Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-9/2026

(R145/2025)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda, i to Ive Lovrin, univ.spec.iur., kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, univ.spec.iur., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RS, zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika RS, podnesenoj putem branitelja Ivana Stanića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kovm-145/2025 od 22. prosinca 2025., na sjednici vijeća 28. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Povodom žalbe okrivljenika RS, a po službenoj dužnosti, ukida se rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Kovm-145/2025 od 22. prosinca 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kovm-145/2025 od 22. prosinca 2025. okrivljeniku RS produljene su mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. u svezi čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – u daljnjem tekstu: ZKP/08).

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik RS, putem branitelja, uz prijedlog da se ono ukine, odnosno da se preinači i ukinu predmetne mjere opreza.

3. Žalba okrivljenika RS je osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo.

5. Međutim, ovo drugostupanjsko vijeće je utvrdilo da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

6. Naime, prilikom donošenja odluke o produljenju mjera opreza sud je dužan cjelovito iznijeti razloge zašto je takvu odluku donio. To uključuje iznošenje razloga zašto zaključuje da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, zašto zaključuje jedan od posebnih razloga za određivanje istražnog zatvora (opasnost od bijega, tzv. koluzijska opasnost, tzv. iteracijska opasnost…) i zašto drži da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti predmetnim mjerama opreza. Ovo su tri najvažnije sastojnice rješenja o produljenju mjera opreza, a ponekad takva rješenja zahtijevaju i druge sastojnice (test razmjernosti i sl.).

7. U slučaju prvostupanjskog rješenja ono uopće ne sadrži razloge u dijelu koji se odnosi na zaključak suda da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Razlozi koje je prvostupanjski sud iznio u točci 7. svoga obrazloženja su doslovno kopiranje i lijepljenje dokaza sa druge stranice optužnog akta. Prvostupanjski sud ni slova nije rekao o tome zašto baš svi ti dokazi upućuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje m se stavlja na teret. Optužno vijeće nije dužno vršiti ocjenjivanje i detaljnu analizu dokaznog materijala, nije dužno ocjenjivati koji dokaz će prihvatiti ili neće. Sve je to zadatak raspravnog suca ili vijeća ako postupak dođe u tu fazu. Ono što je optužno vijeće dužno jest utvrditi da li, i koji, dokazi upućuju da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Osnovana sumnja je viši stupanj sumnje. Ona nadilazi puko naklapanje i mora biti provjerljiva u dokazima. Međutim, ne upućuje svaki dokaz na postojanje te osnovane sumnje. Optužno vijeće se ne treba baviti time je li okrivljenik nedvojbeno počinio kazneno djelo ili ne, nego analizirati da li pojedini dokazi u odnosu na neke druge dokaze upućuju na taj viši stupanj sumnje. Kad to čini, optužno vijeće je dužno ukazati, bez suvišne analize, zašto sadržaj pojedinih dokaza ide u prilog osnovanoj sumnji. Puko nabrajanje svih dokaza iz optužnice je nedovoljno, a u ovom slučaju i promašeno. Naime, već primjer da je optužno vijeće zaključilo da osnovana sumnja da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo slijedi i iz izvadaka iz kaznene i prekršajne evidencije je pokazatelj koliko malo se optužno vijeće bavilo utvrđivanjem osnovane sumnje. Ne samo da ovi dokazi ukazuju da se radi o neosuđivanoj osobi za bilo koju vrstu kažnjivih djela, nego te okolnosti ne mogu biti ni primjenjive prilikom utvrđenja osnovane sumnje. Optužno vijeće zaključuje da osnovana sumnja postoji i iz dva iskaza okrivljenika. U jednom se okrivljenik branio šutnjom, a u drugom je negirao počinjenje kaznenog djela.

8. Dakle, u prvostupanjskom rješenju izostaju bilo kakva analiza i objašnjenje okolnosti prilikom utvrđivanja postojanja ili nepostojanja osnovane sumnje. Okrivljenik ima pravo znati zašto optužno vijeće drži da osnovana sumnja postoji, a u prvostupanjskom rješenju tako nešto izostaje.

9. Slijedom navedenog, ovo drugostupanjsko vijeće prihvatilo je žalbu okrivljenika, te je na temelju čl. 494. st. 3. t. 3. ZKP/08 prvostupanjsko rješenje bilo nužno ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

14. U nastavku postupka prvostupanjski sud je dužan iznijeti jasne razloge koji to i zašto dokazi upućuju da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret. Nužno je da pritom ne vrijeđa načelo nedužnosti u kaznenom postupku, ali i da okrivljenik dobije jasne i razumljive razloge o zaključcima suda u tom pogledu.

Zadar, 28. siječnja 2026

Predsjednica vijeća za mladež

Iva  Lovrin,  univ.spec.iur.