Poslovni broj Pr-28/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Trg kralja Tomislava 36, Velika Gorica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji tog suda Ivani Klaić Žlepalo u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2025. u nazočnosti zamjenika tužiteljevog opunomoćenika i zakonskog zastupnika tuženice, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati bruto iznos od 4.138,47 EUR (slovima: četiri tisuće sto trideset osam eura i četrdeset sedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 116,04 EUR od 16. veljače 2006.,

- na iznos od 1.018,93 EUR od 16. ožujka 2006.,

- na iznos od 191,97 EUR od 16. travnja.2006.,

- na iznos od 331,03 EUR od 16. svibnja 2006.,

- na iznos od 677,01 EUR od 16. lipnja 2006.,

- na iznos od 250,92 EUR od 16. srpnja 2006.,

- na iznos od 411,37 EUR od 16. kolovoza 2006.,

- na iznos od 371,73 EUR od 16. rujna 2006.,

- na iznos od 364,49 EUR od 16. listopada 2006.,

- na iznos od 305,80 EUR od 16. prosinca 2006.,

- na iznos od 99,18 EUR od 16. siječnja 2007.

do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, u roku od petnaest dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenima u točki I izreke ove presude.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu iznosa od 54.750,41 kuna/ 7.266,63 EUR[1] s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 28. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj je naveo da je zaposlenik tuženice u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, Zapovjedništvo za logistiku, Transportna bojna, Pleso bb od 1. siječnja 2006. na poslovima djelatne vojne osobe-vozača. U vremenskom razdoblju rada unazad tri godine tužitelj je kontinuirano bivao angažiran na službene poslove i zadaće prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama koje dodatke na plaću mu tuženica nije platila. Zbog tuženičinog neplaćanja dodataka na plaću tužitelj smatra da je oštećen mjesečno za iznos od oko bruto 400,00 kuna, odnosno bruto 14.400,00 kuna za zadnjih 36 mjeseci.

2. Tužitelj je podneskom od 14. srpnja 2017. (list 511-514 spisa) postavio tužbeni zahtjev, uskladivši ga s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka od 4. srpnja 2013. za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. i Drugim dopunskim vještačenjem od 20. lipnja 2017., 2. varijanta (list 500-505 spisa) za razdoblje od 8. prosinca 2003. do 31. prosinca 2005) tako da je tražio isplatu dodataka na plaću u bruto iznosu 217.279,67 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa plaće do isplate te troškovima postupka, te je o tom tužbenom zahtjevu odlučeno presudom poslovni broj Pr-25/2018-5 od 9. svibnja 2018.

3. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navela je da se na tužitelja kao na djelatnu vojnu osobu ne može primijeniti članka 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike te da odredbe Zakona o službi u oružanim snagama (Narodne novine, br. 23/95., 33/95., 105/95. i 128/99.) kao lex specialis čine jasnu razliku glede plaća, beriva i drugih materijalnih prava između djelatnih vojnih osoba i vojnih službenika i namještenika. Na tužitelja, kao aktivnu vojnu osobu, ne primjenjuju se podredni propisi koji uređuju plaće državnim službenicima i namještenicima. Stoga tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nadoknadu parničnih troškova.

4. U ovoj pravnoj stvari je ovaj sud 9. svibnja 2018. donio presudu poslovni broj Pr- 25/2018-5 kojom je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos 131.347,93 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate i naknaditi parnične troškove u iznosu 63.250,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2018. do isplate, te djelomično odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 85.931,74 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4.1. Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-1/2022-2 od 7. srpnja 2022. u točki I. izreke odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda Pr-25/2018-5 u točki II. izreke, odnosno u dijelu u kojem je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 85.931,74 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama dok je u točki II izreke drugostupanjske presude odbijena žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. svoje izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 131.347,93 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 63.250,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U točki II. Izreke drugostupanjske presude preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke i odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđene iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak kao neosnovan. Pod točkom III. izreke drugostupanjske presude odbijen kao neosnovan zahtjev stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka.

4.2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1329/2024-2 od 19. ožujka 2025. koje je ispravljeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1329/2024-5 od 5. lipnja 2025. prihvaćena je revizija tužitelja te su ukinute prvostupanjska i drugostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu za razdoblje od siječnja 2006. do 8 prosinca 2006. u iznosu od 31.181,33 kuna te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i riješeno da će se o trošku postupka povodom revizije odlučiti konačnom odlukom.

5. Predmet ovog ponovljenog postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 31.181,33 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kojeg je tužitelj specificirao podneskom od 3. prosinca 2025. izrazivši ga u valuti euro te konačno traži, s osnove neisplaćene bruto plaće dospjele u razdoblju od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. isplatu iznosa od 4.138,47 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa te glavnice do isplate kao i naknadu troška postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5.1. Tužitelj je prvotno, s osnove neisplaćene bruto plaće dospjele u razdoblju od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. tražio isplatu iznosa od 85.931,74 kuna/11.405,10 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Podneskom od 3. prosinca 2025. kojeg je tuženica zaprimila 18. prosinca 2025. tužitelj je povukao tužbu za iznos od 54.750,41 kuna/7.266,63 EUR, a tuženik se na djelomično povlačenje tužbe nije očitovao niti je tražio naknadu troškova.

6. Imajući u vidu da se tuženica u roku od petnaest dana nije očitovala na djelomično povlačenje tužbe, u skladu s odredbom članka 193. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) smatra se da je na djelomično povlačenje tužbe pristala slijedom čega je valjalo utvrditi djelomično povlačenje tužbe i na temelju odredbe članka 193. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a riješiti kao u točki I izreke ovog rješenja.

7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u rješenje od 12. siječnja 2006. (list 5 spisa), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (list 16 spisa), Uredbu o vrijednosti koeficijenata osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe (list 19 spisa), Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (list 20 do 21 spisa) i Pravilnik o dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (list 22 spisa), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (list 23 spisa), radne liste tužitelja (list 26 do 28 spisa), Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (list 40 do 41 spisa), prikaz razlike plaće (list 46 do 47 i 186 spisa), prikaz podataka za izračun uvećanja plaće (list 50 do 52 spisa), pregled korištenja slobodnih dana (list 61 spisa), rješenja o raspodjeli tužitelja na dužnost (list 62 do 64 spisa i 185 spisa), evidencije radnog vremena s radnim nalozima (list 65 do 174 spisa), evidenciju korištenja radnog vremena (list 260 do 297 spisa i 332 do 372 spisa), izveo financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (list 370- 372 spisa), te saslušao tužitelja.

8. U ponovljenom suđenju prethodno izvedeni dokazi, uz suglasnost stranaka, obnovljeni su čitanjem zapisnika o izvedenim dokazima te uvidom u spisu priložene isprave.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženica je osporavala osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva.

11. Između parničnih stranaka je nesporno da je tužitelj zaposlenik tuženice i da je u utuženom razdoblju bio raspoređen na dužnost vozača u Zapovjedništvu za logistiku u Plesu, s ustrojbenim činom skupnika, dakle da je djelatna vojna osoba.

12. Sporno je pripada li tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi, pravo na isplatu dodataka na plaću s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, koje dodatke na plaću mu tuženica nije platila za razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006.

13. Na temelju odredbe članka 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 33/02., 58/02., 175/03., 136/04. i 76/07., dalje: ZSOS) pripadnici Oružanih snaga Republike Hrvatske su vojne osobe i državni službenici i namještenici, a temeljem odredbe članka 4. stavak 1. ZSOS-a vojne osobe su: djelatna vojna osoba, ročnik, pričuvnik i kadet.

14. Prekovremeni rad pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske uređen je odredbom članka 97. ZSOS-a, kojim se propisuju okolnosti pod kojima je djelatna vojna osoba, službenik i namještenik obvezna obavljati rad dulji od punog radnog vremena, te se ujedno propisuje da se u tim okolnostima ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima. Stavkom 5. istog članka propisuje se pravo djelatne vojne osobe, službenika i namještenika na povećanu plaću za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, dok se u stavku 6. istog članaka propisuje da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena te ako je dežurstvo kao poseban uvjet rada vezano za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća.

15. Odredbom članka 168. ZSOS-a propisano je da djelatne vojne osobe, službenici i namještenici imaju pravo na plaću i dodatke na plaću te druga materijalna prava prema odredbama zakona, a odredbom članka 169. stavak 1. ZSOS-a da se plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Nadalje, odredbom članka 170. stavak 1. ZSOS-a propisano je da zbog otegotnih uvjeta rada, opasnosti i odgovornosti djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na dodatke na plaću, a stavak 4. istog članka da iznos dodataka na plaću i način isplate plaće utvrđuje ministar obrane posebnim propisom.

16. Odredbom članka 203. ZSOS-a propisano je da će se plaće i druga materijalna prava vojnih osoba, službenika i namještenika do donošenja novog podzakonskog propisa kojim se uređuje pitanje materijalnih prava određivati u skladu s dosadašnjim propisima kojima se uređuje ovo područje.

16.1. Plaće djelatnih vojnih osoba, prema Zakonu o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 23/95., 33/95. i 128/99.) koji je prije bio na snazi, bile su uređene Odlukom predsjednika Republike Hrvatske i vrhovnog zapovjednika o plaćama i drugim berivima djelatnih vojnih osoba, vojnih službenika i vojnih namještenika. Donošenjem Uredbe Vlade Republike Hrvatske o vrijednosti koeficijenta osobnog čina za izračun plaće djelatne vojne osobe ("Narodne novine" broj: 144/02.), koja je stupila na snagu 1. prosinca 2002. i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 6/03.), s primjenom od 1. prosinca 2002., prestala je vrijediti navedena Odluka.

16.2. Međutim, budući da navedeni podzakonski propisi, doneseni temeljem ZSOS-a, ne uređuju iznos i način isplate dodataka na plaću djelatnih vojnih osoba s osnova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama, na navedeno pitanje primjenjuju se, u skladu s odredbom članka 14. ZSOS-a, propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

17. Zakon o državnim službenicima i namještenicima ("Narodne novine" broj: 27/01.), koji se primjenjivao od 30. ožujka 2001. do 1. siječnja 2006., kao ni Zakon o državnim službenicima ("Narodne novine" broj: 92/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 92/10., 49/11., 150/11., 34/13., 37/13. i 38/13.), nisu propisivali pravo službenika i namještenika na uvećanje plaće s utuženih osnova, već je to pravo, u utuženom razdoblju, bilo utvrđeno Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike od 13. prosinca 2001. ("Narodne novine" broj: 3/02.), Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike od 2. srpnja 2004. ("Narodne novine" broj: 92/04.) i Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08.).

18. Odredbom članka 39. stavak 1. navedenih Kolektivnih ugovora na gotovo istovjetan način je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za rad noću 40%, prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, nedjeljom 35%, za rad u smjenskom radu u drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 1 sata 10%. Dalje, propisano je da se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, a ako službenik ili namještenik radi na blagdane, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 minuta redovnog sata rada), s time da mu se, u skladu s Kolektivnim ugovorom od 2. srpnja 2004., u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

19. Pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi propisuje i odredba članka 92. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 38/95., 54/95., 65/95., 102/98., 17/01., 82/01., 114/03., 123/03., 142/03., 30/04. i 68/05., dalje: ZOR), dok je odredbom članka 88. stavak 1. istog Zakona određeno da poslodavac kojeg obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenog kolektivnim ugovorom.

20. Ministrica obrane donijela je 25. rujna 2002. Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj: 9/03.), kojom je pripadnicima Oružanih snaga Republike Hrvatske određeno tjedno radno vrijeme od 40 sati, koje se u pravilu raspoređuje od ponedjeljka do petka, dok dnevno radno vrijeme traje 8 sati te se u pravilu raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati uz dnevni odmor od 30 minuta.

21. U konkretnom slučaju, tijekom postupka tuženica nije dokazala da u odnosu na tužitelja raspolaže rješenjem o preraspodjeli radnog vremena, kao niti dokazom da bi dežurstvo predstavljalo poseban uvjet rada tužitelja, a samo kumulativno ispunjenje ovih pretpostavki dovodi do gubitka prava djelatne vojne osobe na isplatu povećane plaće za prekovremeni rad (članak 97. stavak 6. ZSOS-a). Također, nije dostavila niti dokaz da je, u skladu s odredbom članka 39. Kolektivnog ugovora, u odnosu na tužitelja doneseno rješenje o korištenju slobodnih dana na ime prekovremenog rada.

22. Dakle, s obzirom da ZSOS-om i na temelju njega donesenim podzakonskim propisima nije uređeno pravo na isplatu dodataka na plaću djelatne vojne osobe s osnova rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i u smjenama, odnosno nije određen iznos i način isplate dodatka za prekovremeni rad (pravo na koje mu je izrijekom priznato člankom 97. stavak 5. ZSOS-a), to pravo tužitelju na uvećanje plaće u utuženom razdoblju pripada temeljem podredne primjene odredbe članka 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 3/02.), članka 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 92/04.) te Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 93/08.). U prilog navedenog govori i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revr-559/06. od 5. prosinca 2006.).

23. Tužitelj, saslušan osobno u svrhu dokazivanja (list 390-391 spisa), iskazao je da je u utuženom razdoblju bio raspoređen u I gardijskoj brigadi na mjestu vozača, vozio je osobne automobile, labudice i različite vrste kamiona. U odnosu na dežurstva iskazao je da je spavao u vojarni, da je ujutro bio organiziran doručak, postrojavanje pa su dobivali zapovijedi tj. išli su kuda ih je zapovjednik poslao. Nakon toga su radili do cca 12.30 sati, ručak je bio pola sata, a nakon toga se ponovno radilo do cca 18.00 sati. Dežurstva su bila najmanje 2 puta mjesečno s time da se preuzimala dužnost u 8 sati ujutro prvog dana, a dužnost je završavala u 8 sati drugog dana. Naglasio je da službujući mijenja u naravi zapovjednika, odnosno obavlja sve poslove koje obavlja zapovjednik u njegovoj odsutnosti. Organizirana je posebna prostorija za dežurstva u kojoj je službujući tj. Dežurni i tamo se nalaze telefoni, faksevi gdje se primaju zapovijedi i on mora biti nazočan tamo svih 24 sata. U toj prostoriji nalazi se i krevet, a obično su dežurstva organizirana na način da budu dvojica službujućih u isto vrijeme. On je za to vrijeme vodio evidenciju ljudi, a to znači da je vodio knjigu o svim ljudima koji su zbog bilo kojeg razloga odsutni iz postrojbe. Vršio je kontrola straže na način da je fizički obišao stražarska mjesta i osobno provjerio jesu li stražari na svom mjestu. U odnosu na noćni rad tužitelj je iskazao da su službujući radili od 8 sati ujutro do 24 sata neprekidno, a pomoćnici su radili od 24 sata do 8 sati ujutro, ili je pomoćnik službujućeg radio od 8 sati ujutro do 19 sati navečer, imao je tri sata pauze do 24 sata, ali je ponovno nastavljao s poslom od 00 sati do 8 sati ujutro kad se predavala služba. Bilo je noćnih vježbi i to jednom u 2-3 mjeseca. Njegova zadaća je bila da odveze ljudstvo ili opremu kamionom na određeno mjesto ili zapovjednika osobnim automobilom. To je trajalo otprilike 2-6 sati. U odnosu na rad blagdanom ili vikendom naveo je da ga je dopadala služba otprilike dva vikenda mjesečno, s time da je barem bio jedan blagdan godišnje radni ili Uskrs ili Božić ili Badnjak ili Nova godina. U odnosu na prekovremeni rad naveo je da je radio, kad je vršio zimsku službu, što znači da osobno vozi ralicu koja čisti snijeg, To je bilo otprilike 2-3 puta godišnje jer je toliko znao padati snijeg i u tom slučaju kad je padao snijeg znao je raditi neprekidno 24 sata za ralicom jer je morala biti čista pista, prilazni putevi, a također su čistili i prilazne puteve benzinskoj pumpi radi napajanja goriva. Obično je to bilo svake godine 2-3 puta. U odnosu na terene naveo je da je bilo situacija kad su ih odmah nakon doručka poslali na teren da upravljaju kamionom ili strojevima, bagerima, ali znalo se dogoditi da ih pošalju i poslijepodne i opet bi bili za radnim strojevima ili kamionom ukoliko bi bilo potrebe. Tereni su trajali od otprilike 7 do otprilike 15 dana što znači da su bili fizički izdvojeni npr. na poligonu u Slunju pa su im tamo i dopremali hranu. Mjesečno je bilo otprilike 7-10 dana terena. Na terenu se radilo minimalno 8 sati, a nekog ograničenja u pravilu nije bilo, naime ukoliko su to tražile potrebe, a bile su na primjer velike vrućine s poslom su kretali rano ujutro u 5 ili 6 sati do otprilike 12 sati da bi s poslom nastavili poslijepodne kad bi vrućine popustile. Naveo je da je znao krenuti s vožnjom ujutro, na primjer razvoziti hranu, [adresa] te se kasno u noći početkom slijedećeg dana nakon ponoći vraćao u vojarnu. To je bio uobičajen način poslova u I gardijskoj brigadi.

24. Iskaz tužitelja sud je prihvatio jer je logičan i životan te uvjerljiv.

25. Slijedom navedenog, utvrđena je osnovanost tužbenog zahtjeva, dok je za potrebe utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

26. Vezano uz sporno razdoblje od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006. vještak je u pisanom nalazu i mišljenju od 4. srpnja 2013. (list 370 do 373 spisa) izrađenom na temelju točne i nesporne satnice iz Naloga za vozača i podataka o iskorištenim slobodnim danima tužitelja izračunao da neisplaćeni bruto dodaci koji se plaćaju s uvećanjem (rad noću, prekovremeni rad, rad subotom, rad nedjeljom i rad blagdanom), u razdoblju od siječnja 2006. do 8. prosinca 2006., iznose ukupno 31.181,33 kune/4.138,47 EUR, pri čemu je pojedine mjesečne iznose vještak iskazao u Tabeli 1 iz nalaza.

27. Navedeni nalaz i mišljenje od 4. srpnja 2013. za sporno razdoblje ovaj sud je prihvatio ocijenivši ga stručnim i objektivnim jer je vještak razjasnio i iznio sve odlučne činjenice pri čemu stranke nisu imale primjedbe na takav nalaz i mišljenje vještaka (podnesak tužitelja od 11. srpnja 2013. na listu 376 do 377 spisa i očitovanje tuženika na ročištu održanom 2. kolovoza 2013. na listu 379 spisa), niti se ukazala osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja ili kakvi drugi nedostaci u nalazu i mišljenju.

28. Slijedom navedenog, na temelju danog nalaza i mišljenja vještaka utvrđena je visina tužbenog zahtjeva u iznosu 31.181,33 kuna, odnosno, prema tužbenom zahtjevu usklađenom s valutom euro u iznosu od 4.138,47 eura kao i datumi dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa prema Tabeli 1 (list 372 spisa), te je presuđeno kao u točki I izreke presude.

28.1. Na dosuđene iznose glavnice tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate prema odredbi članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), međutim ne na cjelokupni iznos bruto plaće.

28.2. Naime, u skladu s odredbama članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15M; dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

28.3. Također, odredbama članka 45. stavak 4. i 5. ZPD i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10,137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 ; dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., 12. i 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. toga Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i 2. istog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Imajući u vidu gore navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju pa je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate neosnovan, zbog čega ga je u tom dijelu valjalo odbiti i odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.

28.4. Zatezne kamate dosuđene su od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže navedenog u točki I izreke ove presude, odnosno od 16. u mjesecu za protekli mjesec, u skladu s odredom članka 84. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05, 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14; dalje ZR), pa sve do isplate. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi članka 29. stavak 2. ZOO.

29. U ponovljenom postupku tužitelj je u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom slijedom čega se odluka o troškovima postupka iz točke II izreke rješenja temelji na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a trošak je obračunat imajući u vidu vrijednost predmeta spora u ponovljenom postupku u iznosu od 4.138,47 eura.

29. 1. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troška za sastavljanje prijedlog za dopuštenje revizije u skladu s odredbom Tbr. 10. t. 5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, 107/2025; dalje OT) iznosu od 300,00 eura, za sastavljanje revizije protiv presude od 21. kolovoza 2024. revizije u skladu s odredbom Tbr. 10. t. 5. OT u iznosu od 300,00 eura, za sastavljanje podnesaka od 16. svibnja 2025., 24. srpnja 2025. i 28. studenoga 2025. (koji je zaprimljen na sud 3. prosinca 2025.) u skladu s Tbr. 8. t. 3. OT u iznosu od 200,00 eura po radnji, za zastupanje na ročištu održanom 19. prosinca 2025. u skladu s Tbr. 9. t. 1. OT u iznosu od 200,00 eura te za zastupanje na ročištu održanom radi objave presude u skladu s Tbr. 9. t. 3. OT u iznosu od 100,00 eura, sve uvećano za PDV po stopi od 25% čime je tužitelju priznato pravo na naknadu troška u iznosu od 1.875,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a za “ostale odnose“ te je odlučeno kao u točki II izreke rješenja.

Velika Gorica, 28. siječnja 2026.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).