Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: K-360/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sucu Iliji Samardžiji, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Vlatke Rož, u kaznenom predmetu protiv opt. AM, zbog kaznenog djela iz čl. 205. st. 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (dalje u tekstu ODO) u Virovitici posl. br. KO-DO-253/2025-1 od 5. studenoga 2025., nakon provedene i zaključene javne rasprave 28. siječnja 2026. u prisutnosti ODO u Virovitici - više državnoodvjetničke savjetnice AML, opt. AM, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Opt. AM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin A i KM, rođ. K, rođen **.**.1950., u [adresa] ([adresa]), sa prebivalištem u [adresa],  državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik uz mirovinu od 300,00 eura, sa završenom osnovnom školom, oženjen, otac četvero djece, lošeg imovnog stanja, sa činom desetnika, bez odlikovanja, prema Uvjerenju iz kaznene evidencije nekažnjavan, ne vodi se drugi postupak,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 6. siječnja 2025. do 7. siječnja 2025., u neutvrđenom vremenu, u [adresa], u polju, na relaciji između adrese [adresa] do adrese [adresa], revoltiran time što je ženka psa mješanca imena Ž, koja pripada ŽM, ušla u dio dvorišta okrivljenog gdje isti drži kokoši pa ih nekoliko usmrtila, uporabom podesnog predmeta zadao udarce po glavi i prsnom košu psa Ž, pri čemu je Ž zadobila ozljedu na tjemenu glave u vidu 7-8 cm razderotine kože i tkiva te ozljedu na lijevoj bočnoj strani tijela u vidu 7-8 cm razderotine kože i tkiva - ubodnu ranu u predjelu grudnog koša do rebara od kojih ozljeda je Ž dana 8. siječnja 2025. godine uginula,

dakle, bez opravdanog razloga usmrtio životinju,

čime je počinio kazneno djelo protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano i kažnjivo po članku 205. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 - dalje u tekstu KZ/11),

pa se na temelju čl. 205. st. 1. KZ/11 optuženik AM

o s u đ u j e  n a

kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci,

na temelju čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženiku AM se izriče

u v j e t n a  o s u d a

kojom se određuje da se kazna zatvora na koju je osuđen optuženik AM neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

II. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 žrtva ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj] upućuje se s imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.

III. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 u svezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 optuženiku AM nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 4,70 eura (slovima: četiri eura i sedamdeset centi) i paušalne naknade u iznosu od 50,00 eura (slovima: pedeset eura) u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Optužnicom posl. broj KO-DO-253/2025-1 od 5. studenoga 2025., ODO u Virovitici stavilo je na teret opt. AM počinjenje protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja, opisano i kažnjivo po članku 205. stavka 1. KZ/11.

2. Na raspravi održanoj 28. siječnja 2026. ODO u Virovitici djelomično je izmijenilo činjenični opis optužnice.

3. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženik poriče počinjenje kaznenog djela opisanog u optužnici.

4. U dokaznom postupku ispitani su žrtva ŽM (74-75), svjedoci ČM (75-76), DM (77-78), ZM (78-79), FM (79), ĐM (79-80), optuženik (80-81), pročitan je zapisnik PP Virovitica o očevidu br. K-3/2025 od 8. siječnja 2025. (19-21), zapisnik PP Virovitica o privremenom oduzimanju predmeta od 14. siječnja 2025. (28-29), potvrda PP Virovitica o privremenom oduzimanju predmeta ser. br. [serijski broj] od 14. siječnja 2025. (30), reproducirana je audio-video snimka od 7. siječnja 2025. (31), pročitana je službena zabilješka o postupanju PP Virovitica od 7. siječnja 2025. (32), razgledana je fotodokumentacija očevida br. UO-3/2025 od 17. veljače 2025. (35-43), pročitan je zapisnik o ispitivanju ošt. ŽM kod ODO u Virovitici od 18. travnja 2025. (45-48), zapisnik PP Virovitica o ispitivanju svjedoka ČM od 9. svibnja 2025. (56-59), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika kod PP Virovitica od 21. siječnja 2025. (23-26), reproducirana je DVD snimka ispitivanja osumnjičenika od 21. siječnja 2025. (27), pročitan je izvod iz KE za opt. (60).

5. Nije sporno da su u od 6. siječnja 2025. do 7. siječnja 2025. u optuženikovom dvorištu napadnute kokoši od kojih se neke uginule.

6. Nije sporno da je pas mješanac pasmine „shar-pei – vučjak“ dana 7. siječnja 2025. zatečen pokraj staje na slami u dvorištu ŽM s vidljivim ozljedama koje su sanirane u veterinarskoj ambulanti „Kravaršćan“ u Breziku, gdje je nastupilo i uginuće psa.

7. Spornim se određuje da li je pas koji pripada ŽM napao optuženikove kokoši i da li je njegovo ozljeđivanje uzrokovao optuženik.

8. Iznoseći obranu u prethodnom postupku optuženik navodi da nikada nije vidio predmetnog psa, a također da nije znao da bi ŽM imala psa. Budući da sporije hoda, zaostao je za svojom suprugom i susjedom kada je susjed rekao da njima lisica ili pas davi kokoši tako da su oni krenuli prema kokošima prije njega budući da on sporije hoda. Naglašava da je pas pojeo jednu kokoš, a drugoj otkinuo komad vrata zbog čega je sjekirom morao usmrtiti i ozlijeđenu kokoš. Smatra da ŽM treba dokazati da je upravo on ubio njenog psa i neka dovede svjedoka koji će to potvrditi ili dokaže da je vidjela upravo njega kako ubija psa.

8.1. Nadopunjujući obranu na raspravi, optuženik navodi da ponašanje ŽM nije posve normalno jer da je ona imala i određenih problema za vrijeme rada u školi. Raspolaže spoznajama da ona posjeduje dva konja koje je znala izvoditi u polje, ali osobno nikada nije vidio na povodcu bilo kakvog psa iako je pred njenom ogradom znalo biti pasa koji nisu bili vezani. S obzirom da nije vidio trenutak u kojem je došlo do ozljeđivanja njegovih kokoši, ne može utvrditi tko je i pod kojim okolnostima uzrokovao njihovo ozljeđivanje i uginuće. Susjed ČM došao je do njegove kuće i dozivao da izađe govoreći da on leži dok su u to vrijeme pas ili lisica napali njegove kokoši. Zbog izraženih zdravstvenih problema potrebno mu je određeno vrijeme da bi se obukao zbog čega su supruga i susjed ČM otišli prije njega te se vraćali u trenutku kada se on uputio do navedenog mjesta. Prije dvije godine lisica je u pola dana došla u prostor gdje borave kokoši te ih napala, ali je tada uz pomoć štapa uspio potjerati lisicu. Uporabom sjekirice koja se nalazila u šupi pristupio je ozlijeđenoj kokoši s namjerom da istoj skrati muke i nakon uporabe ovu sjekiricu vratio je na isto mjesto u šupi. Nema saznanja da bi navedenih dana netko drugi od susjeda imao štetu u vidu uginuća životinja – kokoši. Šupa se nalazi u istom djelu dvorišta gdje borave i kokoši, ali su ozlijeđene kokoši bile u blizini đubrišta i stoga su donijete u prostor dvorišta gdje su usmrćene radi smanjivanja njihovih bolova. Kod odstranjivanja glave ozlijeđene kokoši nije bilo tragova krvi, a pretpostavlja da je nakon ozljeđivanja krila kokoši krv iscurila.

9. Iskazujući u prethodnom postupku svjedok ŽM navodi da je krajem mjeseca prosinca 2024. za rođendan dobila psa pasmine shar pei, starosti 3 mjeseca. Dana 7. siječnja 2025. po dolasku sa posla uputila se nahraniti konje i uočila da u vrtu leži pas „ Ž“ i ne obazire se na njene pozive, bespomoćno i nepomično leži sa ozlijeđenom glavom i s obzirom na tako zatečeno stanje osjećala je strašan šok zbog čega je njena sestra nazvala policiju, a kada su došli policijski službenici nisu zatekli psa jer je u međuvremenu psa odvezao veterinar. Policijska službenica očitovala se da je na unutrašnjoj strani ograde AM vidjela tragove krvi. Pas je bio razigrano štene i stoga sumnja da je susjed AM dozvao psa u svoje dvorište. Kada je uočila optuženika u dvorištu kod susjeda ČM gdje su se nalazile optuženikove kokoši koje je štapom optuženik tjerao da uđu u njegovo dvorište, prišla je i obratila se upitom "tko mi je masakrirao psa" na što je optuženik poludio i počeo se derati te je njoj u jednom trenutku i potvrdio da je napao psa izgovarajući riječi "ako još jednom dođe kod mene, ja ću je ubiti". Za vrijeme ovog razgovora bio je vidno uzrujan. Pas „ Ž“ nikada nije odlazio kod optuženika niti kod bilo kojeg susjeda. Određeni susjedi su prokomentirali da su to sigurno napravili Č.

9.1. Nadopunjujući iskaz svjedok ŽM navodi da se pas „ Ž“ nalazio kod nje 2-3 mjeseca i to u zatvorenom dvorištu da bi se predmetnog dana dogodio njegov prvi izlazak iz dvorišta i to zbog okolnosti da prilikom obavljanja određenih poslova oko rezidbe ogrjevnih drva ogradna vrata nisu bila dobro zatvorena tako da je pas napustio ograđeni prostor. Predmetnog psa znala je prošetati po selu na povodcu i to u više navrata. Misli da optuženik nije mogao znati da navedeni pas koji je ozlijeđen, a potom i usmrćen njoj pripada, ali da se svakako ne može opravdati njegov čin koji je doveo do ozljeđivanja psa. Dokazi koji upućuju da bi optuženik ozlijedio psa proizlaze iz snimke razgovora koji se odvijao sa optuženikom kada je isti zatečen u dvorištu ČM gdje se kretao štapom i potjerivao kokoši svojoj kući, i na njen upit oko navedenog psa optuženik je u prvom i drugom navratu odgovorio da će pas biti ubijen ukoliko još jednom dođe u njegovo dvorište. Uočila je uzrujanost kod optuženika prilikom takvog očitovanja. U njihovom dvorištu uzgajaju se kokoši i nikada nije primijetila da bi pas „ Ž“ napadao njihove kokoši. Tijekom obavljanja policijskog očevida policijski službenici mogli su uočiti tragove krvi koji su bili vidljivi u optuženikovom dvorištu odnosno na izlazu iz dvorišta. Njena kuća udaljena je oko dvije kuće od optuženikove kuće i stoga bi se moglo raditi o udaljenosti od nekih 50 metara. S obzirom da je optuženikovo dvorište ograđeno, to bi upućivalo da je netko morao otvoriti optuženikovo dvorište da bi pas ušao u dvorište. Na samoj ogradi – kapiji uočeni su tragovi krvi, a kod drugog susjeda dvorište je ograđeno. Optuženikove kokoši znale su se zateći kod drugog susjeda i tamo bi znale doći preskakanjem ograde. Susjed ČM kao i drugi susjed znali su da ima psa i kako taj pas izgleda. Pas „ Ž“ imao je žuto-narančastu boju i radilo se o štenetu koji izgledom nije mogao upućivati na lisicu tako da pas nije imao veliki kitnjasti rep i u predjelu glave imao je naboranu dlaku. Posumnjala je na optuženika kao osobu koja je ozlijedila njenog psa i to zbog činjenice da su tragovi krvi bili prisutni iz optuženikovog dvorišta sve do njenog dvorišta, a uz to informacije dobivene od drugih mještana upućuju da je optuženikova obitelj godinama sklona trovanju životinja tako da oni i ne posjeduju određene životinje. Ocjenjuje i da djelomično priznanje počinjenja kaznenog djela vezanog za ozljeđivanje psa „ Ž“ proizlazi iz sadržaja video-snimke. Godinama nije čula da bi se u njihovom selu pojavljivala lisica i da bi nanosila kakvu štetu domaćim životinjama poput peradi.

10. Iskazujući u prethodnom postupku svjedok ČM navodi da u njegovom susjedstvu boravi AM, a na udaljenosti od nekoliko kuća stanuje i ŽM. Prije navedenog događaja nije raspolagao saznanjima da bi ŽM posjedovala psa pasmine „shar pei“ niti na koje ime se pas odazivao, a ustvari nije ga vidio prije niti poslije navedenog događaja. Tijekom siječnja 2025. nalazio se u ograđenom dvorištu obavljajući poslove na željeznoj kapiji u stražnjem dijelu dvorišta pri čemu je dvorište optuženika i njegove kuće također ograđeno žičanom ogradom, a poznato mu je da u stražnjem dijelu dvorišta koje je također ograđeno žicom u kokošinjcu optuženik drži 20 do 30 komada kokoši. U jednom trenutku začulo se da kokoši glasno kokodaču i da su nešto uznemirene te da su udarale u žicu ograde vjerojatno iz razloga što ih je neka životinja počela napadati i zbog toga je krenuo iz svojeg dvorišta i uočio u dvorištu optuženika životinju žuto smeđe boje dlake. Nije dobro vidio da li se radi o psu ili lisici budući da nije bio toliko blizu ograde i ne može reći da li je sporni pas od ŽM u tom trenutku ušao u susjedovo dvorište te napao njegove kokoši jer to nije vidio, već samo spomenutu životinju. Odmah je otrčao do susjeda ušavši u prednji dio dvorišta i dozivao ga da izađe jer se u trenutku kada su se kokoši uznemirile optuženi nalazio u svojoj kući te nakon što je u nekoliko navrata udario po staklu njegovih prozora i rekao da nešto napada njegove kokoši, optuženik je izašao van kuće na dvorište držeći u ruci nešto poput štapa za hodanje i potom je skupa sa njim otišao do stražnjeg dijela ograđenog dvorišta i navedenog kokošinjca te su se optuženikove kokoši nakon 10-ak minuta umirile. Optuženik je prokomentirao da je netko od stražnje strane vrta ostavio odškrinuta ili otvorena vrata stražnjeg djela ograde dvorišta tako da je neka životinja mogla doći do njegovih kokošiju. Uočio je dvije uginule kokoši kako leže na zemlji kod kokošinjca, a svuda po dvorištu bilo je puno kokošjeg perja dok je jedna kokoš bila mrtva na đubrištu koje je malo dalje od kokošinjca prema bašči – vrtu. Nikakvog psa ili druge životinje u tom dijelu optuženikovog dvorišta nije bilo niti ih je optuženik vidio jer su zajedno tamo otišli kada je životinja već pobjegla iz optuženikovog dvorišta. Nakon toga je optuženik sa štapom u ruci otišao u prednji dio dvorišta i ušao u kuću ništa ne govoreći, a on je pretpostavio da se optuženik ide odmoriti pošto je stariji i bolestan čovjek na srce i zbog toga otežano hoda. Prije nekog vremena kod njega na vrt znali su doći nepoznati psi od nepoznatih vlasnika i oni bi lutali po selu, ali nisu pričinjavali nikome štetu. Ne može točno reći što je točno napalo optuženikove kokoši odnosno koja životinja tj. da li je to pas ŽM ili neke druge osobe ili je možda bila lisica, a što nije mogao dobro vidjeti osim zapažanja da je životinja bila žuto-smeđe boje dlake. Kasnije drugi dan poslije događaja od susjede EM čuo je da je u napušteno susjedno dvorište koje se nalazi odmah sa druge strane pored dvorišta i kuće optuženika dolazila susjeda ŽM koja je vikala na optuženika, između ostaloga da je on ubio njenog psa i da je bacila ciglu na optuženikovu kuću u namjeri razbijanja prozora.

10.1. Nadopunjujući iskaz svjedok ČM opisuje da iako je znao viđati obitelj ŽM u posjedu više pasa pa i onih bijelo-crne boje, nikada ranije nije vidio predmetnog psa. Odlazeći kod šogorice koja je susjeda ŽM mogao je uočiti više pasa kod ŽM. Udaljenost između optuženikove kuće i kuće ŽM iznosi 3 kuće i nekoliko gruntova i stoga bi se moglo govoriti o udaljenosti od oko 100 metara. U trenutku kada je izvršen napad na optuženikove kokoši, vrata na njegovoj ogradi koja su bila usmjerena prema bašči bila su otvorena tako da su kokoši mogle izaći izvan dvorišta, a kada su ograda odnosno vrata zatvoreni, tada ne postoji mogućnost da neka druga životinja zalazi u taj ograđeni prostor. Optuženik je ponekad znao imati i oko 40 komada kokoši. On ne posjeduje psa odnosno mačke. Prije nekih 3 godine čuo je da je na drugom kraju sela došlo do uginuća psa uslijed njegova trovanja. Sjeća se da je prilikom obavljanja poslova na zavarivanju čuo uznemirenost, odnosno oglašavanje većeg broja kokošiju što je dolazilo iz smjera optuženikovog imanja i kako je postajalo sve glasnije, prestao je obavljati navedene poslove, posebno iz razloga što je i njegov pas počeo lajati. Otišao je do susjeda tj. optuženika pokucao na njegov prozor i rekao da se nešto događa kod njegovih kokošiju, a potom se optuženik pojavio sa štapom i kada su otišli vidjeti zajedno sa njegovom suprugom što se događa uočena je veća količina perja. Kokoši su bile uznemirene, a jedna je bila uginula. Optuženik je postavio upit tko je otvorio vrata, da bi nakon toga izjavio da mora ići u kuću, a to je i prihvatio znajući da je optuženik ranije operirao srce. Prije nekih 2 godine vidio je lisicu kada je preskakala dvorišnu ogradu kod optuženika, a da su se i inače znale pojavljivati i druge životinje poput čaglja koji je fizički jači i tamnije boje u odnosu na lisicu. U njihovom selu pojavio se veći broj pasa koji se kreću ulicom jer su njihovi vlasnici ostavili otvorena dvorišna vrata. Navedene prilike nije uočio tragove krvi kod optuženika izuzev onih tragova koji su bili na mjestu uginuća kokoši.

11. Policijski službenik DM opisuje da je zajedno sa policijskom službenicom ZM upućen u mjesto [adresa] povodom dojave da je nastupilo ozljeđivanje psa i nakon kontakta sa ŽM utvrđeno je da se radi o psu koji je u njenom posjedu, a ozlijeđeni pas nije zatečen na mjestu događaja jer je u međuvremenu prevezen u veterinarsku ambulantu Kravaršćan u mjestu Brezik. Razgledavajući prostor za koji se pretpostavljalo da bi se u njemu prethodno mogao kretati ozlijeđeni pas, izvršen je obilazak drugog dvorišta ŽM koje vodi prema polju i na jednom mjestu u slami uočena je manja lokvica krvi, a ustvari radilo se o mjestu gdje je pas ležao tako da je ŽM opisala da je psa zatekla upravo na mjestu gdje su bili tragovi krvi u slami. Kapljice krvi bile su vidljive i u smjeru polja, ali se tragovi krvi gube gledajući smjer u kojem se nalazila optuženikova kuća tako da je do pola puta koje vodi do optuženikove kuće bilo tragova krvi, dok nakon toga nisu uočeni tragovi koji nisu bili prisutni niti u njegovom dvorištu. Prostor na kojem se po navodima ŽM nalazio ozlijeđeni pas, udaljen je oko 50-ak metara od posjeda optuženika. Prema navodima ŽM proizlazilo bi da ona zbog svojih radnih obveza nije 2-3 dana vidjela navedenog psa, a radilo se o psu mješancu pasmine vučjak – shar pei, starosti oko 6 mjeseci. O utvrđenim činjenicama sačinjeno je posebno izvješće. U sačinjenom izvješću, a uzimajući podatke iz e-katastra proizlazilo bi da su na parceli koja bi bila vlasništvo ČM na ostavljenom kauču uočene kapljice krvi. Po upoznavanju optuženika i njegove supruge sa potrebom policijskog postupanja u smislu utvrđivanja prisutnosti relevantnih tragova, od strane optuženika uslijedilo je negodovanje kao i spominjanje zašto je došlo do napada i ozljeđivanja njegovih životinja – kokoši da bi se potom omogućio pregled prostora pri čemu u dvorištu te u blizini popratnih zgrada poput kokošinjca nisu uočeni tragovi krvi. Optuženik se očitovao da određeni pas luta i ugrožava njegove kokoši. Prostor na kojem se nalazio kauč sa tragovima krvi bio je ograđen upravo u onom djelu gdje su pristupili tako da bi vjerojatno za dolazak psa u navedeni prostor na tom mjestu trebala biti uklonjena žičana ograda. Precizirajući način kretanja radi utvrđivanja relevantnih tragova navodi da su po dolasku u dvorište ŽM iza drugog dvorišta skrenuli lijevo uz parcelu prema optuženikovoj kući i na toj putanji kretanja nailazi se na parcelu ČM gdje je bio odložen stari kauč, a zatim slijedi još jedna parcela. Iz kontakta sa ŽM zaključio je da je ona i ranije imala određenih nesuglasica sa optuženikom zbog nekih drugih životinja.

12. Policijska službenica ZM iskazuje da je povodom dojave o ozljeđivanju psa u [adresa] upućena sa radnim kolegom DM na mjesto događaja gdje nije zatečen pas jer je u međuvremenu prevezen u veterinarsku ambulantu. ŽM se očitovala da sumnja na susjeda AM kako osobu koja je ozlijedila njenog psa te je optuženik zauzeo stav da on ne bi imao bilo kakve koristi da se upustio u počinjenje takvog djela. Prostor na kojem je ŽM zatekla ozlijeđenog psa bio je takav da se na njemu nalazila razasuta slama u kojoj su bili vidljivi tragovi krvi, a nekoliko kapljica krvi uočeno je i na putanji kretanja uz posjed tj. ogradu gdje se nalazio napušteni kauč, a nastavno dalje pri kretanju prema kući optuženika, nije bilo tragova krvi tako da oni nisu utvrđeni u prostoru njegova dvorišta niti je uočen bilo kakav predmet – oruđe koji bi bio pogodan za ozljeđivanje životinje – psa. Kod ŽM pojavila se sumnja da je upravo optuženik ozlijedio njenog psa djelomično i iz razloga što je posjedovala snimku razgovora sa optuženikom u kojem razgovoru se isti očitovao da ukoliko još jednom njen pas priđe u njegovo dvorište da će biti ubijen.

13. Policijski službenik FM opisuje da je zajedno sa krim. tehničarom ĐM sudjelovao u provođenju očevida u veterinarskoj ambulanti u mjestu Brezik gdje je zatečen uginuli pas sa vidljivim ozljedama koje su sanirane u veterinarskoj ambulanti na način da je izvršeno šivanje rane razderotine kože u predjelu glave odnosno trupa. Pas je imao svjetlo-smeđu boju, a uzimajući u obzir njegov fizički izgled smatra da ova životinja ima potpuno drugačiju fizičku građu od lisice koja je slabije građe i ona ima drugačiji oblik repa.

14. Policijski službenik ĐM opisuje da je u svojstvu krim. tehničara sudjelovao u provođenju očevida u veterinarskoj ambulanti Brezik gdje je zatečen uginuli pas kod kojega su uočene vidljive ozljede koje su bile sanirane od strane veterinara, a što je bilo primjetno po šavovima na ranama u vidu razderotina u predjelu glave odnosno trupa. Fizički izgled uginulog psa ni po čemu nije upućivao na neku drugu životinju poput lisice jer postoje znatne i bitne razlike u pogledu veličine, boje dlake, repa te općenito gledajući oblik i izgled same životinje.

15. Analizirajući sadržaj službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PP Virovitica po upućenoj dojavi proizlazi da je pregledom prostora dvorišta susjede UM uočena sasušena krv na ostavljenom kauču, a na parceli vlasništvo ČM uočena je kapljica krvi, dok pregledom dvorišta, kokošinjca i drugih popratnih dvorišnih zgrada nisu uočeni tragovi krvi ili oruđe sa tragovima krvi.

16. Uvidom u fotodokumentaciju očevida i zapisnik o očevidu proizlazi da je pas na kojem je izvršen očevid mješanac njemačkog ovčara i shar pei svjetlo-smeđe boje dlake sa uočenom razderotinom kože i tkiva dužine 7-8 cm na tjemenu glave te razderotina kože i tkiva dužine 7-8 cm na lijevoj bočnoj strani tijela u predjelu grudnog koša do rebara.

17. Iskaz ŽM kao i zapažanja policijskih službenika PP Virovitica upućuju da je optuženik po zaprimanju obavijesti od susjeda o nastupu štete na njegovim kokošima reagirao odlaskom do djela dvorišta gdje nije zatečena životinja koja je napala i ozlijedila kokoši, već ozlijeđene i uginule kokoši. Kako u to vrijeme kod drugih susjeda nije nastupio ovakav oblik štete, a da su vrata na dvorišnim ogradama kod ŽM i kod optuženika u jednom trenutku ostala otvorena tada je izvjesno upravo pas ŽM koji je bio u statusu šteneta došao u prostor gdje borave optuženikove kokoši, iste napao i ozlijedio.

18. Optuženikova obrana da nije raspolagao saznanjima da bi ŽM imala psa ističući da nikada nije vidio njeno vođenje psa na povodcu, prije svega predstavlja nastojanje da se njega ne povezuje s uginućem psa. U tom smjeru optuženikovi navodi da kod njega nisu pronađeni bilo kakvi dokazi koji bi ga povezivali sa ozljeđivanjem psa, ne predstavljaju osnov za uklanjanje odgovornosti jer iako nastoji prikazati da zbog životne dobi, slabije pokretljivosti te izostanka bilo kakve vrste oruđa podesne za ozljeđivanje životinje kod njega je upravo postojao motiv da naudi psu koji je napao njegove kokoši.

19. Osim toga vrlo je znakovito optuženikovo reagiranje na sumnju ŽM da bi upravo on uzrokovao ozljeđivanje, a kasnije i usmrćenje predmetnog psa jer optuženik na takvu sumnju uzrujano odgovara riječima da ukoliko se njen pas još jednom pojavi kod njega u dvorištu da će biti ubijen. Prisutni tragovi krvi u vidu kapljica koje su vodile od mjesta gdje se pas nalazio u slami pa sve do predmeta – kauča ostavljenog od strane obitelji UM nakon kojeg mjesta se gubi trag kapljica krvi, koje su bile usmjerene upravo prema optuženikovoj kući, dodatno potvrđuju da je optuženik iskoristio određeno vrijeme za uklanjanje tragova prije dolaska policijskih službenika.

20. Priznanje optuženika da je u odnosu na ozlijeđene kokoši, a s namjerom umanjivanja njihovih tegoba iste i usmrtio korištenjem predmeta – sjekirice upućuje da je i ova vrsta predmeta bila prikladna za ozljeđivanje psa.

21. Optuženik kroz svoju obranu nastoji ukazati da su njegova supruga i susjed ČM prije njega otišli do prostora u kojem su boravile kokoši jer je njemu bilo potrebno određeno vrijeme zbog obuvanja i otežanog kretanja, što je u suprotnosti s tvrdnjom svjedoka ČM koji ističe da su svi zajedno otišli do navedenog prostora. Pored toga ovaj svjedok navodi da se optuženik odmah vratio u kuću radi odmaranja jer kao stariji i bolesniji čovjek otežano hoda, nastojeći time ukazati da se nije dalje angažirao na saniranju štete dok optuženik naglašava da je sjekiricom izuzetom iz šupe usmrtio ozlijeđenu kokoš.

22. Na kaznenu odgovornost optuženika upire prije svega iskaz ŽM, kao i zapažanja policijskih službenika koji su upućeni na mjesto događaja povodom dojave i te su uočili određene tragove koji povezuju optuženika s usmrćenjem predmetnog psa.

23. Osim toga policijski službenici koji su obavili očevid u Ambulanti Brezik navode da predmetni pas po svojoj veličini, strukturi građe nije upućivao na izgled druge životinje, poput lisice, a time onda i navodi ČM da nije dobro vidio radi li se o psu ili nekoj drugoj životinji poput lisice predstavlja nastojanje ovog svjedoka da ne otežava položaj optuženika. Obraćanje susjeda ČM prema optuženiku da se u njegovom dvorištu odvija napad na njegove kokoši od strane psa ili lisice, predstavlja nastojanje svjedoka ČM da ne oteža poziciju optuženika.

24. Bitno je za napomenuti da je ozljeđivanje - usmrćenje psa nastupilo upravo u vrijeme kada su uginule kokoši kod optuženika, a ne i kod drugih osoba što predstavlja relevantnu činjenicu koja potvrđuje da je na strani optuženika postojao izraženi motiv da poduzme radnju ugrožavanja psa.

25. Navodi ŽM da je na njenu sumnju optuženik reagirao obraćanjem riječima da ukoliko se njen pas još jednom pojavi da će biti ubijem, također povezuju optuženika s usmrćenjem psa. Kako je ŽM naglasila optuženiku da će se obratiti policiji proizlazi da je optuženik pristupio uklanjaju tragova krvi , koji su bili usmjereni prema kući optuženika da bi kod optuženikove susjede bila prekinuta putanja takvog traga. Kako nitko od ostalih susjeda nije imao štetu na domaćim životinjama, a da su otvorena vrata dvorišnih ograda kod optuženika i ŽM omogućila odlazak psa u prostor optuženikovih kokoši, proizlazi zaključak da je pas koji pripada ŽM uzrokovao uginuće optuženikovih kokoši.

26. Tvrdnja optuženika da nije znao da bi ŽM posjedovala psa nije uvjerljiva jer se ona očitovala da je znala psa voditi na povodcu što je vidio i optuženik.

27. Nalazeći dokazanim da je optuženik izravnom namjerom počinio kazneno djelo protiv okoliša – ubijanjem ili mučenjem životinja iz čl. 205. st. 1. KZ/11 jer je bio svjestan da zadavanjem udaraca podesnim predmetom u predjelu glave i prsnog koša ženke psa mješanca uzrokuje takvo ozljeđivanje koje dovodi do uginuća psa, što je i htio ostvariti, isti je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci uz izricanje uvjetne osude odnosno roka provjeravanja od 1 godine, a što je adekvatna kaznena sankcija da utječe na optuženika u smislu njegovog drugačijeg odnosa prema životinjama te razvijanja svijesti da ovakvi oblici kaznenih djela opravdavaju progon i izricanje pravedne kaznene sankcije.

28. Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kaznene sankcije kod optuženika je olakotnim cijenjena njegova dosadašnja neosuđivanost, starija životna dob i zdravstvene tegobe, a od otegotnih okolnosti da je poduzimao određene aktivnosti na uklanjanju mogućih dokaza i tragova koji bi izravno upravo na njega upućivali kao počinitelja kaznenog djela.

29. S obzirom da tijekom postupka nije precizirana vrijednost uginule životinje

– psa vlasništvo ŽM jer osim općenitih podataka da bi pas mogao biti u dobi od 6 mjeseci i da se radi o psu mješancu pasmine njemački vučjak – shar pei, nedostaju drugi podaci da bi se opravdanim prihvatio postavljeni imovinskopravni zahtjev zbog čega je žrtva ŽM, sukladno čl. 158. st. 2. ZKP/08 upućena sa imovinskopravnim zahtjevom na parnicu.

30. Cijeneći imovinske prilike optuženika, a prije svega visinu njegovih mjesečnih prihoda, ocijenjeno je da nije opravdano optuženiku izricati posebnu obvezu naznačenu u optužnici u vidu obvezivanja uplate novčanog iznosa od 300,00 eura u korist Udruge za zaštitu životinja "Šapica" iz Donje Bistre.

31. Donošenjem osuđujuće presude optuženikova je obveza sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08 u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 podmiriti troškove kaznenog postupka koji obuhvaćaju trošak pristupa svjedoka na ispitivanje (4,70 eura) i paušalne naknade u iznosu od 50,00 eura određene prema dužini trajanja i složenosti kaznenog postupka.

32. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 28. siječnja 2026.

Sudac:

Ilija Samardžija

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pismenog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 5 istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. ODO u Virovitici na broj KO-DO-253/2025

2. opt. AM, [adresa]

3. žrtva ŽM, [adresa]