Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-10332/2023-21

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja PP MAKSIMIR export-import d.o.o., Zagreb, Trg Svetog Šimuna 1, OIB: 21809298499, kojeg zastupa punomoćnik Danijel Papak, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. tuženika UJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženika JJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Josipa Bušić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti ZZ tužitelja i zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Ivančić, odvjetnice u Zagrebu i punomoćnice tuženika Josipe Bušić, 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen 16. veljače 2019. godine, ovjeren od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Dolores Svitlanović iz Zagreba, pod brojem ovjere: OV-3315/2019 od 17. svibnja 2019., između 1. tuženika UJ, kao darovatelja, i 2. tuženika JJ, kao obdarenika, u svezi niže opisanih nekretnina:

- 2. suvlasnički dio: 1/2 – zk.č.br. 9735/1 oranica [adresa], površine 932 m2, zk.č.br. 9735/4 zgrada (368 m2) i dvorište (887 M2), [adresa], površine 1255 m2, zk.č.br. 9735/5 oranica [adresa], površine 25 m2, ukupne površine 2212 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb,

te navedeni Ugovor u odnosu na navedene nekretnine ne proizvodi pravne učinke.

II Određuje se upis brisanja uknjižbe prava vlasništva dopuštenog u korist 2. tuženika JJ Rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, broj: Z-12779/2019 od 16. ožujka 2019. godine i broj: Z-24871/2019 od 6. rujna 2019. godine u svezi niže opisanih nekretnina:

te se nalaže uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije uknjižbe.

III Nalaže se 1. tuženiku UJ i 2. tuženiku JJ da nadoknadi tužitelju PP MAKSIMIR export-import d.o.o. troškove postupka u iznosu

28.595,42 EUR (dvadesetosamtisućapetstodevedesetpet eura i četrdesetdva eurocenta) sa zateznim kamatama od 28. siječnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da su Ugovorom o darovanju nekretnina od 16. veljače 2019. godine, ovjerenog od strane vršitelja dužnosti javnog bilježnika Dolores Svitlanović iz Zagreba, pod brojem: OV-3315/2019 od 17. svibnja 2019., 1. tuženik, kao darovatelj, je 2. tuženiku, kao obdareniku, darovao između ostaloga i nekretnine i to cijeli svoj suvlasnički udio z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica [adresa], površine 932 m2 (ul. 1882), z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zgrada (368 m2) i dvorište (887 m2), [adresa], površine 1255 m2 (ul. 1882) i z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], oranica [adresa], površine 25 m2 (ul. 1882). Temeljem navedenog ugovora II. tuženik je ishodio upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama rješenjima Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, br. Z-12779/2019 od 16. ožujka 2019. godine (predbilježba prava vlasništva) te Z- 24871/2019 od 6. rujna 2019. godine (opravdanje predbilježbe), unatoč tome što je tužitelj stvarni (izvanknjižni) suvlasnik i suposjednik predmetnih nekretnina. U članku 4. Ugovora o darovanju navodi se da se obdarenik, ovdje 2. tuženik, u trenutku sklapanja predmetnog ugovora već nalazi u isključivom posjedu svih nekretnina koje su predmet toga ugovora, dakle i u posjedu navedenih nekretnina. Međutim, 1. tuženik nikada nije 2. tuženiku predao posjed predmetnih nekretnina, obzirom iste nikada nisu niti bile u posjedu 1. tuženika, već je u posjedu bio isključivo tužitelj. Tužitelj sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, s obzirom se u povodu tužbe 2. tuženika podnesene protiv ovdje tužitelja pred ovim sudom vodi parnični postupak, poslovni broj: Ps- 145/2022, kojim 2. tuženik od tužitelja zahtjeva predaju u posjed predmetnih nekretnina. Štoviše, 2. tuženik je protiv tužitelja pred ovim sudom podnio i tužbu radi naknade štete u vidu izgubljene zarade koja je navodno nastala 2. tuženiku, zbog toga što se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužitelja, a koji parnični postupak se vodi pod poslovnim brojem: P-5363/2022. Ističe da čl. 482. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisuje kako ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. S obzirom je 2. tuženik od 1. tuženika na dar dobio predmetne nekretnine bez prave predaje u posjed, a Ugovor o darovanju nekretnina od 16. veljače 2019. godine nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, odnosno ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, navedeni je ugovor suprotan odredbi čl. 482. st. 2. u svezi čl. 322. st. 1. ZOO-a te je kao takav ništetan i ne proizvodi pravne učinke. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev te traži troškove postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporavaju tužbu u cijelosti, ističu da su neosnovani navodi tužitelja da je stvarni (izvanknjižni) vlasnik i suposjednik predmetnih nekretnina. Tužitelj predmetne nekretnine koristi bez pravnog osnova. Dakle, tužitelj predmetne nekretnine koristi protupravno (tužitelj krši zakon), te svojim protupravnim radnjama i postupcima pokušava uskratiti i osujetiti tuđe stvarno pravo, pokretanjem ovakvih postupaka. Tužitelj je na više različitih načina pokušao izvršiti upis prava vlasništva na nekretnini, međutim bezuspješno jer je presudom ovog suda posl. broj P-4408/11, potvrđenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž- 9315/15, pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine. 2. tuženik se u više navrata obraćao tužitelju sa zahtjevom za mirno rješenje spora, i predaju posjeda, no do mirnog rješenja nije došlo, i tužitelj do danas nije dobrovoljno predao posjed 2. tuženiku i GJ, a iz njihova držanja proizlazi da za istim i nema volje. Neosnovani su i pravno irelevantni navodi tužitelja da 1. tuženik nikada nije 2. tuženiku predao posjed predmetnih nekretnina. 2. tuženik se u trenutku sklapanja ugovora o darovanja nekretnina već nalazio u isključivom u posjedu predmetnih nekretnina, a što je nesporno i utvrđeno u čl. 4. cit. Ugovoru o darovanju. Posjed predmetnih nekretnina 2. tuženik je stekao još za života pok. FJ iz [adresa], koja je bila suvlasnica i posjednica predmetnih nekretnina, a o kojoj se je drugo tuženik skrbio preko 30 godina, te je ista, isto tako svu svoju imovinu ostavila upravo 2. tuženiku. Upravo sve prethodno navedeno ukazuje na to da Ugovor o darovanju sklopljen između tuženika 16.veljače 2019. nije ništetan, te da je tužba tužitelja neosnovana, usmjerena na manipuliranje i zloupotrebu zakona, te obijesno parničenje. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev i traže troškove postupka.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. (list 6-8 spisa), Podaci iz Z predmeta (list 10-11 spisa), tužbu 2. tuženika od 5. rujna 2022. (list 12-14 spisa), tužbu 2. tuženika od 13. listopada 2022. (list 16-21 spisa), aktivni i povijesni zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 34-37 spisa), Presudu P-4408/11 od 28. svibnja 2015., (list 47-60 spisa), Opomena 2. tuženika (list 61-67, 72-77 spisa), Očitovanje tužitelja na opomenu (list 68-69 spisa), Očitovanje Konzum d.d. na opomenu (list 70-71 spisa), Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju od 12. studenoga 2014. (list 78-80, 90-92 spisa), Procjena vrijednosti nekretnine (list 99 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 100-107 spisa), Građevinska i uporabna dozvola (list 108-116 spisa), Potvrdu Trgovačkog suda u Zagrebu i R3- 25206/08 (list 117 spisa), Očitovanje Grada Zagreba (list 118-119 spisa), Rješenje HFP-a (list 120-127 spisa), presuda P-4408/11 od 28. svibnja 2015. (list 120-127 spisa), presuda Gž-9315/15 od 15. svibnja 2018. (list 128-143 spisa), saslušane su stranke (list 151-154 spisa, te je priklopljen ovosudni spis P-5362/22.

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnina od 16. veljače 2019. godine sklopljen između tuženika, na temelju kojeg se 2. tuženik upisao kao (su)vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve budući da ugovor nije sklopljen u propisanoj formi, sukladno čl. 482. st. 2. u svezi s čl. 322. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

7. Između stranaka nije sporno:

- da su tuženici sklopili Ugovor o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019., potpis ovjeren od v.d. javnog bilježnika u Zagrebu Dolores Svitlanović, pod brojem OV-3315/2019 od 17. svibnja 2019., na temelju kojeg se 2. tuženik upisao kao vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] rješenjima ovoga suda Z- 12779/2019 od 16. ožujka 2019. i Z-24871/2019 od 6. rujna 2019., a da se u naravi radi o zgradi, pripadajućim objektima i zemljištu u kojoj tužitelj obavlja poslovnu djelatnost i kafić, na katu se nalaze dva stana u kojima žive treće osobe, na adresi u [adresa];

- da je 2. tuženik pokrenuo protiv tužitelja pred ovim sudom postupak radi iseljenja (Ps-145/2022) i naknade za korištenje predmetne nekretnine (P-5363/2022);

- da je tužitelj pravomoćno odbijen sa zahtjevom za utvrđenje prava vlasništva predmetne nekretnine protiv prednika tuženika (presuda ovog suda P-4408/11, potvrđena presudom ŽS Zagreb Gž-9315/15);

- pasivna legitimacija tuženika.

8. Između stranaka je sporan pravni interes tužitelj za pokretanje i vođenje ovog postupka pa time i njegova aktivna legitimacija, osnova, predaja u neposredan posjed sporne nekretnine 2. tuženiku prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. te s tim u vezi valjanost istog.

9. Pravni interes je procesna pretpostavka o čijem postojanju ovisi dopuštenost pokretanja i vođenje parnice te donošenje meritorne odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O postojanju pravnog interesa sud tijekom cijelog prvostupanjskog postupka pazi po službenoj dužnosti, a ako utvrdi da tužitelj nema pravni interes ili da ga je tijekom postupka izgubio, dužan je tužbu odbaciti (tako i VSRH Rev 1291/22 od 27. lipnja 2023.). Pravni interes tužitelj mora imati ne samo u trenutku podnošenja tužbe, već tijekom cijelog postupka sve do zaključenja glavne rasprave (tako i VSRH Revr 735/14 od 23. ožujka 2016.). Razrađujući procesnu pretpostavku pravnog interesa za traženjem deklaratorne zaštite, čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) propisuje da to pravo ima osoba kad je to posebnim propisima predviđeno, u konkretnom slučaju to bi bila odredba čl. 327. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Međutim navedena odredba nije apsolutnog karaktera, pa stoga tužitelj kao treća osoba koja nije stranka Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019., mora dokazati da bi odluka u ovom sporu bila od utjecaja na njegova subjektivna prava (tako i VSRH Rev 504/2023 od 18. srpnja 2023.).

9.1. Tužitelj je u konkretnom slučaju dokazao svoj pravni interes. Naime, protiv tužitelja je 2. tuženik pokrenuo dva postupka pred ovim sudom, radi iseljenja (Ps- 145/2022) i radi isplate naknade za korištenje (P-5363/2022), sve iz sporne nekretnine. Za uspjeh u navedenim postupcima odlučno je vlasništvo 2. tuženika, sukladno čl. 161. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15 – dalje u tekstu: ZV). Budući da zahtjev tužitelja u ovom postupku predstavlja prethodno pitanje u navedenim postupcima, što izravno utječe na njegova prava i obveze, tužitelj ima pravni interes u ovom postupku osporavati valjanost osnove temeljem koje se 2. tuženik upisao kao (su)vlasnik na spornoj nekretnini pa samim time ima aktivnu legitimaciju u postupku.

10. Nadalje, na okolnost predaje u posjed sporne nekretnine prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. sud je saslušao stranke.

10.1. Tužitelj po ZZ RJ u bitnome navodi da nekretnine koje u naravi predstavljaju poslovni prostor u kojem tužitelj obavlja poslovnu djelatnost i ima kafić, na katu se nalaze 2 stana u kojima žive stanari MJ i Ivančić, a oko zgrade nalazi se dvorište koje je ograđeno sa svih strana osim sa strane ceste koje je pripadajući dio te zgrade, nisu predane u posjed 2. tuženiku Ugovorom o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. Tuženike ni njihove prednike nikada nije vidjela na spornoj nekretnini. Isključivo se tužitelj brine o okolišu i održavanju sporne nekretnine, kao i o svim priključcima, vodi, struji i sl. Tužitelj u cijelosti koristi dvorište koje je ograđeno i u funkcionalnom smislu pripada zgradi, u tom dvorištu nalazi se i spremnik za plin koji koristi tužitelj te šupe ili barake koje koriste stanari. Poznato joj je da se 2. tuženik obraćao tužitelju 2018. i 2020. radi predaje u posjed sporne nekretnine, te je tražio i naknadu za korištenje, a ujedno je i predlagao da se od njega otkupi sporna nekretnina.

10.2. Nadalje, 1. tuženik u svom iskazu potvrđuje da je navedenim ugovorom o darovanju darovao 2. tuženiku spornu nekretninu, misli da se u naravi radi o zgradi i dvorištu, ali on tamo nije bio više od 20 godina. Ne zna tko je bio u posjedu sporne nekretnine u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, niti tko je održavao dvorište.

10.3. U bitnome 2. tuženik u svom iskazu navodi da sporne nekretnine u trenutku sklapanja ugovora o darovanju nisu bile u njegovome posjedu, već su bile u isključivom posjedu tužitelja i stanara (trećih osoba). Radi se o dvije zgrade, jedna u kojoj poslovnu djelatnost obavlja tužitelj i druga zgrada u kojoj žive stanari, a okolo se nalaz dvorište koje je samo u jednom dijelu ograđeno, a na kojem su se prije nalazili kontejneri, a sada se nalaze plinske cijevi, a ključeve svega toga isključivo je imao tužitelj. Godinama je pokušavao riješit sporni odnos sa tužiteljem, u nekoliko navrata je razgovarao i sa direktorom, međutim bezuspješno. Predlagao je da tužitelj od njega otkupi poslovni prostor, međutim bezuspješno.

10.4. Iskazi stranka su suglasni, iskreni i potpuni, međusobno se nadopunjuju, stoga ih sud prihvaća kao vjerodostojnima i odlučnima za rješenje spora.

11. Iz suglasnih iskaza stranka proizlazi da u trenutku sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. tuženici nisu bili u neposrednom posjedu spornih nekretnina niti su imali ključeve, već su u isključivom odnosno neposrednom posjedu bili tužitelj i treće osobe. Ovo izričito i nedvosmisleno priznaju tuženici u svom iskazu. Osim toga, to proizlazi i iz pokrenutih parnica 2. tuženika protiv tužitelja, u kojima tvrdi da se upravo tužitelj nalazi u posjedu spornih nekretnina (Ps-145/2022 i P- 5363/2022) kao i svih opomena 2. tuženika (list 61-77 spisa), čiju vjerodostojnost nije osporio tužitelj.

12. Nadalje, analizom Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. utvrđeno je da je 1. tuženik UJ, kao darovatelj, ovjerio svoj potpis kod v.d. javnog bilježnika Dolores Svitlanović iz Zagreba, pod brojem: OV-3315/2019 od 17. svibnja 2019. te da je u čl. 4. navedeno da se u trenutku sklapanja ugovora 2. tuženik JJ, kao obdarenik, nalazi u isključivom posjedu. Dakle, utvrđeno je da ugovor nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

13. Sukladno čl. 482. st. 2. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave. Nadalje, čl. 53. st. 1. t. 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 – dalje u tekstu: ZJB) propisano je da se za pravnu valjanost darovnog ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca, mora sklopiti ugovor u obliku javnobilježničkog akta. Konačno, čl. 290. ZOO-a propisano je da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak.

13.1. Navedene odredbe prisilne su naravi i ne trpe nikakve iznimke. Dakle, za valjanost ugovora o darovanju nekretnine darovatelj mora predati u neposredni posjed nekretninu obdareniku i to tako da obdarenik svoju faktičnu vlast na istoj osobno izvršava, u smislu čl. 10. st. 2. ZV-a. Ugovor mora biti realiziran, odnosno na jasan način mora biti manifestirana promjena posjedovnog stanja. Drugim riječima rečeno, za valjanost takvog ugovora isključeno je darovanje u posredan posjed odnosno „fiktivna“ predaja samo na osnovi očitovanja, a time su i neodlučne ugovorne odredbe u kojima se navodi da se predaje u isključivi posjed nekretnine obdareniku (tako i VSRH Rev 1182/14 od 30. srpnja 2017.).

14. Polazeći od gornjih utvrđenja, sud zaključuje da prilikom sklapanja Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019. 1. tuženik nije predao u neposredan posjed 2. tuženiku sporne nekretnine niti je to mogao jer je u neposrednom posjedu bio tužitelj i treće osobe, a budući da isti ugovor nije sklopljen u propisanom obliku, ništetan je sukladno čl. 482. st. 2. ZOO-a u svezi s čl. 53. st. 1. t. 2. ZJB, stoga je valjalo odlučiti kao u točki I izreke presude.

15. Nadalje, zainteresirana treća osoba, koja ima pravni interes da se ugovor o darovanju sklopljen između drugih osoba utvrdi ništetnim, ima pravo u istom postupku, u kojem zahtjeva utvrđenje ništetnosti ugovora, tražiti od suda i uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije upisa izvršenih na temelju tog ništetnog ugovora. To stoga jer se u tom slučaju radi o otklanjanju posljedica ništetnosti ugovora (čl. 323. st. 1. ZOO), a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO), pa krug osoba koje su ovlaštene tražiti uspostavu zemljišnoknjižnog stanja koje je postojalo prije provedbe ništetnog ugovora, nije ograničen samo na knjižnog prednika (tako i VSRH Rev-779/2023 od 24. siječnja 2024.).

16. Budući da se 2. tuženik upisao kao (su)vlasnik spornih nekretnina temeljem ništetnog Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019., valjalo je sukladno čl. 323. st. 1. ZOO-a odlučiti kao u točki II izreke presude.

17. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem ZJ, CJ i MJ na okolnost posjeda spornih nekretnina u trenutku sklapanja navedenog ugovora o darovanju jer je isto u dovoljnoj mjeri raspravljeno saslušanjem stranka. Nadalje, sud nije priklapao ovosudne spise Z-73689/08 i P-4408/11 jer je neodlučno za ocjenu valjanosti predmetnog ugovora o darovanju. Konačno, nije bilo potrebe za izvođenjem očevida na licu mjesta radi identifikacije nekretnine koja je bila predmetom raspolaganja, jer je isto sud raspravio u dovoljnoj mjeri saslušanjem tuženika koji su potvrdili da nisu bili u neposrednom posjedu spornih nekretnina, a koje su bile predmetom raspolaganja Ugovora o darovanju nekretnina od 10. veljače 2019.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT) i vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.) Sud je po prigovoru tuženika rješenjem od 29. listopada 2025. utvrdio VPS u iznosu od 292.095,70 EUR, prema dostavljenoj procjeni tržišne vrijednosti poslovnog prostora od ZANE iz listopada 2007. (list 99 spisa), a čije se vlasništvo, među ostalima osporava u ovom postupku.

19. Tužitelju zastupanim po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT) 5.495,00 EUR, sastav podneska od 14. svibnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT) 5.495,00 EUR, zastupanja na ročištima 4. lipnja 2024., 8. rujna 2025 i 29. listopada 2025. svako po (Tbr 9. toč. 1. OT) 5.495,00 EUR, zastupanja na ročištu 10. veljače 2025. po (Tbr 9. toč. 5. OT) 100,00 EUR, što ukupno iznosi 22.080,00 EUR.

20. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) na iznos odvjetničke nagrade prema Tbr. 42. OT u iznosu od 27.600,00 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 EUR (koliko je plaćeno) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 EUR, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 28.595,42 EUR.

21. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 28. siječnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje u tekstu: ZOO), stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Zagreb, 28. siječnja 2026.

Sudac

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

- tužitelju po pun uz sudsku pristojbu na presudu;

- tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte