Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-256/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sucu Mariji Mesić, u pravnoj stvari tužitelja ČE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE- Ministarstvo obrane Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, zastupane po ODOK, građansko upravni odjel, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dovršene 25. studenog 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće isplati iznos od 2.430,27 EUR bruto, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 46,45 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 21,96 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 112,68 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 16,66 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 92,64 eura od 15.11.2020. godine

- na iznos od 160,31 eura od 15.12.2020. godine

- na iznos od 27,31 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 53,81 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 120,34 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 16,40 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 1.174,55 eura od 15.07.2024. godine

- na iznos od 587,16 eura od 15.09.2024. godine pa sve do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici pod točkom I. izreke.

III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju ĆE, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 536,54 eura (petstotinatridesetšest eura pedesetčetiri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 40,22 eura od 15.01.2020. godine

- na iznos od 18,21 eura od 15.02.2020. godine

- na iznos od 6,51 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 2,31 eura od 15.07.2020. godine

- na iznos od 49,33 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 54,51 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 37,80 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 29,70 eura od 15.02.2022. godine

- na iznos od 45,39 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 5,73 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 9,40 eura od 15.05.2023. godine

- na iznos od 11,09 eura od 15.06.2023. godine

- na iznos od 17,25 eura od 15.07.2023. godine

- na iznos od 41,00 eura od 15.08.2023. godine

- na iznos od 97,75 eura od 15.09.2023. godine

- na iznos od 38,63 eura od 15.12.2023. godine

- na iznos od 31,71 eura od 15.09.2024. godine pa sve do isplate".

IV. Nalaže se tuženoj REPUBLICI HRVATSKOJ - Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1, OIB:52634238587, tužitelju ĆE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu 1.988,75 EUR, sa zz kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 28. siječnja 2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tužene – MORH Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem u [adresa], na poslovima djelatne vojne osobe, da je obavljanje poslova organizirano na način da je bio radno angažirani prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanima, u smjenama. Navodi da mu u vremenskom razdoblju unazad pet godina tuženik nije isplaćivao naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonu o radu, Kolektivnim ugovorima i Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba), već da mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužiteljima pripada, te zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor sukladno važećim propisima tužitelji su oštećeni za iznos od najmanje 600,00 kn godišnje. Navodi da se sukladno čl. 186.a ZPP-a obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora ali tužena je zahtjev odbila.

Tužitelj u tužbi sukladno čl. 186.b ZPP-a traži da se tuženoj naloži da dostavi tabelarni prikaz broja dana, razdoblja korištenja i isplaćene naknade plaće za godišnji odmor i iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelji primili da ime je pravilno obračunata i isplaćena naknada plaće za godišnji odmor u utuženom periodu i to : period od 10. rujna 2019. do 10. rujna 2024.

Predlaže da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženoj da tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 10. rujna 2019. do 10. rujna 2024. isplati neutvrđeni bruto iznos (prema pribavljenim podacima) zajedno sa zz kamatama, time da tužitelj zadržava prvo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tužena dostavi potrebne podatke odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja.

1.1. Nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, tužitelj je podneskom od 26.7.2025. (str. 609 spisa) određeno postavio tužbeni zahtjev.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Navodi da je u utuženom razdoblju na snazi je bila odredba čl.4. st.2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14 i 70/18) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Navodi da je tužena punomoćniku tužitelja dostavila odluku o zahtjevu za mirno rješenje spora od 30. rujna 2024. broj N-DO-206/2024 u kojoj je prihvatio zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja za iznos od 23,84 eura, te dostavio izračun iznosa bruto razlike naknade za godišnje odmore pa nije točan navod iz tužbe da je zahtjev za mirno rješenje spora odbijen. Stoga tužena priznaje tužbeni zahtjev za navedeni iznos i ujedno u spis dostavlja isplatne liste i izračun dugovanja.

3. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje te izvršen uvid u nalaz i mišljenje sudskog vještaka D&S d.o.o. Karlovac od 17. 6. 2025. na str. 591 do 598 spisa.

4. Ocjenjujući izvedene dokaze sud je donio presudu kao u izreci.

5. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za period od 10. rujna 2019. do 10. rujna 2024.

6. Nakon provedenog vještačenja nakon kojeg je tužitelj određeno postavio tužbeni zahtjev (podnesak od 26.7.2025. (str. 609 spisa) predmet spora je:

-zahtjev tužitelja za isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor za period od prosinca 2019. do kolovoza 2024. (12/19 do 8/24),

7. Sporno je, da li tužitelju u utuženom periodu pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječene mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i da li se u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za godišnji odmor uračunavaju primanja s osnova dodatka na plaću (terenski dodatak, dodatak za rad u stražarskoj službi, dežurstvu itd.), kako tvrdi tužitelji ili mu pripada naknada plaće za godišnji kao da je radio u redovnom radnom vremenu, kako tvrdi tužena.

8. Od 7.4.2018. u primjeni je čl. 64. ZID Zakona o službi u oružanim snagama (NN 30/18- koji je stupio na snagu 7. 4.2018.) a kojim je izmijenjen je čl.142. ZSOS/2013 tako da isti sada glasi: »Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.«.

8.1. Nakon ZID ZOSOS/18 donijet i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 (stupio na snagu 9.8.2018.), kojim je čl. 1. izmijenjen je čl. 4. st. 2. Pravilnika /2014 tako da sada čl. 4. st.2. glasi: "Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca«.

9. Dakle proizlazi:

-da od 7.4.2018. temeljem čl. 64. ZID ZSOSRH (NN 30/18) naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi pripada najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca,

- identično je regulirano i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba NN 70/18 koji je stupio na snagu nešto kasnije tj. 9.8.2018.

10. Nadalje prema čl. 136. ZSOSRH/13 (NN 73/13, 75/15,50/16, 30/18,125/19) plaću djelatne vojne čini osnovna plaća i dodaci na plaću.

11. Nadalje, prema čl. IV. Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18), djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske NN br. 73/13, 75/15, 50/16 i 30/18), a u odnosu na rad na terenu, dežurstvo, i stražarsku službu djelatne vojne osobe za to ostvaruju pravo na naknade za posebne oblike rada u službi i dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na naknade za posebne oblike (čl. XVII.a, čl. XVIII. i čl. XX. Odluke) – Odluka o izmjena i dopuna Odluke o radnom vremenu NN 39/18 koja je stupila na snagu 1. svibnja 2018.

12. Dakle, tijekom cijelog utuženog razdoblja - (12/19 do 8/24),- tužitelju pripada pravo na obračun i isplatu naknade plaće za godišnji odmor prema navedenim specijalnim propisima, te za cijeli utuženi period tužitelju pripada naknada plaće za godišnji odmor najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, kod čega u tromjesečnu prosječnu plaću za izračun naknade plaće za godišnji odmor uračunavaju primanja s osnova dodatka na plaću (dodaci za vojnu službu i naknade tj. dodaci za posebne oblike rada).

13. Kod toga se u obračun naknade plaće za godišnji odmor uzimaju u obzir oni dodaci pa tako i terenski dodatak, na koji su plaćeni porezi i doprinosi, tj. onaj dio iznad neoporezivog dijela, jer se taj dio u skladu s poreznim propisima (Čl. 14. i čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak NN 177/04, 73/08, 80/10, 22/11, 144/12, 120/13, 148/13, 83/14, 143/14, odnosno čl. 21. i čl. 24. st.2. Zakona o porezu na dohodak NN 115/16 i dr.), smatra plaćom, odnosno naknadom za izvršeni rad.

14. U skladu s izloženom pravnom ocjenom na okolnost visine zahtjeva u postupku je provedeno vještačenje po sudskom vještaku iz DS d.o.o. Karlovac, koji je nalaz i mišljenje dao temeljem dokumentacije u spisu koju je dostavila tužena, te iz nalaza vještaka od 17. 6. 2025. na str. 591 do 598 spisa proizlazi:

-da je u spis dostavljen obračun plaće tužitelja (obračunske liste - karton primanja radnika) za razdoblje od lipnja 2019. do kolovoza 2024. (str. 20 – 156 spisa).

–da je vještak od tužene pribavio i na spis su dostavljeni obračun plaće tužitelja obračunske liste – karton primanja razlika za rujan 2024.,

-da je tužitelj u podnesku od 18. travnja 2025. (str. 584 – 586) predlažio da vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja u obzir uzme naknade za rad na terenu, naknade za rad u stražarskoj službi te naknade za rad u službi dežurstva te da u obzir uzme oporezivi inozemni terenski dodatak.

16.1. Vještak je nalaz dao u tri varijante:

-u prvoj varijanti u kojoj nije uzeo u obzir oporezivi inozemni terenski dodatak i toj varijanti tužitelju za utuženi period pripada razlika plaće za godišnji odmor u iznosu od 686,56 eur –Tablica na str. 4. spisa nalaza u kojoj su vidljivi i pojedinačni mjesečni iznosi,

-u drugoj varijanti u kojoj je vještak uzeo u obzir i uračunao oporezivi inozemni terenski dodatak koji je tužitelj primio i u toj varijanti tužitelju za utuženi perido pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 2.430,27 EUR-tablica na str. 5 i 6. nalaza u kojoj su vidljivi i pojedinačni mjesečni iznosi,

-u trećoj varijanti u kojoj je vještak uzeo u obzir naknade koje je tužitelj ostvario s osnova naknade za rad na terenu, u stražarskoj služi te u službi dežurstva, a koje su tužitelju isplaćene u neto iznosu i prema toj varijanti tužitelju bi pripada razlika naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 536,54 eur - tablica na str. 6. i 7. nalaza u kojoj su vidljivi i pojedinačni mjesečni iznosi.

17. Tužena je imala primjedbe na nalaz vještaka, te se vještak usmeno očitovao na ročištu i pojasnio:

- u odnosu na prigovor tužene iz podneska od 17. 7. 2025. u kojem tužena prigovara 2. i 3. varijanti vještak je pojasni da je nalaz učinjen u tri varijante i to u prvoj varijanti u kojoj nisu uključene naknade u vidu terenskog dodatka bilo u bruto iznosu s obračunatim porezima bilo u neto iznosu, dok su u drugoj i trećoj varijanti nalaza uključeni terenski dodaci na način kako je vještaku bilo naloženo rješenjem o provođenju ovog vještačenja,

-u drugoj varijanti u izračun razlike naknade za godišnji odmor uključen je iznos inozemnog terenskog dodatka na koji su plaćeni dužni porezi i doprinosi, dok je u trećoj varijanti uključene i naknade koje nisu oporezive po zakonu o porezu na dohodak,

-te da je evidentno se radi o pravnom pitanju o kojem ovisi odabir pojedine varijante izračuna, kod čega o pravnom pitanju odlučuje sud, a ne vještak.

18. Sud je nalaz vještaka prihvatio, ocjenjujući ga objektivnim i stručnim, imajući u vidu da se radi o vještaku stručnom za upravo ovakvu vrstu vještačenja, kod čega se vještak i usmeno očitovao i obrazložio nalaz, nakon čega tužena nije imala daljnjih prigovora.

19. Tužitelj je nakon nalaza vještaka određeno postavio tužbeni zahtjev tako da traži isplatu razlike naknade plaće za godišnji odmor u varijanti 2. i varijanti 3., tako da potražuje:

- iznos od 2.430,27 EUR po varijanti 2., a u toj varijanti u izračun razlike naknade za godišnji odmor uključen iznos inozemnog terenskog dodatka na koji su plaćeni dužni porezi i doprinosi,

- iznos od 536,54 eur po varijanti 3.,a u toj varijanti su u izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor uključene još i naknade koje nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak (dakle naknade za rad na terenu, u stražarskoj služi te u službi dežurstva, a koje su tužitelju isplaćene u neto iznosu).

20. Sud je tužitelju dosudio i tužitelju po stajalištu ovoga suda na ima razlike naknade plaće za godišnji odmor pripada iznos od 2.430,27 EUR, dakle po 2. varijanti nalaza u kojoj je u izračun uključen iznos inozemnog terenskog dodatka na koji su plaćeni dužni porezi i doprinosi, jer kao što je naprijed obrazloženo u obračun naknade plaće za godišnji odmor uzimaju u obzir oni dodaci pa tako i terenski dodatak, na koji su plaćeni porezi i doprinosi, tj. onaj dio iznad neoporezivog dijela, jer se taj dio u skladu s poreznim propisima (Čl. 14. i čl. 45. st.1. i 2. Zakona o porezu na dohodak NN 177/04, 73/08, 80/10, 22/11, 144/12, 120/13, 148/13, 83/14, 143/14, odnosno čl. 21. i čl. 24. st.2. Zakona o porezu na dohodak NN 115/16 i dr.), smatra plaćom, odnosno naknadom za izvršeni rad.

21.

S druge strane tužitelju ne pripada još utuženi iznos od 536,54 eur iz varijante 3. nalaza u koji izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor su još uključene i naknade koje nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak, a radi se o naknadama po osnovi rada na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva koje su naknade tužitelju bile isplaćene u neto iznosu, i iste su neoporezive po Zakonu o porezu na dohodak i isplaćuju se u neoporezivom iznosu.

21.1. Naime, obzirom se dakle se radi o dodacima odnosno naknadi za rad na koji nisu plaćeni porezi i doprinosi već su tužitelju isplaćivani u neto iznosu, ovaj sud je stajališta da iste ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće i ne smatraju se plaćom, a kako je to netom naprijed obrazloženo (točka 20. obrazloženja), pa se stoga ne uzimaju u obračun naknade plaće za godišnji odmor, pa je stoga s tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelje valjalo odbiti (točka III. izreke).

22. U odnosu na potraživanje zateznih kamata. sukladno odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/11, 144/12, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15 – dalje ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate.

22.1. Odredbama čl. 45. st. 4. i 5. ZPD i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14 – dalje Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračuna tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. toga Zakona i čl. 11., 12 i 15. Pravilnika umanjenog za obračunane i uplaćene doprinose za obvezno osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenim za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD, te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez u odbitku.

22.2. Obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose) dospijevaju tek s isplatom što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev- točka II. izreke presude.

23. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

O troškovima postupka.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a.

24.1. Tužitelj je po ocjeni ovoga suda imajući u vidu uspjeh u pogledu visine i osnove uspio s ukupno 91% ( s visinom je uspio 82%, s osnovom je uspio u cijelosti tj. 100%, što je 182% : 2).

S druge strane tužena je uspjela s 9% (s visinom 18%, s osnovom nije uspjela tj. 0%, što je 18%:2).

24.2. Kad se od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku (tužitelj) oduzme uspjeh stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku (tužena) proizlazi da je tužena dužna tužitelju naknaditi trošak u visini 82%.

24.3. Trošak tužitelja sastoji se od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, koji pripada a koji pripada sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) te troškova predujma za vještačenje.

24.4. Trošak zastupanja tužitelja sastoji se od:

-troška sastava prijedloga za mirno rješenje spor u iznosu od 200,00 EUR

- sastava tužbe od 200,00 EUR,

-sastava podneska od 17. 1. 2025. (očitovanje na odgovor na tužbu) 200,00 EUR

-sastav podneska od 18. 4. 2025. u iznosu od 200,00 EUR,

-sastav podneska od 25. 7. 2025. (očitovanje na nalaz vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva) u iznosu od 200,00 EUR,

-sastav podneska od 26. 9. 2025. u iznosu od 50,00 EUR (25% nagrade Tbr. 8. t. 4.)

-zastupanja na ročištu 11. 3. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-zastupanja na ročištu 25. 11. 2025. u iznosu od 200,00 EUR

-pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR

što je sveukupni trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosu od 1.550,00 EUR što uvećano za iznos od 387,50 EUR na ime PDV-a čini ukupno 1.937,50 EUR što razmjerno uspjehu u postupku (82%) čini 1.588,75 EUR čemu treba dodati trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 400,00 EUR koji trošak je priznat u cijelosti jer je bio neophodan za postupak, pa je ukupan trošak tužitelja 1.988,75 EUR.

24.5. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 24. 4. 2025. (str. 587 spisa) uz koji dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje, za koji traže nagradu od 25%, te trošak tog podneska nije priznat jer nije bio neophodan za postupak jer je bilo dovoljno da tužitelj samo dostavi dokaz o uplati (potvrdu o plaćanju).

U Karlovcu 28. siječnja 2026.

Sudac

Marija Mesić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud u Karlovcu.

Dostavljeno:

1. Predrag Kralik, odvjetnik Bjelovaru

2. ODOK