Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-685/2026

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Mladena Genca, predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LEO INTERIJERI d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i RČ, kao odgovorne osobe, zbog prekršaja iz članka 60. stavka 1. točke 38. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, broj: 85/24), odlučujući o žalbi okrivljenika LEO INTERIJERI d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i RČ, kao odgovorne osobe, koje brani odvjetnik Marko Reš iz Odvjetničkog društva SMOLEK & ŠKRINJAR d.o.o., Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru od 8. listopada 2025., broj: Pp-2574/2024-12, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika LEO INTERIJERI d.o.o., Zadar, kao pravne osobe, i RČ, kao odgovorne osobe, i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenici LEO INTERIJERI d.o.o., Zadar, kao pravna osoba, i RČ, kao odgovorna osoba, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od po 20,00 (dvadeset) eura, svaki, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom, i to: LEO INTERIJERI d.o.o., Zadar, kao pravna osoba, u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), a RČ, kao odgovorna osoba, u iznosu od 660,00 eura (šestošezdeset eura), zbog prekršaja iz članka 60. stavka 1. točke 38. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, pobliže opisanog u izreci presude.

2. Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 30,00 eura (trideset eura), svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici LEO INTERIJERI d.o.o., Zadar, kao pravna osoba, i RČ, kao odgovorna osoba, pravodobno su, putem branitelja, podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i odluke o troškovima postupka, navodeći u bitnome da pobijana presuda ne sadrži obrazloženje o postojanju pravnog kontinuiteta djela, već da je samo utvrđivan raspon novčane kazne. Smatraju da je prvostupanjski sud donio pogrešnu odluku povodom prigovora zastare, kao i da je donesena pogrešna odluka o prekršajnopravnoj sankciji jer su izrečene novčane kazne previsoke.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući predmet u povodu žalbe okrivljenika po službenoj dužnosti, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“; broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), ovaj sud je utvrdio da nije došlo do povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona.

7. Razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, u provedenom postupku, odnosno čitanja pisane obrane okrivljenika, kao i provedenih drugih dokaza na glavnoj raspravi, nedvojbeno je utvrđeno da okrivljena pravna osoba kao poduzetnik i odgovorna osoba poduzetnika, nisu dostavili FINA-i u bilo koju poslovnicu FINA-e na području RH ili putem internetskog servisa uz korištenje digitalnog certifikata, najkasnije u roku od šest mjeseci od zadnjeg dana poslovne godine odnosno do 30. lipnja 2022., radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom, za poslovnu 2021. godinu, koja obveza je propisana člankom 30. stavak 5., 6. i 7. Zakona o računovodstvu. Ovakvim ponašanjem okrivljenici su ostvarili sva zakonska obilježja predmetnog prekršaja. Iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021.g. izdanog od strane FINA-e 13. rujna 2023. vidljivo da je Izjava o neaktivnosti društva dostavljena izvan zakonskog roka, odnosno 20. prosinca 2022.g. Člankom 30. stavak 9. Zakona o računovodstvu propisano je da „poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja, niti u poslovnim knjigama ima podatke o imovini i obvezama, dužan je do 30. travnja tekuće godine FINA-i dostaviti Izjavu o neaktivnosti za prethodnu poslovnu godinu“.

8. Napominje se kako je sve do trenutka brisanja pravne osobe iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, pravna osoba dužna za svaku godinu Financijskoj agenciji dostaviti financijske izvještaje s drugom propisanom dokumentacijom u zakonom propisanom roku, pa su tako okrivljenici bili u obvezi dostaviti Financijskoj agenciji propisane financijske izvještaje za 2021. do 30. lipnja 2022., te bi ih od te obveze ekskulpiralo jedino to da su do 30. lipnja 2022. dostavili Financijskoj agenciji Izjavu o neaktivnosti za 2021., a što isti nisu učinili, već su je dostavili izvan zakonskog roka, pa je evidentno da na strani okrivljenika nema te ekskulpirajuće okolnosti.

9. Stoga, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljenike osnovano proglasio krivima zbog prekršaja koji im je stavljen na teret optužnim prijedlogom za što je dao valjane razloge, te da okrivljenici žalbenim navodima nisu ničim doveli u sumnju pravilnost i zakonitost iste odluke, jer suprotno žalbenim navodima okrivljenika za predmetni prekršaj postoji pravni kontinuitet u članku 60. stavak 1. točka 38. i stavak 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“; broj: 85/24., 145/24.), a raspon kazne je ostao neizmijenjen, a kako je to i navedeno u obrazloženju pobijane presude. Isto tako, neosnovano žalitelji ističu i prigovor zastare prekršajnog progona jer je u konkretnom slučaju prekršaj počinjen prvi sljedeći dan nakon isteka roka u kojem su okrivljenici bili dužni dostaviti radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom (do 30. lipnja 2022.g.), dakle 1. srpnja 2022.g., pa stoga u konkretnom slučaju zastara prekršajnog progona nastupa 1. srpnja 2026.g., jer se ne radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog u kojem slučaju prema članku 13. stavak 2. Prekršajnog zakona zastara prekršajnog progona nastupa protekom roka od tri godine od dana počinjenja prekršaja.

10. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je utvrdio da izrečene novčane kazne okrivljenicima nisu prestroge. Naime, za prekršaj iz članka 60. stavka 1. točke 38. i stavka 2. Zakona o računovodstvu propisana je novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 1.320,00 do 13.270,00 eura, a za odgovornu osobu od 660,00 do 2.650,00 eura, a prvostupanjski sud je, okrivljenicima cijeneći olakotnim protek vremena od počinjenja prekršaja do donošenja odluke o kazni i okolnost da je okrivljena pravna osoba u konačnici naknadno FINA-i dostavila izjavu o neaktivnosti društva, a otegotnim raniju osuđivanost okrivljenika za isti i istovrsni prekršaj, izrekao novčane kazne u zakonom propisanom minimumu za predmetni prekršaj, koje su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona) i nema opravdanog razloga za eventualno ublažavanje novčanih kazni okrivljenicima.

11. Prema uvjerenju ovog suda ovako izrečenim novčanim kaznama ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

12. Odlučujući o žalbi u dijelu koji se odnosi na troškove prekršajnog postupka,

ovaj sud ocjenjuje da su okrivljenici pravilno i zakonito obvezani na njihovu naknadu. Paušalni troškovi postupka određeni su u iznosu koji se približava minimalnom, sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). Pri tome treba istaknuti da okrivljenici u žalbi nisu konkretno obrazložili niti potkrijepili bilo kakvom dokumentacijom svoje navode u vezi s troškovima, zbog čega nisu pružili valjane razloge koji bi doveli do drukčijeg odlučivanja u tom dijelu. Slijedom navedenog, sud je potvrdio pobijanu presudu u dijelu koji se odnosi na trošak prekršajnog postupka.

13. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to su na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezani okrivljenici na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

14. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zadru, u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.