišnoknjižnog vlasnika (prodavatelja) u času prodaje. Stoga tuženik ne smije trpjeti nikakve štetne posljedice zbog propusta Republike Hrvatske odnosno društva Hrvatske autoceste d.o.o. da zatraži upis zabilježbe pokrenutog postupka izvlaštenja nakon sklapanja nagodbe s pok. KZS i navodne isplate, a kasnije prava vlasništva temeljem Parcelacijskog elaborata za cestu koja je izgrađena 2007. godine, čak 13 godina prije nego li je tuženik kupio predmetnu nekretninu od HZ (2019. godine).

7. Radi utvrđenja odlučnih činjenica, sud je proveo dokaze uvidom u vlasnički list za predmetnu nekretninu, odnosno zapisnik od 16. ožujka 2023., zapisnik od 3. studenog 2006., uplatnica na listu spisa 11, pročitao podneske stranaka, izvršio uvid u kopiju katastarskog plana i posjedovni list, Ugovor o kupoprodaji od 26. studenog 2019., tehnički nalaz vještaka geodetske struke, te pročitao iskaze tuženika i svjedoka HZ i FZ.

8. Tužitelj KZ u svom iskazu je naveo da je predmetnu nekretninu kupio od Marije Fehir 2019. godine, isplatio kupoprodajnu cijenu i ušao u posjed te nekretnine. Ta nekretnina predstavlja oranicu, tj. poljoprivredno zemljište. Problem je nastao kada su Hrvatske ceste, a za potrebe izgradnje autoceste, otkupile od tadašnje vlasnice ĐZ više nekretnina. Naveo je da je kupio od HZ katastarsku česticu [katastarska čestica], a od Bože Mađarević 2020. godine kupio je česticu 563/3, odnosno katastarsku 587/40, a uređenjem zemljišnih knjiga i izmjerom te dvije čestice postale su nova čestica 292/2. Naveo je da je on nekretninu kupio onako kako je istu uživala HZ i nema saznanja, a niti je imao saznanja da su Hrvatske ceste otkupile i te nekretnine. Nakon što mu je predočen izvadak iz Geo portala za predmetnu nekretninu, naveo je da ucrtana lenija tada 2006. godine nije bila evidentirana u katastru, odnosno u naravi je bio put, a kada ju je on kupio u katastru je već bila upisana kao put.

9. Svjedok HZ u svom iskazu je navela da je predmetnu nekretninu naslijedila iza smrti svoje sestre LZ koja nije imala djece i tu je nekretninu prodala tuženiku. Poznato joj je da su Hrvatske ceste od njezine pokojne sestre otkupile veći dio poljoprivrednog zemljišta za izgradnju ceste ali nisu otkupili sve čestice što je ona i znala. Navela je da je njezina sestra vodila uredno evidenciju o svojim nekretninama, a posebno ovim nekretninama koje je prodala Hrvatskim autocestama i sigurno je da tu nekretninu nije prodala, odnosno da za nju nije primila naknadu, te joj je rekla da ako ikada budemo prodavali da tu nekretninu prodamo prvo susjedu, tj. tuženiku.

10. Svjedok FZ u svom iskazu je navela da je supruga tuženika i oni su bili prvi susjedi s pokojnom ĐZ i bili su u dobrim odnosima. Kada je ista umrla njezine nekretnine naslijedila je njezina sestra koja je njima prodala tu predmetnu nekretninu. Nekretninu su kupili u cijelosti i isplatili kupoprodajnu cijenu i uknjižili se u zemljišnim knjigama u kojima nije bilo nikakve zabilježbe od strane Hrvatskih autocesta. Nekretnina je kupljena upravo onako kako je uživala pokojna ĐZ.

11. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

12. Nije sporno da je na temelju zapisnika povodom osnivanja obnove ili dopune zemljišne knjige br. Z-1632/21/25 od 16. ožujka 2023. godine na nekretnini označnoj kao kč. br. [katastarska čestica], Zvjerinjak, oranica, 965 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Nova, izvršen prijenos prava vlasništva sa tuženika JZ na Republiku Hrvatsku. Tuženik nije bio suglasan da se povodom prigovora društva Hrvatske autoceste d.o.o. provede parcelacijski elaborat od 20. rujna 2006. godine, odnosno da se kč. br. [katastarska čestica] cijepa na dvije nove kč. br. [katastarska čestica], a niti je bio suglasan sa izvršenim prijenosom prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] na tužitelja, slijedom čega je izjavio prigovor 22. svibnja 2023. godine te je ovaj zemljišnoknjižni sud prigovor tuženika usvojio i rješenjem br. Z-4160/23 od 4. listopada 2023. godine odredio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za korist tuženika. Nadalje nije sporno da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] novo formirana čestica a odgovarajuća je dosadašnjoj čestici br. 563/2, a što je razvidno iz zapisnika sastavljenog povodom osnivanja obnove ili dopune zemljišnih knjiga od 16. ožujka 2023. godine, te da je upravo ta predmetna čestica otkupljena od tadašnjeg vlasnika ĐZ iz [adresa] s kojom su Hrvatske autoceste d.o.o. Zagreb sklopile nagodbu 29. listopada 2006. godine, te je ĐZ na ime naknade za nekretnine iz teksta nagodbe (list spisa 6 do 9) isplaćeno 209.113,56 kn i to 8. prosinca 2006. godine. Također nije sporno, a što je razvidno iz povijesnog zk izvatka da parcelacijski elaborat nije proveden u zemljišnim knjigama, da nije zatražena njegova provedba, te da je nakon smrti pokojne Kate Perković 2014. godine predmetnu nekretninu stekla HZ i to temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 7. ožujka 2008. godine koja je tu nekretninu prodala tuženiku 26. studenog 2019. godine.

13. Radi identifikacije predmetne nekretnine s vještakom geodetom BZ **.**.2025. na licu mjesta utvrđeno je, a što proizlazi iz tehničkog nalaza vještaka, da je navedena čestica bila predmetna u parcelacijskom elaboratu izrađenom za potrebe izvlaštenja u svrhu izgradnje autoceste, da parcelacijski elaborat nije proveden u katastru i zemljišnoj knjizi, a očevidom na licu mjesta je utvrđeno da predmetna čestica čini jednu tehnološku cjelinu zajedno sa susjednim kč. br. [katastarska čestica] istoga vlasnika, te je u ARKOD-u upisana na OPG Drenjančević Zvonimir, [adresa], te se na terenu koristi kao oranica na kojoj je trenutno zasijan suncokret a njezine granice na terenu nisu vidljive jer predstavlja jednu cjelinu sa susjednim katastarskim česticama istog vlasnika, tj. tužitelja.

14. Sporno je dali je tuženik kupio predmetnu nekretninu kao savjesni stjecatelj od tadašnje zemljišnoknjižne vlasnice HZ, te dali su ispunjeni uvjeti iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o zemljišnim knjigama da se izvrši ispravak upisa prava vlasništva i da se predmetna nekretnina uknjiži kao vlasništvo tužitelja na temelju zapisnika od 16. ožujka 2023. godine.

15. Pored nespornih činjenica da je doista predmetna nekretnina izvlaštena 2006. godine od tadašnje vlasnice ĐZ, a što je razvidno iz zaključene nagodbe od 29. listopada 2006. godine, a za izgradnju autoceste Beli Manastir – Osijek

– Svilaj, dionice: [adresa] – [adresa], da nikada nije predan parcelacijski elaborat, da je ĐZ sve do svoje smrti 2014. godine bila uknjižena kao vlasnica predmetne nekretnine, te da je za života predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od **.**.2008. sa HZ istoj dala koja je tu nekretninu prodala tuženiku 26. studenog 2019. godine, sud zaključuje da je tuženik u konkretnom slučaju nekretninu kupio kao savjesni stjecatelj od tadašnje zemljišnoknjižne vlasnice HZ, postupajući u dobroj vjeri i s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga i prodavateljici u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu.

16. U čl. 205. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da se na tužbu za ispravak na odgovarajući način primjenjuju pravila po kojima se u slučaju brisovne tužbe štite osobe koje su postupale s povjerenjem u potpunost i istinitost zemljišnih knjiga, a u čl. 150. st. 2. istog zakona propisano je da se brisovnoj tužbi ne može udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga ali neistinitoga prava prednika.

17. Nadalje odredbom čl. 8. Zakona o zemljišnim knjigama između ostalog je propisano da osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u potpunost zemljišne knjige, stekla ga je neopterećeno teretima koji nisu bili upisani u trenutku kada je zatražen upis, niti je tada iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njezin upis osim ako je zakonom drugačije određeno.

18. Temeljem naprijed navedenog sud je utvrdio i zaključio da je tužitelj predmetnu nekretninu kupio kao savjesni stjecatelj od tadašnje zemljišnoknjižne vlasnice HZ, da je nekretninu stekao postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, te da tuženik ne može trpjeti nikakve negativne posljedice zbog okolnosti da su postojala neupisana prava trećih osoba na nekretnini različitih od zemljišnoknjižnog vlasnika u času prodaje, odnosno propusta Republike Hrvatske, odnosno Hrvatskih autocesta d.o.o. koji nisu zatražili upis zabilježbe pokrenutog postupka izvlaštenja nakon sklapanja nagodbe s pokojnom ĐZ i isplate istoj, a kasnije prava vlasništva temeljem parcelacijskog elaborata za cestu koja je izgrađena 2007. godine, odnosno 13 godina prije nego li je tuženik kupio predmetnu nekretninu.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tuženiku su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 3. studenog 2025. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 23. travnja 2024. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 18. lipnja 2024. godine 200,00 eura, zastupanje na ročištu 19. rujna 2025. godine 200,00 eura i na ročištu 18. prosinca 2025. godine 200,00 eura, tj. ukupno 1.200,00 eura.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Đakovu, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Snježana Brajko

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu, putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku