REPUBLIKA HRVATSKA

Broj: Ppž-3445/2023

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca kao predsjednika vijeća, te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Sanje Radeljak, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika AH, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. podstavka 57. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", broj: 106/18., 121/19., 144/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika AH, kojeg brani odvjetnik Tomislav Filaković iz Osijeka, podnesenoj protiv rješenja o prekršaju Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Vijeća za prekršaje, od 3. ožujka 2023. godine, Klasa: 413-01/22-26/1821, Ur.broj: 513-02-7002/22-23-16, na sjednici vijeća održanoj 28. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljenika AH, a po službenoj dužnosti, preinačuje se točka II izreke pobijanog rješenja o prekršaju, te se okrivljeniku AH, na temelju članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), oduzima roba, i to: sitno rezani duhan, 0,500 kg.

II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika AH, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjsko rješenje o prekršaju potvrđuje.

III Okrivljenik AH dužan je platiti trošak prekršajnog postupka ovog suda u paušalnom iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 (osam) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o prekršaju okrivljenik AH proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 240,00 eura (dvjestočetrdeset eura) / 1.808,28 kn, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama, činjenično opisanog u izreci rješenja o prekršaju.

2. Istim rješenjem o prekršaju okrivljeniku je, temeljem članka 138. stavka 1. Zakona o trošarinama, uz primjenu članka 76.a stavka 1. Prekršajnog zakona, oduzeta roba, i to: sitno rezani duhan, 0,500 kg.

3. Navedenim rješenjem o prekršaju okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura (dvadesetpet eura) / 188,36 kn.

4. Protiv pobijanog rješenja o prekršaju okrivljenik AH je pravodobno, putem branitelja, podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o kazni, navodeći u bitnome da su u konkretnom slučaju dokazi pribavljeni na nezakonit način jer policijski službenici nisu imali razlog za pretragu osobe i izuzeli su dokaze na nezakonit način. Smatraju da ukoliko se smatra da su dokazi pribavljeni na zakonit način da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je neosnovana.

7. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje o prekršaju u smislu odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno primijenilo materijalno pravo, pravilno pravno označivši djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7. 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Međutim, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak nije pravilno označilo propis na temelju kojeg je oduzeta roba od okrivljenika. Iz sadržaja spisa proizlazi da se radi o 0,500 kg sitno rezanog duhana bez markica MFRH, za koji su propisane zabrane i ograničenja, a kako je to opisano u obrazloženju rješenja o prekršaju, pa je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak pravilno oduzelo predmetu robu, iako je propustilo pravilno navesti u izreci pobijanog rješenja o prekršaju da se roba oduzima na temelju članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona, a navedeni propust nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke, pa je ovaj sud po službenoj dužnosti to otklonio te preinačio pravni temelj oduzimanja predmeta prekršaja na način da je oduzeo robu od okrivljenika na temelju članka 76.a stavka 3. Prekršajnog zakona, kako je to određeno u točki I izreke ove drugostupanjske presude. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi „predmeti koje prema zakonu okrivljenik ne može posjedovati ili predmeti čije je posjedovanje ili promet zabranjen ili ograničen ili predmeti namijenjeni prometu, ali se u promet mogu pustiti samo pod posebnim uvjetima (s nadzornim markicama i slično), oduzet će se iako su vlasništvo počinitelja prekršaja.

9. Nadalje, razmatrajući žalbu okrivljenika i ispitujući rješenje o prekršaju, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak na temelju izvedenih dokaza u potpunosti i pravilno utvrdilo činjenično stanje i pravilno pravno označilo prekršaj koji je počinio okrivljenik. Naime, u provedenom postupku, a na temelju svih izvedenih dokaza na glavnoj raspravi, odnosno čitanja pisane obrane okrivljenika i druge dokumentacije, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik dana 18. srpnja 2022.g, u Trpinji, ulica Velika, ispred kućnog broja 15, nezakonito posjedovao trošarinske proizvode – duhanske prerađevine i to 0,500 kg sitno rezanog duhana koji nije označen duhanskim markicama Ministarstva financija (sukladno članku 90. stavku 11. Zakona o trošarinama), te se duhanske prerađevine koje nisu označene duhanskim markicama Ministarstva financija smatraju proizvodima na koje nije obračunata i plaćena trošarina i posjedovanje istih smatra se protuzakonitim (članak 12. stavak 2. Zakona o trošarinama). Navedenim ponašanjem okrivljenik je ostvario sva zakonska obilježja prekršaja iz članka 133. stavka 1. točke 57. Zakona o trošarinama.

10. Prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak provelo je sve potrebne dokaze te je u potpunosti utvrdilo činjenično stanje tako da nije bilo potrebe za daljnjim provođenjem dokaza. Odluku o prekršajnoj odgovornosti žalitelja prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak je argumentirano obrazložilo, pa takvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud. Navodi žalbe ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja tako da nije došlo do povrede materijalnog prava niti bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, kako po pogrešno ističe žalitelj u svojoj žalbi. Također, vezano za isticanje da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju valja navesti da je neosnovan jer, sukladno članku 24.a Prekršajnog zakona nema prekršaja, iako su ostvarena njegova bitna obilježja, ako je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Iz navedene odredbe članka 24.a Prekršajnog zakona proizlazi da je za zaključak o egzistiranju beznačajnosti nekog djela kojim se ostvaruju bitna obilježja prekršaja nužno kumulativno ostvarenje dva elementa i to beznačajnost mora proizlaziti iz neznatnosti stupnja ugrožavanja ili povrede ne samo zaštićenog dobra nego i vrijednosti koje se općenito štite prekršajnim pravom, ali i iz odsustva potrebe za kažnjavanjem počinitelja. Prva sastavnica beznačajnosti djela objektivne je naravi i za njeno postojanje relevantna je ocjena same težine počinjenog djela, pri čemu je potrebno uzeti u obzir sve okolnosti pojedinog slučaja. Kod druge sastavnice pretežu subjektivni elementi koje treba tražiti u osobi počinitelja, a to mogu biti i upravo one okolnosti koje bi inače bile značajne za određivanje vrste i mjere kazne (članak 36. stavak 2. Prekršajnog zakona): stupanj krivnje počinitelja, pobude iz kojih je počinio radnju, njegovo ranije ponašanje (prvenstveno neosuđivanost), njegovo ponašanje nakon počinjenja prekršaja (koje uključuje i stav prema počinjenom djelu, dakle i njegovo priznanje, izraženo kajanje, posebno eventualnu naknadu pričinjene štete i slično) te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja. Iz dikcije ove odredbe proizlazi da obje te sastavnice moraju biti kumulativno ispunjene da bi se radilo o beznačajnosti nekog djela. Iz sadržaja navedenih normi koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti odnosno povrijediti pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj je sud mogao samo zaključiti da okrivljenici nisu doveli u sumnju odluku o svojoj krivnji, pa je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak kad je okrivljenike proglasilo krivima i kaznilo, te je u obrazloženju pobijanog rješenja o prekršaju dalo razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

1. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj novčanoj kazni utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita, te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 398,17 eura (3.000,00 kn) do 13.272,28 eura (100.000,00 kn), a okrivljeniku je prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak, odmjeravajući visinu kazne, cijenio sve okolnosti koje utječu na visinu kazne, naročito težinu počinjenog prekršaja i njegove posljedice, te olakotnim cijenilo dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenika, a otegotnim da se u konkretnom slučaju radi o počinjenju djela prekršaja iznimne i očite društvene opasnosti kojim se izravno podriva stabilnost i temeljni smisao uređenja sustava trošarinskog oporezivanja trošarinskih proizvoda s izravnim društveno štetnim konzekvencama za stabilnost ukupnog poreznog sustava Republike Hrvatske, uslijed čega je okrivljeniku, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog minimuma za ovaj prekršaj. Obrazlažući svoju odluku o kazni, prvostupanjsko tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak dalo je dakle dostatne razloge, a sve odlučne okolnosti za izbor vrste i mjere kazne koje su ispravno cijenjene naročito olakotnim, u dovoljnoj su mjeri cijenjene u korist okrivljenika. Također, žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje novčane kazne na joj blažu od izrečene. Ovaj sud stoga smatra da je novčana kazna izrečena okrivljeniku u svemu primjerena prekršajna sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, te da je ista pogodna da se njezinim izricanjem ostvari kako opća tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, odnosno da će se okrivljenik ubuduće kloniti činjenja ovakvog i sličnih prekršaja.

13. Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka je pravilna i donesena je u skladu s postojećim propisima.

14. Kako je ovaj sud donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je, na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3 c. Prekršajnog zakona, okrivljenik dužan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka ovog suda u iznosu od 20,00 eura (dvadeset eura) u roku od 8 dana po primitku ove presude. Visina troškova odmjerena je u skladu s odredbom članka 138. stavka 3. Prekršajnog zakona, s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 28. siječnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Sanja Radeljak, v. r.

Mladen Genc, v. r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinska uprava, Područni carinski ured Osijek, Vijeće za prekršaje, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.