Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A, Biograd na Moru

Poslovni broj: P-1061/2021-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sucu Ivici Marinoviću, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Vinka Pavića, u pravnoj stvari tužiteljice KNC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Svetlani Marohnić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice KN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Viktorije Hržić Horvat, odvjetnice u Biogradu na Moru i tuženice osobno, na ročištu za objavu 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici da tužiteljici isplati iznos od 2.654,46 EUR (dvije tisućešestopedesetičetiri eura i četrdesetišest centi) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. veljače 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 (tri) postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.823,00 EUR (tisućuosmastodvadesetitri eura) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2026., kao dana donošenja ove presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 289,89 (dvjestoosamdesetidevet eura i osamdesetidevet centi) koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, zahtjev odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženica 26. travnja 2018. godine, s tužiteljicom sklopila ugovor o pozajmici, i to za iznos od 20.000,00 kn te se izdanom potvrdom o istom obvezala pozajmljeni iznos vratiti najkasnije do kolovoza 2019. godine. Navedeni iznos tužiteljica je tuženici isplatila na ruke, o čemu je sastavljena predmetna potvrda. Tužiteljica je u više navrata pozivala tuženicu na namirenje duga. Međutim, kako je tuženica odbijala bilo kakav kontakt, tužiteljica je putem punomoćnice tuženici uputila i pisanu opomenu za vraćanje pozajmice, koju je ista zaprimila 14. veljače 2020. godine. Tuženica nije do dana podnošenja tužbe podmirila navedeni dug. Kako tuženica do dana podnošenja tužbe nije tužiteljici vratila dužni iznos, to tužiteljica, putem punomoćnice, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 23. srpnja 2021. navodi da je tužba tužiteljice preuranjena jer priložena potvrda uz tužbu nema rok dospijeća potraživanja. Sama potvrda znači priznanje nekakvog dugovanja, ali iz iste se ne vidi kada je navodno dugovanje napravljeno i koji je rok dospijeća. Nadalje, tuženica nije u nikakvom ugovornom odnosu sa tužiteljicom, niti je sa tužiteljicom sklopila ikakav ugovor o pozajmici, te priložena potvrda o uplatnici nije zamjena za ugovor o pozajmici jer ne sadrži sve sastojke ugovora o pozajmici. Ističe se i prigovor zastare potraživanja. Ukazuje se Sudu na činjenicu kako tužiteljica traži tužbenim zahtjevom iznos sa zateznom kamatom od dana 31. kolovoza 2019.g., za koji datum je zasigurno da obveza nije dospijela, već iz potvrde stoji da je to datum kada je navodno tuženica trebala platiti prvu ratu iznosa, a u daljnjih još 4 rate. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz popis troška.

3. Tužiteljica se podneskom od 19. kolovoza 2021. očitovala na odgovor na tužbu navodeći da u cijelosti osporava navode iz odgovora na tužbu tuženice, a koji su u suprotnosti i sami sebi, što je razvidno iz podneska tuženice. Sukladno zakonskim odredbama, ugovor o pozajmici ne mora biti u pisanom obliku, dok se samo dugovanje prema tužiteljici ne osporava. Kako tuženica nije vratila ništa od pozajmljenog iznosa, tužiteljica potražuje kamatu od prvog dana nakon dana dospijeća prve rate, a obzirom i da do danas tuženica nije vratila ništa od pozajmljenog iznosa tužiteljici. Navođenje da se u potvrdi ne navodi rok povrata (što je netočno) nije od utjecaja, sukladno zakonskim odredbama, na obvezu povrata istog, očigledno smišljeno po tuženici koja je potvrdu i sastavila. Posebno se napominje da je tužiteljica dostavila i obavijesti po tadašnjem punomoćniku tuženici, a u vezi predmetnog potraživanja i obvezi povrata istog u cijelosti radi kašnjenja, na koje se ista oglušila. U konačnici, kompletni odgovor na tužbu očigledno je usmjeren na odugovlačenje postupka te tužiteljica i nadalje ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva, svih svojih navoda i dokaznih prijedloga u cijelosti.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu te je izvršen uvid u potvrdu od 26. travnja 2018. (list spisa 4), dopis OD Mišević i Jarić uručen tuženici (14. veljače 2020. (list spisa 5-6), proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZN (list spisa 30-32), svjedokinju JN zamolbenim putem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru (list spisa 36).

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatom utuženog iznosa koji se tuženica obvezala isplatiti tužiteljici zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od kolovoza 2019.

7. Između stranaka nije sporno da su tužiteljica i tuženica 26. travnja 2018. potpisali Potvrdu o priznanju i rokovima povrata duga u ukupno novčanom iznosu od 20.000,00 kuna.

8. Između stranaka je sporno jesu li tužiteljica i tuženica bili u ugovornom odnosu, odnosno je li sklopljen ugovor o zajmu.

9. Čitanjem Potvrde od 26. travnja 2018. (list spisa 4) potpisanoj od od strane RN, GN i JN utvrđeno je da je u istoj navedeno da KN duguje SN iznos od 20.000,00 kuna te joj se obvezuje isti vratiti četiri puta po 5.000,00 kuna počevši od kolovoza 2018. s prvom isplatom u kolovozu 2019.

10. Svjedok ZN, tužiteljičin brat, a tuženičin ujak, u svom svjedočkom iskazu navodi kako mu je poznato da je tužiteljica 2012. pozajmila iznos od 8.000,00 kuna tuženici. Zbog proteka vremena ne može se točno sjetiti točnog iznosa, a to mu je poznato jer mu je to tužiteljica rekla, koja mu je sestra. U to vrijeme živjeli su u Švicarskoj u blizini jedno drugog i često su se viđali. Poznato mu je da je tuženica koristila tužiteljičin stan u [adresa] i da je ostavila nekakve dugove, te da je došla neka ovrha za telefon i internet. Poznato mu je da su vezano za tu pozajmicu njegova sestra SN, nećakinja KN i njezina majka JN potpisali 2018. ugovor u kojem su svi troje potpisali da će KN vratiti SN pozajmljeni novac. Također mu je poznato da je SN rekla RN da sama napiše na tom ugovoru koliko ona smatra da joj je dužna. U tom ugovoru je bio napisan novčani iznos od 20.000,00 kuna i da se KN obvezuje vratiti tih 20.000,00 kuna u četiri rate, po rati od 5.000,00 kuna. Taj ugovor mu je sestra pokazala. Nije bio prisutan kada su potpisivali taj ugovor jer se nalazio u Švicarskoj gdje je radio. Pretpostavlja da KN nije ispoštovala taj ugovor zbog čega sada sudskim putem SN potražuje svoja sredstva. Na upit punomoćnice tuženice da li je ikada u ovom periodu koji spominje od 2012. do 2018. godine ikada vidio da bi KNC pozajmila neke novce DN, svjedok navodi da on to ne bi nazvao pozajmljenim novcem jer je KN taj novac otuđila KNC s njezinog bankovnoga računa. Riječ je o otuđenom novcu jer njegova sestra KNC nije za to znala. Nadalje navodi da je KN stanovala u kući u [adresa] u vlasništvu KNC. Iz tog razloga pretpostavlja da je njegova sestra dala punomoć tuženici kako bi podmirila troškove poreza za taj apartman u [adresa] gdje je živjela. Dogovor je bio da režijske troškove podmiruje sama. KNC mu nikad nije rekla sveukupni iznos novca koji joj je KN na ovakav način uzela s bankovnog računa. Na upit je li vidio da bi KNC dala 20.000,00 kuna u ruke DN, navodi da nije. Na upit je li mu poznato da bi postojala nekakva kaznena prijava vezano za njegove navode o otuđenju novčanih sredstava s računa KNC prema tuženici, navodi da mu nije poznato.

11. Iskaz svjedoka sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan budući da je iskaz potkrijepljen materijalnim dokazima.

12. Svjedokinja JN, sestra tužiteljice a majka tuženice, u svom iskazu navodi da što se tiče predmeta spora zna samo ono što joj je rekla tužiteljica, ali nikakve detalje u vezi posudbe novčanog iznosa tuženici ne zna. Tužiteljica joj je rekla da joj je tuženica dužna novac, dok joj tuženica o tome nikad ništa nije govorila. Osobno nije vidjela da je tužiteljica tuženici dala novac i da je tuženica novac uzela. Na upit da li je svjedokinja pitala tuženicu o tome dugu prema tužiteljici navodi da nije jer se tuženica osamostalila i otišla od kuće. Nakon što je svjedokinji predočena potvrda od 26. travnja 2018. ista navodi da je na potvrdi njen potpis i potpis njene kćeri. Potvrđuje da je bila prisutna prilikom sastavljanja potvrde, a misli da je to bilo u [adresa] u kafiću. Potvrdu da je potpisala na traženje tužiteljice zbog njezina zdravlja i zbog toga da se tužiteljica i tuženica ne svađaju. Prilikom sastavljanja potvrde i njenog potpisa na istoj nitko nikome nije davao nikakve novce. Na upit da li zna tko je pisao navedenu potvrdu svjedokinja je navela da misli da je to bila tuženica, ali nije sigurna. Prilikom potpisivanja navedene potvrde tužiteljica i tuženica nisu razgovarale o posuđenom novcu.

13. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) sudionici u obveznom odnosu dužni su izvršavati svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje.

14. Sukladno članku 160. ZOO-a obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakonom određenim slučajevima.

15. Člankom 240. Zakona o obveznim odnosima stavkom 1. propisano je da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se dug može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

16. Dakle, potpisivanjem Potvrde o priznanju i rokovima povrata duga od 26. travnja 2018. tuženica je priznala dug koje ima prema tužiteljici u iznosu od 20.000,00 kuna. Isto tako, tuženica tijekom cijelog postupka ne spori postojanje duga kao ni visinu utuženog iznosa. Iz iskaza svjedoka ZN, a čiji iskaz sud cijeni istinitim i uvjerljivim, a naročito jer je u srodstvu i s tuženicom i tužiteljicom, a u vezi s navedenom potvrdom o priznanju duga, utvrđeno je da je tuženica dužna isplatiti tužiteljici navedeni iznos, a koji su stranke utvrdile upravo potpisivanjem navedene potvrde. Svjedokinja JN u svom iskazu, koji sud smatra istinitim i uvjerljivim, navodi da je potpis na navedenoj potvrdi tuženičin. Stoga ovaj sud ocjenjuje tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovanim s obzirom da je isti dokazala navode iznesene u tijeku postupka

17. Odredbom članka 499. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine„ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. – dalje ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu zajmodavac obvezuje predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Iako tužiteljica u tužbi navodi da traži isplatu s osnova ugovora o zajmu, tijekom postupka. iz materijalnih i personalnih dokaza je utvrđeno je da se priloženom potvrdom tužiteljica nije obvezala neposredno predati utuženi iznos već da su parnične stranke definirale iznos koji je tuženica već ranije primila od tužiteljice, kao i vrijeme i način vraćanja primljenog. Stoga je sud, a pozivom na čl. 186. st. 3. ZPP-a, postupio kao u izreci presude.

18. Odluka o kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a te s obzirom da tuženik nije podmirio utuženo potraživanje u roku, isti je dužan tužitelju podmiriti i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća do isplate, a sve kako je specificirano u izreci. Budući je samo dospijeće citiranom potvrdom utvrđeno nejasno, a to je da plaćanja prve rate počinje s kolovozom 2019., to je sud, pozivom na čl. 183. st. 2. ZOO-a kao datum dospijeća utvrdio dan kad je tuženica zaprimila zahtjev tužiteljice za isplatu cjelokupnog dugovanog iznosa, dakle 14. veljače 2020. (list spisa 5-6).

19. Odredbom članka 1. Uredbe Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2866/98 u pogledu stope konverzije eura za Hrvatsku je utvrđeno da se stopa konverzije određuje na 7,53450 kuna za jedan euro. Ta odredba je unesena u članak 2. stavak 2. Odluke o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22.), na način da je fiksni tečaj konverzije, određen na 7,53450 kuna za jedan euro. Stoga je prilikom preračunavanja novčane obveze u ovoj odluci, korišten prethodno navedeni fiksni tečaj konverzije.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a kojim tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi tj. nije osnovan samo u dijelu koji se odnosi na zahtjev za visinu stope, te je tužitelju priznat zatraženi trošak prema vrijednosti predmeta spora, Tbr. 7 . i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023 – dalje: Tarifa) i priloženom troškovniku. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe od 2. lipnja 2021. prema Tbr. 7/1 Tarife u visini od 100 bodova, sastav podneska od 19. kolovoza 2021. prema Tbr. 8/1 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište 14. studenog 2022. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište 16. svibnja 2024. prema Tbr. 9/2 Tarife u visini od 100 bodova, pristup na ročište 25. lipnja 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini 100 bodova, pristup na ročište 15. studenog 2024. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini 100 bodova, pristup na ročište 16. prosinca 2025. prema Tbr. 9/1 Tarife u visini 100 bodova odnosno ukupno 700 bodova. Cijeneći da je vrijednosti boda 2,00 eura, tužitelju je valjalo priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 1.400,00 eura, a koji uvećan za trošak poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) od 25 % (350,00 eura), te uvećan za sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 36,50 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 36,50 eura, sveukupno iznosi 1.823,00 eura, te je valjalo odlučiti kao pod točkom II izreke ove presude.

21. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO u ostalim odnosima, a koje zatezne kamate teku od dana 28. siječnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

22. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 510,80 eura i to za iznos od 260,80 eura na ime putnog troška odvjetnika te 250,00 eura za trošak podneska od 21. studenog 2024. Naime, prema stavu ovog suda na području nadležnosti Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pred kojim se vodi postupak ima dovoljno odvjetnika za zastupanje, stoga stranka nije dužna snositi putne troškove odvjetnika suprotne strane. Također, podnesak od 21. studenog 2024. nije obrazloženi podnesak, stoga niti potreban za vođenje parnice pa je pozivom na čl. 155. st. 1. ZPP-a odlučio kao u toč. II ove presude.

23. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Biograd na Moru, 28. siječnja 2026.

Viši sudski savjetnik-specijalist

Sudac

Vinko Pavić

Ivica Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove odluke odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

Dostaviti:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženici po punomoćniku