Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-8994/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe L. E. - M. I. L. d. o. o. i II okrivljenika odgovorne osobe NN, zastupani po braniteljima Odvjetničkog društva Vukić & Partneri iz Rijeke, zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. podstavak 20. i stavak 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj: 41/18, 98/19, 30/21, 89/21, 114/22 i 136/24, dalje: ZPCP), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-4285/2022-19 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljene pravne osobe L. E. - M. I. L. d. o. o. i II okrivljenika odgovorne osobe NN i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

III. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 30,00 (trideset) eura-svaki, u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom I okrivljena pravna osoba L. E. - M. I. L. d. o. o. i II okrivljenik odgovorna osoba BN su proglašeni krivim i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 3310,00 eura i okrivljena odgovorna osoba 1320,00 eura, zbog prekršaja iz članka 115. stavak 1. podstavak 20. i stavak 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude pod točkom I.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu svaki od po 70,00 eura.

3. Protiv prvostupanjske odluke okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi prekršajnog postupka, ističući da presuda nije razumljiva te da nisu jasno navedeni razlozi o odlučujućim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. stavak 1. točka 11. Prekršajnog zakona. Žalitelji navode da nije jasno koje sve dokaze je sud proveo te kako je pojedine dokaze cijenio i iz kojih razloga, da činjenični opis prekršaja ne sadrži blanketnu normu koja utvrđuje obvezu postavljanja rotirajućih svjetala i oznake izvanrednog prijevoza, te da nije precizno navedeno da je prijevoz obavljen bez valjane dozvole, sukladno članku 115. stavak 1. podstavak 20. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Nadalje, žalitelji ukazuju na članak 61. Prekršajnog zakona te tvrde da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je II okrivljenik BN odgovorna osoba pravne osobe, ne uzimajući u obzir iskaz svjedoka LN da upravo on vodi poslove prijevoza, te prihvaćajući vjerodostojnim dopis pravne osobe u kojem je II okrivljenik naveden kao odgovorna osoba. Pozivaju se na ustaljenu praksu sudova Republike Hrvatske prema kojoj je za utvrđenje odgovorne osobe u pravnoj osobi nužno odrediti koja osoba je faktički obavljala poslove koji je kvalificiraju kao odgovornu osobu, a formalno imenovanje nije presudno. Zbog navedenog predlažu da se prvostupanjska presuda ukine i vrati sudu na ponovno odlučivanje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljeni pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski sud u Rijeci točno utvrdio činjenično stanje.

6. Okrivljenici ističu da prvostupanjska presuda nema razloga, odnosno da u njoj nisu jasno navedeni razlozi o odlučujućim činjenicama, te smatraju da je počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona. Protivno navodima žalitelja, ovaj sud zaključuje da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude dao jasne i razumljive razloge o svim odlučujućim činjenicama. Prvostupanjski sud je u obrazloženju precizno naveo, koje je dokaze proveo, uključujući zapisnike inspekcijskog nadzora i Hrvatskih cesta d.o.o., fotografsku dokumentaciju, povijesni izvadak iz Sudskog registra, e-mail dopise i iskaze stranaka; kako je pojedini dokaz ocijenio s aspekta vjerodostojnosti i značaja, te kako ti dokazi zajedno tvore cjelovitu sliku činjeničnog stanja i potkrepljuju zaključke o počinjenom prekršaju i odgovornosti okrivljenika.

7. Prvostupanjski sud je proveo opsežan dokazni postupak, ispitao okrivljenike te je I okrivljenica priznala krivnju, dok je II okrivljenik naveo da se ne smatra odgovornom osobom pravne osobe. U postupku je ispitan svjedok LN koji je naveo da, kao voditelj gradilišta, daje naloge za prijevoz tereta. Pročitana je i razgledana materijalna dokumentacija spisa, uključujući zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 21. rujna 2022., zapisnik Hrvatskih cesta d.o.o., povijesni izvadak iz Sudskog registra, fotodokumentaciju, te e-mail dopis iz kojeg slijedi da je BN u elektroničkoj poruci od 22. rujna 2022. naveo sebe kao odgovornu osobu za organizaciju prijevoza i tereta, imenovan od strane direktora.

8. Na temelju gore provedenih dokaza, na koje II okrivljenik i njegov branitelj nisu imali primjedbi, prvostupanjski sud je ocjenom i analizom dokaza, po slobodnom sudačkom uvjerenju sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, pravilno utvrdio da su se u ponašanju žalitelja stekla sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 20. i stavaka 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu.

9. Nadalje, prema članku 61. Prekršajnog zakona, odgovorna osoba je fizička osoba koja vodi poslove pravne osobe ili joj je povjereno obavljanje određenih poslova relevantnih za počinjeni prekršaj. Sud je u cjelokupnoj dokaznoj situaciji uzeo u obzir, e-mail dopis u kojem je sam okrivljenik naveo da je odgovoran za organizaciju prijevoza i tereta, njegov konkretan angažman pri nadzoru i organizaciji prijevoza, činjenicu da su mu, prema ugovoru o radu, povjereni poslovi koji uključuju i zadatke izvan osnovne vozačke funkcije.

10. Na temelju navedenog, sud je pravilno utvrdio da je II okrivljenik materijalno odgovorna osoba, unatoč njegovoj obrani da je “samo vozač”. Tvrdnje žalitelja da sud nije cijenio iskaz LN ili da bi se isti trebao drugačije vrednovati, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Okrivljenici navode da činjenični opis prekršaja ne sadrži blanketnu normu. Protivno tome, prvostupanjski sud je u činjeničnom opisu naveo da se izvanredni prijevoz obavljao protivno uvjetima iz Pravilnika o izvanrednom prijevozu (NN 92/2018, 45/2020), čime je konkretizirana blanketna norma iz članka 92.a Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, a opisano postupanje čini sastavni dio prekršaja iz članka 115. stavka 1. podstavka 20. istog Zakona. Time su svi bitni elementi prekršaja precizno utvrđeni i žalbeni navod nije osnovan.

12. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, izvedene dokaze i pravilnu primjenu materijalnog prava, žalbeni navodi okrivljenika nisu osnovani. Prvostupanjski sud je dao razumljivo obrazloženje, pravilno ocijenio vjerodostojnost dokaza i utvrdio materijalnu odgovornost II okrivljenika, te je činjenični opis prekršaja u skladu sa zakonom.

13. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da je izrečena novčana kazna okrivljenoj pravnoj osobi i okrivljenoj odgovornoj osobi za navedeno djelo u granicama zakona i nije prestroga, time više što je novčana kazna izrečena u zakonom propisanom minimumu, jer je za prekršaj iz članka 115. stavak 1. podstavak 20. i stavak 2. i 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za pravnu osobu propisana novčana kazna u rasponu od 3310,00 do 9290,00 eura, a odgovornu osobu od 1320,00 do 3310,00 eura, a kako u postupku nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti nema uvjeta za ublažavanje izrečene novčane kazne.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, svaki okrivljenik je obvezan na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 28. siječnja 2026.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.