Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3516/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Mateje Marjanović, u upravnom sporu tužitelja DUBROVNIK SEA SUN HOTELS d.o.o., Dubrovnik, Šipčine 2, OIB:89769102312, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske iz Zagreba, Vinogradska ulica 25, OIB:95093210687, radi prekida postupka izdavanja lokacijske dozvole, nakon usmene i javne rasprave, 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-350-05/24- 02/65, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA:UP/II-350-05/24-02/65, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 11. srpnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje. Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, KLASA:UP/I-350- 05/24-01/000001 URBROJ:251-10-21-1/040-24-0008 od 22. svibnja 2024., kojim je odbijen prijedlog tužitelja za prekid postupka izdavanja lokacijske dozvole, koji se vodi kod Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-350- 05/24-01/000001.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da vođenje postupka izdavanja građevinske dozvole za „servisnu prometnicu" putem koje bi buduća građevna čestica na kojoj se predviđa predmetni zahvat u prostoru ostvarivala pristup na prometnu površinu predstavlja prethodno pitanje u postupku izdavanja lokacijske dozvole za predmetni zahvat u prostoru, bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti ovu upravnu stvar, jer bez servisne ceste nije moguć pristup predmetne parcele na javnoprometnu površinu, što predstavlja preduvjet za izdavanje predmetne lokacijske dozvole. Nadalje, u kontekstu primjene načela zaštite stečenih prava stranaka opisanog u članku 13. Zakona o općem upravnom postupku, tužitelj ističe da treba sagledati i činjenicu da bi sukladno Odluci o stavljanju izvan snage Urbanističkog plana uređenja "Savska -Šarengradska-sjever" KLASA:024-01/24-03/107, URBROJ:251-16-04-24-4 od 21. ožujka 2024. godine (Službeni glasnik" Grada Zagreba broj 11/2024) te činjenicu da je predmetni zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole podnesen prije stupanja na snagu navedene Odluke, te da bi rješenjem o odbacivanju ili odbijanju lokacijske dozvole podnositelj zahtjeva izgubio pravo na opetovano podnošenje istog zahtjeva, pa tako i na ishođenje dokumenta prostornog uređenja te nakon toga i ishođenja dozvole za gradnju na predmetnoj parceli, obzirom da je prostornim planom (GUP) predviđeni Urbanistički plan uređenja stavljen van snage nakon podnošenja predmetnog zahtjeva.
2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.
7. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 22. svibnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijen prijedlog tužitelja za prekid postupka izdavanja lokacijske dozvole, koji se vodi kod Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne poslove, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Središnjeg odsjeka za prostorno uređenje, Klasa:UP/I-350- 05/24-01/000001, s obrazloženjem da sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju, postojanje mogućnosti priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu, odnosno okolnost da je izdana građevinska dozvola za građenje prometne površine predstavlja jedan od zakonom propisanih uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se izdala lokacijska dozvola za određeni zahvat u prostoru, pa da stoga vođenje postupka izdavanja građevinske dozvole za „servisnu prometnicu“ putem koje bi buduća građevna čestica na kojoj se predviđa predmetni zahvat u prostoru ostvarivala pristup na prometnu površinu ne predstavlja prethodno pitanje u postupku izdavanja lokacijske dozvole za predmetni zahvat u prostoru, bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti ovu upravnu stvar. Ukazuje da, upravno tijelo u postupku koji vodi povodom zahtjeva za izdavanjem lokacijske dozvole za određeni zahvat u prostoru ocjenjuje jesu li ispunjeni zakonom propisani uvjeti za njeno izdavanje, između ostalog i uvjet iz članka 146. stavka 3. točke 2. Zakona o prostornom uređenju, pa ukoliko jedan od uvjeta nije ispunjen, zahtjev odbija rješenjem.
8. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 11. srpnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da vođenje postupka izdavanja građevinske dozvole za „servisnu prometnicu" putem koje bi buduća građevna čestica na kojoj se predviđa predmetni zahvat u prostoru ostvarivala pristup na prometnu površinu nije razlog za prekid ovog postupka izdavanja lokacijske dozvole, a da se također ne radi o prethodnom pitanju, kako to ima u vidu odredba članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, budući da je, sukladno toj odredbi, prethodno pitanje definirano kao pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, dok je ovu upravnu stvar potrebno riješiti na temelju dokumentacije koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno u skladu s odredbom članka 146. Zakona o prostornom uređenju. Sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju, postojanje mogućnosti priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu, predstavlja jedan od zakonom propisanih uvjeta koji moraju biti ispunjeni da bi se izdala lokacijska dozvola za određeni zahvat u prostoru.
9. Odredbom članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješe.
10. Odredbom članka 146. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj:153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19 i 67/23) propisano je da se lokacijska dozvola izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da je uz zahtjev priložena propisana dokumentacija, da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, da su utvrđeni svi posebni uvjeti i uvjeti priključenja, da je donesen urbanistički plan uređenja, ako se dozvola izdaje na području za koje je ovim Zakonom propisana obveza njegova donošenja i da je vlasnik građevinskog zemljišta ispunio svoju dužnost iz članka 171. ovoga Zakona, ako takva dužnost postoji.
11. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
12. Naime, i prema mišljenju ovog suda pravilno upravna tijela zaključuju da, vođenje postupka izdavanja građevinske dozvole za „servisnu prometnicu" putem koje bi buduća građevna čestica na kojoj se predviđa predmetni zahvat u prostoru ostvarivala pristup na prometnu površinu, nije razlog za prekid ovog postupka izdavanja lokacijske dozvole.
13. Ovo stoga jer se ne radi o prethodnom pitanju, kako to ima u vidu odredba članka 55. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, budući da je, sukladno toj odredbi, prethodno pitanje definirano kao pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, dok je ovu upravnu stvar potrebno riješiti na temelju dokumentacije koja se prilaže uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno u skladu s odredbom članka 146. Zakona o prostornom uređenju, dok tužitelj u konkretnom slučaju svjesno podnosi zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole znajući da u trenutku podnošenja zahtjeva ne ispunjava jedan od uvjeta za izdavanje lokacijske dozvole na predmetnoj lokaciji (postojanje mogućnosti priključenja građevne čestice odnosno zgrade na prometnu površinu).
14. Slijedom svega navedenog prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, te osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na njegovu štetu.
15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.
U Zagrebu, 28. siječnja 2026.
Sutkinja:
Maja Valušnig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. DUBROVNIK SEA SUN HOTELS d.o.o., Dubrovnik, Šipčine 2
2. tuženiku putem e-komunikacije
3. U spis
