Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6867/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika – specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe HOTEL NOVI ZAGREB d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe EŠ, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj: 111 / 2021), odlučujući o žalbii okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp- 14588/2024 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe HOTEL NOVI ZAGREB d.o.o. i II okrivljenika odgovorne osobe EŠ i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu I okrivljena pravna osoba HOTEL NOVI ZAGREB d.o.o. i II okrivljenik odgovorna osoba MŠ su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I okrivljena pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 663,61 eura i II-okrivljenik odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 265,45 eura, zbog prekršaja iz članka 296. stavka 1. točke 16. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 40,00 eura.
3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz razloga navedenih u članku 194. stavka 1. Prekršajnog zakona, navodeći da tijekom postupka nisu izneseni valjani i nedvojbeni dokazi koji bi sa sigurnošću potvrdili činjenicu da je u prostorijama hotela došlo do prijenosa autorskih glazbenih djela putem zvučnika. Žalitelji tvrde da se iskaz svjedoka CŠ temelji na subjektivnom dojmu, dok nije predložen nijedan objektivan dokaz koji bi potvrdio da je u trenutku nadzora zaista došlo do javnog priopćavanja autorskih djela. Navode da ne postoji dokumentacija koja bi neposredno povezivala konkretna glazbena djela s javnim priopćavanjem u spornom objektu, niti su poduzete sve potrebne mjere za pravilno utvrđivanje i verifikaciju tih činjenica. Svjedok je istaknuo da je o izvršenoj kontroli sastavio zapisnik koji je odgovorna osoba odbila potpisati, pa ga je ostavio djelatniku na recepciji, no nije precizirao kojem djelatniku je dokument ostavljen, niti je isti zapisnik izričito uručio okrivljenicima. Žalitelji također navode da su od HDSa tražili sklapanje ugovora o naknadi za javno korištenje djela, no HDS nikada nije dostavio takav ugovor kojim bi se regulirali njihovi međusobni odnosi.
3.1. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.
4. Žalba je neosnovana.
5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.
6. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka u potpunosti i točno utvrdio odlučne činjenice, koje su valjano i potpuno ocijenjene prema zakonu, te je odluku o krivnji i prekršajnoj odgovornosti valjano obrazložio.
7. Naime, prvostupanjski sud je odlučne činjenice iz kojih proizlaze bitna obilježja djela prekršaja utvrdio prvenstveno na temelju iskaza svjedoka CŠ, ovlaštenog referenta HDS ZAMPa, koji je neposredno obavio kontrolu javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela i o tome sačinio zapisnik o nadzoru, te je taj iskaz ocijenjen uvjerljivim, logičnim i u skladu s drugim dokazima.
8. Prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, s kojima se u cijelosti slaže i ovaj sud.
9. Okrivljenici u žalbi ne spore da nemaju propisano odobrenje za javno korištenje glazbe izdano od Hrvatskog društva skladatelja, međutim osporavaju postojanje dokumentacije koju potvrđuje svjedok, čiji je iskaz prvostupanjski sud u okviru slobodne ocjene dokaza prihvatio istinitim. Stoga sama tvrdnja žalitelja da ne postoji dokumentacija koja bi neposredno povezivala konkretna glazbena djela s javnim priopćavanjem ne dovodi u pitanje valjanost izjave svjedoka niti ocjenu suda da je takvo javno priopćavanje utvrđeno. Samo neslaganje s ocjenom dokaza ili sa zaključkom suda o vjerodostojnosti iskaza nije dovoljno da se utvrdi bitna povreda postupka ili pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se žalbeni navodi u tom dijelu ne mogu prihvatiti i predstavljaju neosnovan pokušaj osporavanja pravilne ocjene dokaza od strane prvostupanjskog suda.
10. Nadalje, u odnosu na žalbene navode da im nije uručen zapisnik o nadzoru, ističe se kako zakon ne propisuje poseban formalni postupak obavljanja kontrole javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela od strane ovlaštene organizacije za kolektivno ostvarivanje prava HDS ZAMP, niti zahtijeva da takav zapisnik mora biti potpisan od strane kontroliranih subjekata ili neposredno dostavljen okrivljenicima prije pokretanja prekršajnog postupka, već se ta dokumentacija vrednuje u okviru slobodne ocjene dokaza.
11. Navodi žalitelja da su od HDSa tražili sklapanje ugovora o naknadi za javno korištenje djela, no da HDS nikada nije dostavio ugovor, nisu razlozi za isključenje prekršajne odgovornosti, jer su okrivljenici i dalje obavljali javno priopćavanje djela bez odobrenja, a sud ne može ocjenjivati način izdavanja ugovora u ovom prekršajnom postupku.
12. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, tim više što su izrečene u visini zakonom propisanih minimuma.
13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.
14. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.
U Zagrebu 28. siječnja 2026.
Zapisničar :
Predsjednik vijeća:
Željko Kudrić, v. r.
Mario Soljačić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
