Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-5/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca za mladež toga suda i to Sandre Radanović kao predsjednice vijeća za mladež, te Dijane Grancarić i Hrvoja Viskovića kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ivane Raljević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika CD, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj po branitelju Nebojši Bestiću, odvjetniku iz Zagreba podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću broj Kzd- 5/2021 od 25. studenog 2024., temeljem odredbe čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-448/09 i dr., 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika CD, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Gospiću broj Kzd-5/2021 od 25. studenog 2024. optuženik CD oglašen je krivim zbog učina kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom iz čl. 117. st. 1. KZ/11, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako isti u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Temeljem čl. 58. KZ/11 u vezi čl. 54. KZ/11 određeno je da će se u slučaju opoziva uvjetne osude optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 10. svibnja 2022. do 11. svibnja 2022.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08, u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1., 6. i 8. ZKP/08 određeno je da je optuženik CD dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 264,80 eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, te da će biti dužan nadoknaditi i nužne izdatke oštećenika, o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, ukoliko se zatraži njihova naknada u zakonskom roku.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja Nebojše Bestića, odvjetnika iz Zagreba i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o sankciji i troškovima, s prijedlogom da drugostupanjski sud temeljem čl. 486. st. 1. ZKP/08 preinači pobijanu presudu donošenjem odbijajuće presude, a podredno da temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukine pobijanu presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

6.1. Žalitelj u žalbi navodi kako je postupak pokrenut u cijelosti i vođen na temelju optužnice ODO-a Gospić zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. KZ/11 – koje se progoni po službenoj dužnosti, koju optužnicu je podiglo i tijekom čitavog postupka zastupalo ODO Gospić. Međutim, odredbom čl. 117. st. 3. KZ/11 da je propisano za kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11, a za koje je sud optuženika proglasio krivim da se isto progoni po privatnoj tužbi. Tijekom zasjedanja i u presudi navodna žrtva da je tretirana isključivo kao oštećenik – u kojem smislu da je i dana pouka o pravnom lijeku, a ne kao privatni tužitelj. U žalbi ističe kako navodna žrtva nije preuzela progon od državnog odvjetništva, a niti je bila nazočna na zasjedanju održanom 7. studenog 2024. na koje je uredno pozvana, svoj nedolazak nije opravdala pa da je u krajnjoj liniji trebalo primijeniti odredbu čl. 63. st. 1. ZKP/08 koja propisuje da će se u takvom slučaju smatrati da je privatni tužitelj odustao od tužbe, te donijeti odbijajuća presuda sukladno odredbi čl. 452. toč. 3. ZKP/08. Dalje ističe kako je evidentno da je postupak vođen bez zahtjeva ovlaštenog tužitelja, pa da navedeno predstavlja bitnu povredu odredbe čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08.

6.2. Suprotno takvim žalbenim navodima žalitelja ovaj drugostupanjski sud smatra kako prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08, te da nije povrijedio propise kaznenog postupka o pitanju postoji li prijedlog žrtve ili druge osobe iz čl. 197. st. 1. ZKP/08.

6.3. Pravilno je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi utvrdio kako s obzirom da u činjeničnom opisu djela za koje je optuženik prvotno bio optužen iz čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 nije bilo navedeno u čemu bi se sastojala posebna ranjivost žrtve zbog njezine dobi, a pri čemu sud nije bio ovlašten proširivati činjenični opis kaznenog djela, dodavanjem elemenata koji bi dokazivali da bi dob oštećenika bila uzrok njegove posebne ranjivosti, a obzirom je cijenio u postupku utvrđenim da je optuženik CD tjelesno ozlijedio AD, sud je s pravom kazneno djelo zakonski i pravno označio kao kazneno djelo iz čl. 117. st. 1. KZ/11, te je pravilno imajući u vidu odredbu čl. 61. st. 3. KZ/11 smatrao da u konkretnom slučaju postoji prijedlog žrtve za progon u odnosu na kazneno djelo za koje je optuženik pobijanom presudom oglašen krivim iz čl. 117. st. 1. KZ/11.

6.4. Naime, odredba čl. 61. st. 3. KZ/11 propisuje da kada žrtva ili pravna osoba na čiju je štetu kazneno djelo počinjeno podnesu kaznenu prijavu ili prijedlog za progon, a u tijeku postupka se utvrdi da se radi o kaznenom djelu za koje se progoni po privatnoj tužbi, prijava odnosno prijedlog smatra se kao pravovremena privatna tužba ako su podneseni u roku propisanom za privatnu tužbu.

6.5. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni prigovori optuženika da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08.

6.6. Suprotno navodima žalitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i oni nisu proturječni sadržaju izvedenih dokaza. Sud je korektno i u dovoljnoj mjeri reproducirao iskaz oštećenika žrtve AD kao i ostalih svjedoka, sadržaj pisanih dokaza, te obranu optuženika CD, potom je dao ocjenu relevantnih dokaza i iznio zaključke o utvrđenim činjenicama, o radnjama poduzetim od strane optuženika uz zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti. Isto tako, na prihvatljiv način ocijenjena je obrana optuženika CD kada je naveo kako je inkriminirane prigode oštećenika pljusnuo lijevom rukom dva puta i to najprije dlanom, a onda nadlanicom, a nikako ne jednom dlanom lijeve, te potom zatvorenom šakom iste ruke, kako mu se stavlja na teret, te da je oštećenik nakon događaja radio još na tri njive, pa da se mogao ozlijediti (bilo kad i bilo kako), kao suprotnom u postupku provedenim dokazima i očito usmjerenom ka izbjegavanju kaznene odgovornosti. Suštinski zapravo, optuženik nije zadovoljan zaključkom prvostupanjskog suda o postojanju njegove kaznene odgovornosti, a što ulazi u okvir žalbenog pobijanja prvostupanjske presude zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6.7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pa tako ni onu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 obzirom se navedena presuda može ispitati, ista je jasna, te su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i potpuni kao i izreka same presude. Osim, dakle, što navodi zakonske razloge, žalitelj posebno ne obrazlaže druge činjenice osim prednje navedenih, a o kojima je prethodno izloženo, a također drugu povredu ne nalazi ni ovo drugostupanjsko vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, te povredu Kaznenog zakona.

7.1. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik polemizira s razlozima pobijane prvostupanjske presude, sugerirajući zaključak da nije počinitelj kaznenog djela, niti kazneno odgovoran za navedeno kazneno djelo. Tako se njegova žalba u suštini svodi na osporavanje ocijene izvedenih dokaza, s tvrdnjom da tijekom provedenog kaznenog postupka na strani optuženika nije dokazano da je on počinitelj kaznenog djela.

7.2. Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni ovog drugostupanjsko suda, prvostupanjski sud potpuno je i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio Kazneni zakon, oglasivši optuženika krivim za navedeno kazneno djelo pa stu stoga neosnovani žalbeni razlozi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ujedno drugostupanjski sud nije pritom utvrdio povredu Kaznenog zakona. Štoviše, optuženik u svojoj žalbi ne iznosi nešto novo što nije naveo tijekom svoje obrane i što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala i ponavljanjem svoje obrane pobija, bez valjanih protuargumenata, ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7.3. Protivno takvim navodima žalitelja, prvostupanjski sud je nakon temeljite analize svih izvedenih dokaza i obrane optuženika CD, izveo ispravan zaključak da je optuženik ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. KZ/11, u vrijeme i na način pobliže opisan u izreci pobijane prvostupanjske presude. Prema tome, za svoje utvrđenje i zaključak, uz sve rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano, logično i dostatno obrazloženje, koje kao pravilno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Protivno žalbenim tezama optuženika nema potrebe za preispitivanjem činjeničnog stanja, pa zbog navedenog nije niti osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona.

8. U odnosu na odluku o kaznenopravnoj sankciji.

8.1. Suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznenopravne sankcije pravilno vrednovao okolnosti o kojima ovisi izbor vrste i visine kaznene sankcije. Stoga je taj sud, polazeći od stupnja krivnje počinitelja i pogibeljnosti kaznenog djela za koje je proglašen krivim opravdano primijenio uvjetnu osudu, s tim da izrečena (zapriječena) kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci i rok provjeravanja od 2 (dvije) godine nisu prestrogo odmjereni. Pravilno je prvostupanjski sud pritom na strani optuženika kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost, okolnost da je isti otac dvoje djece, sudionik Domovinskog rata, kao i činjenicu da ga je inkriminirane prigode odbjegli konj tjelesno ozlijedio, dok mu je kao otegotno cijenio što je tjelesno ozlijedio maloljetnu osobu.

8.2. Stoga je s pravom prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ocijenio kako će izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine u potpunosti ostvariti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, odnosno utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela. Ujedno izrečenom kaznom da će se djelovati i u smjeru generalne prevencije tj. utjecati na druge da ne čine kaznena djela i utjecati na jačanje njihove svijesti o pogibeljnosti činjenja istih. Stav je i ovog drugostupanjskog suda kako je izrečena kazna optuženiku adekvatna i kao takva u sebi sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem teretećeg mu kaznenog djela nanio oštećeniku i društvu u cjelini (čl. 41. KZ/11 i čl. 47. KZ/11).

9. U odnosu na odluku o troškovima postupka.

9.1. Iako se okrivljenik žali i zbog odluke o troškovima, u žalbi ne obrazlaže navedeni žalbeni osnov, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća razloge za istu. Naime, prvostupanjski sud pravilno je obvezao okrivljenika na plaćanje troškova kaznenog postupka u visini od 264,80 EUR-a, te naknade nužnih izdataka oštećenika o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem, te isto obrazložio činjenicom da je prilikom donošenja odluke o trošku vodio računa o složenosti i trajanju postupka, te imovinskih prilika optuženika. Naime, optuženik je umirovljenik s mjesečnom mirovinom od 520,00 EUR-a, te vlasnik dva osobna automobila. Stoga su žalbeni navodi okrivljenika glede odluke o troškovima kaznenog postupka neosnovani.

10. Radi svega navedenog, a kako u pobijanoj presudi nisu nađene povrede odredaba kaznenog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zadru, 28. siječnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća za

mladež

Ivana Raljević

Sandra Radanović